Zbog sve veće ugroženosti svjetske sigurnosti od terorizma u razvoj bespilotnih letjelica ulažu se znatna financijska sredstva da bi se dobilo jeftino i učinkovito sredstvo za nadzor koje može rabiti i u najsloženijim uvjetima

Globalizacijske trendove, kada je riječ o nadzoru granice i prometa ne možemo razmatrati, a da ne spoznamo sve izazove okruženja 21. stoljeća. Pri nadzoru moramo uzeti u obzir terorizam, piratstvo, kršenje međunarodnih sankcija, regionalne krize i konflikte, nelegalnu trgovinu oružjem, masovne migracije, nelegalnu trgovinu ljudima i drogom, kriminal i nasilje, sigurnost luka i vodenih putova, oružja za masovno uništenje, onečišćenje okoliša te potragu i spašavanje na moru. Tako na slici 1 vidimo najmoderniju današnju bespilotnu letjelicu Global Hawk. Ovako kompleksno okruženje zahtijeva odgovarajuću međunarodnu i nacionalnu strategiju nadzora. Na slici 2 vidimo koje zemlje razmatraju uporabu bespilotnih letjelica u nadzoru mora i granice na moru. Tako na nacionalnoj razini moramo osigurati zaštitu kritičnih nacionalnih resursa, Jadranskog mora i podmorja s turističkom industrijom, moramo osigurati pravodobna upozorenja o mogućim prijetnjama i unaprijed identificirati moguće ciljeve i moguće katastrofe s obzirom na plovni put i osiguranje granica. Nacionalna strategija mora minimizirati rizik i omogućiti odlučnu i jednoznačnu akciju za spašavanje u slučaju katastrofa, kao na primjer, teroristički napad na turističku industriju, moguću ekološku katastrofu u Jadranu ili neku drugu prirodnu katastrofu koja može imati presudni utjecaj na RH. Zbog toga globalni i nacionalni sustav mora osigurati nadzor prostora kontinuirano, mora osigurati detekciju ugrožavanja, mora moći klasificirati ugroženost te je precizno identificirati i na kraju kazneno progoniti u ime države. U ovom kompleksnom procesu bespilotne letjelice i pretvornici na njima imaju sve važniju ulogu. Tako danas možemo naći letjelice kratkog, srednjeg i velikog doleta opremljene kompleksnim pretvornim sustavima (tablica1.)

Danas bespilotne letjelice sa svojim pretvornicima primjenjuju sve tehnološki napredne vojske svijeta. Tehnološki pružaju veliku pouzdanost i mogu obavljati različite zadaće kao što je: vizualna opservacija u vidljivom, bliskom infracrvenom, infracrvenom i termovizijskom spektru, opservacija prostora pomoću radara, korištenje različitih elektroničnih detektorskih sustava. Tipične karakteristike pretvornika na bespilotnim letjelicama za nadzor jesu sljedeće: mogu pokriti veliku površinu, daljinski su upravljani, daju slike visoke rezolucije, mogu područje nadzora održavati dugo vremena, imaju prilagodljivost u primjeni te mogu raditi u vrlo otežanim vremenskim i neprijateljskim uvjetima. Tako se danas rabe EO/IR (Electro-Optical/Infra Red) pretvornici, multispektralni pretvornici slike (Multispectral Imagers) kombinirani s fotomutiplikatorima, FLIR sustavi itd. Sljedeća skupina pretvornika koji se rabe su radari SAR i ISAR (Inverse Synthetic Aperture Radar) te nakon toga rabe se drugi hiperspektralni optički pretvornici. Da bi ovaj sustav pretvornika bio povezan koriste se različiti komunikacijski linkovi koji uključuju satelitske linkove, repetitore na avionima ili bespilotnim letjelicama i zemaljski linkovi. Komunikacijski sustavi moraju pružiti dovoljnu propusnost prijenosu podataka za upravljanje bespilotnom letjelicom te za prijenos podataka s pretvornika do računala. Ključni element globalnog i nacionalnog pristupa takvom sustavu je interoperabilnost između svih organizacija i sustava koji sudjeluju u nadzoru mora i prometa na moru. Razrada uporabe bespilotnih letjelica u nadzoru granice i plovnih putova u prvom redu ovisi o doletu letjelice, težini korisnog tereta kojeg može nositi i samom prostoru kojeg želimo nadzirati. Danas znamo da na međunarodnom planu postoji interes za uporabu bespilotnih letjelica u nadzoru granica i plovnih putova u Njemačkoj, Turskoj, Egiptu, Japanu, Australiji, Kanadi i SAD-u. Na slici 3. prikazana je bespilotna letjelica Hunter čije karakteristike odgovaraju zahtjevima za nadzor Jadrana i granice na Jadranu.

Integracijski trendovi – integracija korisnika, podataka i upravljanja uporabom Internet tehnologija
U ovako kompleksnom sustavu za integrirani nadzor granice i plovnih putova RH sudjeluje najmanje sedam ministarstava koji raspolažu sa sedam različitih informacijskih sustava koji su prilagođeni djelatnostima koje obavljaju ta ministarstva. Razvojem Interneta, razvojem WAN (Wide Area Network) računalne mreže te integracije telekomunikacijskih sustava i računalnih mreža osigurana je velika propusnost podataka. Tako danas računalnim mrežama možemo prenositi u realnom vremenu videozapise, radarske slike, govor i sve druge vrste podataka. Imajući u vidu da svako ministarstvo ima spoj na internet i da ima vlastiti intranet i extranet, omogućen je prvi korak u razmjeni podataka među korisnicima. Tako različite baze podataka, uključujući i odgovarajuće relacijske baze podataka, mogu biti povezane s geoinformacijskim sustavom gdje će te informacije dobiti najrealniju dimenziju, bit će jednoznačno raspoređene u prostoru. Na takav način podaci će biti vrlo iskoristivi potencijalnim korisnicima. Preklapanjem različitih tipova podataka kroz razine tj. podatkovne slojeve u geoinformacijskom sustavu dobit će se vjernija slika mogućnosti i upravljanja svim resursima koji su prikazani.

Prednost ovakvog pristupa očituje se u tome što su korisnici izloženi onim podacima koji izravno utječu na njihovu djelatnost, podacima koji omogućavaju koordinaciju s drugim djelatnostima te se tako izbjegava nepotrebna nagomilanost prikaza nepotrebnim informacijama. Intranet tehnologijom korisnicima je omogućen gotovo neograničen izvor informacija ili maksimalan broj informacija te je zbog toga potrebno pronaći način raspodjele i prezentacije informacija da ne bi došlo do pretrpavanja informacijskog sustava nepotrebnim podacima. Zbog toga u takvom sustavu svaki korisnik sudjeluje u proizvodnji podataka za koje je zadužen po zakonu, a posredstvom informacijskog sustava baziranog na intranet tehnologiji dio tih informacija dijeli se sa zainteresiranim korisnicima (slika 4). Zahvaljujući intranet tehnologiji moguće je primijeniti sve mjere zaštite podataka. Zbog raširenosti intranet i Internet tehnologije osigurana je povezivost preko svih do danas poznatih komunikacijskih sustava i medija.

Bespilotne letjelice u sustavu integriranog nadzora morske granice i plovnih putova

Za zaštitu mora i prava na moru svaka država prema svojim resursima obično ustrojava službe čija je osnovna zadaća poštivanje i primjena nacionalnih zakona na moru. Tako u svim državama Europske zajednice imamo organizacije ili službe čije su temeljne zadaće čuvanje zakona i njegovog provođenja (law enforcement), potraga i spašavanja (search and rescue), pomoć pri navigaciji (navigation aid), vojne operacije (military operations), razne pomorske i trgovačke inspekcije (inspections), sigurnost i zaštita pomorskog okoliša (marine safety and enviromental protection), nadzor ribolova (fishing inspection) te hidrografska služba (hydrografic service).

Za bespilotne letjelice možemo zaključiti da se intenzivnije rabe u vojnoj i civilnoj primjeni od 1980. Danas postoje različite vrste bespilotnih letjelica prema namjenama, a može se reći da gotovo svaka europska zemlja ima neki od programa proizvodnje bespilotnih letjelica ili pretvornika koji se koriste bespilotnim letjelicama. U nadzoru mora i priobalja bespilotne letjelice rabe se danas u Njemačkoj, Francuskoj i Italiji dok ostale zemlje ozbiljno razmatraju uporabu tako modernih sustava u nadzoru mora i priobalja. Zbog sve veće ugroženosti svjetske sigurnosti od terorizma u razvoj bespilotnih letjelica ulažu se znatna financijska sredstva da bi se dobilo jeftino i efikasno sredstvo za nadzor koje može odgovoriti na najsloženije uvjete s obzirom na širok spektar pretvornika koje može nositi. Zbog toga europske zemlje ulažu znatna sredstva u razvoj tih letjelica i različitih vrsta pretvornika očito računajući na veliko svjetsko tržište. Možemo s ponosom reći da je RH tijekom Domovinskog rata razvila i koristila se bespilotnim letjelicama u oslobodilačkim operacijama hrvatskih Oružanih snaga te stoga možemo zaključiti da u Hrvatskoj postoji dostatna razina znanja o bespilotnim letjelicama i pretvornicima koje one mogu nositi. Zato smatramo da RH, ako se odluči za ovakav način nadzora Jadrana može sama proizvesti bespilotnu letjelicu, a na letjelicu može integrirati pretvornike bilo kojeg svjetskog proizvođača. Na takav način integracijom proizvoda visoke tehnologije te proizvodnjom programske potpore na temelju iskustava iz Domovinskog rata, RH može izraditi proizvod koji će moći naći mjesto na europskom i svjetskom tržištu. Ovisno o karakteristikama letjelice razvijaju se odgovarajući propisi koji će regulirati način uporabe te sustave glede sigurnosti u zračnom prostoru.

Marin LAKOTA