Hibridne prijetnje nastaju orkestracijom konvencionalnih i/ili nekonvencionalnih metoda i aktivnosti

Hibridne prijetnje nisu novi problem. One predstavljaju sposobnost državnih ili nedržavnih aktera da rabeći konvencionalne i nekonvencionalne mjere unutar i izvan prostora borbenog djelovanja, utječu na protivnički proces donošenja odluka. Uključuje stapanje djelovanja konvencionalnim naoružanjem, oružjem za masovno uništenje, terorizma, cyber napada i kriminala, sa zluradim i učinkovito provedenim informacijskim operacijama. Razlog zbog kojeg hibridne prijetnje danas izazivaju posebno zanimljivo jest njihovo naglo narastanje, ubrzanje tempa djelovanja, složenost, različitost, šire povezivanje aktera poput terorista i kriminala, transnacionalnost njihovih veza i djelovanja. Opasnost od njih ubrzano narasta zbog lakoće međusobnog komuniciranja, dostupnosti međunarodnih resursa koji uključuju financiranje i pristup naoružanju.

Države će u neposrednoj budućnosti biti izvrgnute političkom, ekonomskom, socijalnom i informacijskom djelovanju svojih protivnika čime će nastojati povećati učinkovitost drugih oblika nevojnog i vojnog djelovanja koje već provode. Novi protivnici nemaju lako prepoznatljivu zapovjednu strukturu ili gravitacijska središta koja se mogu vojno neutralizirati, te se zacijelo neće ograničavati odredbama međunarodnog prava i postavki međunarodne zajednice. Također se od njih neće moći očekivati sklonost pregovorima ni popuštanje pod prijetnjama. Globalni manjak resursa, ekstremne promjene klime, ekonomske migracije, energetska ranjivost, usporen rast populacije i ideološki ekstremizam, pogodovat će jačanju i razvijanju hibridnih prijetnji.

Novi izazovi sigurnosti

Hibridne prijetnje su raznolike, prilagodljive i javljaju se najčešće u složenom urbanom okruženju. Raspad slabih, nefunkcionirajućih država stvorit će prostor za skrivanje brojnim ekstremistima različitih etničkih, kulturoloških ili vjerskih orijentacija. Svi bi oni trebali biti pravodobno prepoznati i s njima treba biti upoznat u cijelosti. Moguće je da će ih lokalno stanovništvo simpatizirati iako će na strateškoj razini to isto stanovništvo predstavljati gravitacijsko srediste savezničkih snaga. Protivnici koji će provoditi hibridne prijetnje okupljat će protivnike svojega protivnika zajedničkim ciljevima koji će biti složeni, ali prilagodljivi tijekom vremena. Operativno okruženje će biti šire od geografskih i nacionalnih granica i ući će u domenu cyber-prostora, financija, kriminala, lokalnih vlasti, sigurnosti i oružja za masovno uništenje. Prepoznavanje i održavanje unificiranog razumijevanja ovog okruženja bit će od iznimne važnosti ako im se želi učinkovito oduprijeti.

Pobjeda u bici za medijsku naklonost
Državni i nedržavni protivnici koji imaju regionalni ili međunarodni pristup medijima, pokušati će putem njih narušiti ulogu i kredibilitet drugih. Bit će u stanju iskoristiti pravnu složenost situacije u kojoj se sukobi i kriminalne aktivnosti preklapaju i nadopunjavaju u ostvarenju svojih ciljeva i učinaka. Planirani udari na kredibilitet doći će s raznih strana i iz mnogih izvora, te će im se biti teško oduprijeti. Ubrzani tempo kojim će protivnici provoditi informacijske operacije zahtjevati će sveobuhvatni i brzi odgovor.

Dostupnost visoke tehnologije
Nagla dostupnost specijalističke visoke tehnologije omogućit će protivnicima da razvijaju svoje sposobnosti u području širem od konvencionalnog prostora borbenog djelovanja. Sposobnost problematičnih država da sponzoriraju i opremaju surogatne organizacije (po međunarodnim financijskim kanalima i propusnim nacionalnim granicama) omogućit će i manjim akterima provedbu preciznih, a moguće i razarajućih, napada služeći se suvremenim tehnološkim sustavima. Ciljevi visoke vrijednosti (ključno osoblje, sustavi vođenja i zapovijedanja, računalne mreže, GPS stanice, frekvencije radiooperatera, ključne oružne platforme, socijalne i energetske infrastrukture) su sada u području djelovanja i nabave brojnih ekstremističkih snaga. Sofisticiranim djelovanjem svojih protivnika države i savezi su primorani razvijati skupe snage i ulagati u sve zahtjevniju zaštitu ključne infrastrukture.

Prilagodljivost protivnika
Hibridne prijetnje zahtijevaju brži i fleksibilniji odgovor snaga. Iako je sposobnost odgovora na konvencionalne prijetnje i dalje neupitna i kritična sposobnost vojnog sustava, ne smije se zanemariti priprema na odgovor malih, na brzinu organiziranih, ali vješto orkestriranih napada nekonvencionalnih protivnika. Takve će protivnike biti teško razlikovati od lokalnog stanovništva i neće imati jasno vidljivu strukturu snaga. Neće se ograničavati odredbama međunarodnog prava, a biti će spremni izabrati niz sredstava iz cijelog spektra terorističkih, kriminalnih, konvencionalnih ili nekonvencionalnih metoda djelovanja. Njihova mala, gotovo nevidljiva zapovjedna struktura omogućit će im brzo prilagođavanje i mijenjanje svoje metodologije i taktike. Zbog svoje veličine i jednostavnosti donesenih odluka, tempo njihova djelovanja može biti brži od klasične vojne organizacije napadnutih zemalja, zbog čega je moguće očekivati da će njihovi udari biti daleko učestaliji i porazni, koji će prije, nego što sagleda posljedicu jednog udara, već biti suočen s drugim. Mogućnost ovih organizacija da dođu do oružja za masovno uništenje predstavljaju posebnu opasnost.

Kako odgovoriti na hibridne prijetnje?
Učinkovit odgovor na hibridne prijetnje ne može se ostvariti u krakom vremenu. Države se moraju angažirati s partnerima da bi se ostvarili preduvjeti za provedbu ranih i odlučnih mjera koje će onemogućiti razvoj hibridnih prijetnji. No, da bi se osigurala dugoročna pobjeda nad njima, potrebno je dugoročno sveobuhvatno razumijevanje koncepta, prijetnji i odgovora na njih. Države će morati mobilizirati sve dostupne političke, diplomatske, ekonomske, socijalne, informacijske i vojne resurse; sigurnost se može ostvariti samo savjetovanjem, obranom, upravljanjem krizama i partnerstvom s redarstvenim agencijama, lokalnim vlastima i drugim mjerodavnim subjektima.

Hibridne prijetnje traže stvaranje okvira djelovanje unutar kojeg će vojne organizacije moći učinkovito, politički i vojno zajednički odgovoriti. Preduvjet je usklađeno razumijevanje problema i prihvaćanje odgovarajućih represivnih mjera. Primjena sveobuhvatnog pristupa moći će se odgovoriti na prijetnje u odgovarajućem traženom vremenu.

I. Gradnja odnosa (namjera: smanjiti mogućnost izbijanja sukoba)
Prvi je korak prepoznati problematične regije i aktere (državne ili nedržavne) koji potencijalno mogu predstavljati prijetnju u slučaju destabilizacije prostora. Mjere će se primijeniti i nadopuniti na (ne)postojeće regionalne diplomatske subjekte i te će djelovati prema zemlji domaćinu o zabrinutosti ili prigovoru. Pokušat će se prepoznati i uključiti mjerodavne subjekte (međunarodne organizacije, nevladine organizacije, PO) koji mogu pomoći ili otežati primjenu sigurnosnih interesa.

II. Obeshrabrivanje (namjera: obeshrabriti agresiju)
Cilj i namjera je komuniciranje s problematičnom regijom, lokalnim stanovništvom i međunarodnim subjektima, a u bliskoj suradnji s drugim akterima pružiti unificirani, uravnoteženi, a po potrebi i vojni odgovor na svaku prijetnju teritoriju, stanovništvu ili snagama.

III. Sukob (namjera: uporaba vojne strukture za nametanje rješenja)
Uz aktivnu uporabu vojnih i sigurnosnih snaga, u suradnji s drugim subjektima, pronaći kontinuirano diplomatsko rješenje, povećavajući politički i ekonomski pritisak na sve regionalne i lokalne aktere.

IV. Stabilizacija (namjera: stabilizacija konfliktnog područja i izgradnja mira)
Uz međunarodnu i regionalnu potporu, primijeniti održivi dogovor; sveobuhvatni vojni i politički pristup s kontinuiranim angažmanom UN-a ili drugih međunarodnih organizacija.

Mogući utjecaj na vojne strukture
Trenutačna struktura i sposobnosti većine država nisu u mogućnosti dati učinkovit i sveobuhvatni odgovor na hibridne prijetnje. Potrebno je osmisliti novi pristup rješavanju problema, i jasno odrediti koje zadaće, snage i sustav vojnog zapovijedanja i nadzora može napraviti, a što se mora odraditi s ostalim subjektima u području djelovanja.
U rješavanju pitanja hibridnih prijetnji mora se obratiti pozornost na sljedeće:
1. Zapovijedanje. Potreba za boljom koordinacijom i bržim tempom vojnog planiranja i provođenja operacija; koherentnost operativnog i taktičkog planiranja sa sveobuhvatnim političkim/strateškim planom kampanje; integrirani, ali decentralizirani sustav zapovijedanja koji je primjenjiv i u radu s drugim subjektima u području djelovanja
2. Obuka i izobrazba. Sveobuhvatni edukacijski programi, kako za vojnu tako i za političku razinu s naglaskom na sveobuhvatno djelovanje u suzbijanju hibridnih prijetnji; razvoj programa specifičnih za određeno područje djelovanja; detaljna kulturološka procjena i poznavanje regionalnih jezika ključnog osoblja
3. Komunikacije. Robustan, politički i vojnostrateški, operativni i taktički proces komuniciranja
4. Obavještajni podaci i informacije. Povećana je važnost prikupljanja obavještajnih podataka i proces dijeljenja informacija između nacija, ali i partnerskih civilnih organizacija, uporabom interoperabilnih sustava, visoko vrijednih i u realnom vremenu dostupnih obavještajnih podataka
5. Fleksibilnost i interoperabilnost. Konvencionalni vojni kapaciteti ne mogu djelovati dovoljno brzo protiv raspršenih, brzih nekonvencionalnih protivnika, posebno u multinacionalnom okuženju kada nisu ispunjeni svi zahtjevi interoperabilnosti snaga. Potrebno je razvijati nove i inovativne načine uporabe postojećih postrojbi da bi se ostvarila taktička nadmoć i omogućilo provođenje operacija.
6. Zaštita i upravljanje posljedicama. Široka dostupnost elektroničke i tehničke opreme povećava rizik i ugroženost vojne i civilne komponente. Potrebno je poboljšanje mjera zaštite snaga, ali sve ugroženijih civila koji rade na civilnim i humanitarnim projektima u području operacija. Sa svrhom onemogućavanja, ili barem ubrzanog suzbijanja posljedica mogućeg NBK napada, potrebno je poboljšati CBRN detekciju i forenziku.
7. Mrežni sustavi. Cijeli je svijet umrežen i radi na načelima povezivanja svojih operativnih, planskih, financijskih i komunikacijskih sustava. Protivnik koji se odluči na cyber-udar može otežati, onemogućiti ili uništiti mrežne sustave. Kao odgovor na ovu ugrozu, potrebno je pojačati cyber-zaštitu, ali je i produžiti na civilne, lokalne i regionalne aktere. Prema potrebi treba biti spreman i spriječiti dostupnost cyber-prostora.

Hibridne su prijetnje rezultat stapanja konvencionalnih i nekonvencionalnih metoda i aktivnosti koje će u budućnosti sve više ekstremista rabiti u svom djelovanju protiv globalne sigurnosti. Hibridnim se prijetnjama mogu služiti i državni i nedržavni akteri, kombinirajući mjere, radnje i aktivnosti od uporabe konvencionalnih vojnih snaga do medijskih napada, koji mogu biti manifestirani u području vojnog djelovanja i izvan njega.

Iako ove prijetnje nisu nove same po sebi, njihovo kombiniranje i primjene uz suvremene tehnologije i vojne taktike, predstavlja veliku ugrozu jer svojim brzim tempom provedbe, kompleksnošću, različitostima i nadnacionalnim pristupom postaju nevidljiva i moćna prijetnja, protiv koje u ovom trenutku ne postoji jedinstveni način borbe.

Vlasta ZEKULIĆ