Nakon ulaska Republike Češke u NATO 1999. godine, primijećene su u relativno kratkom vremenu velike promjene u području gospodarstva posebno onog dijela koje se bavi obrambenom proizvodnjom

Zabilježen je veliki napredak u otvaranju suradnje i kooperacije domaćih obrambenih tvrtki s inozemnim partnerima preko industrijske participacije i drugih oblika suradnje. Češka vojna industrija, druga po udjelu u Varšavskom paktu ubrzanom privatizacijom se početkom 90-ih godina transformirala iz državnih poduzeća u tvrtke malog i srednjeg poduzetništva s vojnim i civilnim programima. Budući da su u Republici Češkoj zakonom omogućena i strana ulaganja, došlo je do različitih oblika “joint venture” (zajedničko ulaganje) kompanija koje još više obogaćuju razvoj industrijske participacije ili offseta. Vlada je zadržala vlasničke udjele u strateškim tvrtkama kao što su remontni kapaciteti i razvojno-istraživački instituti, te zadržala većinski udio u pojedinim tvrtkama od nacionalnog interesa kao što su Aero Vodochody u kojoj i Boeing-Češka ima 35 % vlasničkog udjela i dr. U Republici Češkoj je zabilježeno više od 130 tvrtki koje djeluju preko udruženja za obrambenu industriju s oko 1700 zaposlenih. U takvom gospodarskom okruženju, 2002. godine ostvarena je proizvodnja u vrijednosti oko 175 milijuna USD od čega je 59 % ostvareno samo u zrakoplovnom sektoru. Većina proizvodnje bila je namijenjena izvozu koji je iste godine iznosio 87 milijuna USD (zrakoplovna oprema, oklopna vozila, modernizacija tenkova, komunikacijska oprema, NBK oprema, streljačko oružje i streljivo i dr.).
Tvrtka Aero Vodochody je najvažniji partner u zrakoplovnoj industriji Republike Češke. Ima oko 2000 zaposlenih, a poznata je po proizvodnji podzvučnog aviona L-159, kako za češko zrakoplovstvo, tako i za izvoz. Ulaganjem 33 milijuna USD i osiguranjem pomoći u prodaji, Boeing je 1998. godine postao vlasnikom 35 % udjela te tvrtke, dok je ostatak u državnom vlasništvu. Ulaganja Boeinga u češku industriju evidentirana su kao pre-offset transakcije za dobivanje ugovora o isporuci Boeinga 737 češkoj zrakoplovnoj kompaniji. U tvrtki Aero nadaju se izvozu aviona L-159 Poljskoj, Egiptu, Turskoj i Keniji pri čemu su pregovori s Egiptom odmakli najdalje. Aero je također licencirani proizvođač različitih komponenti za helikopter S-76 Sikorsky, kao i proizvođač opreme za druge zrakoplovne tvrtke diljem svijeta. Potkraj prošle godine Aero Vodochody i Sikorsky Aircraft Corporation zaključili su ugovor za proizvodnju helikoptera S-76 C+ u pogonima češke tvrtke.
Područje borbenih vozila pokriva remontni zavod WOP-026 Šternberk koji je nedavno realizirao posao modernizacije 350 njemačkih borbenih vozila pješaštva vrijednosti 26,5 milijuna USD, a trenutačno zapošljava svoje kapacitete sličnom modernizacijom švedskih borbenih vozila PBV-501. Budući da se Česi namjeravaju upustiti u proizvodnju po licenci 200-300 borbenih vozila, vjerojatno će u to biti uključen WOP-026 sa svojom kooperacijom preko švicarske tvrtke MOWAG.
Drugi remontni zavod WOP-025 Novy Jicin trenutačno je uključen u modernizaciju 30 tenkova T-72 za češku vojsku preko ugovora vrijednog 156 milijuna USD. Češka vojska planira izvesti modernizaciju oko 400 tenkova, te bi zavod imao dobro zaposlene svoje kapacitete u idućem razdoblju. Moramo spomenuti i veliku tvrtku Tatra Koprivince čiji je većinski vlasnik američki Terex (70,5 %) koja ima ugovor vrijedan 40 milijuna USD za isporuku kamiona ministarstvu obrane Izraela, a od 2003. godine uključena je u veliki ugovor za isporuku vojnih kamiona češkoj vojsci u vrijednosti 200 milijuna USD.

Područje telekomunikacija i elektronike pokrivaju tvrtke MESIT s 950 zaposlenih i njezina tvrtka kćer DICOM sa 125 zaposlenih. Danas se MESIT sastoji od 13 podružnica koje proizvode komunikacijsku i navigacijsku opremu, avionske instrumente, te digitalne i analogne komponente za češku vojsku i policiju. DICOM proizvodi taktičke radiouređaje i GPS opremu uglavnom u suradnji s njemačkom tvrtkom Rohde&Schwarz te poljskom Radmor. Osim toga tu je i druga češka tvrtka ERA sa 140 zaposlenih koja proizvodi radare i pasivne uređaje za potrebe kontrole zračnog prostora civilne i vojne namjene, uglavnom u suradnji s tvrtkama Thales i Alenia Marconi.
U području proizvodnje lakog streljačkog naoružanja djeluje tvrtka Češka Zbrojovka sa 1850 zaposlenih koja uglavnom proizvodi pješačko oružje za češku vojsku i policiju, a dodatni program je sportsko i lovačko oružje. Tu su još i Sellier & Bellot za proizvodnju streljiva čiji se najveći dio izvozi, te ZVI poznata po proizvodnji avionskog topa na avionu L-159.
Na području NBK zaštite djeluju dvije tvrtke i to Ortitest Group i Gumárny Zubrí poznate po proizvodnji opreme za zaštitu i dekontaminaciju, odnosno proizvodnji zaštitne maske OM-90 i druge opreme. Obje tvrtke proizvode za vojno i civilno tržište i imaju mješovito vlasništvo.
Zanimljivo je da je i tvrtka Omnipol sa 150 zaposlenih u znatnom dijelu vlasništvo britanske tvrtke BAE Systems, a zastupa 40 čeških tvrtki koje sudjeluju u izvozu proizvoda obrambene industrije.
Češke tvrtke nastavljaju kooperaciju i suradnju sa slovačkim tvrtkama u proizvodnji vojne opreme. Tako Tatra sudjeluje u proizvodnji dijelova za samovozni topnički sustav Zuzana slovačke tvrtke ZTS-Špecial, te terenskog vozila Aligator proizvođača DMD Mobiltec. Konačno dvije zemlje imaju zajedničku Komisiju za tehničku suradnju u obrambenoj industriji kako bi povećale mogućnosti nastupa na inozemnom tržištu. Osim toga Republika Češka ima razvijenu suradnju i s Velikom Britanijom, Švedskom, Latvijom, Poljskom, Tunisom, Indijom i dr.
Gledajući kroz prizmu proračuna, Češka je u godinama pred ulazak u NATO imala obrambeni proračun u iznosu 1,9 % BDP (0,92 milijardi USD), da bi on 2003. godine iznosio 2,2 % BDP (1,9 milijardi USD). U cilju dugoročnog razdoblja modernizacije oružanih snaga Strateškim pregledom obrane je 2002. godine predviđen utrošak na obranu prosječno 2,2 % BDP, do 2010. godine kada bi trebao završiti proces modernizacije. Po strukturi izvoza proteklih 10 godina, 60 % je izvezeno u zemlje Srednjeg istoka, 25 % u Aziju, dok je ostatak izvezen u Afriku, Europu i dr.
Kod izvoza naoružanja Češka je često kritizirana zbog liberalne politike izvoza u područja sa slabom kontrolom ili bez statusa “end-use” kontrole. Još više prigovora bilo je zbog izvoza u zemlje u kojima se krše ljudska prava ili nisu zadovoljeni drugi kriteriji kao što je EU Code of conduct i dr. (Jemen, Sri Lanka, Eritreja i dr.). Od 2000. godine pooštren je režim izdavanja dozvola pri čemu je za izdavanje mjerodavno ministarstvo industrije i trgovine u konzultaciji s ministarstvom vanjskih poslova. Nakon zaoštravanja kontrole izvoza smanjuju se i izvozni poslovi. Tako je zabilježeni izvoz 2002. godine gotovo upola manji nego što je bio 5 godina ranije.

Češka offset regulativa
Češka vlada je uvidjela prednosti za svoje gospodarstvo koje bi mogle uslijediti nakon njezine spremnosti za primjenu offseta. Ministarstvo industrije i trgovine je preko suradnje s vodećim europskim zemljama, te održavanjem nekoliko konferencija o prednostima offseta (predstavnicima privatnih i državnih tvrtki) od 2000. godine počela primjenjivati svoju offset regulativu. Naime češka vlada je 17. lipnja 1998. godine usvojila Rezoluciju 421 za offset programe na temelju koje je ministar industrije i trgovine 1. prosinca 1998. godine donio Uredbu 26/98 o implementaciji offset programa. Uredbom 26/98 ministar industrije i trgovine je uspostavio Vijeće za implementaciju offset programa (Annex 1), objavio Statut vijeća (Annex 2), donio Poslovnik o radu vijeća (Annex 3) i Pravila za pregovaranje o vrednovanju offset programa (Annex 4). Tom se Uredbom zadužuju svi zamjenici, odnosno pomoćnici ministara da prakticiraju offset programe pri nabavi tehničke opreme, sredstava i usluga posebno onih iz područja obrane i sigurnosti kada se nabavljaju od inozemnih dobavljača i plaćaju iz državnog proračuna.
Annexom 1 objavljen je sastav Vijeća za primjenu offseta od 15 članova kojem je na čelu zamjenik ministra industrije i trgovine, te još četiri predstavnika istog ministarstva. Osim njih određena su i mjesta za predstavnike ministarstva obrane, unutarnjih poslova, vanjskih poslova, transporta i telekomunikacija, poljoprivrede, lokalne samouprave, okoliša, obrazovanja, mladeži i športa, ureda za zaštitu gospodarskog natjecanja te agencije Czech Invest.
Annexom 4 su postavljena temeljna pravila za pregovaranje o offset programima te njegovo vrednovanje. Regulativom je u 12 poglavlja detaljno obrađeno područje primjene offseta u Češkoj. Uvodno poglavlje odnosi se na svrhu i ciljeve offseta, te ovlasti u pripremi, procjeni, implementaciji i nadzoru offset programa. Također je navedeno kako su se u izradi offset regulative poslužili iskustvima zemalja EU (Finska, Danska, Velika Britanija, Francuska, Austrija, Nizozemska) i ostalih zemalja (Švicarska, UAE, Novi Zeland). Offset je usredotočen na poticanje izvoza sofisticiranih proizvoda čija je proizvodnja bila potpomognuta ili omogućena preko transfera tehnologije, izravnim ulaganjima stranih investitora u domaće tvrtke ili uspostavom “joint- venture” tvrtki. Kroz definiranje prioriteta pri vrednovanju offset programa navedeno je gotovo 60 skupina proizvoda razvrstanih u više gospodarskih grana izvan područja obrambene industrije.
U petom poglavlju je detaljno opisano i objašnjeno 12 terminoloških pojmova od definicije offseta, preko offset koeficijenata do pre-offset transakcija. Pri odmjeravanju odnosa direktnog i indirektnog offseta nacionalni cilj je u pregovorima postići 20 % direktnog offseta, dok je obvezna primjena najmanje 100 % ukupnog offseta.
Rezolucijom 421 za offset programe odobrava se primjena offseta i nalažu vladinim tijelima pravila ponašanja, te izrada procedura za primjenu offset programa. Rezolucijom su u 6 točaka postavljeni temelji za pripremu, dogovaranje, provedbu i nadzor nad offset programima. Offset se mora provoditi kada je raspisan tender za nabavu robe iz inozemstva u vrijednosti većoj od 300 milijuna CZK (oko 10 milijuna USD) ili ako strani podugovaratelj sudjeluje u nabavi domaćem dobavljaču u iznosu većem od 100 milijuna CZK.

Koeficijenti za stimulaciju offset projekata su podijeljeni u više područja i kreću se:
• Za izvoz predmeta visoke tehnologije (prema specifikaciji OECD), od 1 do 5,
• Za transfer tehnologije ili “know-how” u Češku, od 1 do 10
• Za projekte iz područja istraživanja i razvoja, od 1 do 10
• Investicije u Češku koje će pridonijeti novoj industrijskoj proizvodnji, od 1 do 10
• Za uspostavu malog i srednjeg poduzetništva, od 1 do 3
• Za ulaganja u područja s velikim postotkom nezaposlenosti, te bivša vojna područja, od 2 do 3
• Za uspostavu “joint-venture”, od 1 do 10
• Za pružanje usluga, od 1 do 5.
Povjerenstvu za offset otvorena je mogućnost da za određena područja od državnog interesa dodijeli i više koeficijenata (ne više od tri) koji se u konačnici zbrajaju kao pogodnost u offset programu.
Offset regulativom predviđene su i pre-offset transakcije. To su specifične aktivnosti koje u Češkoj poduzimaju sudionici natjecanja na tenderu. Mogu se ispunjavati i prije objavljivanja samog natječaja. Specifičnost je u tome što u slučaju da ponuditelj nije dobio ugovor za konkretni natječaj, njegov pre-offset kredit ostaje aktivan slijedećih 10 godina ili se može transferirati drugom ponuditelju pod određenim uvjetima. Postojanje takve mogućnosti dodatno pospješuje strana ulaganja u Češku u svrhu postizanja prednosti pri dobivanju bilo kojeg posla u kontekstu primjene offset programa.
Nadalje je određeno razdoblje implementacije offset programa koje traje od 5 do 10 godina od dana potpisivanja ugovora za nabavu dobara ili usluga. Isto tako regulirano je da svi troškovi povezani s provedbom offset programa padaju na teret davatelja offset obveze (stranog partnera). U slučaju nepoštivanja offset obveza ili nepotpunog ispunjenja offseta, strani dobavljač podliježe penalima u iznosu od 5 % neispunjenja offseta.

Zaključak
Možemo zaključiti da se obrambena industrija Republike Češke transformirala od državnih proizvodnih konglomerata u tvrtke malog i srednjeg poduzetništva pri čemu se u velikoj mjeri privatizirala. Država je još uvijek zadržala udjela u tvrtkama od nacionalnog interesa preko kojih na određeni način zadržava samostalnost u upravljanju obrambenom proizvodnjom. Ulaskom zemlje u NATO povećana su izdvajanja iz državnog proračuna u svrhu modernizacije oružanih snaga i postizanja njihove operativnosti kompatibilne NATO zahtjevima. Svjesni činjenice da vlastitim kapacitetima ne mogu udovoljiti tim potrebama, prisiljeni su se osloniti na strateške partnere izvan svojih granica. Prepoznavši na iskustvima razvijenih zemalja potrebu industrijske participacije (offseta), uspostavljena je solidna regulativa za implementaciju offset programa.
Uzimanje u zakup borbenih aviona JAS 39 Gripen trenutačno je u Republici Češkoj najveći projekt koji se realizira preko offseta. Švedska i Češka vlada su 14. lipnja 2004. sklopile offset sporazum za najam 14 novih aviona C i D verzije potpuno NATO kompatibilnih. Vrijednost ugovora je 19.650 milijardi CZK (oko 742 milijuna USD). Gripen International u kojemu su švedski i britanski partneri, švedski SAAB i BAE Systems, obvezali su se ispuniti 130% offset obveza (u odnosu na cijenu najma). Offset se realizira djelomično u regijama s najnižom stopom zaposlenosti (Sjeverna Bohemia i Moravia) pri čemu je 20 % direktnog offseta realizirano u češku obrambenu industriju i zrakoplovstvo. Partneri su među sobom podijelili ulaganja u Češku tako da će 20 % offset obveza biti izravno iz Švedske, a 80 % će ispuniti britanski investitori. Gripen partneri su već preko 14 pro-offset transakcija uložili oko 3,5 milijardi CZK u češko gospodarstvo čime participiraju u ukupnim offset obvezama.
Suradnja s dvije kompanije koje imaju iskustva u provedbi offset sporazuma s više od 20 zemalja od ukupno realiziranih više od 22 milijarde USD, zasigurno će obogatiti i češka iskustva kako bi novi poslovi nabave iz inozemstva bili još plodonosniji za češko gospodarstvo.

Josip MARTINČEVIĆ MIKIĆ