Ratovi budućnosti bit će ograničeni i specifični u svojoj svrsi i namjeni. Sličit će gerilskim operacijama. Nekonvencionalne metode koje su bile karakteristične za djelovanje gerilaca primjenjuju se i danas ali su preciznije i predstavljaju novi radikalni tip ratovanja koji ne pridaje mnogo pozornosti državnim granicama ili starim ortodoksnim pravilima ratovanja

Dvije odvojene pojave svojom fuzijom dovele su do revolucije u ratovanju. Prva je razvoj vrlo preciznog i snažnog oružja. Druga je vezana za spoznaju da se moderna konvencionalna vojska može pobijediti gerilskim metodama. Pojavnost i kombinirani utjecaj te dvije pojave dovli su do kreiranja novog tipa malih borbenih postrojbi koje djeluju koordinirano ali u stvari funkcioniraju mnogo samostalnije od dosad znanih vojnih postrojbi. Bit će sve manje razlika između konvencionalnih vojnih operacija, gerilskih metoda i terorističkih napada. Motivacija će biti različita, ali će zato funkcionirati načelno jednako.

Tradicionalni borbeni prostor će se izgubiti a borbe će u načelu biti iznenadni udari na neočekivane ciljeve, kao što će istovjetni biti i protuudari obrambenih snaga. Dakle, podsjećat će na sadašnje gerilske i terorističke sukobe. Udaljenosti na kojima će postrojbe djelovati bit će velike jer će snage biti raspoređene na velikim prostranstvima, i radi zaštite od uništenja od projektila i bombi bit će skrivene do pripreme za napad. Sustav ustroja vojski nastavit će se smanjivati s armija na korpuse, divizije, pukovnije i bojne. Staromodni način bojnog djelovanja na linearnom bojištu će nestajati kao i sadašnje vojne strukture.

Istodobno kapaciteti modernih računala, radiouređaja i televizijskih primopredajnika koji dostupnost preciznih detalja o prijateljskim i protivničkim snagama u realnom vremenu čine stari sustav C2 ne samo suvišnim već i zaprekom za brzo djelovanje. S nestankom snažno utvrđene obrambene linije postrojbe će se kretati u svim smjerovima pa će pozadina protivnika biti svuda. Do sukoba će dolaziti na više pozicija pa neće biti jasne razlike između prednje crte i pozadinskog djelovanja i na nesreću između vojnika i civila.
Razlog nestajanja bojnog prostora na kakav smo navikli je u tome što vojnik pod djelovanjem današnjeg naoružanja neće više moći preživjeti na bojnom polju. Pojedinačni tenk, top, vozilo ili manje postrojbe bit će lako i precizno locirane i uništene iz helikoptera, aviona, topopništva, bacača projektila ili vojnika. Sve je to već demonstrirano u drugom tjednu mjeseca studenog 2001. godine kada su napadnuti i uništeni talibanski položaji djelovanjem aviona-topovnjača AC -130 i ostalog oružja. Vojske danas razvijaju mala terenska vozila koja mogu služiti kao roboti u službi vojnika, prateći ga gdje god pođe noseći njegvo oružje, streljivo, eksploziv i hranu. U Afganistanu bespilotne letjelice (BL) Predator svojim kamerama nisu samo locirali i prenosili informacije zrakoplovima o položajima protivnika već su i ispaljivali projektile Hellfire na ciljeve.

Velike koncentracije snaga i naoružanja ciljevi su za uništenje, ne više znak moći. Rastresiti položaji će biti aktualni u sukobima budućnosti. Oružja će biti smrtonosna i lakša. Mobilnost će biti glavni zahtjev, prevladavati će uporaba helikoptera zbog svoje brzine. Sustav komunikacije koji će djelovati kombinirano mobilnošću i velikom fleksibilnosti bit će ključ taktike “preplavljivanja cilja”. Problem slabe i spore komunikacije pratio je vojske kroz povijest. Napoleon je poslao maršala Emanuela de Grouchyja da ne dopusti spajanje pruskih i engleskih snaga. Pošto nisu imali komunikacije zadaća nije ostvarena pa je to bio glavni razlog Napoleonovog poraza kod Vaterloa. U svom djelovanju neke vojske su prepoznavale taktiku preplavljivanja – napad na cilj s malim snagama istodobno i s više strana. Za takvu vrstu djelovanja potrebni su dobro uvježbani vojnici koji su bili spremni provesti zadaće. Mnoga plemena s euroazijskih stepa razvila su internu disciplinu i bili su vrlo uspješni. Rabili su strjeličare na konjima pa su brzinom i fleksibilnošću predvidjeli stvaranje mobilnih timova. Okružili bi pješaštvo i koristeći se kratkim snažnim lukovima koji su lako mogli nositi jašući, neutralizirali bi protivnika. Za vrijeme Zračne bitke za Britaniju snage RAF-a primjenjivale su taktiku preplavljivanja kako bi porazile tešku njemačku bombardersku eskadru. Radar koji je razvijen prije rata mogao je pratiti njemačke bombardere od trenutka kada su uzletjeli iz svojih zračnih luka. To je omogućavalo RAF-ovim pilotima da napadnu svaku bombardersku eskadru iz više smjerova.

Kineske snage primjenjivale su inačicu taktike preplavljivanja kada su intervenirale u Korejskom ratu 1950. godine. Kinezi nisu imali zračnih snaga i bili su naoružani samo puškama, strojnicama, ručnim granatama i minobacačima. Razvili su tehniku koju su primjenjivali protiv Nacionalista u Kineskom građanskom ratu 1946. – 1949. godine. Napadali su u načelu noću, približavajući se s malim snagama – načelno vod – i onda napadali koristeći se brojčanom nadmoći na lokalnom cilju. Svi ovi primjeri pokazuju da ideja taktike preplavljivanja i novoustrojene manje snage vraćaju uporabu snaga u davna vremena ratovanja. Smanjenjem veličine postrojbe i povećanje brzine protoka informacija imat će velike zahtjeve prema združenom djelovanju OS-a na svim razinama.

U skladu s time proces ZOPBP-a kao temelj planiranja nezaobilazni je segment izravno odgovoran za krajnji uspjeh operacija. Razmatranje i proces obrade sa sve više zahtjeva za detaljnijom informacijom te brzina promišljanja i donošenja odluka zahtijeva visoko uvježbano ljudstvo koje je sposobno djelovati u združenim segmentima pod velikim opterećenjem u svim klimatskim okružjima. Uz sve to vojne operacije drikčije od rata (VODOR) OS budućnosti postat će prevladavajući oblik djelovanja u globalnim razmjerima.

Terorizam
Pojavni oblici specijalnih djelovanja poznati su i prije šezdesetih godina prošlog stoljeća. U starijoj i novijoj povijesti mnogi primjeri to potvrđuju. Sun Tzu je 500. prije nove ere, pisao je o pravilima vojne vještine i tvrdio da se “najveća vještina sastoji u tome da se otpor neprijatelja slomi bez borbe”. Poznati vojskovođe Hanibal, Filip II. i Aleksandar Makedonski uz pomoć propagande i obavještajne djelatnosti postizali su važne pobjede; Scipion Afrikanac, rimski vojskovođa, koji je pobjedio čuvenog Hanibala nikada nije pristajao da za svoje bitke primjenjuje istu taktiku i uvijek ih je dobivao. Otuda zaključak da su pojedini oblici koje danas tumačimo pod pojmom specijalnog rata, stariji od njega samoga. Zaštita društva jedna je od njegovih funkcija koja se ostvaruju u sustavu tog društva. Sva ljudska djelatnost koja pridonosi zaštiti od svih izvora ugroženosti, zove se zaštitna aktivnost.

Krizne situacije su društvena stanja koja nastupaju na manjem ili većem dijelu ili na cjelokupnom teritoriju države. U užem smislu, krizne situacije nastaju subverzivnim djelovanjem neprijatelja i neposrednom ratnom opasnošću od oružane agresije na zemlju. U širem smislu, krizne situacije mogu uvjetovati i prirodne i tehničke katastrofe širih razmjera kada je potrebno, u skladu sa situacijom, poduzimati i odgovarajuće mjere angažiranjem snaga obrane, tj. snaga civilne zaštite. Krizne situacije izazvane subverzivnim djelovanjem protivnika mogu se manifestirati različito: prema ciljevima, angažiranim snagama, prema oblicima iskazivanja, intenzitetu te prostornoj i vremenskoj obuhvaćenosti. U krizama snage protivnika mogu provoditi razne aktivnosti: političko – subverzivne, raznovrsne sabotaže, diverzantsko – teroristička djelovanja, demonstracije i sl.

Krize ne nastaju iznenada iako se teško mogu predvidjeti. Nastaju načelno i postupno. U uvjetima pripremljenosti subjektivnih snaga društva da pravodobno otkrivaju pokazatelje nastajanja kriznih situacija, identificiraju njihove nositelje te energično i preventivno djeluju protiv njih i svih drugih uzročnika, moguće je pravodobnim poduzimanjem mjera onemogućiti nastajanje kriznih situacija. Potpuno iznenađenje je u kriznim situacijama rezultat slabosti i propusta u djelovanju subjektivnih snaga u dužem razdoblju, narušavanja ustavnosti i zakonitosti, slabog funkcioniranja političkog sustava, te nedovoljne pripremljenosti i neodlučnosti društva, odnosno subjekata sigurnosti i zaštite za preventivno djelovanje i borbu protiv uzročnika i nositelja aktivnosti koje dovode do kriznih situacija. Postupci u smislu prijetnji, pritisaka i oružanog iznuđivanja određenih odgovarajućih rješenja spornih pitanja predstavljaju agresiju. Oružani sukobi između agresora i žrtve agresije događaju se na prostoru čovjekove okoline. Danas su vojni krugovi i političari agresivnih shvaćanja svjesni da uništenje faktora okoline sigurno vodi posrednom uništenju stanovništva napadnute zemlje. O tome nam govore primjeri iz novije povijesti čovječanstva i ratova.

Politika je kao terorizam, ne bira ni sredstva ni ciljeve

Pojave današnjih terorističkih organizacija ne mogu se više razmatrati neozbiljno kao skupine neobrazovanih ljudi koji jedino prepoznaju silu. Temeljno u njihovom djelovanju je da se iz načina djelovanja vidi uvježbanost, obrazovanost i ono najvažnije da su terorom odlučili postići cilj koji im je danas potpuno jasan.

Važna je pozicija s koje se sagledava terorizam. U Afganistansko – sovjetskom sukobu afganistanski borci su za sovjetske snage sigurnosti bili pobunjenici i teroristi, a u svom narodu su slavljeni kao osloboditelji i heroji. Ne treba živjeti u iluziji da je srpska strana u Domovinskom ratu imala drukčije mišljenje o kninskim pobunjenicima .
Gerilsko ratovanje za nekog revolucionarno ili pak terorističko se danas pridržava čvrsto temeljnih principa koje je jasno naznačio (ali nije izmislio) i u tekst uobličio Mao Zedong u svojoj maloj “crvenoj knjižici”:
– Napadati da bi se pobijedilo
– Napadati samo kad je pobjeda sigurna
– U slučaju da pobjeda nije osigurana odustati od napada
Napad na tornjeve svjetskog trgovačkog centra u New Yorku i Pentagon 11. rujna 2001. dramatično je promijenio naličje ratovanja. Primarna namjena rata je prestala biti raspoređivanje i manevar snaga i oružja protiv očekivanog protivnika. Sada je glavni cilj udariti iznenadno i smrtonosno na nevino stanovništvo.
To je nova vrsta rata u kojem ratnici koriste gorivo putničkog zrakoplova i živote putnika za kataklizmu. Pored svega taj oblik agresije nije ništa novo osim što su ?postignuća? daleko veća od onih postignutih u davna vremena kada je čovjek u kamenom dobu počeo primjenjivati taktiku zasjede. Zasjeda kao oblik djelovanja ja zamišljena da postigne najveću štetu uz najmanje gubitke, da se udari na nebranjene i neupozorene, ranjive ciljeve, poželjno one koji nemaju mogućnost obrane.
Danas, rat razmatramo u njegovoj najsirovijoj, razotkrivenoj i najstarijoj formi koju karakteriziraju napadi malih skupina ratnika koji napadaju iznenada, noću, u pozadini protivnika. Razaranje nebranjenih područja, “udari i bježi” napadi, iznenadni juriši na slabo branjene pozicije, skrivanje u nepristupačnim jazbinama, sve su to stoljećima stare sastavnice nekonvencionalnog ratovanja; primjena strategije izbjegavanja sukoba sa najjačim snagama u otvorenoj bici.
Specifično pravilo iz davnina kojeg se pridržavaju sve terorističke skupine, organizacije i pojedinci je: izbjegavaj snagu protivnika i udaraj na njegove slabosti.
Ratovi budućnosti bit će ograničeni i specifični u svojoj svrsi i namjeni. Sličit će gerilskim operacijama.

Nekonvencionalne metode koje su bile karakteristične za gerilska djelovanje primjenjuju se i danas ali su preciznije i predstavljaju novi radikalni tip ratovanja koji ne pridaje mnogo pozornosti državnim granicama ili starim ortodoksnim pravilima ratovanja.
Terorističke organizacije svoje motive pravdaju otrcanom frazom da je “rat u načelu politički akt kojim se osiguravaju ostvarenja ciljeva; vrijedi danas kao što je vrijedilo u paleolitiku”.
I prije terorističkih udara poimanje rata se stubokom promijenilo. U 90-ima vojni planeri su predvidjeli da se više ne mogu očekivati sukobi velikih razmjera. Na prvi pogled postoji samo jedna super sila u globalnim razmjerima. Superiornost američke vojske izgleda kao da osigurava neometano djelovanje bez nekog ozbiljnog otpora. Događaji koji su uslijedili kao npr neuspješna mirovna operacija u Somaliji 1993. da se i dalje postoje opasni protivnici.
Iskustva koja su postavili Somalci su dobro svladali teroristi sa Srednjeg istoka. Teroristi su neutralizirali i izbjegli sve sigurnosne zapreke. Povijest nam kaže da je sličnih situacija bilo davno prije. U bici kod Hastingsa 1066. godine Viliam od Normandije koristio se oružjem nepoznatom Anglo-saksoncima da bi pobijedio engleskog kralja Harolda i osvojio Englesku. Povjesničari su bili uvjereni da je Harold izgubio zato jer mu je vojska bila izmorena u bitkama s Norvežanima na sjeveru Engleske dan prije Viliamovog iskrcavanja na jugu. To je bilo daleko od istine. Harold je izgubio zato jer je njegova vojska bila naoružana krampovima, šipkama i mačevima dok je Viliamova vojska imala dva superiorna oružja: luk i oklopljeno konjaništvo.

I pored svega spomenutog cilj se nije promijenio: ratovanje je i dalje nasilan čin kojim se pokušava nametnuti volja jedne strane drugoj. Gledano na način terorizma kada je omjer snaga nejednak, za razliku od prijašnjih pobuna, današnje organizacije i skupine su bolje educirane i obrazovanije pa multiplikacijom djelovanja udaraju u nebranjene prostore s idejom promjene stanja u svoju korist.

Abdulah SELIMOVIĆ