Iako bi se, čitajući prvi dio ovog teksta, moglo zaključiti da svjetskim tržištem protuoklopnih vođenih sustava dominiraju američki i izraelski proizvođači to baš i nije tako. Velikim dijelom tržišta dominiraju europske i ruske tvrtke čiji su proizvodi podjednako učinkoviti kao američki i izraelski

Od 1974. proizvedeno je više od 10 000 lansera i više od 360 000 projektila sustava Milan (Missile d’Infanterie L?ger NATI-char) za čak 43 kupca diljem svijeta, što taj sustav čini podjednako uspješnim kao i TOW. U početku Milan su proizvodile francuska tvrtka Nord i njemačka Bölkow. Kasnije su proizvodnju preuzele tvrtke Aérospatiale (projektila) i MBB (lansera) formirajući zajedničku kompaniju Euromissile. Danas Milan proizvodi konzorcij MBDA koji čine tvrtke BAE Systems, EADS i Finmeccanica. Iako je u operativnoj uporabi više od trideset godina, Milan se još uvijek “dobro drži”, naročito otkad je u veljači ove godine MBDA uspješno obavio šest probnih lansiranja novog projektila Milan ER (Extended Response) rabeći pritom novi lanser ADT (ADvanced Technologies). Razvoj Milana ER odvija se pod nadzorom francuske Délégation Générale pour l’Armement (DGA) unutar programa koji zajednički financiraju francuska i njemačka vlada. Milan ER i lanser ADT razvijaju se kako bi tvrtka MBDA očuvala svoje mjesto na svjetskom tržištu vođenih protutenkovskih projektila nakon “preminuća” srednjodometnog protuoklopnog sustava Trigat koji je trebao zamijeniti sustav Milan u britanskoj, francuskoj i njemačkoj vojsci.

Prvi projektil M1 imao je, zajedno s kontejnerom/lanserom, masu od 12,23 kilograma. Kumulativna bojna glava promjera 103 mm i mase eksplozivnog punjenja od 1,36 kilograma mogla je pri kutu udara od 65 stupnjeva probiti tek 352 mm homogenog čeličnog oklopa. Zbog toga je 1984. predstavljen projektil M2 koji je imao kumulativnu bojnu glavu promjera 155 mm i eksplozivno punjenje mase 1,79 kilograma. Nova je bojna glava mogla probiti homogeni čelični oklop debljine 1,6 metara. Još je veći napredak ostvaren na projektilu M3 (predstavljen 1993.) koji je dobio tandem kumulativnu bojnu glavu promjera 117 mm i s eksplozivnim punjenjem mase 1,83 kilograma. Nova je bojna glava mogla uništiti sve tadašnje najsuvremenije sovjetske/ruske tenkove zaštićene reaktivnim oklopom. Posljednja generacija Milana i dalje ima projektile vođene žicom ali im je krajnji domet povećan sa skromnih 1950 na 3000 metara. Uz to projektil Milan ER ima bojnu glavu promjera 115 mm, što ju je proizvela tvrtka Ruag, a koja može probiti čak 1,1 metra debeli homogeni čelični oklop dodatno zaštićen reaktivnim oklopom, ili zid od armiranog betona debljine 2,5 metra. Lanser ADT je potpuno digitaliziran, što za korisnika znači da ima mogućnost testiranja ispravnosti svih funkcija prije uporabe, jednostavnije održavanje, nove mogućnosti za realniju obuku operatera i satelitsku navigaciju. U ciljnik ADT-a ugrađena je termovizija koja omogućava otkrivanje, praćenje ciljeva i navođenje projektila na njih u gotovo svim vremenskim uvjetima. Uz to, digitalna slika s termovizije može se prenositi s lansera na druge korisnike, što je iskorišteno za ugradnju digitalne dvosmjerne veze koja omogućava daljinsko upravljanje lanserom, a to znatno povećava sigurnost operatera.

Kako bi se povećao krug mogućih kupaca s ADT lansera mogu se lansirati i projektili Milan 2 i Milan 3. Budući da velik broj korisnika tog sustava još uvijek ima velike zalihe tih projektila, to je itekako korisna opcija. Sredinom siječnja ove godine MBDA je objavila kako je dobila južnoafričku narudžbu vrijednu 18 milijuna eura za projektile Milan 3, lansere Milan ADT i odgovarajuće simulatore. Tako je Južna Afrika postala prvi strani kupac ADT lansera. Tijekom ove i iduće godine francuska će vojska obaviti usporedno testiranje Milana ER, Spikea i Javelina kako bi odabrala svoj novi protuoklopni vođeni sustav srednjeg dometa. Pobjednik može tijekom 2010. očekivati narudžbu od 500 lansera i 3000 projektila kojim će se zamijeniti sadašnji sustav Milan. Iako je to natjecanje ključno za MBDA, tvrtki je jasno da Milan ER ima malo izgleda u izravnom sukobu sa sustavima koji rabe “ispali i zaboravi” načine samonavođenja. Zbog toga sugeriraju kako bi za francusku vojsku Milar ER značio dobru (jeftiniju) nadopunu za Spikea ili Javelina.
Paralelno s razvojem Milana ER tvrtke MBDA i Rheinmetall Defence Electronics razvile su laku kupolu Multi Purpose Turret System. Kupola je prvi put javno prikazana na izložbi Eurostatory 2006 postavljena na lako oklopno vozilo Panhard General Defence 4×4 VBR. Nakon toga pokazana je i na izložbi Idex, ali taj puta postavljena na vozilo Bin Jabr Group 4×4 Nimr.

Hot
Po svojim načelima rada taj je sustav sličan Milanu, ali je namijenjen naoružavanju jurišnih helikoptera i borbenih vozila. U serijskoj je proizvodnji od 1977., a do danas je prodan u devetnaest država. Za razliku od Milana Hot je od početka razvijan kao projektil velikog dometa, pa je već prva inačica imala domet od 4000 metara. Francuska vojska ima 135 terenskih vozila

Renault 4×4 Vab naoružana četverostrukim lanserom sustava Hot, dok je njemačka vojska opremila 316 Jagdpanzer Jaguar 1 lovaca tenkova jednostrukim lanserom. Projektil Hot 2 predstavljen je 1986., a najnoviji projektil Hot 3 u serijskoj je proizvodnji od 1998. godine. Opremljen tandem bojnom glavom mase 6,5 kilograma, Hot 3 je sposoban na udaljenosti od 4000 metara probiti homogeni čelični oklop debljine 1,3 metra dodatno zaštićen reaktivnim oklopom. Krajnji domet dostiže za 17,3 sekunde. Iako se radi o projektilu vođenom žicom, Hot 3 je odabran za naoružavanje najsuvremenijih francuskih i njemačkih jurišnih helikoptera Tiger.

Trigat
Jedina varijanta Trigata (TRIlateral Guided AntiTank) koja je preživjela do danas je Trigat-LR (Long Range) razvijena kako bi zamijenila Hot prije svega na jurišnom helikopteru Tiger, a potom i na borbenim vozilima. Ovaj “ispali i zaboravi” sustav umalo je doživio neslavni kraj, ali je “uskrsnuo” 30. lipnja prošle godine kad je njemačka agencija za nabavu oružja BWB (Bundesamt f?r Wehrtechnik und Beschaffung) potpisala ugovor s njemačkim tvrtkama LFK (podružnicom tvrtke MBDA) i Diehl BGT Defence (proizvodi pasivni infracrveni sustav za samonavođenje projektila) za isporuku 680 projektila. Ugovor vrijedan oko 380 milijuna eura podijeljen je 50:50 posto između dvije tvrtke.

Lokalna oznaka sustava je Pars 3 LR (PanzerAbwehrRaketenSystem 3 Long Range), a namijenjen je naoružavanju 80 jurišnih helikoptera Tiger UTH. S tim projektilom Tigeri će moći uništavati ciljeve do udaljenosti od 6000 metara. Kako je predviđeno prva bi eskadrila njemačkih Tigera trebala postati operativnom do 2011., a zadnji projektil trebao bi biti isporučen do kraja 2014. godine.

FSCM
Francuska, britanska i švedska agencija za nabavu naoružanja dogovorile su se 2005. da će zajedničkim snagama razviti Future Surface Combat Missiles (FCMS) protuoklopni sustav, koji je poznat i kao projekt European Modular Missile. Planovi govore o razvoju modularnog oružja namijenjenog uporabi iz zraka, sa zemlje i s mora. Sustav mora imati mogućnost djelovanja i protiv ciljeva u vidokrugu i izvan vidokruga. Nakon trogodišnjeg programa razvoja i demonstracija tehnologija zaključeno je da je cijeli program sazrio za fazu razvoja samog sustava s rokom završetka oko 2015. U međuvremenu su se sredinom 2006. MBDA i Saab Bofors Dynamics usuglasili oko sporazuma za zajednički razvoj FCMS sustava. MBDA je u blagoj prednosti jer još od 2002. za potrebe DGA radi na programu demonstracija tehnologija za sustav Missile de Combat Terrestre (MCT). Predložene inačice MCT sustava predviđale su projektile s raketnim motorom za srednje i velike domete, te projektil s turbomlaznim motorom za vrlo velike domete veće od 100 kilometara. Sve su inačice trebale dijeliti neke module, kao što su sustavi za samonavođenje i bojne glave.

Ingwe
U ožujku ove godine na izložbi Index 2007 južnoafrička tvrtka Denel Aerospace Systems pokazala je svoju kupolu Armed Long Range Reconnaissance Turret (ALRRT) postavljenu na francusko terensko vozilo Panhard 4×4 VBL. Ta besposadna kupola nosi jedan dvostruki lanser za Denelove laserski navođene protuoklopne projektile Ingwe spremne za lansiranje. Između njih je postavljen dnevno/noćni stabilizirani ciljnički sustav. Kupola ALRRT potpuno je stabilizirana tako da operater može pratiti cilj i lansirati projektile na njega i tijekom vožnje, bez obzira jesu li ciljevi stacionarni ili pokretni.

Protuoklopni sustav Ingwe razvijen je na zahtjev južnoafričke vojske koja je hitno trebala sustav velikog dometa koji će se moći rabiti s jurišnih helikoptera i većih borbenih vozila kao što je borbeno vozilo pješaštva na kotačima Ratel. Ingwe projektili ima masu od 28,5 kilograma i maksimalni domet od 5000 metara kad se lansira s jurišnog helikoptera. Unatoč masi projektila Denel je 2003. razvio i lanser na tronošcu. Sam lanser ima masu od 16 kilograma, a na njega još treba postaviti i 14 kilograma teški sustav za daljinsko upravljanje. Ciljnički je sustav opremljen dnevnom kamerom i termovizijom koja se uglavnom rabi noću, ali se može rabiti i danju pri vrlo lošoj vidljivosti. Kupci mogu birati između projektila s dvije vrste bojnih glava. Tandem bojna glava sposobna je probiti 1000 mm homogenog čeličnog oklopa zaštićenog eksplozivnim oklopom. Razorna bojna glava namijenjena je uništavanju bunkera i sličnih ciljeva, a može se uspješno rabiti i protiv lakše oklopljenih vozila i manjih plovila.

Tvrtka Denel Land Systems nedavno je dobila ugovor da za južnoafričku vojsku proizvede 268 oklopnih vozila na kotačima Hoefysters. Hoefystets je u stvari vozilo Armoured Modular Vehicle finske tvrtke Patria Vehicles, prilagođeno tamošnjim uvjetima djelovanja. Po sadašnjim planovima otprilike petina Hoefystersa bit će ATGW inačica opremljena kupolom s četverostrukim lanserom sustava Ingwe.

Nag
Nag je jedini od pet indijskih protuoklopnih vođenih sustava koje su se razvijali unutar Integrated Guided Missile Development Program koji se približio fazi spremnosti za operativnu uporabu. Program je započeo 1988., a prva su probna lansiranja kompletiranog sustava obavljena u studenome 1990. Riječ je o sustavu treće generacije koji rabi samonavodeći projektil (ispali i zaboravi) što cilj napada s gornje strane. Nositelj razvoja i proizvodnje je tvrtka Bharat Dynamics uz pomoć tamošnje Defence Research and Development Organisation.

Nag sustav namijenjen indijskoj kopnenoj vojsci projektiran je za uporabu iz Nag Missile Carrier (Namica) što je lokalno modificirana inačica sovjetskog borbenog vozila pješaštva na gusjenicama BMP-2. Namica je opremljena jednim četverostrukim lanserom smještenom na kratkom nosaču. Između lansirnih cijevi nalazi se motrilačko/ciljnički sustav opremljen dnevnom kamerom i termovizijom. U stražnjem dijelu vozila nalazi se prostor za operatera i pričuvne projektile koji se mogu postaviti na lanser bez potrebe da posada izlazi iz njega. Projektil mase 42 kilograma ima osam kilograma tešku tandem bojnu glavu i maksimalni domet od četiri kilometra. U početku su razvijana tri sustav navođenja: pomoću žice, infracrveni (imaging infra-red – IIR) i radarski sustav samonavođenja. Na kraju je izbor pao na IIR sustav, iako je još uvijek otvorena opcija i razvoja radarskog, posebno za inačicu Naga namijenjenog uporabi s helikoptera ALH (Advanced Light Helicopter).

Iako je izvješteno da je maloserijska proizvodnja Nag sustava započela još 2000. godine prva testna ispaljivana projektila s bojnim glavama nisu obavljena sve do sredine ožujka 2005. Da cijeli sustav još uvijek nije do kraja dovršen vidi se i po izvješću indijskog ministarstva obrane koje je u studenom 2006. objavilo da će se razvoj sustava Nag, prvobitno planirano za lipanj 1995., vjerojatno dovršiti do prosinca 2007.

Lahat
Početkom ovog stoljeća izraelska tvrtka IAI MBT division započela je promidžbu svog najnovijeg i najnaprednijeg protuoklopnog vođenog projektila Lahat. Ovaj laserski vođeni projektil promjera 104,5 mm namijenjen je lansiranju iz tenkovske topničke cijevi kalibara 105 (ožljebljena) i 120 mm (glatka cijev). Za svaki je kalibar napravljena posebna košuljica s kojom se projektil lansira, a koja ga prilagođava načinu lansiranja/ispaljivanja iz cijevi. Uz to, Lahat se može lansirati iz posebnih cjevastih lansera na helikopterima i oklopnim vozilima. Način lansiranja iz tih lansera vrlo je sličan načinu ispaljivanja granata iz bestrzajnih topova. Projektil je opremljen stabiliziranim tražilom koje je usmjereno blago prema dolje kako bi moglo uočiti odbljesak laserske zrake od cilja. Označavanje ciljeva ne mora se obaviti s lansera već to mogu obaviti istureni izvidnici ili bespilotna letjelica.

Projektil je opremljen tandem kumulativnom bojnom glavom sposobnom probiti 800 mm homogenog čeličnog oklopa zaštićenog reaktivnim oklopom. Masa cijelog projektila je 13,5 kilograma. Na službenim stranicama proizvođača piše da je maksimalni domet projektila veći od 6000 metara, a neslužbeni izvori navode da je domet Lahata kad se lansira/ispaljuje iz tenkovskog topa oko 8000, a iz helikoptera čak 13 000 metara. Cilj na udaljenosti od 4000 metara dosegne za 14 sekundi. Lanser s četiri projektila, namijenjen helikopterima, vozilima i manim plovilima, teži 75 kilograma. Lahat je u serijskoj proizvodnji od 2005. godine.

Kornet-E
Tijekom ljeta 2006. na jugu Libanona su se sukobili izraelska vojska i pripadnici Hezbollaha. Izraelska je vojska u prve redove poslala svoje najbolje tenkove Merkava 3 i 4, a Hezbollahovi su borci odgovorili raznim ruskim i kineskim protutenkovskim vođenim projektilima, uključujući i KBP Kornet-E 9P133. Korent-E je u operativnu uporabu ušao u ruskoj vojsci još početkom devedesetih godina prošlog stoljeća (prvi put viđen je u studenome 1994.) i jedan je od posljednjih protuoklopnih sustava razvijenih u Sovjetskom Savezu. Razvio ga je KBP Instrument Design Bureau iz Tule. Rabi laserski sustav vođenja i ima solidan maksimalni domet od 5500 metara po danu i 3500 metara noću (ako se rabi termovizija 1PN79-1). Razvijena su dva projektila s različitim bojnim glavama. Projektil 9M113-1 ima tandem kumulativnu bojnu glavu promjera 152 mm. Ona je dovoljno snažna da probije 1,2 metara debelo homogeni čelični oklop zaštićen reaktivnim oklopom. Projektil 9M113F-1 ima termobaričku razornu bojnu glavu razvijenu za neutralizaciju žive sile izvan zaklona, mekanih ciljeva (lakooklopljena vozila ili vozila bez oklopa) i građevina. Brzina projektila je 250 metara u sekundi. Unatoč tako velikoj brzini minimalni domet projektila je samo 100 metara. Lanser na tronošcu s dnevnim ciljnikom ima masu od 25 kilograma, dok projektil s kontejnerom/lanserom ima masu od 29 kg. Razvijen je i dvostruki lanser namijenjen ugradnji na oklopna vozila kao što je borbeno vozilo pješaštva na gusjenicama BMP-3 ili oklopni transporter na kotačima BTR-80. Kupola Kliver ima četverostruki lanser za projektile Kornet-E, automatski top 2A72 kalibra 30 mm i strojnicu PKT kalibra 7,62 mm.

Kornet je razvijen kao zamjena za starije protuoklopne sustave sa žičnim vođenjem 9K113 Konkurs i Konkurs-M. Konkurs je razvijen potkraj šezdesetih godina prošlog stojeća, a u operativnu je uporabu uveden 1974. godine. Konkurs-E razvijen je za uništavanje oklopnih vozila zaštićena reaktivnim oklopom. Zanimljivo je da su oba sustava, unatoč pojavi Korneta, i dalje u serijskoj proizvodnji u Rusiji, Bugarskoj, Indiji, Iranu i Slovačkoj. S kumulativnom bojnom glavom promjera 135 mm Konkurs može probiti do 800 mm homogenog čeličnog oklopa, dok Konkurs-M s tandem kumulativnom bojnom glavom može probiti isti oklop zaštićen dodatnim reaktivnim oklopom. Zona djelovanja Konkursa M je od 75 do 4000 metara. Brzina leta je 270 metara u sekundi.

Red Arrow
Na svjetskom tržištu najozbiljniji suparnik ruskim protuoklopnim vođenim projektilima je kineska obitelj protuoklopnih sustava Red Arrow 8 (HJ-8) koje prodaje tvrtka Norinco. Razvoj je započeo početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a približe deset godina kasnije ušao je u operativnu uporabu kao zamjena za sustav HJ-73 (kineska kopija Maljutke). Red Arrow 8 može se lansirati s tronožnog lasera, s vozila ili helikoptera. Naknadno je razvijen novi tronožni lanser koji omogućava znatno manju izloženost operatera i smanjenje mase na 23 kilograma. Projektil Red Arrow 8A ima kumulativnu bojnu glavu, dok je 8C opremljen tandem kumulativnom bojnom glavom. Maksimalni domet tih projektila je 3000 metara. Projektil 8E, osim što je opremljen tandem kumulativnom bojnom glavom, dobio je i povećani domet na 4000 metara i mogućnost probijanja homogenog čeličnog oklopa debljeg od 1000 mm. Projektil 8L (mase 26 kilograma) optimiziran je za uništavanje građevina i fortifikacija. Zbog toga ima dvije bojne glave. Prva je kumulativna, a druga klasična razorno-rasprskavajuća.

Najnoviji protuoklopni vođeni sustav kineske vojske je Red Arrow 9 (HJ-9). Kako se radi o sustavu koji je znatno napredniji od Red Arrowa 8, neki zapadni izvori tvrde da se temelji na izraelskoj tehnologiji (preciznije sustavu MAPATS), ali to naravno nikad nije službeno potvrđeno. Trenutačno se proizvodi u dvije inačice projektila, oba s maksimalnim dometom od 5000 metara. Inačica 9A rabi radijski zapovjedni sustav vođenja dok 9B “jaše” na laserskoj zraci do cilja. Probojnost oba projektila je veća od 1200 mm homogenog čeličnog oklopa, a zahvaljujući uporabi tandem kumulativne bojne glave može uništavati i oklopna vozila zaštićena reaktivnim oklopom. Službeni podatak navodi da projektil pri udaru u cilj pod kutom od 68 stupnjeva, a koji je dodatno zaštićen reaktivnim oklopom, još uvijek ima dovoljno probojne moći da prodre kroz više od 320 mm čeličnog oklopa. U noćnim uvjetima maksimlani domet djelovanja je relativno skromnih 2,5 kilometra, ali i to se lako može povećati ugradnjom suvremene termovizije. Masa projektila zajedno s kontejnerom/lanserom je 37 kilograma. Iako postoji i prenosiva inačica Red Arrowa 9, ponajprije je namijenjen uporabi s vozila i jurišnih helikoptera. Taj je sustav u kineskoj vojsci postao operativan potkraj devedesetih godina prošlog stoljeća.

Sve su ovi protuoklopni sustavi u operativnoj uporabi u kineskoj vojsci. Dio ih je u uporabi i u Pakistanu koji ima i vlastitu proizvodnju nekih inačica Red Arrowa 8 (pod nazivom Baktar Shikan). Tijekom rata u Bosni i Hercegovini određen broj Baktar Shikana dospio je u posjed Bošnjaka. Ratna su iskustva pokazala da su projektili tog sustava bez problema probijali čeoni oklop srpskih tenkova M-84.

Siniša RADAKOVIĆ