Iako je sačuvala svoju neutralnost i u najnovijim geopolitičkim te sigurnosnim okolnostima, srednjoeuropska zemlja priključuje se općem trendu povećanja ulaganja u obrambeni sustav

Republika Austrija provodi dosad najambiciozniji program modernizacije Savezne vojske (Bundesheer) u zadnjih nekoliko desetljeća. Razvojni plan 2032+ (Aufbauplan 2032+), vrijedan približno 18 milijardi eura, znači temeljitu transformaciju oružanih snaga. Iako je riječ o neutralnoj zemlji, projekt je uvelike motiviran i ruskom invazijom na Ukrajinu te promijenjenim sigurnosnim okruženjem na europskom kontinentu. Unatoč
neutralnosti, Austrija aktivno sudjeluje u Zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici (ZSOP) Europske unije, čija je članica od 1995. Austrija je od te godine i članica NATO‑ova programa Partnerstvo za mir. Sudjeluje u Euroatlantskom partnerskom vijeću te različitim međunarodnim vojnim misijama i operacijama poput UNIFIL-a, KFOR-a, te EUFOR-a u Bosni i Hercegovini, gdje ima vodeću ulogu. Tako Beč kombinira formalnu neutralnost s praktičnom sigurnosnom suradnjom na euroatlantskoj razini.

Austrijski proračun za obranu ne podliježe NATO-ovim preporukama i dogovorima. Došao je blizu 1 % BDP-a u 2024. godini, uz plan da do 2032. dosegne 2% BDP‑a. Suma od 4,02 milijarde eura u 2024. značila je povećanje od oko 21 % u odnosu na prethodnu godinu, a proračun za 2025. iznosio je 4,74 milijarde eura, što je rast od približno 18 % u usporedbi s 2024. Planirani proračun za 2026. raste na 5,184 milijarde eura, što je daljnje povećanje od 8,5 %. Rast je posljedica geopolitičkih okolnosti, ali i političkog konsenzusa da je dotadašnja razina ulaganja bila nedostatna za obranu i civilno‑vojnu potporu u krizama. Program Misija Naprijed (Mission Vorwärts) i prateći Zakon o financiranju nacionalne obrane osigurali su novi proračunski okvir. On omogućuje prelazak s vojske fokusirane primarno na mirovne operacije niskog intenziteta i pomoć u katastrofama na tehnološki napredne i opremljene snage sposobne za konvencionalnu obranu teritorija.

Od odora do oklopnjaka

Prvo što se može spomenuti u modernizaciji kopnenih snaga jesu maskirne odore s novim uzorkom Tarnanzug Neu. Nakon dugo vremena Austrija je napustila zastarjeli jednobojni uzorak RAL 7013 i prešla na napredni digitalni uzorak posebno kalibriran za tamošnju topografiju: od Panonske nizine, preko urbanih sredina do alpskih područja. Ključna su inovacija višespektarska svojstva tekstila koja smanjuju vidljivost vojnika u bliskom infracrvenom spektru i ispred uređaja za noćno gledanje. Uz vizualne promjene, uveden je i novi modularni kroj prilagođen slojevitom oblačenju i nošenju ispod balističke opreme. Iako će potpuna logistička zamjena koja je počela 2019. još trajati, prioritet u opremanju imaju snage visoke spremnosti te kontingenti u međunarodnim misijama. Vrlo zanimljiv infrastrukturni projekt vezan je uz austrijske specijalne snage – Jagdkommando. Njihova baza u Bečkom Novom Mjestu bit će potpuno rekonstruirana. Za 350 milijuna eura postat će do 2028. energetski neovisna, s izrazito ojačanim sustavima osiguranja. Na taktičkoj razini, postrojba zamjenjuje zastarjela vozila Puch G290 Sandviper novim, visokomobilnim nizozemskim platformama Defenture GRF (u Austriji nose naziv Mammut). To vozilo dizajnirano je za specijalne operacije, pri čemu je fokus na zračnom prijevozu (treba stati u helikoptere CH-47 Chinook) te na velikoj pokretljivosti. Mammut može služiti kao mobilna vatrena baza naoružana teškom strojnicom (12,7 mm) ili bacačem granata.

Što se tiče službene jurišne puške, to je i dalje oružje bullpup dizajna Sturmgewehr 77 (StG 77 / Steyr AUG) domaće tvrtke Steyr Arms. Međutim, inačica A1 uvedena još 1977. ne može prihvatiti instalaciju različitih dodataka zbog fiksne optike integrirane u kućište. Austrija je stoga provela program A1 MOD – modernizaciju postojećih zaliha. Modernizacija obuhvaća zamjenu gornjeg dijela kućišta, pri čemu je ključna ugradnja nove optike, najčešće redizajniranog ciljnika Swarovski 1,5 x ili 3 x s poboljšanom končanicom. Novo kućište ima Picatinny šine, što omogućuje i montažu taktičkih dodataka poput prednje ručice za poboljšanje kontrole oružja pri rafalnoj paljbi te laserskih modula (LLM) s infracrvenim laserima.

Povijesni ugovor za Pandure

Austrija je u veljači 2024. potpisala najveći pojedinačni ugovor za kopnene sustave u novijoj povijesti – nabavu 225 oklopnih vozila Pandur EVO 6 x 6 vrijednu oko 1,8 milijardi eura. Ugovor je sklopljen s nekadašnjom austrijskom tvrtkom koja je danas u američkom vlasništvu: General Dynamics European Land Systems – Steyr (GDELS – Steyr). Vozila će biti isporučena u 12 konfiguracija (transportna, zapovjedna, sanitetska, minobacačka, protuzračna, protuoklopna, inženjerijska, za elektroničko ratovanje…), uz veliko sudjelovanje domaće industrije. Isporuke su planirane do 2032., uz mogućnost dodatnih 156 vozila.

Pandur EVO 6 x 6 kotačno je borbeno vozilo modularne konstrukcije, s visokim stupnjem balističke i protuminske zaštite, optimizirano za djelovanje u urbanim i alpskim uvjetima. Ima dobru stratešku i operativnu pokretljivost, može koristiti cestovnu i željezničku infrastrukturu te se prevoziti transportnim avionima poput C‑390, što je važno za domaće i međunarodne operacije. U austrijskoj doktrini Pandur EVO služi kao radni konj mehaniziranih i motoriziranih postrojbi, posebno u misijama brzog odgovora, kriznom upravljanju i potpori civilnim vlastima. Daljnji programi modernizacije oklopa obuhvaćaju 58 tenkova Leopard 2A4 kao i 112 borbenih vozila pješaštva Ulan. Posao je ukupno vrijedan oko 560 milijuna eura. Nadogradnje uključuju poboljšanu zaštitu, suvremene sustave upravljanja paljbom, termalne kamere i digitalnu arhitekturu. Leopardi 2A4 bit će zahvaljujući tvrtki KNDS Deutschland modernizirani na standard A7, dobit će povećanu razinu preživljavanja i točnosti paljbe danju i noću. Poboljšani sustavi za upravljanje paljbom i senzori omogućit će kraće vrijeme odgovora i bolju detekciju ciljeva.

Borbena vozila pješaštva na gusjenicama ASCOD, u Austriji poznata kao Ulan, uvedena su u uporabu 2002. Trenutačno prolaze opsežnu nadogradnju na sredini vijeka uporabe (Mid-Life Upgrade – MLU) u izvedbi tvrtke GDELS – Steyr. Modernizacija im produljuje vijek uporabe do 2035. i dalje te se uklapa u koncept teške jezgre Bundesheera za odvraćanje i obranu. Težište nadogradnje stavljeno je na zamjenu elektroničkih komponenti, uz integraciju suvremenih sustava za upravljanje bojištem, što je preduvjet za umreženo ratovanje. Iako top Mauser 30 mm ostaje isti, sustav za upravljanje paljbom radikalno se mijenja. Imat će nove ciljničke naprave i električni pogon kupole.

Austrijsko topništvo trenutačno se oslanja isključivo na stare gusjenične haubice M109 A5Ö ograničenog dometa. U budućnosti je moguća nabava novih samohodnih haubica na kotačima kalibra 155 mm. Potencijalni kandidati uključuju sustave poput Archera, Caesara, PzH 2000 ili RCH 155. Moguć je i povratak raketne artiljerije dugog dometa, a među kandidatima bi onda bili američki HIMARS i izraelski PULS. Svi bi topničko-raketni sustavi trebali biti integrirani u novu taktičku komunikacijsku mrežu i štićeni PZO sustavima Skyranger 30. Oružane snage tom modernizacijom stekle bi ključnu sposobnost preciznog uništavanja ciljeva na operativnim udaljenostima od 70 do 300 kilometara, što je deseterostruko povećanje u odnosu na sadašnje mogućnosti.

Nabave za Zračne snage

Godine štednje u austrijskom obrambenom sustavu značile su i izostanak nabave novih letjelica za Zračne snage (Luftstreitkräfte). U međuvremenu su iz operativne uporabe povučeni višenamjenski laki avioni Saab 105 i višenamjenski helikopteri Alouette III. Ta se situacija ipak mijenja. Kroz strateško partnerstvo s Italijom i posao vrijedan više od 800 milijuna eura Austrija kupuje 36 helikoptera Leonardo AW169M Lion. Isporuka je dogovorena u dvije serije, a dolaze u školskoj (AW169B) i taktičkoj (AW169MA) inačici. Potonja je posebno opremljena skijama za slijetanje na alpske vrhove, a nadomjestit će sposobnost helikopterske oružane borbe koju imaju helikopteri OH-58B Kiowa koji će biti povučeni iz operativne uporabe. Helikopteri će uz ostalo služiti za traganje i spašavanje (SAR) i transport specijalnih snaga. Naoružana inačica integrira FLIR senzore, strojnice kalibra do 12,7 mm i raketne lansere.

Modernizacija flote srednjih transportnih helikoptera usmjerena je na 24 letjelice UH-60 Black Hawk, tj. kombinaciju nabave novih i nadogradnje postojećih platformi. Proces obuhvaća kupnju 12 novih helikoptera UH-60M vrijednih približno 1,05 milijardi dolara putem američkog programa Foreign Military Sale, kao i triju rabljenih UH-60L. Dogovorena je i suradnja s američkom tvrtkom Ace Aeronautics, kojom će se u postojećih devet Black Hawkova u inačici S-70A-42 ugraditi napredna digitalizirana staklena kabina Garmin G5000H. Kombinacija AW169 i Black Hawkova bit će posebno pogodna za najzahtjevnije zadaće taktičkog transporta i spašavanja na velikim nadmorskim visinama u svim vremenskim uvjetima.

Što se tiče fiksnih krila, Austrija želi popuniti ključnu prazninu nastalu povlačenjem aviona Saab 105 i istodobno rasteretiti skupu flotu višenamjenskih borbenih aviona Eurofighter Typhoon. Stoga je sredinom prosinca 2025. objavljena vijest da je s tvrtkom Leonardo potpisan ugovor vrijedan 1,5 milijardi eura za nabavu 12 mlaznih aviona Leonardo M-346FA. Letjelice će imati školsku, ali i borbenu funkciju. Bit će opremljene radarom za nadzor paljbe Grifo-346 i s NATO-om kompatibilnim podatkovnim vezama za integraciju u austrijski integrirani sustav zapovijedanja i nadzora zračnog prostora Goldhaube. Letjelica će tako istodobno imati sposobnosti naprednog trenažera (Lead-In Fighter Trainer – LIFT), ali i provedbe dijela zadaća nadzora zračnog prostora i borbenih zadaća manjeg intenziteta. Austrijskih 15 Eurofightera Tranché 1 već je tehnološki zastarjelo pa postoje planovi za njihovu nadogradnju. Nabava novih aviona kao što su Eurofighter Tranché 4, Rafale F4 ili F-35 Lightning II rijetko se spominje.

Austrija je kroz zajedničku nabavu s Nizozemskom za približno 560 milijuna eura ugovorila s brazilskom tvrtkom Embraer kupnju četiriju transportnih aviona C-390 Millennium. Njima će 2026. i 2027. zamijeniti zastarjele C-130K Herculese. Novi avioni donose znatno povećanje nosivosti, brzine i interoperabilnosti unutar okvira NATO-a i EU-a, uz istodobno niže operativne troškove po toni tereta. Platforma bi trebala provoditi različite misije, uključujući transport oklopnih vozila i snaga, medicinsku evakuaciju, te imati mogućnost dopune goriva u zraku.

Otvaranje kišobrana

Velik je korak u modernizaciji austrijskih obrambenih sposobnosti integracija statičnih i mobilnih sustava protuzračne obrane i borbenog zrakoplovstva u jedinstveni slojeviti štit. Među novim vozilima Pandur bit će i 36 opremljenih Rheinmetallovim PZO topničkim sustavima Skyranger 30 kalibra 30 mm vrijednih 400 milijuna eura. Sustavi će imati i lansere PZO projektila Mistral. S njima će se povezati postojećih 28 moderniziranih PZO topova Oerlikon GDF 005 kalibra 35 mm, kao i pripadajući radarski sustavi i ostala oprema. Dakle, stariji Oerlikoni bit će dovedeni na razinu PZO sustava vrlo kratkog dometa Skyguard NG (Next Generation). Ključna je tehnološka prednost Skyguarda i Skyrangera u potpunoj digitalizaciji sustava kao i u uporabi programibilnog AHEAD streljiva koje pri ispaljenju stvara oblak fragmenata za zadnji sloj obrane protiv malih dronova i krstarećih projektila koji bi mogli promaknuti višim slojevima PZO-a.

Što se tiče tih većih dometa, Austrija je 2024. pristupila europskoj inicijativi ESSI (European Sky Shield Initiative) kako bi zajedničkom nabavom osigurala interoperabilnost i umrežavanje svojih senzora s europskim partnerima, ali uz potpisivanje posebne deklaracije kojom se jamči očuvanje vojne neutralnosti. Unutar ESSI-ja, Austrija je fokusirana na popunjavanje praznine u PZO-u srednjeg dometa. Kao središnji dio novog zračnog štita vrijednog oko dvije milijarde eura, nabavljaju se raketni sustavi IRIS-T u inačicama kratkog (SLS) i srednjeg (SLM) dometa (po četiri jedinice svaki). Prvi je učinkovit na udaljenosti do 12 i visini do osam kilometara, a drugi na udaljenosti do 40 i visini do 20 kilometara.

Iako ESSI može uključivati i sustave dugog dometa (poput američkog Patriota) i sustave za obranu od balističkih projektila izvan atmosfere (izraelski Arrow-3, koji nabavlja Njemačka), Austrija prema navodima u medijima za sada računa da će biti dio sustava u kojem će je štititi kišobran sustava Arrow-3 koji će biti smješteni u Njemačkoj, uz mogućnost da u budućnosti nabavi vlastite sustave dugog dometa.

Kibernetička i zapovjedno-komunikacijska mreža

Austrijske oružane snage prolaze veliku transformaciju u domeni kibernetičke obrane. U sklopu Razvojnog plana 2032+ predviđena su ulaganja od 40 milijuna eura u razvoj kibernetičkih timova za brzi odgovor (CRRT) u suradnji s Litvom i Latvijom unutar europskog obrambenog programa PESCO. Središnju ulogu ima Zapovjedništvo za potporu zapovjednim strukturama i kibernetičku obranu (Kommando Führungsunterstützung & Cyber Defence – KdoFüU&CD), koje provodi 24-satni nadzor mreža i koordinira obranu od kibernetičkih napada.

Razvija se i sveobuhvatna taktička komunikacijska mreža (TCN), koja će biti mozak buduće zapovjedno‑informacijske mreže moderniziranog Bundesheera. Ona će značiti prelazak s fragmentiranih analognih sustava na mrežnocentričnu arhitekturu temeljenu na IP tehnologiji i softverski definiranim radiouređajima (SDR) tvrtki Elbit i Bittium. Ta digitalna infrastruktura djeluje kao vezivno tkivo koje spaja sve platforme, od pješaka do oklopnih vozila, omogućujući siguran prijenos glasa, podataka i videa u stvarnom vremenu. Time se uvelike povećava zapovjednikov uvid u situaciju, zahvaljujući alatima poput Blue Force Trackinga, dok se kritični ciklus senzor-strijelac skraćuje na sekunde digitalnim prijenosom koordinata, eliminirajući spore odgovore i rizike glasovne komunikacije.

Uvođenje TCN-a jedan je od tehnički najzahtjevnijih aspekata modernizacije jer zahtijeva fizičku integraciju nove opreme u cjelokupnu flotu vozila, od lakih Mitsubishija L200 do tenkova Leopard. Unatoč složenosti, taj sustav nužan je preduvjet za operativnu učinkovitost drugih naprednih platformi poput modernih vozila ASCOD/Ulan i sustava protuzračne obrane. U tom su kontekstu austrijske oružane snage ugovorile nabavu sustava za upravljanje bojišnicom SitaWare danske tvrtke Systematic ukupno vrijednih 72,8 milijuna eura. Paket uključuje više od 500 licencija modula Headquarters za operativna zapovjedništva te više od 1000 licencija modula Frontline za integraciju u taktička vozila, čime se stvara jedinstvena digitalna arhitektura. Velika je prednost novog sustava osiguranje pune interoperabilnosti s partnerima iz NATO-a te susjednim zemljama poput Njemačke.

U modernizaciji austrijskih oružanih snaga glavni je fokus na tehnološkom skoku kroz digitalizaciju, TCN mreže i naprednu opremu, čime se njihov pripadnik stavlja u ravnopravan položaj s pripadnikom iz članica NATO-a. Iako država ustavno zadržava neutralnost, ona se reinterpretira kao aktivna neutralnost, koja podrazumijeva interoperabilnost i zajedničke nabave s europskim i transatlantskim partnerima. Takav pristup omogućuje da vlastite sposobnosti budu preduvjet za ozbiljno sudjelovanje u široj europskoj sigurnosnoj arhitekturi. U konačnici, uspjeh modernizacije neće se mjeriti samo nabavljenom opremom, koju Austrija, barem što se tiče velikih sustava, ipak nabavlja u manjoj mjeri nego mnoge druge europske zemlje. Mjerit će se ponajprije sposobnošću integracije tih sustava u jedinstvenu cjelinu.

---

Brojno stanje, struktura i vojni rok

Austrija ima oko 9,2 milijuna stanovnika. Oružane snage od početka 2025. provode tranziciju osoblja kako bi ispunile ciljeve Razvojnog plana 2032+. Ukupan djelatni sastav trenutačno čini približno 16 000 profesionalnih vojnika i oko 8000 civilnih zaposlenika. Prosječno je stalno po 7000 ročnika na služenju šestomjesečnog vojnog roka. Najveći je dio profesionalnih pripadnika, prema procjeni između 10 000 i 12 000 vojnika, raspoređen u Kopnenim snagama (Landstreitkräfte), temeljno organiziranim u četiri brigade. U ustroju je i devet vojnih zapovjedništava pokrajina koja koordiniraju teritorijalnu obranu i suradnju s civilnim vlastima. Zračne snage (Luftstreitkräfte) imaju između 3500 i 4000 pripadnika. Novoustrojene Kibernetičke snage (Cyber-Kräfte) i specijalne snage (Jagdkommando) manje su, visokospecijalizirane cjeline s do 1500 pripadnika. Velik dio osoblja Bundesheera zaposlen je u administrativnim i logističkim strukturama. Unatoč povećanju proračuna i plaća, vojska se bori s problemom osoblja, najviše zbog umirovljenja iskusnih dočasnika, što pokušava nadomjestiti modelom služenja vojnog roka 6 + 3 mjeseca za ročnike.

Austrija je jedna od rijetkih europskih zemalja koja je zadržala sustav opće vojne obveze za sve muške državljane, što je potvrđeno i na referendumu 2013., dok je ženama omogućen dragovoljni pristup vojnoj službi. Temeljni vojni rok (Grundwehrdienst) zakonski traje šest mjeseci, tijekom kojih ročnici prolaze temeljnu vojnu obuku i specijalizacije za određene rodove vojske. Kao alternativu služenju s oružjem, obveznici mogu odabrati civilnu službu (Zivildienst), koja traje devet mjeseci i bitna je za funkcioniranje austrijskog socijalnog i zdravstvenog sustava. Kako bi se odgovorilo na suvremene sigurnosne izazove i manjak osoblja, uveden je model 6 + 3, koji ročnicima omogućuje da nakon obveznih šest mjeseci dobrovoljno produlje službu za još tri mjeseca uz znatne financijske poticaje, prije svega za zadaće zaštite državne granice i ključne infrastrukture. Prema službenim podacima za 2024. godinu, temeljni vojni rok odslužilo je 16 108 ročnika, čime se osigurava kontinuitet popune oružanih snaga i održavanje mobilizacijskog potencijala pričuve. Sustav novačenja (Stellung) obuhvaća sve vojno sposobne muškarce od 18. do 50. godine života, a proces služi i kao baza za popunu profesionalnog sastava vojske, koji se suočava s demografskim izazovima.

---

Inženjerija i logistika

Modernizacija inženjerijskih kapaciteta austrijske vojske počiva na konceptu dvojne namjene, sredstvima koja su jednako učinkovita u borbenoj potpori i u pomoći tijekom prirodnih katastrofa. Vojna inženjerijska vozila bit će dodatno modernizirana kroz spomenuti program nabave novih Pandura. Austrija nabavlja i radne strojeve njemačko-švicarske tvrtke Liebherr, uključujući oklopljene dizalice i daljinski upravljane buldožere, čime se osigurava ključna sposobnost inženjerije za raščišćavanje lavina i sanaciju terena u mirnodopskim uvjetima, ali i probijanje zapreka i razminiranje na bojištu.

Austrijska vojska provodi i opsežan program modernizacije logističke flote kroz okvirni sporazum s tvrtkom Rheinmetall MAN Military Vehicles (RMMV). Okvirni sporazum predviđa nabavu do 1375 kamiona (izvorno) uz dodatno proširenje za još 300 vozila, što ukupnu brojku podiže na približno 1675 kamiona. Početna vrijednost sedmogodišnjeg ugovora potpisanog u proljeće 2023. iznosila je 525 milijuna eura. S dodatnim proširenjem ugovora (kraj 2023.), ukupni potencijalni iznos narudžbe narastao je na više od 825 milijuna eura. Radi se o vozilima serija HX, TGS i TGM koja služe za prijevoz ljudi, opreme i streljiva. Serija HX koncipirana je kao čisto vojna platforma s povećanom robusnošću, zaštitom i terenskom sposobnošću, dok TGS i TGM nude kompromis između civilnog i vojnog segmenta. Vozila se mogu opremiti modularnim nadogradnjama (cisterna, kontejnerski sustav, dizalica).

---

Zamjena legendarnog Pinzgauera

Bundesheer je, što se tiče lakih oklopnih vozila, umjesto izravne zamjene legendarnog Steyr-Puch Pinzgauera jednim tipom vozila, odabrao strategiju diversifikacije flote koja uključuje četiri ključna modela za različite operativne potrebe. Za taktičke komunikacijske zadaće i kao izravni nasljednik Pinzgauera u toj ulozi nabavlja se 185 vozila Iveco MUV Noriker (4 x 4), dok se za opće logističke i transportne svrhe koristi komercijalni Mitsubishi L200 (pick-up), kojih je već nabavljeno više od 300. Noriker služi kao mobilna platforma za novu taktičku komunikacijsku mrežu (TCN). Temelj mu je za vojne potrebe prilagođeno podvozje komercijalnog modela Iveco Daily 70.20 (4 x 4), što osigurava nosivost do četiri tone i ukupnu masu od sedam tona, uz oklopljenu kabinu. Kroz ugovore realizirane u dvije faze (2020. i 2023.) naručeno je ukupno 125 vozila u vrijednosti od 42,5 milijuna eura, pri čemu je ukupna flota za potrebe vezista trebala biti zaokružena na 185 vozila do kraja 2025. Ta vozila, koja austrijska tvrtka EMPL oprema specijaliziranim nadogradnjama, funkcioniraju kao pokretna zapovjedna mjesta i radiorelejni čvorovi, osiguravajući digitalnu povezivost postrojbi na teško prohodnom terenu. Vozila Mitsubishi L200 nemaju Pinzgauerove velike terenske sposobnosti, no donose znatne uštede u nabavi i održavanju, te veću udobnost, brzinu i sigurnost na cesti. Preinake vozila za vojne potrebe provodi tvrtka EMPL (ojačani ovjes, ratna svjetla, komunikacijski sustavi).

---

Dronovi i protudronska obrana

Kao i mnoge druge europske zemlje, i Austrija znatno ulaže u proširenje sposobnosti u domeni besposadnih zrakoplovnih sustava (UAS) i protudronske obrane (C-UAS). Naručeno je 315 taktičkih izvidničkih dronova Magni-X izraelske tvrtke Elbit Systems za razinu voda/satnije. Domet im je do deset kilometara, a autonomija 60 minuta. Za obranu od dronova razvijen je sustav ELDRO (Elektronische Drohnenabwehr), koji nekinetički neutralizira besposadne letjelice ometanjem njihovih komunikacijskih i navigacijskih signala. Operativna arhitektura sustava temelji se na povezivanju senzora za preciznu radiofrekvencijsku detekciju Aaronia AARTOS i protudronske puške HP 47 za usmjerenu neutralizaciju. Integrirani na mobilne platforme poput vozila Iveco Husar, ti sustavi stvaraju učinkovit elektronički štit protiv besposadnih letjelica.

---

TEKST: Ivan Galović