Legendarni skladatelj Zrinko Tutić rekao mi je jednom prilikom u razgovoru: S Vukovarom nemam ništa,…
Nove prijetnje, stari osjećaj sigurnosti
Je li Europa još uvijek u stanju mira ili je već ušla u trajno stanje hibridnog ratovanja? Koliko su podijeljena društva i manipulacija javnim mišljenjem putem društvenih mreža postali čimbenici nacionalne sigurnosti? Može li umjetna inteligencija dodatno produbiti postojeće društvene i političke podjele? Kako zaštititi kritičnu infrastrukturu i osjetljive distribucijske pravce o kojima ovisi europsko gospodarstvo? Ima li Europa dovoljno razvijene obrambene kapacitete i političku odlučnost da odgovori na sve složenije prijetnje? To su samo neka od pitanja koja su obilježila rasprave na 14. konferenciji o sigurnosnim izazovima za Europu, održanoj 3. i 4. studenog u Zagrebu
Konferenciju je organizirao Centar za sigurnosnu suradnju (RACVIAC) u partnerstvu s Uredom Zaklade Konrad Adenauer (KAS) za Hrvatsku i Sloveniju. Okupila je više od 150 sudionika, među kojima su bili predstavnici diplomatskih misija iz gotovo 40 zemalja, visoki državni dužnosnici, predstavnici oružanih snaga i obrambenog sektora te stručnjaci iz akademskih i međunarodnih institucija. Konferencija je tako ponovno postala mjesto za razmjenu mišljenja i stručnih analiza o sve složenijem europskom i globalnom sigurnosnom okruženju.
Uvodnim obraćanjima konferenciju su otvorili ravnatelj RACVIAC-a veleposlanik Miroslav Šćepanović; direktor Ureda Zaklade Konrad Adenauer za Hrvatsku i Sloveniju dr. Norbert Eschborn; veleposlanik Savezne Republike Njemačke u Republici Hrvatskoj prof. dr. Pascal Hector; veleposlanica Irske u Republici Hrvatskoj Wendy Dorman-Smith; i izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske te potpredsjednika Vlade i ministra obrane državni tajnik MORH-a Tomislav Galić.
Veleposlanik Šćepanović istaknuo je važnost okupljanja predstavnika različitih zemalja i institucija u cilju jačanja dijaloga, suradnje i institucionalnih kapaciteta u području regionalne i europske sigurnosti. Naglasio je kako su upravo snažna partnerstva ono što takvim skupovima daje trajnu vrijednost te da je konferencija rezultat zajedničkih napora i razumijevanja. Pritom je izrazio zadovoljstvo dosadašnjom suradnjom RACVIAC-a i Zaklade Konrad Adenauer te istaknuo želju za njezinim nastavkom i proširenjem.
Direktor Eschborn upozorio je na duboke promjene u prirodi suvremenih sigurnosnih prijetnji. Naglasio je kako se strateška ravnoteža snaga prvi put u suvremenoj povijesti možda neće mijenjati samo zahvaljujući veličini vojski ili gospodarstava, nego i brzini kojom se države prilagođavaju tehnološkim inovacijama. “Protivnik više ne mora imati vojnu nadmoć kako bi izazvao strateške poremećaje. Granice između rata i mira, vojnih i civilnih ciljeva te vanjske i unutarnje sigurnosti postaju sve nejasnije. To nije prolazna pojava, nego stvarnost koja se oblikuje u natjecanju XXI. stoljeća”, istaknuo je.
Sigurnosno okruženje bez jasne granice između rata i mira
Upravo je promjena karaktera sigurnosnih prijetnji bila jedna od ključnih tema konferencije. Istaknuto je kako se Europa udaljila od tradicionalnog shvaćanja podjele na razdoblja rata i mira te se sve više suočava s kontinuiranim djelovanjem hibridnih prijetnji. Dezinformacije, kibernetički napadi, politički pritisci, gospodarske ucjene i manipulacija javnim mišljenjem postali su sastavni dio suvremenog strateškog nadmetanja.
Posebna pozornost posvećena je utjecaju društvenih mreža i umjetne inteligencije na oblikovanje javnog mišljenja. U tom je kontekstu iznesen podatak da se čak 47 posto Amerikanaca o događanjima u svijetu informira putem TikToka, što ilustrira razmjere promjena u načinu na koji građani primaju i interpretiraju informacije. Sve veća dostupnost alata umjetne inteligencije dodatno povećava mogućnosti stvaranja i širenja manipulativnih sadržaja, uključujući uvjerljive lažne snimke, fotografije i izjave. Takvi sadržaji mogu utjecati na političke procese, narušavati povjerenje u institucije i produbljivati postojeće društvene podjele. Sudionici su upozorili i na sigurnosne posljedice života u duboko polariziranim društvima. Stalne podjele, slabljenje društvenog povjerenja i nepovjerenje prema institucijama stvaraju prostor za vanjske utjecaje i dodatno otežavaju odgovor države na sigurnosne izazove.
Strateške ovisnosti i zaštita kritične infrastrukture
Prvi panel, Globalni i regionalni geopolitički poremećaji i njihov utjecaj na Europu, bio je posvećen utjecaju promjenjivih geopolitičkih okolnosti na europsku sigurnost i stabilnost. U središtu rasprave bili su: jačanje otpornosti europskih zemalja, smanjenje strateških ovisnosti i potreba za usklađenijim djelovanjem u odgovoru na vanjske poremećaje. Posebno je naglašena ranjivost europske infrastrukture i distribucijskih pravaca, o kojima ovise opskrba energentima, sirovinama i drugim ključnim dobrima. Poremećaj na samo jednoj važnoj prometnoj ruti može imati posljedice za cijelo europsko gospodarstvo. Kao ilustracija navedena je mogućnost blokade Sueskog kanala, čije bi dugotrajnije zatvaranje moglo izazvati ozbiljne poremećaje u lancima opskrbe i višemjesečne inflatorne pritiske u Europi.
U raspravama je otvoreno i pitanje europske strateške autonomije, odnosno sposobnosti kontinenta da samostalno prepozna, procijeni i odgovori na sigurnosne prijetnje. Istaknuto je kako percepcija nacionalnih sigurnosnih ugroza nije jednaka u svim dijelovima Europe – ono što je prioritetna prijetnja za Tallinn ne mora imati jednaku važnost za Atenu ili Madrid. Stoga je naglašeno da je prije definiranja zajedničke obrambene politike potrebno jasno odrediti što Europu povezuje i na kojim se zajedničkim vrijednostima temelji njezin identitet. Pritom je izneseno stanovište da se taj identitet ne bi trebao određivati isključivo geografskim kriterijima, nego ponajprije civilizacijskim vrijednostima.
Umjetna inteligencija, gospodarstvo i energetska sigurnost
Drugi panel, Sistemska nestabilnost – umjetna inteligencija, gospodarstvo, kritična infrastruktura i energetska sigurnost, bavio se sve izraženijom međuovisnošću tehnološkog razvoja, gospodarske stabilnosti, energetske sigurnosti i lanaca opskrbe. Umjetna inteligencija razmatrana je kao tehnologija koja, uz brojne mogućnosti, može dodatno pojačati postojeće ranjivosti i stvoriti nove sigurnosne rizike. Zaključak rasprave bio je kako odgovor na takve izazove zahtijeva koordinaciju vlada, poslovnog sektora i međunarodnih organizacija.
Panel pod nazivom Budućnost kontrole naoružanja u Europi bio je usredotočen na izazove za postojeće mehanizme kontrole naoružanja u uvjetima geopolitičkih napetosti, rizika od proliferacije i ubrzanog tehnološkog razvoja. Posebno su razmotrene posljedice razvoja disruptivnih tehnologija, uključujući naoružane bespilotne letjelice, kibernetičko oružje i suvremene raketne sustave, za postojeće koncepte odvraćanja i strateške stabilnosti. Raspravljalo se i o potrebi prilagodbe budućih mehanizama kontrole naoružanja, prije svega u kontekstu sigurnosnih rizika koji bi mogli nastati nakon završetka Rusko-ukrajinskog rata.
Zadnji panel bio je posvećen promjenjivim rizicima vezano uz proliferaciju oružja za masovno uništenje i nove izazove u njihovu sprečavanju. Posebno je razmotreno područje na sjecištu nuklearnih sposobnosti i umjetne inteligencije, koje otvara dodatna pitanja o budućim sigurnosnim rizicima i potrebi prilagodbe postojećih međunarodnih mehanizama. U širem kontekstu rasprave o europskim obrambenim kapacitetima otvoreno je i pitanje postoji li stvarna politička spremnost za promjene koje zahtijeva novo sigurnosno okruženje. Unatoč sve češćem isticanju potrebe za povećanjem obrambenih izdvajanja i jačanjem europskih sposobnosti, i dalje je prisutno očekivanje da će se sigurnosne okolnosti s vremenom vratiti na stanje kakvo je postojalo prije aktualnih geopolitičkih poremećaja. Takav osjećaj lažne sigurnosti mogao bi odgoditi nužne i dublje promjene. Rasprave su pokazale da se Europa suočava s izazovima koji nadilaze tradicionalne vojne prijetnje i zahtijevaju cjelovit pristup sigurnosti. Pritom se, uz razvoj obrambenih sposobnosti, sve važnijim nameću otpornost institucija, zaštita kritične infrastrukture, tehnološka prilagodba i očuvanje društvene kohezije. Ključno pitanje više nije samo raspolaže li Europa resursima za obranu, nego i postoji li dovoljno političke odlučnosti, strateškog razumijevanja i zajedničke vizije da se ti resursi pravodobno i učinkovito upotrijebe.
Tekst: Tomislav Vidaković; Foto: RACVIAC
