Na području velike ličke općine vrijedni su ostaci građevina koji pokazuju iznimno bogatu povijest tog kraja

Prema Hrvatskoj enciklopediji, Krbava je kraj u Lici smješten između Plješevice (Plješivice) na istoku i nižeg gorja na zapadu i jugu. Arheološkim istraživanjima utvrđeno je da se tragovi ljudskih naselja na krbavskom području javljaju još u željezno doba. Smatra se da je prije rimskog osvajanja na mjestu današnje Udbine postojalo ilirsko naselje. U vrijeme doseljenja Hrvata ono se nazivalo Krbava i postalo je središnje naselje srednjovjekovne Krbavske županije. O velikoj važnosti tog kraja u srednjem vijeku svjedoči i činjenica da je u Krbavi od 1185. bilo sjedište Krbavske biskupije. U tom je statusu mjesto ostalo dugo, sve do 1460., kad krbavski biskup zbog osmanlijske opasnosti sjedište seli u Modruš. Da je bio oprezan s razlogom, pokazat će Krbavska bitka 1493. godine. Hrvatsko plemstvo tad je doživjelo poraz od kojeg se desetljećima nije oporavilo.

Posljednji domaći vladar

Velikim dijelom srednjeg vijeka područjem su vladali knezovi Kurjakovići. Prema nekim povijesnim tvrdnjama, u kraju se za vrijeme Krbavske bitke nalazila kneginja Doroteja Kurjaković, supruga Karla Kurjakovića Krbavskog, koji je tad stradao. Unatoč strašnom porazu Hrvata, Udbina je još neko vrijeme ostala neosvojena. No, događali su se sve učestaliji upadi martoloza, kršćanskih paravojnih formacija osmanlijske vojske. Bili su poznati po pljačkaškim pohodima koji su često završavali odvođenjem stanovništva u roblje. Pojedini izvori navode da je kneginja Doroteja Kurjaković neko vrijeme plaćala danak Osmanlijama kako bi prestali s upadima. Kao posljednji domaći vladar spominje se njezin sin krbavski knez Ivan Karlović (1485. – 1531.). Zajedno za svojom vojnom posadom upravljao je Udbinom od 1509. do 1527., nakon čega naselje pada u osmanlijske ruke. Takva je situacija trajala više od stoljeća i pol. Konačno je završila 1689. godine, kad je karlovački general Ivan Josip Herberstein (1633. – 1689.) s krajiškom vojskom 1689. oslobodio Udbinu od Osmanlija. Burna srednjovjekovna povijest Krbave i Udbine ostavila je trag u vidu ostataka vrijednih srednjovjekovnih građevina. Riječ je prije svega o katedrali sv. Jakova Starijeg i utvrdi Gradina. Važna je građevina bio i kaštel Krbava. Prema arheološkim i povijesnim istraživanjima, smatra se da je podignut u X. stoljeću. U povijesnim ispravama poznatiji kao Castrum Corbavia, služio je u prvom redu za zaštitu katedrale. Iako se kaštel nalazio blizu te sakralne građevine prema istoku, bio je okružen šumom i općenito na nepovoljnom položaju za obranu. Ostaci katedrale vide se i danas, tek malo izvan naseljenog dijela mjesta Udbine, na kilometar od nove crkve hrvatskih mučenika.

Podsjetnik na zaboravljene dane

Problemi s lokacijom kaštela bili su poznati i puno prije no što se intenzivirala osmanlijska opasnost. Samo malo sjevernije, na lokaciji Gradina podignuta je u XIII. stoljeću nova utvrda, kod koje se razvilo i današnje naselje Udbina. Prvi se put spominje u ispravi iz 1364. godine pod imenom Udvina. Za razliku od kaštela, nova utvrda izgrađena je na stjenovitoj uzvisini s koje se moglo kontrolirati Krbavsko polje. Preseljenje sjedišta biskupije bio je dodatni razlog za zanemarivanje starog kaštela. Nažalost, svi ti napori i nova fortifikacija ipak nisu spriječili osmanlijsko osvajanje. Ipak, kontinuitet života u Udbini nastavljen je i nakon uspostavljanja potpune osmanlijske kontrole. Oni su u neposrednoj blizini same utvrde izgradili varoš, a utvrda je bila važan objekt za obranu osvojenih područja. Nakon oslobođenja, zahvaljujući protuosmanlijskom borcu i svećeniku Marku Mesiću (1640. – 1713.), Udbina je ponovno naseljena hrvatskim stanovništvom te su počela ulaganja u poljoprivredu i druge gospodarske djelatnosti. Prema nekim izvorima, Gradina je imala svoju ulogu u obrambenom sustavu Vojne krajine sve do Svištovskog mira 1791. i prestanka osmanlijske opasnosti. Međutim, drugi izvori spominju da ta uloga prestaje nakon sklapanja Karlovačkog mira 1699. godine. Danas je ostao sačuvan samo donji dio kružne kule te ostaci dvometarskog zida uz sjeverni ulaz prema njoj. Taj je vrlo zanimljiv lokalitet još bliže današnjoj crkvi hrvatskih mučenika, praktički na dvije-tri minute hoda.

Lokaliteti katedrale sv. Jakova Starijeg i utvrde Gradina još uvijek su dobrim dijelom zapušteni i neistraženi. Ipak, zadnjih dvadesetak godina sve se više ulažu napori u arheološka istraživanja koja će im dati mjesto koje po povijesnom značaju i zaslužuju. Nanese li vas put u Udbinu, pa čak i ako ste samo u prolazu, svakako razgledajte ruševine i prisjetite se zaboravljenih dana hrvatske povijesti.

Tekst Josip Buljan

FOTO Tomislav Brandt