Hrvatski je vojnik dva dana na Gašincima pratio vojničko natjecanje Najbolji borbeni tim GOMBR-a. Bio je to jako zanimljiv prikaz vojničkih vještina i sposobnosti, psihofizičke spreme, timskog duha, ali i pozitivnog rivalstva. Očekivanu pobjedu odnijela je Vojnoobavještajna satnija, no i drugi su timovi pokazali da se itekako dobro snalaze na zahtjevnoj stazi dugačkoj 25 kilometara i prožetoj izazovnim radnim točkama…

Četrdeset momaka podijeljenih u deset momčadi tijekom dva dana na Gašincima su pokazali kako vladaju vojničkim vještinama te koliko su spremni i osposobljeni. Pokazali su da itekako zaslužuju biti pripadnici Gardijske oklopno-mehanizirane brigade Hrvatske kopnene vojske. No, sve se to nekako podrazumijeva, na to smo i navikli na različitim vojničkim natjecanjima OSRH. Na natjecanju Najbolji borbeni tim GOMBR-a najviše je, bez ikakve patetike, fascinirao – timski duh. Momčadsko natjecanje od hrvatskih je vojnika tražilo ono najbolje i najviše. Jer nisu se borili samo za sebe. Borili su se za svoju postrojbu, a prije svega za svoje kolege iz tima. Koliko su izvlačili jedni iz drugih, koliko su se međusobno bodrili, koliko su izražavali prijateljstva i poštovanja jedni prema drugima, koliko su se trudili da ne bi iznevjerili tim moglo se gotovo pa osjetiti. “Sam i nisi nešto osobito“, otprilike glasi jedna pametna vojnička izreka. Natjecanje održano 11. i 12. ožujka potvrdilo je da je to točno. Najbolji si tek kad si pravi, iskonski dio svojeg tima i postrojbe.

Tradicionalan događaj

GOMBR je postrojba koja posvećuje iznimno puno pozornosti vojničkim i sportskim natjecanjima. To se jasno vidi iz rezultata koje postižu njihovi pripadnici, i to ne samo u Hrvatskoj. Ta usmjerenost jasno se vidi i u organizaciji natjecanja Najbolji borbeni tim. Događaj je tradicionalan, još od 2015. održava se svake godine. Organizira ga i provodi Dočasnički lanac potpore GOMBR-a uz potporu Inženjerijske bojne. Osim natjecateljskog, ima i šire značenje. “Općenito, natjecanje je dio općeg podizanja borbene spremnosti Brigade u svim segmentima individualne osposobljenosti, psihofizičke, i u vojničkim znanjima i vještinama“, objašnjava nam koordinator natjecanja i prvi dočasnik GOMBR-a časnički namjesnik Mladen Stanković dok zajedno promatramo kvalifikacijsko gađanje. Na pješačkom strelištu poligona, timovi su pokušavali zauzeti što bolju sutrašnju startnu poziciju. Gađaju jurišnom puškom VHS u mete udaljene stotinu, odnosno dvije stotine metara, uz ograničene metke, vrijeme i isključivo uz korištenje mehaničkih ciljnika. Tim koji bude najbolje gađao sutra u zoru će startati prvi, na utrku dugačku oko 25 kilometara noseći punu ratnu opremu. Drugoplasirani s gađanja startat će tri minute poslije, i tako sve do desetog. “Čeka ih deset radnih i dvije kontrolne točke, odreda su izazovne i zahtjevne“, nastavlja prvi dočasnik, uz objašnjenje da je za pripremu svake točke zadužena po jedna postrojba koja ima predstavnike na natjecanju. Sve radne točke pokrivaju i ocjenjivači, tj. kontrolori iz drugih postrojbi. Tako se postiže objektivnost te ujednačenost uvjeta i staze.

Za startne pozicije

Časnički namjesnik naglašava da natjecanje stvara i pozitivni rivalitet između sastavnica GOMBR-a: “Svi timovi žele najbolje predstavljati svoju postrojbu, pa tako promatraju i vuku jedni druge prema naprijed. To stvara izvrsnost, a izvrsnost je ono čemu svi težimo“.  Ipak, jedna je postrojba dominantna. Od dosadašnjih jedanaest natjecanja, u čak deset pobjedu su odnijeli pripadnici Vojnoobavještajne satnije (VOS). To zapravo i jest očekivano, jer zadaće i osposobljenost vojnoobavještajnog (ili izvidničkog) roda uvelike se poklapaju sa sadržajem i zahtjevima natjecanja. Samo jednom, 2024. godine, pobjednički pehar osvojili su Pume, koje je predvodio sad već legendarni časnik i vojni natjecatelj Ivan Gerenčir. Ali 2025. godine sve je opet bilo očekivano, VOS je vratio trofej u svoje vitrine. I ove godine složio je impresivan tim u kojem smo prepoznali i neke pobjednike međunarodnih vojničkih natjecanja. No, ipak nije nepobjediv – svoju kvalitetu morao je dokazati na stazi. Gardisti iz drugih timova također su spremni, brzi, precizni i željni dokazivanja. To su, primjerice, na kvalifikacijskom gađanju itekako pokazali pripadnici Satnije veze, ostvarivši ukupno najbolji rezultat i prednost na startu. Svoju kvalitetu pokazali su i prošle godine, kad su bili drugi. Desetnik Robert Delina, vođa tog tima, bio je i najprecizniji pojedinac. Nakon gađanja nam je rekao: “Ovdje ima sjajnih ekipa. No, da mislimo da ne možemo biti prvi, ne bismo se ni natjecali. Najvažnija će biti mirnoća i stabilnost, na ukupni rezultat utječe niz sitnica“.

Jutro na startu, na “urbanom“ dijelu poligona, bilo je kao i jučerašnji dan: sunčano, uz umjerenu naoblaku i ugodnu temperaturu zraka. Uvjeti, dakle, idealni. Vezisti su startali prvi, tri minute iza njih VOS, pa Topničko-raketna bojna (TRB). Uskoro je startala i ekipa Hrvatskog vojnika, no s terenskim vozilom – željeli smo u što većoj mjeri pratiti natjecanje i pokriti stazu. U tome smo i uspjeli, zahvaljujući velikoj ljubaznosti i potpori GOMBR-a.

Traži se samo “u crno“

Već prva radna točka bila je jedna od najuzbudljivijih – prepoznavanje i svladavanje označenog kontaminiranog područja. Podrazumijevala je prolaz prepreka koje su bile obuhvaćene otvorenim plamenom i gustim crnim dimom. Sve to pod zaštitnom maskom. Nije bilo dopušteno obilaženje, a brzina se podrazumijevala ako niste željeli biti opečeni. Satnija veze tu je zadržala prednost od tri minute. Na radnoj točki dva – gađanje samokresom, gađati se moralo vrlo brzo, a kaznene sekunde dobivale su se vrlo lako: ako ne pogodite sam centar, dakle “u crno“, automatski bi vam se dodavalo dvije sekunde. A bilo je teško održavati mirno i stabilno disanje, trčanje pod punom opremom moralo je uzeti svoj danak. Mi smo pojurili prema trećoj točki – rastavljanju i sastavljanju naoružanja, tj. puške VHS-2- I to pod zaštitnom maskom. Međutim, kad smo stigli na to poprište, saznali smo da su pripadnici VOS-a već bili stigli, izvršili zadaću te otišli prije nekoliko minuta. Dočekali smo Satniju veze koja je došla jedanaest minuta iza njih. Ispostavit će se da je to bio prvi čin odluke o pobjedniku. Ali, bilo je i još nekoliko vrlo zanimljivih zapleta. Timovi Topničko-raketne bojne, Bojne protuzračne obrane (B PZO) i Inženjerijske bojne, poredani od trećeg do petog mjesta, bili su razmaknuti u samo nekoliko minuta. I što je najbolje, vidljivo su “grizli“ kao da namjeravaju napasti i samo prvo mjesto. Na radnoj točki četiri, uspostavi veze, točna komunikacija radiouređajem podrazumijevala je i da pomoću nje odredite koordinate kojima morate ići dalje. Vodeće pozicije ostale su otprilike iste, s tim da je B PZO preskočio TRB. Peta točka, bacanje ručne bombe, na različitim nam se natjecanjima uobičajeno čini manje zanimljivom. Međutim, kod GOMBR-a nam se ona činila puno težom. “Bombaš“ treba baciti bombu na metu koja je na manjoj udaljenosti nego inače, ali meta je puno manjih “gabarita“, površine od tek jednog četvornog metra. A tražio se savršen pogodak, nisu se priznavali nikakvi “odbijanci“. Tako se naizgled rutinska točka pretvorila u dosta kaznenih minuta. Međutim, u neku ruku, one su timovima dobro došle za toliko potreban odmor. U svakom slučaju, VOS je imao deset minuta prednosti nad vezistima, a već spomenuti trojac ostao je također na malim razlikama. No, sve su bolji bili i pripadnici Tenkovske bojne Kune i 1. oklopno-mehanizirane bojne Sokolovi. Smanjivali su zaostatak, tako da je pred nama bilo još mnoštvo uzbuđenja.

“Hajde, nisu daleko“

Drugi čin odluke o pobjedniku zapravo je bio uobičajen. Orijentacija je uglavnom ključna radna točka na vojničkim natjecanjima OSRH, mjesto na kojem se stječu i gube odlučujuće prednosti. Priznajemo, možda smo poželjeli i da se situacija na toj šestoj radnoj točki malo i zakomplicira kako bi neizvjesnost bila produljena. Jer bili smo svjesni da je upravo orijentacija najveći forte VOS-a i da je vrlo vjerojatno da će nakon nje osigurati pobjedu. Točku su u jednom od najšumovitijih dijelova poligona pripremili pripadnici 1. mehanizirane bojne Sokolovi. Rekli su nam da je, u najboljem slučaju, točku moguće odraditi za pedeset minuta. A VOS-ovci su to učinili za 43 minute. Povećali su prednost nad vezistima na 25 minuta i ostalo im je samo da prijeđu ostatak staze i radnih točaka bez velikih kikseva. Zanimljivo je da su Kune bili još i brži u orijentaciji, pa su skočili na treće mjesto, a Inženjerijska bojna na četvrto. Nakon dvadesetak minuta, timovi bi nailazili na drugu kontrolnu točku, namijenjenu odrađivanju prethodnih kaznenih minuta. Bila je to još jedna prilika za odmor, svi su već bili u punom pogonu barem tri – tri i pol sata. I bilo im je dobro da se odmore, jer čekala ih je vjerojatno najzahtjevnija točka – tirolska prečnica. Pojednostavnjeno rečeno, natjecatelj mora dvadesetak metara puzati po užetu promjera 50 mm, vodoravno razapetom iznad šumske usjekline. Osim izražene tjelesne spreme, najvažnije je imati odgovarajuću tehniku za prijelaz, a nikako se ne smijete bojati visine. Ali bodrenja nije nedostajalo. Jer, trojica članova tima mogli su prijeći prepreku vrlo brzo, ali ako je četvrti zaostajao, to je imalo posljedice za cijeli tim. I onda, totalno iscrpljeni, crvenih, napetih i uznojenih lica, momci bi nakon svladavanja prepreke brzo hvatali opremu i pojurili dalje uz riječi poput “možemo mi to“, ili “hajde, nisu daleko“. Najbrži su bili momci iz Topničko-raketne bojne koji su uspjeli svladati prepreku za deset minuta. Ali VOS je nezaustavljivo grabio naprijed. Kao jedini koji su im bili relativno blizu ostali su vezisti. I dalje je najzanimljiviji bio rasplet borbe za treće mjesto: Inženjerci i Kune na diobi trećeg i četvrtog mjesta imali su identično vrijeme!

Fokus na binome

Nakon pola sata, VOS je stigao na osmu radnu točku –  svladavanje minskog polja. Timovi moraju detektirati i proći označeno minsko polje, u kojem je postojala mogućnost zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava. Točka je zahtijevala rad u binomima, a bilo je puzanja i skakanja, sve s punom opremom… I naravno, sve je trebalo izvesti što brže, a ipak po svim strogo određenim pravilima. Tu su iznimnu, ali očekivanu spretnost pokazali Inženjerci i uspjeli steći prednost od jedanaest minuta ispred Kuna, a njima se pak na samo dvije minute približila Topničko-raketna bojna. Deveta točka, prelazak opasnog područja, bila je također posvećena binomima. Podrazumijevala je izravan kontakt s protivnikom, a organizatori su se pobrinuli za različite prepreke, ali i zaklone. I tu je bilo preskakanja, prijelaza usjekline preko balvana, zauzimanja položaja iza zaklona, pokrivanja svojeg binoma… Prvo i drugo mjesto bili su već “zabetonirani“, borba za treće mjesto ostala je neizvjesna, svedena unutar nekoliko minuta. Slično je ostalo na zadnjoj radnoj točki – logističkoj popuni i zbrinjavanju te evakuaciji ranjenika. Noge i ruke bile su već olovne, ali svi su brzo uspjeli prenositi sanduke teške nekoliko desetina kilograma te “ranjenika“ koji je imao barem osamdesetak kilograma. Prvoplasiranom VOS-u ostalo je još malo do cilja na koji je stigao za točno deset minuta, u 11:15 sati. Ukupno vrijeme za koje su prošli stazu bilo je četiri sata i dvanaest minuta. Vođa tima Vojnoobavještajne satnije rekao je da su za pobjedu iskoristili svoje ključne prednosti: orijentaciju i odabir najboljih ruta. “Nismo bili sigurni u pobjedu, ali ipak bili smo uvjereni da smo iskusni i dobro pripremljeni”, rekao je narednik nakon što je s kolegama na cilju povukao pobjedničko zvono i pozdravio hrvatsku zastavu. Dvadeset minuta poslije, sa širokim osmjesima na licima, stigli su pripadnici Satnije veze. A još devet minuta poslije tim Inženjerijske bojne. Četvrtoplasirane Kune napravili su najveći skok u odnosu na kvalifikacije: jučer su bili osmi.

Bit će još uzbuđenja

Sudionike natjecanja na cilju su dočekali zapovjednik GOMBR-a brigadni general Željko Marinov, zapovjednik natjecanja pukovnik Ivan Liović, te zapovjednici i pripadnici ustrojstvenih cjelina GOMBR-a. Brigadni general Željko Marinov čestitao je najboljima. Istaknuo je da je ponosan na pripadnike GOMBR-a i njihove sposobnosti koje su pokazali tijekom natjecanja. “Natjecanje je jasan pokazatelj smjera u kojem ide Brigada. Pokazalo je profesionalnost naših pripadnika i visokointenzivnu obuku koju provodimo”, rekao je zapovjednik GOMBR-a. Što se tiče našeg zaključka, možemo reći da je GOMBR potvrdio svoju reputaciju u vojničkim natjecanjima. Pokazao je da u svojim redovima ima mnogo mladih ljudi koji itekako nadilaze spremnost i osposobljenost očekivane od pripadnika hrvatske gardijske postrojbe. Čak bismo rekli da nas je natjecanje iznenadilo svojom težinom, neke radne točke bile su zaista “brutalne“. Natjecanje Najbolji borbeni tim bilo je jako dobro organizirano, u tom kontekstu vrijedi spomenuti i operativno središte u kojemu su se u realnom vremenu skupljali i obrađivali svi podaci sa staze. Komunikacijsko-informacijski lanci funkcionirali su besprijekorno. I da nismo vidjeli sve što smo vidjeli, bilo bi dovoljno ono što smo vidjeli na cilju. Timovi su iskreno čestitali jedni drugima, iskazali poštovanje prema vještinama svojih kolega, ali i privremenih suparnika. A uskoro će u GOMBR-u biti još uzbuđenja. Podsjetimo, zapovjednik brigadni general Marinov najavio nam je povratak natjecanja oklopno-mehaniziranih posada u punom obujmu. Tenkovi M-84, borbeno-oklopna vozila Bradley i M-80 u predstojećoj jeseni na jednom mjestu, opet na Gašincima. Priznajte, zvuči jako zanimljivo. Mi jedva čekamo.

Tekst: Domagoj Vlahović; Foto: Tomislav Brandt