Podmornice klase AA predstavljale su prvi pokušaj američke ratne mornarice da realizira klasu eskortnih flotnih podmornica koje će biti u stanju konstantno operativno djelovati u združenim pomorskim operacijama s površinskom ratnom flotom

 

Konstrukcija i izgradnja eskortnog tipa podmornice nije bila laka zadaća. Kako bi se udovoljilo takvim taktičkim zahtjevima bilo je prijeko potrebno znatno povećati maksimalnu i trajnu brzinu podmornica u površinskoj plovidbi. Da bi mogle uspješno pratiti površinske plovne jedinice, trebalo je njihovu maksimalnu površinsku brzinu podignuti na više od 20 čvorova, što tadašnji tehnološki stupanj razvoja benzinskih i dizel-motora nije ni izblizu mogao osigurati.

Na do tog trenutka izgrađenim podmornicama, a naročito na onima iz dvije-tri klase koji su prethodili prvoj klasi flotnih eskortnih podmornica mornarice, bili su ugrađeni prilično snažni dizelski motori. Premda su dva glavna konstruktorska biroa u kompanijama Electric Boat i Torpedo Lake Boat u svojim podmornicama rabili različite tipove dizelskih motora (EB je rabio motore NELSECO / New London Ship & Engine Company, a TLB motore tipa Busch/Sultzer Brothers Diesel Engine Company), ni jedan ni drugi tip motora se nije pokazao u dovoljnoj mjeri pouzdanim tijekom eksploatacije. Da bi situacija bila još gora, za smještaj tih gabaritno velikih i teških motora morao se žrtvovati dragocjeni prostor / što je izravno utjecalo na neke operativno-taktičke karakteristike i mogućnosti podmornica. Sredinom 1915. godine američka vlada i mornarica, ponukane rezultatima koje su postigle njemačke podmornice u početnoj fazi rata i velikoj potopljenoj tonaži trgovačkog brodovlja u dotadašnjim ratnim operacijama na moru, naručile su kod Hollandove kompanije Electric Boat projekt prve flotne eskoertne podmornice. Kompanija je na zahtjev US Navy Departmenta odgovorila projektom podmornice koji će kasnije zauzeti svoje mjesto u američkoj pomorskoj povijesti prvo kao klasa AA, a kasnije i kao T klasa. Nakon odobrenja projekta potpisan je ugovor za izgradnju serije od tri podmornice koje su činile tu klasu.

Prilikom konstrukcije te klase konstruktori su se rukovodili prema nekoliko glavnih zahtjeva koje je postavila ratna mornarica. Ti zahtjevi su se uglavnom odnosili na maksimalnu površinsku brzinu od 20 čvorova, veliki doplov od najmanje 3000 nm (što je podrazumjevalo i odgovarajuću količinu goriva) i velik borbeni komplet torpeda. Suočena s takvim tehničkim zahtjevima kompanija Electric Boat morala je učiniti mnoge konstrukcijske kompromise kako bi do tada najveće u SAD izgrađene podmornice imale koliko-toliko zadovoljavajuće maritimne karakteristike.

Ugradnja čak četiri glavna dizelska motora koji su zajedno razvijali 4000 ks te dvaju elektromotora koji su mogli razviti 1500 ks imala je za posljedicu znatno povećanje motornog prostora u voluminozno ograničenom trupu podmornice. Sličan problem javio se kad je trebalo dimenzionirati prostor za borbeni komplet torpeda koji je bio dvostruko veći u odnosu na količinu torpeda kojim su raspolagale npr. klase podmornica H, K i L. Brodski tankovi bili su dimenzionirani za smještaj 23 600 galona (107 145 litre) dizelskog goriva.

Kako bi podmornice te klase ostale u okvirima zadanog deplasmana ispod 1500 tona, odnosno zadanih tehničkih specifikacija, konstruktori su morali pribjeći jednom velikom kompromisu. Naime, potrebnu uštedu na težini podmornice ostvarili su uporabom tanjih limova od kojih je napravljen trup. Budući da je ta ušteda na debljini materijala bila ponešto pretjerana, to je odmah za posljedicu imalo smanjenje njezinih operativno-taktičkih performansi. Zbog svoje “pretjerano lake” konstrukcije te podmornice su prema matematičkim proračunima bile sposobne zaranjati i borbeno djelovati do dubine od samo 50 metara.

Ukoliko se analizira njihovo naoružanje, za flotne eskortne podmornice klase AA može se reći da se radilo o iznimno dobro naoružanim podmornicama. Na ovim podmornicama bilo je ugrađeno čak šest torpednih cijevi, od čega su dvije torpedne cijevi bile montirane na krmi. Takvo rješenje rasporeda torpednih cijevi pretvorilo je ove podmornice u iznimno opasnog protivnika svakom razaraču koji bi odlučio proganjati ih prije nego bi mu uspjela pobjeći u oceanske dubine. Borbeni komplet činilo je ukupno 16 torpeda kalibra 457 mm. Dvanaest torpeda je bilo namijenjeno za pramčane torpedne cijevi (tri plotuna) a četiri torpeda (dva plotuna) za krmene torpedne cijevi. Osim snažnog torpednog naoružanja podmornice klase AA dobile su i dva topa u kalibru od 76 mm.

Od naručene tri podmornice započete 1916. i 1917. godine samo je jedna, i to AA-1 koja je na porinuću dobila ime Schley, bila porinuta do završetka I. svjetskog rata. Ostale dvije završene su šest, odnosno deset mjeseci nakon završetka rata. Unatoč velikim borbenim potencijalima, podmornice klase AA pokazale su katastrofalne rezultate tijekom ispitivanja prije nego što su bile uvrštene u sastav podmorničarske flote. Pokazale su se sporima i nepouzdanima u manevrima zaranjanja i izranjanja. Nestabilnost sustava upravljanja u podvodnoj plovidbi samo se nadovezala na standardne i gotovo tradicionalne probleme s glavnim pogonskim motorima.

Sve nabrojeno utjecalo je da mornarica odnosno njezina tehnička komisija za izgradnju i nabave novih podmornica ocijeni tu klasu “neuporabljivom i bez praktične vojne vrijednosti”. Unatoč protivljenjima mnogih, ipak su bile primljene u službu u kojoj se nisu dugo zadržale. Bilo je prijedloga da se na njima obavi modernizacija ali je to energično odbijeno kao nepotrebna i preskupa investicija.

Već potkraj 1922., odnosno nepune dvije godine nakon ulaska u službu otpisana je podmornica SS 52 AA-1. Na ostalim dvjema podmornicama izvedene promjene odnosile su se ponajprije na zamjenu pramčanog topa 76/23 mm novim topom kalibra 102/50 mm. Ni ta promjena nije spriječila otpis iz službe sljedeće podmornice SS 60 AA-2 već sredinom 1923. Najdulje se zadržala u službi posljednja podmornica iz serije, SS 61 AA-3. U drugoj polovini 1924. godine na njoj je obavljena kompletna remotorizacija. Uklonjena su sva četiri NELSECO motora i umjesto njih ugrađena dva njemačka MAN dizel motora, svaki od 1500 ks. S novim motorima, posljednja iz klase AA flotnih eskortnih podmornica ostala je u službi do srpnja 1927. godine, kad je i ona otpisana s flotne liste.

 

Podmornice klase N
Uvođenje u operativnu primjenu podmornica klase N predstavljalo je svojevrsnu prekretnicu u razvoju propulzivnih sustava ugrađenih u američke podmornice. Naime, američki stratezi su na kraju došli do spoznaje da američki proizvođači u tom trenutku ne mogu proizvesti dizelski motor koji bi u dovoljnoj mjeri zadovoljavao tražene kriterije, ponajprije na polju pouzdanosti uporabe.

Sve analize koje su obavljene upućivale su na zaključak koji se svodio na jednostavni postulat: nema smisla ugrađivati sve jače i veće dizelske motore ukoliko su njihov rad i uporaba nepouzdani, a zbog njih podmornice nisu operativne.

Zbog toga je odlučeno da se na budućim klasama podmornica ugrađuju dizelski motori manje snage i to samo oni tipovi motora koji se pokažu uspješnima na novim i daleko rigoroznijim testiranjima. Odlučeno je da se naruči nova klasa podmornica koja je označena kao klasa N. Osnovna zamisao je bila da se konstruira oceanska podmornica, dovoljno velike autonomije i naoružana u skladu s tadašnjim američkim standardima, ali ponajprije s ugrađenim pouzdanim propulzijskim sustavima.

Na osnovu iskustava skupljenih tijekom eksploatacije tih podmornica gradile bi se nove klase koje su u američkim strateškim razmišljanjima bile već planirane kao buduće O, R i S klasa.
US Navy Department je raspisao natječaj za projekt nove klase na koji su se javila oba glavna američka konkurenta, Electric Boat i Lake Torpedo Boat kompanije, sa svojim projektima. Mornarica je ispitala i otkupila oba predložena projekta. Naručena je serija od sedam podmornica, čija je izgradnja podijeljena u omjeru 4:3 u korist Lakeovog konstrukcijskog ureda. Intrigantno je da je to bio prvi ugovor u kojemu je Simon Lake dobio veći dio “kolača” od Hollanda i njegove kompanije. Podmornice klase N naručene su početkom 1915. godine.
Prve tri podmornice iz serije (N-1, N-2 i N-3) bile se tzv. Hollandovog tipa a ostale (N-4, N-5, N-6 i N-7) izgrađene su po projektu Simona Lakea. Podmornice su se među sobom razlikovale ponajprije po tipu ugrađenih dizelskih i elektromotora jer su se kompanije Electro Boat i Lake Torpedo Boat tradicionalno opredjeljivali za različite dobavljače motora. Zbog traženih mornaričkih specifikacija, podmornice se među sobom nisu previše razlikovale u taktičko-tehničkim svojstivima.

Podmornice klase N su ujedno i posljednja američka prijeratno/ratna klasa koja je realizirana bez standardno ugrađenog topničkog naoružanja. Tijekom operativnog vijeka podmornice koje je projektirao Hollandov Electric Boat projektni ured pokazale su se boljima i pouzdanijima od četiriju podmornica koje su konstruirane na crtaćim daskama Torpedo Lake Boat projektnog ureda.

Operativni vijek podmornica klase N nije bio pretjerano dugačak. Za čitavo vrijeme rata služile su u obalnim vodama kao patrolne podmornice, odnosno kao jedinice za uvježbavanje posada i ispitivanje tehničkih svojstva ugrađene opreme. Prve tri, SS 53 N-1, SS 54 N-2 i SS 55 N-3 zadržale su se u službi sve do 1926. godine, a u staro željezo su poslane tek 1931. godine. Ostale četiri podmornice SS 56 N-4, SS 57 N-5, SS 58 N-6 i SS 59 N-7 (zanimljivo, sve tipa Lake) otpisane su iz službe u razdoblju od 7. veljače do 22. travnja 1922., a završile su u rezalištima istoga dana, 25. rujna 1922.

Podmornice klase O
Podmornice klase O predstavljaju najbrojniju američku klasu koja je naručena tijekom ratnih godina i kompletno završena i isporučena ratnoj mornarici prije završetka I. svjetskog rata. Podmornice te klase izravno su izvedene iz klase N, odnosno primijenjena su sva pozitivna iskustva stečena u njihovoj eksploataciji. Na određeni način podmornice klase O slobodno bi (i s velikim pravom ) mogli nazvati poboljšanom N klasom. Iako su kao i sve ostale podmornice iz tog vremena i sličnog tipa bile dosta ograničenih mogućnosti, pokazale su se mnogo pouzdanijima i uspijevale su, naravno uz veliki trud posada, ostati operativnima u duljim razdobljima. To je postalo od iznimne važnosti u drugoj polovici rata kad se konačno kršila moć njemačkih podmorničarskih snaga i odlučivao rat na Atlantiku.

Kao što je bilo i kod nekoliko prethodno naručenih klasa, američka mornarica je uz dopuštenje vlade ponovno naručila podmornice kod dvojice glavnih konstruktora: Hollanovog Electric Boata i Lakeovog Torpedo Lake Boata. Prema stavkama potpisanog ugovora, kompaniji Electric Boat pripala je izgradnja čak deset podmornica (O-1 do O-10), dok se Lakeova kompanija morala zadovoljiti narudžbom samo šest podmornica (O-11 do O-16). Iako su u mnogim zasebnim kategorijama podmornice Lakeovog tipa pokazivale bolje rezultate na testovima, praktična iskustva skupljena do kraja rata pokazala su da su podmornice Hollandovog tipa bile pouzdanije i dosta operativnije od Lakeovih.

Sve podmornice klase O preživjele su I. svjetski rat u kojemu su se uglavnom koristile za ophodne zadaće. Nijedna od njih nije imala borbenih susreta s njemačkim podmornicama. Veliki dio od serije od 16 podmornica razoružan je tijekom 1931., ali su neke od njih ostale kao vježbovne jedinice do 1941. godine. Tri su doživjele havarije i potonuća:
• SS 66 O-5 potonula je u panamskim vodama 1923. godine nakon sudara s američkim teretnjakom, posada je spašena a podmornica je izvađena i poslije remonta vraćena u službu,
• SS 70 O-9 je nakon havarije potonula u jednom od zaljeva otoka Shoal,
• SS 73 O-12 je tijekom 1930. godine bila podvrgnuta temeljitom remontu jer je američka mornarica s njom namjeravala sudjelovali u Wilkinson/Ellsworthovoj ekspediciji osvajanja Sjevernog pola. Podmornici je bilo promjenjeno ime u Nautilus. Potonula je 20. studenoga 1931. u blizini norveške obale.
Ostalih 13 podmornica klase O otpisane su redovitim putem od 1930. do 1941. godine.

TEHNIČKI PODACI PODMORNICA KLASE AA (T)
Tip	jednotrupna/flotna
Duljina	82,0 m
Širina	7,00 m
Gaz (srednji)	4,30 m
Deplasman	1107 / 1482 t
Propulzija	4 x dizel-motor (4 x 1000 ks) tipa New London Ship & Engine comp
	2 x elektromotor tipa Electro Dynamics (2 x 750 ks)
	2 x propelerske osovine
Baterija	120 članaka
Gorivo	23 600 galona (107 145 l)
Doplov / brzina	Površinski: 3000 nm/11 čv
	Podvodna: 100 nm/5 čv
Maks. brzina	Površinska: 20 čv
	Podvodna: 10,5 čv
Naoružanje	4 x TC od 457 mm – na pramcu
	2 x TC od 457 mm – na krmi
	2 x palubni top 76/23 mm
Borbeni komplet	16 torpeda 457 mm
Operat. dubina zarona	50 m
Posada	38/4 časnika

 

TEHNIČKI PODACI PODMORNICA KLASE N
Tip: HOLLAND		Tip: LAKE
44,9 m	Duljina	47,2 m
4,8 m	Širina	4,40 m
3,8 m	Gaz (sr)	3,7 m
347/414 t	Deplasman	340/415 t
2 x DM (2 x 240 ks) tipa New London Ship&Engine Co. +	Propulzija	2 x DM (2 x 300 ks) tipa Bushzs Sultzer Brothers Diesel +
2 x EM (2 x 280 ks) tipa		2 x EM (2 x 150 ks) tipa Diehl Manufacture Co.
General Dynamics		1 x propelerska osovina
1 x propelerska osovina
120 članaka	Baterija	120 članaka
6060 galona (27 512 lit.)	Gorivo	5976 galona (27 132 lit)
Površinski: 3500 nm/11 čv	Doplov/brzina	Površinski: 3500 nm/11 čv
Podvodni: 30 nm/5 čv		Podvodni: 30 nm/5 čv
Površinska: 13 čv	Maksimalna brzina	Površinska: 13 čv
Podvodna: 11 čv		Podvodna: 11 čv
4 x TC od 457 mm na pramcu	Naoružanje	4 x TC od 457 mm na pramcu
8 torpeda 457 mm	Borbeni komplet	8 torpeda 457 mm
70 m	Operat. dubina zarona	70 m
25/2 časnika	Posada	26/3 časnika

 

TEHNIČKI PODACI PODMORNICA KLASE N
Tip: HOLLAND		Tip: LAKE
44,9 m	Duljina	47,2 m
4,8 m	Širina	4,40 m
3,8 m	Gaz (sr)	3,7 m
347/414 t	Deplasman	340/415 t
2 x DM (2 x 240 ks) tipa New London Ship&Engine Co. +	Propulzija	2 x DM (2 x 300 ks) tipa Bushzs Sultzer Brothers Diesel +
2 x EM (2 x 280 ks) tipa		2 x EM (2 x 150 ks) tipa Diehl Manufacture Co.
General Dynamics		1 x propelerska osovina
1 x propelerska osovina
120 članaka	Baterija	120 članaka
6060 galona (27 512 lit.)	Gorivo	5976 galona (27 132 lit)
Površinski: 3500 nm/11 čv	Doplov/brzina	Površinski: 3500 nm/11 čv
Podvodni: 30 nm/5 čv		Podvodni: 30 nm/5 čv
Površinska: 13 čv	Maksimalna brzina	Površinska: 13 čv
Podvodna: 11 čv		Podvodna: 11 čv
4 x TC od 457 mm na pramcu	Naoružanje	4 x TC od 457 mm na pramcu
8 torpeda 457 mm	Borbeni komplet	8 torpeda 457 mm
70 m	Operat. dubina zarona	70 m
25/2 časnika	Posada	26/3 časnika

 

TEHNIČKI PODACI PODMORNICA KLASE O
Tip: HOLLAND		Tip: LAKE
52,5 m	Duljina	53,4 m
5,50 m	Širina	5,10 m
4,40 m	Gaz (sr)	4,10 m
520/629 t	Deplasman	485/566 t
2 x DM ( 2 x 440 ks) tipa New London Ship&Engine Co. +	Propulzija	2 x DM (2 x 500 ks) tipa Bushzs Sultzer Brothers Diesel +
2 x EM (2 x 370 ks) tipa		2 x EM (2 x 400 ks) tipa Diehl Manufacture Co.
General Dynamics		2 x propelerske osovine
2 x propelerske osovine
120 članaka	Baterija	120 članaka
21 897 galona (99 413 lit.)	Gorivo	15 588 galona (70 770 lit)
Površinski: 5500 nm/11,5 čv	Doplov/brzina	Površinski: 5500 nm/11,5 čv
Podvodni: 50 nm/5 čv		Podvodni: 50 nm/5 čv
Površinska: 14 čv	Maksimalna brzina	Površinska: 14 čv
Podvodna: 10,5 čv		Podvodna: 11 čv
4 x TC od 457 mm na pramcu	Naoružanje	4 x TC od 457 mm na pramcu
1 x top 76/50 mm na pramcu		1 x top 76/ 50 mm na pramcu
8 torpeda 457 mm	Borbeni komplet	8 torpeda 457 mm
70 m	Operat. dubina zarona	70 m
29/2 časnika	Posada	29/2 časnika

 

Igor SPICIJARIĆ