Aktivno učenje i stjecanje znanja pridonose jačanju socijalne kohezije, a time i društvenog karaktera vojne postrojbe, što rezultira i njezinom učinkovitosti u provedbi svih zadaća koje se pred postrojbom nalaze kako u miru tako i u ratu

Proces učenja i stjecanje znanja znatno utječe na promjenu ponašanja pojedinca u svim bitnim sferama čovjekova života i rada. Isto tako aktivno učenje i stjecanje znanja pridonose jačanju socijalne kohezije, a time i društvenog karaktera vojne postrojbe, što rezultira i njezinom učinkovitosti u provedbi svih zadaća koje se pred postrojbom nalaze kako u miru tako i u ratu. Zbog toga kažemo da su učenje i znanje u uzročno posljedičnom odnosu sa socijalnom kohezijom vojne postrojbe kao formalne skupine pred kojom stoje važni zadaci. S obzirom na svoju težinu i slojevitost vojna postrojba ima čitav niz karakteristika od kojih ovom prilikom ističemo proces permanentnog učenja koji se organizira u skladu s programima djelatnosti u vojnoj postrojbi. Permanentno učenje danas je nešto što se provodi takoreći cijeli život, znači samo učenje ne traje isključivo kroz razdoblje oficijelnog školovanja i studiranja. Ovom prilikom nužno je istaknuti da razvoj suvremene opće kao i vojno-stručne znanosti i tehnologije zahtijeva stalno učenje i stjecanje znanja bilo da je riječ o profesionalnim vojnim postrojbama ili njezinom ročnom i pričuvnom sastavu. Normalno je da će se opseg i produbljenost znanja razlikovati u skladu s time o kojim postrojbama je riječ. Ali da će proces učenja i stjecanja znanja biti prisutan u svim vojnik postrojbama ostaje nepobitna činjenica. Samo pak učenje koje se provodi raznim metodama je aktivnost kojom pojedinac postiže relativno trajnu promjenu svog ponašanja. Promjene nastaju pod utjecajem primljenih i prerađenih informacija. U tom smislu možemo reći da učenje relativno trajno mijenja ponašanje subjekta koji uči pod utjecajem njegova iskustva.

Nužno je istaknuti na kojem fonu se događa proces promjene ponašanja pojedinca koje će sa svoje strane utjecati na pozitivno ponašanje i drugih članova vojne postrojbe kao grupe, jer krajnji cilj stjecanja znanja nije usamljeni pojedinac pun znanja bez suradnje s drugima. U tom smislu samo učenje i znanje kao njegov rezultat bivaju kooperativi i sa svoje strane znatno pridonose jačanju društvenog karaktera vojne postrojbe. Općenito možemo reći da znanje nije samo sebi svrha, ono nalazi svoj puni smisao u suradnji s drugima kako u civilnim školama i studijima, tako i vojnim učilištima. Nije cilj obrazovanja stvaranje sveznalica koji neće moći svoje znanje primjeniti. Danas je već stara istina da je znanje temeljni pokretač društvenog, privrednog i kulturnog napretka. Isto tako vojska, kao institucija, svoju djelatnost temelji na znanju kako općem tako i vojno-stručnom i specijalističkom. U tom smislu i govorimo o stalnom dijalogu i suradnji civilnih i vojnih škola i studija.

Proces promjena koje utječu na jačanje društvenog karaktera vojne postrojbe
U samom procesu učenja kod pripadnika vojne postrojbe kao i svakog čovjeka koji uči događaju se mnogostruke promjene koje sa svoje strane vrlo pozitivno utječu na jačanje bitnih poveznica od golemog značenja za jačanje socijalne kohezije unutar formalne skupine bez kojih je dobro uređena vojska nezamisliva. Te promjene su višeslojne i višeznačenjske, od kojih svaka na poseban način pridonosi jačanju društvenog karaktera vojne postrojbe. Prije nego što istaknemo čimbenike koji sa svoje strane utječu na pozitivne promjene unutar vojne postrojbe koji nastaju tijekom učenja i stjecanja znanja potrebno je još jednom pokazati na samo značenje karaktera kod pojedinca kao i društveni karakter vojne postrojbe. Karakter kod čovjeka vezan je za određeni sustav karakterističnih crta ponašanja po kojima se dotični čovjek prepoznaje i razlikuje od drugih ličnosti.
Karakter je slikovito rečeno ustvari pečat čovjekove ličnosti koji se manifestira preko svekolikog njegovog ponašanja. On je ono po čemu čovjek jest, karakter suštinski određuje čovjekovo ja. Preko karakternih specifičnih crta ponašanja čovjeka prepoznajemo na taj način što će bez obzira na određene zapreke on uvijek reagirati na relativno konstantan način, ili pak neće reagirati. U tom smislu govori se o čvrstom ili slabom karakteru, dobrom ili lošem karakteru. Isto tako kao što imamo karakter čovjeka kao ličnosti imamo i društveni karakter svake vojne postrojbe kao formalne i ciljano formirane skupine po kojem se dotična vojna postrojba prepoznaje i bez obzira na sličnosti na određen način je razlikuje od drugih vojnih postrojbi. Poštujući sve srodnosti i zajedničke osobine, usvojene obrasce ponašanja jer to su temeljni zahtjevi vojske kao institucije. Međutim, dok je karakter ličnosti uglavnom nasljedan, društveni karakter vojne postrojbe se formira tijekom života i cjelokupne djelatnosti vojne postrojbe. Ovdje je nužno istaknuti da formiranjem vojne postrojbe njezini članovi na određen način “unose” svoj osobni karakter, a društveni karakter vojne postrojbe kao skupine svojevrsna je rezultanta prelamanja osobnih karaktera. Rekli bismo da na formiranje društvenog karaktera utječe cjelokupna djelatnost vojne postrojbe, trening, vježbanje, a u našem slučaju učenje i stjecanja znanja, jer u dobro ustrojenoj i uređenoj vojsci uvijek se nešto novo i programirano uči ali i ponavlja kako bi se stečeno teorijsko i praktično znanje što dulje zadržalo.
Pa koje su to promjene nastale procesom učenja i stjecanja znanja, a imaju presudnu ulogu i na jačanje društvenog karaktera vojne postrojbe?
• promjene na teorijskom ponašanju (stjecanje znanja, razvoj mišljenja)
• promjene u praktičnom ponašanju (stjecanje vještina, navika, sposobnosti)
• promjene na emocionalnom planu (razvoj interesa, stavova, vrijednosti)

Ono što je posebno važno je da polaznici svakog procesa učenja trebaju nastojati da osmišljavanjem gradiva koje uče počinju uočavati bit gradiva koje se uči, razlikovanja suštinskog od manje bitnog, zatim prepoznavanje ključnih pojmova kao i njihova povezivanja i slobodnog interpretiranja. U tom smislu možemo reći da je nešto dobro naučeno kad se može ne samo reproducirati nego i samostalno iskazati, ali i praktično primijeniti na više načina. Tako se dokida klasična podjela na teoriju i praksu. Naime, teorijska znanja uvod su u prijeko potrebnu praktičnu primjenu. Teorijske spoznaje imaju svoj smisao u tome da se u djelatnosti vojne postrojbe osmisle, provedu i dokažu. Zbog toga kažemo da je teorija uvod u praksu, a praksa je potvrda ili negacija određene teorije.

Na taj način razlikujemo logičko učenje od tzv. mehaničkog zapamćivanja ili štrebanja. Ovo prvo, logičko učenje je operativnije, trajnije s mogućnošću stalnog komuniciranja s drugim sadržajima, ali i pojedincima i skupinama. Na taj način učenje i komunikacija znanja s drugim pojedincima i skupinama tijesno su povezani. Širokom uporabom računala, kao ostalih sredstava komuniciranja visoke tehnologije umni i znanstveni način rada čovjeka je na daleko višem stupnju. Na taj način čovjek daleko više pamti, a neke sadržaje koje je ranije morao memorirati sad to više ne mora u klasičnoj formi. Određene podatke pohranjujemo i prema potrebi primjenjujemo. To je ono što zovemo operativnost u uporabi činjenica prema čovjekovim potrebama. Istodobno je to svojevrsni raskid s često suvišnim i u mnogim slučajevima nepotrebnim memoriranjem. Naravno da bi bilo pogrešno kad bismo mislili da izumom novih tehnologija nije potrebno pamćenje jer se čovjek navodno može pouzdati u stroj. Bez obzira na svu važnost tehnike i tehnologije čovjek je još uvijek iznad stroja, naime stroj mora služiti čovjeku, a ne obrnuto. Pamćenje izumom novih tehnologija također je vrlo značajno, riječ je o tome da čovjek može više i kvalitetnije pamtiti s temeljnim ciljem da se stečeno znanje može primjerenije uporabi. Zbog toga kažemo da je današnji progres u proizvodnji utemeljen na znanju. Međutim, i sustav obrane temelji se na visokosofisticiranom znanju koje ima tendenciju praktične primjene. Uostalom i prva masovna primjena računala osim privrede našla su svoju cjelovitu primjenu u vojsci.
Pod utjecajem računala i ostalih visokih tehnologija polaznik koji uči dolazi u poziciju da daleko bolje misli i da postaje aktivniji. Kvalitetnije mišljenje ogleda se u stalnom poimanju ili stjecanju znanja kao i širokom povezivanju novih spoznaja. Aktivnost sama po sebi može biti misaona i tjelesna, koje su međusobno tijesno povezane. Misaona aktivnost ogleda se u stalnom postavljanju pitanja kao i traženja odgovora s drugima, u skupini, kao i virtualno između različitih pojedinaca i skupina. Upravo, na ovom fonu neprestane komunikacije u vojnoj postrojbi dolazimo u mogućnost prijeko potrebne stalne suradnje s drugim pripadnicima skupine. Na taj način jača stalni dijalog i suradnja koji sa svoje strane izravno utječu na jačanje društvenog karaktera vojne postrojbe kao uređene skupine. Vojna postrojba je uspješna i učinkovita tek onda kad se ostvari primjerena suradnja između svih njezinih pripadnika. Bez toga bi vojna skupina bila obična labava zajednica i kao takva ne bi mogla ispunjavati svoje brojne i važne zadaće u obrani. Takva skupina više bi nalikovala ad hoc formiranim vojnim skupinama s ciljem ostvarivanja nekih kratkoročnih ciljeva kao što su ostvarivanje materijalnih dobara. Temeljno određenje uređene vojske je disciplinirano obavljanje zadaća stalnim usavršavanjem u kojem će svaki pripadnik spoznati svrhu, smisao i cilj učenja kako za pojedinca tako i za vojnu postrojbu. Tek onda kad svaki pripadnik vojne postrojbe spozna učinkovitost učenja kako za njega osobno tako i za druge pripadnike vojne postrojbe stjecanje znanja približava se svom krajnjem cilju. Čovjek po svojoj naravi uspješnije djeluje tek onda kad uočava smisao i značenje svoje djelatnosti. Na taj način dolazimo do slijedeće važne odrednice učenja i stjecanja znanja koja se ogleda u tome što pripadnici vojne postrojbe spoznaju korisnost učenja i stjecanja znanja, vještina i navika. Učeći i stječući znanje pojedinac u svom okruženju spoznaje svu važnost praktične primjene znanja, kao i stvaranje uvjeta za napredovanja u struci, što je svakako veoma važan boljitak ne samo za pojedinca nego i za vojnu postrojbu u kojoj živi i radi. Istodobno je to napredak i za cjelokupno društvo kojem pojedinac pripada. Zdravo društvo ogleda se i u tome što će neprekidno stvarati optimalne uvjete za permanentni razvoj i napredak svakog svog člana.

Tako dolazimo do prijeko potrebne motivacije bez koje je djelatnost i rad pojedinca i vojne postrojbe nezamisliv. Motivacija u životu čovjeka, a tako i vojne postrojbe ima nesagledivo golemu ulogu jer bez nje bi čovjek i postrojba tapkali na mjestu, ne bi bilo nikakvog prosperiteta. Motivacija je naime motor ili pokretač svih čovjekovih čina. Ona daje zamah svim našim aktivnostima koje na taj način postaju osmišljene, a na neki način i produhovljenije. Čovjekov život bez motivacije ali i spoznaje svrhovitosti i smisla svoje djelatnosti ne bi imao optimističnih ciljeva, bio bi jednostavno shematiziran, siv i dosadan. Nužno je istaknuti golemo značenje motivacije kod naših branitelja za vrijeme Domovinskog rata. Međutim, motivaciju treba afirmirati i u životu i radu vojne postrojbe i u miru, u kojem se nužno koristiti svim pozitivnim dostignućima. Ostvarujući planirane ciljeve i zadaće kroz proces učenja i stjecanja znanja čovjekov život postaje zanimljiviji i na psihološkom planu sretniji, što je u krajnjem cilju cjelokupne čovjekove djelatnosti u zajednici s drugim ljudima.
Zahvaljujući uspješno realiziranoj motivaciji dolazimo u poziciju tako potrebne adaptacije čovjeka u vojnoj postrojbi. Čovjek je inače prilagodljivo biće u odnosu ne samo na prirodnu nego i društvenu sredinu. Neprilagodljiv čovjek nalazi se u ozbiljnim socijalnim, a u krajnjem slučaju i zdravstvenim problemima. Naime, poznato je da svi veći zdravstveni problemi na psihološkom planu nastaju u kidanju uspješne i zdrave suradnje između čovjeka kao pojedinca i njegove prirodne, a posebno društvene sredine. Hoće li čovjek biti prihvaćen od svoje društvene sredine središnje je pitanje njegova cjelokupnog života i rada. Da bi se socijalna prilagodba uspješno realizirala potreban je obostrani napor kako od čovjeka kao subjekta, tako i dobra namjera njegove neposredne društvene sredine. Zbog toga se u vojnoj postrojbi znanstvenim i stručnim mjerama permanentno radi na tome da se ljudi na što primjereniji način prilagode na vojnu postrojbu. Sam prijelaz iz života i rada u civilnom okruženju u vojničku sredinu, ako nije dobro pripremljen, može izazvati velike probleme kako za pojedinca tako i za vojnu postrojbu. Pri realizaciji navedenih mjera nastoji se na tome da se što više sačuva integritet svakog pojedinca a da se istodobno mogu učinkovito realizirati zadaće vojne postrojbe kao skupine. Nije cilj prilagodbe žrtvovanje pozitivnih osobina pojedinca na oltar društvenosti. Naprotiv, socijalna prilagodba je provedena uspješno tek onda kad se maksimalno iskoriste pozitivne osobine i vrline pojedinca u vojnoj postrojbi kao uređenoj i dobro ustrojenoj formalnoj i ciljanoj skupini. Na taj način vojna postrojba bit će svestranija i bogatija, lakše će ispunjavati brojne zadaće koje pred njom stoje, s obzirom na to da svaki čovjek nosi u sebi čitav niz vrijednosti koje treba na primjeren način iskoristiti. Podrazumijeva se da se u toj prilagodbi pojedinac u vojnoj postrojbi mora držati određenih pravila službe u OS-u, jer kao što smo istaknuli osim drugih osobina dobro uređena vojska se prepoznaje po tome što je uređena svojim pravilima, disciplinom, ali i stalnim radom na osobnom i skupnom usavršavanju. Napokon, prilagodba pojedinca u skupini uspješna je tek onda kad dođe do dragovoljnog, svjesnog i obostranog prihvaćanja pojedinca i skupine, ali i svih članova vojne postrojbe kao cjeline. U tom smislu nužno je međusobno poštovanje sa svim dobrim, ali i lošim osobinama svakog pripadnika skupine. Zdrava vojna postrojba uvijek će naći modus da se poneka loša osobina pojedinca popravi i dovede u poziciju realizacije poželjnog ponašanja poštujući pri tome osobnost pojedinca. U tome zapovjednici, posebno oni koji svakodnevno komuniciraju i rade s ljudima, imaju golemu ulogu. Obrazovan i osposobljen dočasnik i časnik znat će na primjeran način i loše osobine pojedinca usmjeriti tako da privoli vojnika da se ponaša i radi u interesu skupine, ali i sebe sama. Cijeneći svaku djelatnost u vojsci ovom prilikom treba istaknuti golemu ulogu dočasnika i časnika koji rade s ljudima. Ta djelatnost zahtijeva primjerenu pedagoško-psihološku i nastavničku stručnost, kao i uvijek prisutnu želju da se pomogne pripadnicima svoje postrojbe znajući da je to istodobno boljitak za sve pripadnike vojne postrojbe, znači i za samog zapovjednika te postrojbe. S obzirom na međuovisnost i stalno radnoprisutnu upućenost članova postrojbe svaki napredak pojedinca istovremeno je napredak i vojne postrojbe kao skupine. O tome će dobar zapovjednik vojne postrojbe stalno brinuti. Tako se može i od problematičnog ponašanja primjerenim radom doći do veoma poželjnog i obostrano uspješnog ponašanja. Bezbroj je takvih pozitivnih primjera, ali i obrnuto kad se nestručnim radom dobro ponašanje ne usmjerava u željenom smjeru, te tako nastaju teškoće i problemi i tamo gdje uopće nisu postojali. Zbog toga je nužno svakodnevno s ljudima komunicirati, razgovarati, nastojeći ih maksimalno razumjeti. I doista, razumijevanje je jedan od najvećih čovjekovih otkrića bez kojeg bi u svakoj zajednici život ljudi bio na daleko nižem stupnju. Davno je zapisano u mudrim knjigama da je razumijevanje jedan od najvećih čovjekovih izuma. Riječ je o tome da to treba uspješno i provesti u životu i djelatnosti vojne postrojbe. A moguće je realizirati ako postoji dobra volja prije svega onih zapovjednika koji rade s ljudima. Rad s ljudima je zahtjevan, stručan, težak ali u uspješnoj provedbi veoma učinkovit i zahvalan. U profesionalnoj vojnoj postrojbi s najstrožim pravilima razumijevanje potreba i problema pripadnika vojne postrojbe ima golemu ulogu i značenje. To se na određen način odnosi i na odnos prema pripadnicima ročnih postrojbi. Uspješan zapovjednik vojne postrojbe uvijek će znati naći mjeru valjanog dijaloga između sebe i pripadnika vojne postrojbe, a da se ne narušavaju sva prijeko potrebna pravila kao i učinkovita provedba zapovijedi. U svemu tome svakodnevno učenje i stjecanje teorijskih i praktičnih znanja popunjava prazninu svakidašnjeg vojničkog života i rada. Bez učenja i stjecanja znanja vojnički život bio bi monoton i dosadan. I obrnuto, učeći i stječući znanja život i djelatnost vojne postrojbe i njezinih pripadnika postaje življi, radosniji i na određen način stimulativniji. Kad jednom uđu u proces učenja i stjecanja znanja onda pripadnici vojne postrojbe razvijaju interes za novim znanjima. A interes za novim znanjima je kao što znamo potreban u stalnom napredovanju pojedinca i vojne postrojbe. Na taj način ljudi dolaze u beskonačan lanac uvijek novih spoznaja jer kao što je poznato nova znanja dobar su temelj uvijek novih otkrića. Tako se stječu uvjeti da novostečeno znanje proizvodi novo znanje. Pristupačnijim školovanjem i studiranjem koriste se mnogostruki izvori znanja, polazeći od biblioteka i izvora znanja koristeći se računalima i drugim sredstvima masovnog komuniciranja, znanje je odavno prestalo biti privilegija odabranih i bogatih. Nadalje, zahvaljujući računalima ulazimo u raznovrsne izvore podataka i znanja koji čovjeku omogućuju stalno usavršavanje praktički kroz cijeli život. Podrazumijeva se da se na području stalnog usavršavanja i stjecanja znanja trebaju poduzimati društvene i političke mjere koje će stalno stvarati uvjete koji će omogućavati permanentno stjecanje znanja kod što većeg broja pripadnika društva. Na taj način školovanje i studiranje dopire do široke lepeze pripadnika svakog demokratskog društva, pa možemo reći da se na taj način obrazovanje socijalizira na veoma širokoj osnovi. Tako prestaje elitizam u stjecanju znanja. Istodobno treba neprekidno raditi na društvenom vrednovanju znanja. Kao što je poznato još uvijek se u društvu ne pridaje odgovarajuća pozornost valjanog vrednovanja znanja na ljestvici društvenih vrijednosti. U tom cilju treba se neprekidno boriti protiv površnosti, koje ponekad, zahvaljujući masovnim medijima, izbijaju u prvi plan.

Nadalje, učenje i stjecanje znanja je sveobuhvatan proces, što znači da se odražava na cjelokupnu čovjekovu osobnost. Naučene i prerađene informacije i znanja na određen način pozitivno se reflektiraju na ukupno naše djelovanje i zauzimanje stavova. Tako, osim toga što je misaono biće, čovjek je i biće stava, kako prema našoj prirodnoj tako i prema društvenoj sredini. Misaon i razuman čovjek prepoznaje se i po tome što ima i svoje stajalište prema mnogim prirodnim i društvenim pojavama. A stajalište se može formirati na temelju primljenih i mišljenjem prerađenih informacija i znanja koje stječemo tijekom procesa učenja. Stajalište čovjek zauzima osobno na temelju vlastitih uvjerenja, koja su opet u domenu promišljene djelatnosti svakog čovjeka osobno. Čovjek bez stajališta i vlastitih uvjerenja nestabilan je i može biti meta za razna potkusurivanja i manipuliranja. Nužno je istaknuti da su naša osobna stajališta i uvjerenja integralni, sastavni, i nerazdvojni dio naše vlastitosti, personalnosti i osobnosti, ali i ličnosti. Po tome je čovjek ja s formiranim ego, što nema nikakve veze s egoizmom. Na temelju jasno formiranih stajališta i uvjerenja možemo postupati pozitivno ili negativno, ovisno o tome o kakvim je stajalištima i uvjerenjima riječ. Ovdje treba istaknuti da je cjelokupno čovjekovo ponašanje i djelovanje ovisno o mnoštvu čimbenika. Tako pod utjecajem masovnih sredstava i komuniciranja ljudi dolaze u poziciju postupanja kako ističe američki sociolog Risman po uzoru na druge. Naime, suvremeni čovjek kao da živi iza staklene zavjese, izložen je raznim utjecajima, polazeći od primarnih skupina kao što su obitelj, u djetinjstvu skupine vršnjaka, kasnije škola, studiji, radna sredina, u našem slučaju vojna postrojba.

Umjesto zaključka
Učenje i stjecanje znanja u djelatnosti svakog vojnika i vojne postrojbe ma kojeg sastava ima neizmjerno golemu ulogu kako u ratu, tako i u miru. Isto tako u izmijenjenim okolnostima i novom okruženju učenje i stjecanje novih spoznaja i iskustava posebno je važno. Na proces učenja i stjecanja znanja treba gledati dugoročno jer rezultati znanja od goleme su važnosti za samopouzdanje, vjeru u sebe, interes i motivaciju svakog člana vojne postrojbe. Na taj način život svakog člana vojne postrojbe postaje osmišljen, a na osobnom planu perspektivniji i sretniji. Posebno je važno što programirano učenje i stjecanje znanja ima golemo značenje za učinkovito djelovanje vojne postrojbe, jačanje njene stabilnosti, samopouzdanja, perspektivne orijentacije a time i društvenog karaktera koji joj daje pečat prepoznatljive uspješnosti.

Tomislav RAVLIĆ