Osamnaesti međunarodni simpozij ratnih mornarica, na kojem su sudjelovali predstavnici 98 zemalja održan je u Newportu, SAD, od 16. do 19. listopada 2007. godine

Na simpoziju je sudjelovalo 64 zapovjednika mornarica, 24 zapovjednika obalne straže i 16 zapovjednika ratnih škola. Svrha okupljanja bila je pronalaženje zajedničkih rješenja radi poboljšanja pomorske sigurnosti na regionalnoj i globalnoj razini. Nakon uvodnog govora predsjedavajućeg Ratne škole RM SAD-a, sudionicima su se obratili i zapovjednik RM SAD-a admiral Gary Roughead, zapovjednik američkih marinaca general zbora James Conway i zapovjednik američke Obalne straže, admiral Thad Allen. Sva su trojica naglasila potrebu zajedničkog djelovanja radi povećanja stupnja pomorske sigurnosti. Američka ratna mornarica, Marinski korpus i Obalna straža zajedničkim naporima su izradili američku strategiju mornaričkih snaga za 21. stoljeće. Većina rasprava odnosila se na navedenu strategiju. U nastavku donosimo glavne naznake te strategije i njezino značenje za pomorsku sigurnost.

Značenje i prijetnje
Osnovno značenje “Kooperativne mornaričke strategije za 21. stoljeće” jest u integraciji mornaričkih snaga (mornarice, Obalne straže i Marinskog korpusa) s ostalim elementima nacionalne moći, kao i sa zemljama drugih prijateljskih i savezničkih mornarica radi očuvanja vlastite1 i globalne sigurnosti. Glavna prijetnja sigurnosti američkih interesa su države koje sponzoriraju terorizam, države u fazi dezintegracije koje podrivaju stabilnost u regiji te različite grupe (ekstremisti, teroristi, paravojne snage…) koje žele destabilizirati legitimno izabrane vlade. Prema navedenoj strategiji, mornaričke snage mogu biti uporabljene unutar širokog spektra nabrojanih strategijskih izazova, jer more2 pruža veliku slobodu djelovanja za angažiranje snaga (prevencija, rješavanje kriza, vođenje rata…). Ratna mornarica SAD, Marinski korpus i Obalna straža bit će uporabljeni u cijelom spektru vojnih operacija u zaštiti SAD-a od izravnih napada, u zaštiti sigurnog strateškog pristupa i očuvanju globalne slobode djelovanja, u jačanju postojećih i nadolazećih saveza i partnerstva te uspostavi povoljnih sigurnosnih uvjeta. Tako definiran način uporabe snaga s obzirom na sigurnosno okružje predviđa njihovu uporabu za tradicionalne3, netradicionalne4, katastrofične5 i razarajuće6 izazove.

Izazovi novog doba
Tradicionalan način vođenja rata, koji se temelji na prijetnji i poznatom protivniku, prestao je 90-tih godina prošlog stoljeća. Poslije hladnog rata, američka je pozornost usmjerena na razvoj sposobnosti vođenja operacija drukčijih od ratnih kako bi se moglo suprotstaviti izazovima nove sigurnosne slike svijeta. To je zahtijevalo razvoj specijalnih sposobnosti, ranije smatrane manje bitnima. Danas američka vojska treba brzo izvršiti širok spektar aktivnosti koje su joj dodijeljene: nuklearno odvraćanje, konvencionalni rat do najniže razine borbenih operacija i operacija očuvanja mira, humanitarne operacije i evakuacija civila. U današnjem nesigurnom svijetu koji se mijenja, američke snage se moraju suprotstavljati različitim državnim i nedržavnim neprijateljima, a operacije moraju provoditi na različitim prostranstvima samostalno ili u sklopu koalicijskih snaga.

Teroristički napadi od 11. rujna 2001. godine što ih je u SAD izvela Al Qaida, na čijem je čelu Osama bin Laden, zaprepastili su cijeli svijet. Izvedeni samoubilački napadi bili su dosad najspektakularniji u terorističkom djelovanju. To nije bio samo spektakularan već i najstrašniji rušilački čin na teritoriju jedne države. Iako terorizam ne počinje niti završava s tim događajem, njegove su posljedice dosad najkatastrofalnije u pogledu ljudskih života, materijalnih dobara i proizvedenih psiholoških učinaka.

Nijedna država danas nije pošteđena takvih prijetnji. Terorizam je poprimio drukčiji oblik i primjenjuje druge metode djelovanja. Prije su teroristička djelovanja bila usmjerena na pojedine osobe, materijalna dobra jedne države i traženje autonomije nekih pokrajina u najgorem slučaju. Danas je on poprimio planetarne razmjere ujedinjavanjem i povezivanjem terorističkih organizacija različitih zemalja, zbog čega govorimo o međunarodnom terorizmu, kojemu je svrha uništenje nekih država pomoću organiziranih grupa na njihovu teritoriju.
Teroristički napadi prisilili su SAD da krenu sa svojim oružanim snagama u borbu protiv te najveće pošasti 21. stoljeća. SAD danas predvode međunarodnu koaliciju u borbi protiv terorizma. Član međunarodne antiterorističke koalicije jest i Republika Hrvatska. Hrvatska vojska s dijelom svojih pripadnika djeluje u Afganistanu kako bi pomogla koalicijskim snagama umanjiti opasnost od terorističkih napada poslije rušenja talibanskog režima.

Rat koji se vodi u Afganistanu i Iraku samo je jedan dio preventivnih mjera za otklanjanje posljedica rušilačkih akcija od 11. rujna i uništenje terorističkih mreža terorističke organizacije Al Qaide. Navedeni teroristički napadi iznijeli su na vidjelo ranjivost SAD-a i njihovih vitalnih interesa. Pojavili su se drugi međunarodni akteri (supranacionalni) koji su odlučniji i radikalniji, okupljeni i povezani u različite organizacije, pritajeni u pojedinim sivim zonama i sposobni voditi operacije na globalnoj razini.
Nova strategija za svijet koji se mijenja

Upravo događaji od 11. rujna utjecali su i na glavne crte američke strategije za 21. stoljeće i prilagodbu njihovih oružanih snaga novim sigurnosnim izazovima. Sigurnost, razvoj i vitalni interesi SAD-a najbolje se mogu ostvariti stvaranjem miroljubivog globalnog okružja u kojem će se uspostaviti sloboda trgovine, financijska i informacijska sloboda, poštivanje vladavine prava i ljudskih sloboda. No, svijet kakav poznajemo danas je osjetljiv na niz ugroza koje mogu proizvesti lančane reakcije i štetne učinke daleko od njihovih izvora. Rat među velikim silama, regionalni konflikti, terorizam, bezakonje i prirodne katastrofe – sve su to potencijalne prijetnje američkoj nacionalnoj sigurnosti i svjetskom napretku. Danas SAD i njihovi partneri pronalaze i vide sebe kao kompetentne čimbenike za globalne utjecaje u vremenu u kojem oni sasvim sigurno neće biti ni u potpunom ratu ni u potpunom miru.

Ciljevi iskazani kroz Strategiju nacionalne sigurnosti, Strategiju obrane, Nacionalnu vojnu strategiju i Nacionalnu strategiju za pomorsku sigurnost, Ratna mornarica, Marinski korpus i Obalna straža SAD-a imat će ulogu u punom spektru vojnih operacija u zaštiti SAD-a od izravnih napada, zaštiti sigurnog strateškog pristupa i očuvanju globalne slobode djelovanja, jačanju postojećih i nadolazećih saveza i partnerstva te uspostavi povoljnih sigurnosnih uvjeta.

Osim toga, mornaričke snage bit će angažirane u izgradnji razumijevanja i povjerenja među nacijama kolektivnim sigurnosnim naporima usmjerenima protiv zajedničkih prijetnji i na obostrane interese u otvorenom multipolarnom svijetu. Da bi se to postiglo, nužno je ostvariti potrebnu razinu integracije između mornaričkih snaga i ostalih instrumenata nacionalne moći te oslanjati se na partnerstvo i kapacitete međunarodnih partnera. Mornarička sila je u funkciji integracije snaga za izgradnju bolje budućnosti.

Mornarički strateški koncept
Mornarički strateški koncept ponovno afirmira uporabu pomorske moći, njezin ekspedicijski karakter i raznolikost snaga koje će utjecati na događaje na moru i kopnu te tako osigurati obranu vlastitog teritorija dalje od američkih granica i utjecaj na krizna žarišta širom svijeta. More je golem manevarski prostor koji osigurava nazočnost mornaričkih snaga ondje gdje je to potrebno, osigurava njihovu fleksibilnu uporabu u prevenciji, odvraćanju i eskalaciji konflikata. Mornaričke snage se odlikuju velikom brzinom dolaska u krizno područje, velikom fleksibilnošću uporabe, mogućnostima dugotrajnog opstanka u kriznom području i kratkim vremenom potrebnim za narastanje snaga, što zapovjednicima pruža čitav spektar različitih mogućnosti odgovora na krize. Osim toga, provedba integriranih mornaričkih operacija (samostalno ili u suradnji s NATO snagama) jasna je poruka mogućim agresorima ili destabilizirajućim čimbenicima da se ne upuštaju u avanture koje narušavaju kolektivnu sigurnost i razvoj. Mornarički strateški koncept polazi od toga da će američka pomorska moć biti stalno i globalno razmještena radi zaštite vlastitog teritorija i američkih interesa po svijetu. Geoprisutnost povećava sposobnosti odgovora na prijetnje održavanjem potrebnih snaga na predviđenim mjestima, povećava njihovu operativnu fleksibilnost, rotaciju i nužno uvježbavanje za suprotstavljanje današnjim izazovima. Američke mornaričke snage bit će regionalno razmještene, blizu kriznih žarišta i imat će sposobnost odvraćanja, sprječavanja širenja konflikata i ratnih sukoba te postizanje pobjede ako odvraćanje ne uspije zajedno s ostalim elementima nacionalne i multinacionalne moći radi zaštite američkih interesa. Da bi koncept bio ostvariv, potrebno je održavati moćnu ratnu flotu, zrakoplovne snage, općenito mornaričke snage te proširiti tradicionalna područja razmještaja na svaku geografsku regiju radi postizanja kontrole mora i projekcija sile. Na taj način mornaričke snage sudjelovat će u obrani domovine i neutralizaciji prijetnje daleko od američkih granica. Proširena partnerska suradnja s ostalim nacijama pridonijet će uspostavi regionalne suradnje, povećanju sigurnosti i stabilnosti te sposobnosti odgovora na prijetnje kao što su terorizam i ekstremizam, proliferacija oružja za masovno uništenje, piratstvo, krijumčarenje ljudi, droga, konvencionalnog oružja i ostalih nedopuštenih aktivnosti. Isto tako, u slučaju prirodnih ili na drugi način izazvanih katastrofa, američke mornaričke snage mogu vrlo brzo osigurati humanitarnu pomoć i potporu zajedno s drugim vladinim i nevladinim organizacijama ili međunarodnim snagama koje rade na ublažavanju i lokalizaciji katastrofa.

Zaključak
Uspješna primjena Kooperativne mornaričke strategije, osim izgrađivanja širokog spektra sposobnosti za provedbu operacija u miru i ratu, zahtijeva globalnu prisutnost i izgradnju regionalnih i širih međunarodnih odnosa s američkim partnerima i saveznicima. Ona ne pretpostavlja sukob, ali umjesto toga potvrđuje povijesne činjenice da se mir ne čuva sam od sebe. Proširena partnerska suradnja s ostalim nacijama pridonijet će povećanju globalne sigurnosti i stabilnosti i bit će korisna za sve. Kad je potrebno odgovoriti na krize, snage se mogu vrlo brzo pokrenuti, ali ako povjerenje i suradnja s drugima nisu izgrađeni teško ih je brzo pokrenuti. Geoprisutnost omogućava lakši izbor i mogućnost donošenja odluke, olakšava izbor uporabe sredstava, skraćuje vrijeme reakcije na događaje i povećava američku sigurnost jer se borba protiv prijetnje odvija dalje od američkih granica. Uništiti prijetnju prije nego ona dosegne američke granice zahtijeva razumijevanja prirode vanjskih prijetnji i njihovih sposobnosti, njihovo geografsko polazište, njihove metode i intencije djelovanja kao i odgovor prije nego se nanese šteta američkim interesima. Da bi se uspješno mogli suprotstaviti takvim prijetnjama, potrebno je imati dobre obavještajne podatke, adekvatne vojne snage i geostrategijske odnose s drugim nacijama.

Poslije 11. rujna 2001. SAD su suočene s cijelim spektrom novih prijetnji, od kojih je najveći broj vezan za terorizam različitih oblika. Novi neprijatelji uključuju teroriste i različite državne i nedržavne organizacije koje ih podržavaju. Da bi se suprotstavilo tim izazovima, potrebno je osloniti se na gotovo sva područja ljudske djelatnosti, od diplomacije i suvremene tehnologije do vojnih snaga. A da bi se uspješno odgovorilo na tradicionalne i netradicionalne prijetnje u promijenjenom strategijskom okružju, potrebno je reorganizirati i uvezati sve sigurnosne institucije kako bi se uspješno odvratili budući vojni suparnici i protivnici, obeshrabrila prijetnja protiv SAD-a i njihovih interesa, interesa njihovih saveznika i prijatelja, te odlučno porazio svaki protivnik ako odvraćanje ne uspije. Za mornaričke snage, to znači izgradnju obrambenih sposobnosti koje će im osigurati pravodobno djelovanje i odgovor na različite sigurnosne izazove u obrani američkog teritorija i američkih interesa na globalnoj razini.

S novom Kooperativnom mornaričkom strategijom za 21. stoljeće, djelovanje Hrvatske ratne mornarice bit će još aktualnije jer je Jadransko more, gdje smo stalno nazočni ujedno i međunarodno okruženje. S novim Zakonom o obalnoj straži i obvezama koje time preuzima, Hrvatsku ratnu mornaricu očekuju novi izazovi, kada moramo u isto vrijeme izgrađivati i razvijati nove sposobnosti te nastojati zadržati tradicionalne. Posljednjih deset godina HRM se uključila u procese pripreme i sudjelovanja u različitim međunarodnim aktivnostima, s težištem na suradnji sa zemljama članicama NATO saveza. HRM, osim temeljnih zadaća zaštite nacionalnih interesa na Jadranskom moru, kontinuirano radi i na izgradnji svojih sposobnosti i za takve zadaće. U vježbi Noble Midas demonstrirano je usvajanje NATO standarda na svim razinama, čime smo dokazali da naše Oružane snage mogu učinkovito sudjelovati sa savezničkim snagama u međunarodnim vježbama i operacijama te tako pridonositi izgradnji svjetskog mira i sigurnosti. Učinkovit odgovor na prijetnje u pomorskoj sigurnosti svakako je doprinos nacionalnoj, a istovremeno regionalnoj i globalnoj sigurnosti, što nas usmjerava na potrebu definiranja konkretnih snaga za navedene zadaće.
________________________________________
1 Događaji od 11. rujna 2001. prisilili su SAD da više računa vode o vlastitoj sigurnosti. U 2002. godini SAD su objavile Nacionalnu strategiju za domovinsku sigurnost, koja definira sigurnost teritorija kao zajedničku nacionalnu akciju kojoj je svrha predvidjeti terorističke napade, smanjiti ranjivost zemlje od terorističkih djelovanja i umanjiti posljedice iznenadnih napada koji bi se mogli dogoditi na američkom teritoriju. Angažiran je golemi znanstveni i tehnički potencijal zemlje za suprostavljanje modernom terorizmu.
2 Dvije trećine površine zemlje pokriveno je morem, više od – svjetske razmjene odvija se morem, 70% populacije živi manje od 200 km od obale mora, a 90% manje od 500 km od obale. Dvije trećine svjetskog bogastva se proizvodi manje od 100 km od obalnih rubnih dijelova.
3 Tradicionalni izazovi potječu od država koje se koriste svojim oružanim snagama u poznatim oblicima sukoba.
4 Netradicionalni izazovi potječu i od državnih i nedržavnih čimbenika kao i njihovih sponzora, a koriste se nekonvencionalnim metodama kako bi ugrozili prednosti snažnijeg protivnika.
5 Katastrofični izazovi uključuju stjecanje, posjedovanje i uporabu oružja za masovno uništenje ili načina uzrokovanja sličnih učinaka. Treba istaknuti kako prirodne katastrofe, ekonomski kolapsi i ljudska stradanja često imaju isti učinak kao i oružje za masovno uništenje i drugi katastrofični izazovi.
6 Razarajući izazovi dolaze od protivnika koji razvijaju i rabe tehnike prodora kako bi utjecali na društvenu i ekonomsku infrastrukturu. Primjer razarajućeg izazova bio bi nasilni ulazak u nacionalni financijski sustav radi izazivanja konfuzije i globalne ekonomske nesigurnosti.

Komodr Ante URLIĆ