Razgovor: general-bojnik Rainer Beeck, zamjenik načelnika stožera za kibernetički prostor u Vrhovnom stožeru savezničkih snaga u Europi (SHAPE) i zapovjednik NATO-ove CIS grupe

Republika Hrvatska tijekom svibnja bila je domaćin dviju važnih aktivnosti NATO-ove inicijative Federated Mission Networking (FMN). Ona omogućuje članicama NATO-a i partnerima brzo, sigurno i učinkovito povezivanje komunikacijskih i informacijskih sustava tijekom provedbe zajedničkih aktivnosti. U Splitu je održan godišnji seminar čija je glavna tema bila Povećanje višenacionalne višedomenske interoperabilnosti kroz FMN (FMN Seminar 2026 – Improving Multinational Multi-Domain interoperability through FMN) te  sastanak Upravljačke skupine FMN-a (Management Group). Aktivnosti su okupile više od 220 sudionika iz NATO-ovih članica i partnerskih zemalja, među kojima je bio i naš sugovornik zamjenik načelnika stožera za kibernetički prostor (Cyberspace) u Vrhovnom stožeru savezničkih snaga u Europi (SHAPE) i zapovjednik NATO-ove CIS grupe general-bojnik Rainer Beeck.

Bili ste 1997. godine u Zagrebu, u Stožeru Zapovjedništva za potporu SFOR-a. Koji vam je trenutak najbolje pokazao koliko interoperabilnost i komunikacije mogu biti presudne za uspjeh misije?

U SFOR-u jedna od najvažnijih lekcija bila je koliko se brzo operativni tempo usporava kada postrojbe ne mogu pouzdano dijeliti istu situacijsku sliku i na isti način razumjeti namjeru. Čak i kad su svi predani zadaći i profesionalni, ako komunikacije nisu usklađene, koordinacija postaje sporija, nesporazumi su češći, a prilike se propuštaju. To iskustvo ostalo je sa mnom: interoperabilnost nije nešto što je samo poželjno imati – ona izravno utječe na ishod. Bio je to rani podsjetnik da uspjeh savezničkih snaga ovisi o sposobnosti komuniciranja i razmjene informacija na pouzdan način. Vođenje velikog konvoja samo pomoću plavih i zelenih zastavica ne može biti standard modernog ratovanja, kao što je to još bilo 1997. godine.

Gotovo 30 godina poslije ponovno ste u Hrvatskoj, sada kao zapovjednik NATO-ove CIS grupe i zamjenik načelnika stožera SHAPE-a za kibernetički prostor. Koja je najveća promjena u načinu na koji NATO danas ratuje kroz informacije i mreže?

Najveća promjena jest to što mreže više nisu samo potporna funkcija, one su postale središnji element zapovijedanja, nadzora i procesa donošenja odluka. Danas agilnost, točnost i otpornost protoka informacija mogu biti odlučujući. Suočavamo se također s mnogo izazovnijim okruženjem, u kojem su kibernetičke prijetnje i elektroničko ratovanje prisutni svakodnevno, a ne samo u kriznim situacijama. To znači da komunikacijske sustave moramo projektirati tako da budu sigurni i otporni od samog početka, a ne da sigurnost dodajemo naknadno. Sigurnost ugrađena u dizajn sustava (security by design)  i sigurnost usmjerena na podatke (data centric security) danas su standard u civilnom sektoru, a isti standard moraju biti dosegnuti i  u našim suvremenim vojskama. Usput, od 1997. godine imao sam priliku nekoliko puta provesti godišnji odmor u prekrasnoj Hrvatskoj. Moram reći da kao obitelj nosimo najljepše uspomene.

Za one koji prvi put čuju za FMN: kako biste ukratko objasnili što je Federated Mission Networking?

FMN je način na koji NATO i partnerske zemlje osiguravaju da njihove snage mogu sigurno i učinkovito međusobno komunicirati i razmjenjivati informacije od nultog dana misije.

Afganistan je pokazao kako nekompatibilni sustavi i različiti standardni operativni postupci (SOP) stvaraju poteškoće. Koje su dvije najvažnije lekcije iz AMN-a koje su izravno oblikovale FMN?

Prvo, naučili smo da interoperabilnost mora biti pripremljena prije početka misije – ne može se improvizirati na terenu bez gubitka vremena i učinkovitosti. Drugo, naučili smo da sama tehnologija nije dovoljna: zajednički procesi i dogovoreni načini rada jednako su važni kao i mrežne veze. AMN (Afghanistan Mission Network) je pokazao što je moguće postići, ali i isto tako, pokazao je i ograničenja ad-hoc, terenskog rješenja – FMN to iskustvo pretvara u trajni i ponovno primjenjiv okvir.

FMN vizija govori o interoperabilnim snagama od nultog dana (Day Zero Interoperable Forces). Što Day Zero znači u praksi? Koje tri stvari moraju odmah funkcionirati kad započne kriza ili operacija?

Day Zero znači da možete uspostaviti koaliciju i odmah djelovati učinkovito, bez gubljenja tjedana na rješavanje povezivosti i procedura. Tri stvari moraju funkcionirati: Sigurna povezanost između država i stožera, uključujući testirani P-A-C-E plan. Pouzdana razmjena informacija, kako bi zapovjednici mogli pristupiti potrebnim podacima prema ispravnoj klasifikaciji i dostupnosti informacija zbog potrebe za znanjem i potrebe za dijeljenjem. Zajednički operativni procesi, kako bi stožeri mogli planirati, koordinirati i odlučiti koristeći usklađene metode i vremenske okvire.

FMN Framework opisuje se kao upravljana i sveobuhvatna struktura s procesima, planovima, predlošcima, arhitekturama, mogućnostima komponenata i alata. Koji element tog okvira najviše pomaže u brzom i ispravnom uspostavljanju misijske mreže?

Za brzinu i točnost najveću vrijednost imaju unaprijed dogovoreni standardi, predlošci i osnovne konfiguracije (baseline) koje države mogu implementirati unaprijed. Kad svi već dijele ista pravila, u kriznoj situaciji ne počinje se od nule. Sustav upravljanja i vođenja pritom osigurava da ti temeljni elementi ostanu usklađeni tijekom vremena, kako bi ono što postavljamo bilo predvidljivo, održivo i sigurno. Dakle, naša iskustva stečena kroz AMN pomogla su nam u oblikovanju FMN upravljačkog modela, a danas moramo razumjeti trenutačan sigurnosni okvir koji jasno zahtijeva brzo djelovanje.

FMN Framework obuhvaća cijeli ciklus misijske mreže: planiranje, pripremu, razvoj, raspoređivanje, uporabu, razvoj i gašenje. U kojoj fazi multinacionalni napori najčešće usporavaju i zašto?

Prema mojem iskustvu, usporavanja se najčešće pojavljuju na prijelazu između faza pripreme/postavljanja, kada koncepti i planovi moraju postati stvarna povezanost, stvarna pravila pristupa i stvarne usluge. Upravo se tada susreću nacionalna ograničenja, različite razine implementacijske zrelosti i sigurnosni zahtjevi s operativnom hitnošću. FMN pomaže tako što te izazove pomiče naprijed, omogućujući da se riješe ranije, a ne u posljednjem trenutku. Države uključene u FMN moraju razumjeti da ovaj okvir služi postizanju interoperabilnosti od nultog dana (Day Zero Interoperable). Zapravo, upravo to stvara odvraćanje. Zato svi moramo ozbiljno pristupiti toj zadaći.

FMN Framework naglašava tri dimenzije: ljude, procese i tehnologiju. Što je u stvarnosti najteže uskladiti u koaliciji – tehnologiju ili način rada, odnosno procedure i SOP-ove?

Vrlo često najteže je uskladiti upravo način rada – procese, uloge, odgovornosti i standardne operativne postupke (SOP-ove). Tehnologija se može razviti i prilagoditi, ali usklađivanje procedura među državama zahtijeva dugotrajan trud i međusobno povjerenje. Zato FMN ljude i procese tretira kao jednako važne elemente, a ne kao nešto što dolazi naknadno. Kad su oni usklađeni, tehnologija postaje pokretač, a ne prepreka.

FMN je federativni model u kojem su svi sudionici ravnopravni partneri i nitko nikom ne zapovijeda. Kako u takvom modelu osiguravate disciplinu provedbe, odnosno da se standardi doista primjenjuju, a ne samo usuglase?

Disciplina proizlazi iz triju čimbenika: transparentnosti, zajednički dogovorenih prioriteta i provjere provedbe. Države zajedno određuju smjer djelovanja kroz FMN Upravljačku skupinu, radne skupine pretvaraju te odluke u praktično primjenjive proizvode, a aktivnosti vezane uz spremnost i validaciju pomažu potvrditi da je dogovoreno doista i provedeno. U federaciji najjači pokretači su povjerenje i predvidljivost: ako svi ispune svoje obveze, svi imaju koristi. Ako je provedba nedosljedna, interoperabilnost postaje krhka. Zato cijela zajednica ima zajednički interes potvrđivati i održavati standarde kroz praktičnu provedbu. Iskreno vjerujem da su svi FMN sudionici svjesni ozbiljnosti naših nastojanja i da neće ostati samo na riječima.

FMN se razvija postupno kroz FMN Spiral Specifications. Što je državama najveći izazov u takvom spiralnom pristupu – brzina promjena, testiranje/validacija, resursi ili usklađivanje s dugim ciklusima nabave?

Često je najveći izazov usklađivanje dugoročnih nacionalnih ciklusa nabave i modernizacije s okružjem koje se mora razvijati znatno brže. Spiralni razvoj ispravan je pristup za postizanje agilnosti, ali zahtijeva disciplinu u planiranju i pametno određivanje prioriteta. Zato FMN naglašava maksimalno korištenje postojećih standarda i troškovno učinkovitih putova do usklađenosti, kako bi države mogle pratiti razvoj bez stalnog izmišljanja iznova. Nadalje, ako promatramo spiralni razvoj moramo implementirati, implementirati, implementirati kako bismo svoj rad usmjeravali prema onom što je dogovoreno.

Napredak FMN-a ovisi o tome da države prilagode svoje politike i osiguraju FMN Ready Forces. Koje su najčešće prepreke zbog kojih snage nisu FMN-spremne – politika dijeljenja informacija, obuka, kibernetički zahtjevi ili tehnička kompatibilnost?

Sve navedeno može biti prepreka, no vrlo često je najzahtjevnije pitanje politike dijeljenja informacija – klasifikacija podataka, mogućnosti njihova ustupanja i međudomenska ograničenja. Tehnička interoperabilnost može se izgraditi, a obuka unaprijediti, ali usklađivanje politika zahtijeva pravne procjene, prihvaćanje rizika i povjerenje. Upravo je to područje u kojem su pitanja nacionalnog suvereniteta najizraženija. FMN pruža strukturu za zajedničko rješavanje tih izazova, ali konačne odluke i dalje ostaju u nadležnosti pojedinih država.

Interoperabilnost istodobno povećava i područje za napad. Koja su vaša tri kibernetička načela oko kojih nema pregovora za sigurne misijske mreže u federativnom okruženju?

Prvo, snažan identitet i upravljanje pristupom – moramo znati tko se nalazi na mreži i dosljedno primjenjivati načelo najmanjih potrebnih ovlasti (least privilege). Drugo, segmentacija mreže i otpornost ugrađena u sam dizajn sustava, kako pojedinačni incident ne bi prerastao u sustavni kvar. Treće, kontinuirano praćenje i brzo reagiranje, uz snažnu suradnju NATO-ovih stručnjaka za kibernetičku obranu, jer se prijetnje razvijaju svakodnevno, a mi ih moramo brzo otkriti i na njih odgovoriti. Kao što sam rekao u Tallinnu, Savez se svakodnevno suočava sa stvarnim prijetnjama, a sofisticiranost napada neprestano raste. Zato su agilnost i otpornost imperativ.

Kako usklađujete potrebu za širokom razmjenom informacija s pravilima klasifikacije i načelom need-to-know, a da pritom zapovjednicima osigurate brzinu potrebnu za donošenje odluka i djelovanje?

Ravnoteža se postiže uspostavljanjem pravila i mehanizama unaprijed: jasnim sporazumima o razmjeni podataka, tehničkim rješenjima koja provode pristupnu kontrolu te procesima koji omogućuju brzo dostavljanje odgovarajućih informacija odgovarajućim korisnicima. Cilj nije dijeliti sve, nego dijeliti ono što je potrebno, brzo i sigurno. Zapovjednicima je potrebna brzina, ali i povjerenje da su informacije zaštićene i vjerodostojne. FMN pomaže stvoriti takvo predvidljivo okruženje, kako proces donošenja odluka ne bi bio usporen zbog neizvjesnosti. U konačnici, riječ je o kulturnoj promjeni – prijelazu s načela need to know na need to share, čime NATO postaje snažniji od pojedinačnih nacionalnih sposobnosti.

U Europi svjedočimo prijetnjama koje kombiniraju kibernetičke napade, elektroničko ratovanje i kinetičke udare, a iskustva iz Ukrajine posebno su relevantna. Koje dvije sposobnosti otpornosti mreža i sustava zapovijedanja i nadzora (C2) NATO najhitnije mora ojačati kroz CIS i FMN?

Prvo, otpornu sposobnost zapovijedanja i nadzora u degradiranim uvjetima, funkcionalan i provjeren PACE koncept (Primary, Alternate, Contingency, Emergency) – odnosno osigurati mogućnost djelovanja čak i kad je povezanost ograničena, ometana ili privremeno prekinuta. Drugo, brza prilagodba i oporavak – mogućnost brzog vraćanja usluga u funkciju, preusmjeravanja komunikacija i ponovne uspostave pouzdane razmjene informacija pod pritiskom operativnih okolnosti. Rat u Ukrajini pokazuje koliko je važna brzina prilagodbe te zašto otpornost nije teorijski koncept: mreže su svakodnevna meta napada. Kroz CIS i FMN radimo na tome da otpornost postane sustavna, ponovljiva i skalabilna sposobnost na razini cijelog Saveza.

Razgovarao: Damir Rajci 

Foto: NATO