Najbolje ročnice i ročnici na temeljnom vojnom osposobljavanju još su se jednom ogledali na zahtjevnoj stazi u vojarni “123. brigade HV” u Požegi. Prestižne naslove pobjednika osvojili su Lucija Boras i Marin Delač

Na svečanosti proglašenja najboljih ročnika 3. naraštaja temeljnog vojnog osposobljavanja, brigadir Zlatko Radočaj jednostavno je opisao natjecanje koje je dovelo pobjednicu i pobjednika do prestižnih naslova. “Ovo je vrhunac TVO-a”, rekao je zapovjednik Središta za obuku pješaštva i oklopništva Zapovjedništva za obuku i doktrinu Hrvatske kopnene vojske. I treće izdanje natjecanja, održano 14. listopada, organizirala je Bojna za temeljno vojno osposobljavanje, ustrojstvena cjelina koja djeluje u okviru Središta i ključna je postrojba za obuku ročnica i ročnika. I još su neke stvari ostale nepromijenjene u odnosu na prva dva izdanja: poprište u vojarni “123. brigade HV” u Požegi te staza s 15 radnih točaka, koju su natjecatelji trebali prijeći i svladati u što kraćem vremenu. Tako su kroz samo nekoliko minuta pokazali znanje, sposobnosti i psihofizičku spremnost stečene na TVO-u, a svojevrstan temelj bili su rezultati koje su ostvarili uoči natjecanja na pismenom ispitu i provjeri motorike.

Peta satnija ojačala konkurenciju

Nastupile su četiri ročnice i 12 ročnika, a novina je da su u potonjoj konkurenciji prvi put nastupili i ročnici iz 5. satnije, koji polaze temeljno vojno osposobljavanje u vojarni “5. gardijske brigade Slavonski sokolovi” u Vinkovcima. Uz njih, natjecali su se ročnici i ročnice iz 1. i 2. satnije (Požega), kao i ročnici iz 3. satnije (Slunj) te 4. satnije (Knin).

Na prethodna su dva natjecanja pobjede u muškoj konkurenciji odnijeli domaćini, tj. pripadnici satnija smještenih u Požegi. Taj početni niz prekinuo je Marin Delač (25) iz Perušića, ročnik 3. satnije, koji je prvi put odnio pobjednički pehar na poligon “Eugen Kvaternik” kod Slunja. Već nakon pismenog testa i motorike imao je vodeću poziciju, a time i ulogu favorita, koju je opravdao na stazi. Drugo mjesto i potpuni trijumf za Slunjane osvojio je njegov kolega iz satnije Jakov Prpić, a treći je bio Luka Lulić iz 4. satnije iz Knina. “Čekam da me netko uštipne, da se ne pokaže da spavam i sanjam”, rekao je Marin, koji je stazu opisao kao vrlo, vrlo zahtjevnu. “Sve skupa otežavali su stres i adrenalin, no sve je prošlo dobro”, dodao je pobjednik. Komentirajući temeljno vojno osposobljavanje, izrazio je uvjerenje da bi svaki mladi čovjek u životu trebao proći takvu vrstu obuke zbog ozbiljnosti, discipline te načina koračanja kroz život.

To više nije slučajno

Najbolja u ženskoj konkurenciji bila je Lucija Boras (18) iz Metkovića, ročnica požeške 2. satnije, koja je oduševila sve gledatelje iznimno srčanim nastupom. “Vjerojatno ne bih ni nastupila da nije bilo mojeg instruktora koji me je nagovorio. Bilo je jako emotivno, proplakala sam cijelu stazu. Bilo je i teško, ali dosta smo se pripremali i psihički i fizički. I ne mogu reći da nisam razmišljala o pobjedi”, rekla je Lucija na pobjedničkoj ceremoniji. Iza nje su ostale također izvanredne Mihaela Bariša i Hana Komes, obje iz 1. satnije.

Na svim natjecanjima u prvom su planu ročnici. Međutim, nakon trećeg vrijedi istaknuti i jedno instruktorsko ime – desetnik Antonio Đurčević. Taj pripadnik Bojne za temeljno vojno osposobljavanje, inače poznat kao vrstan vojni i civilni sportaš, instruktor je svih dosadašnjih pobjednika u muškoj konkurenciji. “Jako sam vjerovao u sebe, najviše zbog njega koji me je hrabrio”, rekao je Marin Delač. Slično su govorili i prijašnji pobjednici Damir Pastvečko (1. naraštaj) i Antonio Martić (2. naraštaj). Oni su bili pripadnici satnija smještenih u Požegi, pa se možda i moglo reći da domaći teren utječe na rezultat. Međutim, Đurčević je u međuvremenu privremeno premješten na Slunj i ondje se prihvatio obuke ročnika 3. satnije. I sad je opet stajao uz pobjednika, što ne može biti slučajno. “Vrhunske uvjete za pripremu imali smo i na Slunju, a znam kakvo je natjecanje i kakva je staza u Požegi. Stvar je u predanosti radu. Morate biti jednako posvećeni svim ročnicima, ali i prepoznati one najbolje, koji se brzo ističu”, rekao je desetnik za Hrvatski vojnik.

Vidim se u odori

Zanimljivo je da oboje pobjednika i nakon TVO-a želi ostati u Hrvatskoj vojsci. Marin priželjkuje postati izvidnik ili operater dronova, a kao Ličanin, otkrio nam je i najdražu postrojbu – Motoriziranu bojnu Vukovi Gardijske mehanizirane brigade. “Naravno, vidim se u odori i u budućnosti”, rekla nam je Lucija. Pobjedu je posvetila svojim djedovima, koji su bili pripadnici OSRH. Jedan je, nažalost, preminuo.

“Nemojte zaboraviti lijepe trenutke koje ste prošli u protekla dva mjeseca”, poručio je brigadir Radočaj ročnicima na kraju natjecanja. Još jedan naraštaj završio je obuku, a vrlo brzo dolazi idući. No, svaki od njih ima svoje posebne priče. Jedna koja je uvijek posebna, ona pobjednička, svakako je završno natjecanje.

Tekst: Domagoj Vlahović; Foto: Tomislav Brandt