Operativno pokrivanje cjelokupnog nacionalnog teritorija uvijek je delikatna zadaća za svaku specijalnu postrojbu na svijetu. Kad ta zadaća obuhvaća čitav jedan kontinent onda se ta delikatnost višestruko potencira

Najmanji i najudaljeniji kontinent imao je tu sreću da je kroz dosadašnju povijest ostao pošteđen strahota fizičkog razaranja prouzročenih svjetskim sukobima. Unatoč tomu australske trupe upoznale su sve strahote ratovanja od Galipolja do Normandije, preko burmanskih i vijetnamskih džungli pa sve do iračkih pustinja i afganistanskih vrleti. Tijekom tih ratnih kampanja australski vojnici dokazali su se kao dobri i pouzdani ratnici. Već u II. svjetskom ratu australske oružane snage organizirale su prve oblike specijalnih postrojbi. Današnje australske specijalne postrojbe ukomponirane su u ustroj KoV-a i RM-a. Nakon nekoliko ustrojbenih promjena koje su se događale u posljednjih četrdesetak godina, sve današnje australske specijalne postrojbe stavljene su pod združeno zapovjedništvo SOCOMD-a, odnosno Zapovjedništva za specijalne operacije australskih oružanih snaga. Pod njim se trenutačno nalaze sljedeće specijalne postrojbe: SASR – Special Air Service Regiment, 1. CR – 1. Commando Regiment, 4. RAR – 4. bojna Royal Australian Regiment, te CDT – Clearance Diving Teams

Specijalna regimenta zračne službe
SASR – specijalna regimenta zračne službe odnosno Special Air Service Regiment je specijalna postrojba ustrojena po uzoru na britanski SAS ali isto tako s ukomponiranim iskustvima koja su Australci stekli tijekom II. svjetskog rata korištenjem tzv. Z specijalnih komando postrojbi ali i posebnih samostalnih satnija koje su bile izuzetno efikasne na južno-pacifičkom bojištu. Sjedište SASR-a nalazi se u vojarni u Campbellu, a dio njezinog sastava nalazi se također i u bazama u Swan Bourneu, u Perthu te u Zapadnoj Australiji. Specijalna regimenta zračne službe ustrojbeno se nalazi u sastavu Kraljevskog australskog pješačkog korpusa – jednog od integralnih dijelova australskih obrambenih snaga. Po ocjenama mnogih vojnih stručnjaka SASR pripada samom svjetskom kvalitativnom vrhu specijalnih postrojbi. SASR – Special Air Service Regiment ima danas dvije osnovne zadaće:
• prva je strateški nadzor i izviđanje prostora australskog kontinenta-države,
• planiranje, pripremanje i provođenje kontra-terorističkih djelovanja

U ulozi i zadaći strateškog nadzora SASR je razvio oblik prakse i uspješnog djelovanja u malim ophodnjama koje imaju sposobnost duboke i neopažene inflitracije daleko iza protivničkih linija gdje sakupljaju podatke o veličini, kretanju i snazi protivnika. U ovoj ulozi SASR-ovi operativci u pravilu po svaku cijenu nastoje ne doći u direktni borbeni kontakt s protivničkim postrojbama. Zahvaljujući visokom stupnju digitalizacije i informatizacije sustava veza kojim se koriste u SASR-u, njihovi operativci u svakom trenutku mogu računati na dobivanje pravovremenog zračnog, topničkog ili bilo kakvog drugog oblika potpore kojim se uspješno mogu uništavati protivničke snage i njihove vojne instalacije kad god je to moguće.

Obuka je intenzivna i vrlo zahtjevna
SASR-ove strateško-izvidničke ophodnje mogu biti uspješno i brzo ubačene u prostor pod protivničkim nadzorom kopnom, zrakom i morem (uključujući i transport podmornicom) te su odavno već provjereno sposobne za dnevno i noćno savladavanje velikih distanci kako u prašumskom tako i u pustinjskom okruženju.

U protuterorističkoj ulozi SASR se specijalizirao posebno za zadaće kao što su spašavanje talaca (uključujući i talačke krize na plovnim objektima). U kontrastu sa situacijama kada se nalazi u strateško-izviđačkoj ulozi, SASR-ovi operativci su obučeni za korištenje maksimalne sile prema svom protivniku. Iz ustrojbenog sastava SASR-a i 4 RAR – a osiguravaju se i formiraju snage za tzv. TAG (W) – Tactical Assault Group (West) – taktičku jurišnu grupu zapad. Druga, taktička jurišna grupa istok – formira se iz sastava 1. Commando Regimente. SASR u svom ustroju ima tri skvadrona koja se stalno izmijenjuju u strateško – izvidničkoj i kontraterorističkoj ulozi. Uobičajena i ustaljena praksa je da su dva skvadrona u strateško – izvidničkoj a preostali skvadron u kontraterorističkoj ulozi. Rotacija se prakticira svakih 12 mjeseci, tako da svaki skvadron svake treće godine prelazi na specifični protuteroristički režim rada i organizacije.

Povijest SASR-a
Australska kraljevska specijalna zračna služba, prethodnik SASR-a, formirana je 25. lipnja 1957. godine kao Prva Specijalna satnija zračne službe (1. SAS Company) Kraljevske australske regimente. U narednih šest godina u njegovom ustroju su se našla tri laka skvadrona a brojčana snaga mu je narasla do regimentalnog statusa 20.kolovoza 1964. godine ,kada je službeno preimenovan u današnji naziv SASR – specijalna regimenta zračne službe. Svoje “vatreno krštenje” SASR je imao tijekom 1965. godine kada je kao dio australskog vojnog kontigenta djelovao u sastavu Commonwealthovih snaga stacioniranih na sjevernom Borneu u vojnom sukobu s Indonezijom. Tijekom te vojne kampanje, australske specijalne postrojbe borbeno su djelovale zajedno sa svojim novozelandskim i britanskim kolegama u suzbijanju indonezijske vojne inflitracije u Malaju. SASR je također sudjelovao i u vijetnamskom ratu. U

Obuka za ratovanje u prašumi
travnju 1966. tamo je upućen 3. skvadron kao dio 1. Australske udarne grupe (1.ATG). Uloga SASR-a bila je u tome da bude “oči i uši” australskih snaga provođenjem strateškog izviđanja u zoni odgovornosti australskih snaga. SASR-ovi skvadroni su se rotirali u vijetnamskim prašumama svakih 12 mjeseci sve do listopada 1971. godine kada je i posljednji skvadron povučen iz Vijetnama. Zanimljivo je da su vijetnamske komunističke snage dale SASR-ovim operativcima neslužbeni nadimak “prašumski fantomi”. Taj nadimak je u svakom slučaju bio i više nego zaslužen jer su Vijetnamci sa SASR-om imali izuzetno loša i teška iskustva. Službeni podaci SASR-a tvrde da je omjer vlastitih i neprijateljskih gubitaka bio nevjerojatnih 1 prema 500. Povlačenjem iz ratnog pakla Vijetnama, napuštena je i dotadašnja doktrina “isturene obrane” koja se ogledala kroz australijsko sudjelovanje u nizu ratnih sukoba većeg i manjeg intenziteta u prostoru jugoistočne Azije i Oceanije. Novi fokus australske vojne doktrine usmjeren je tada na obranu kontinenta – države od neprijateljskog napada i inflitracije. U tom trenutku SASR je preuzeo liderstvo u razvoju sposobnosti kopnene vojske u provođenju ophodnih operacija u sjevernoj Australiji. Eskalacijom terorističkih akcija širom svijeta početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, SASR-u je dodijeljena i nova zadaća: razvijanje elitnih protuterorističkih sposobnosti. Dodatnom zadaćom SASR je postao odgovoran za brze i efikasne odgovore na terorističke akcije po australskim gradovima, talačke krize po zrakoplovnim lukama, brodovima i naftnim platformama. U posljednjih desetak – petnaest godina operativci SASR-a učestvovali su u nekoliko operacija očuvanja mira širom svijeta, između ostalim i u Somaliji. Smrtni slučajevi tijekom trenažnog procesa čine najveći postotak SASR-ovih gubitaka u navedenom razdoblju. Najgori incident takve vrste u povijesti SASR-a zbio se 12. lipnja 1996. pored grada Townsvila gdje je nakon zračnog sudara dvaju helikoptera S-70A Blackhawk uz pilotsko osoblje smrtno stradalo i 15 SASR-ovih komandosa. Tijekom 1998. operativci SASR-a su zajedno s novozelandskim SAS-om bili razmješteni u Kuvajtu i sudjelovali su u operaciji Desert Thunder. Njihova zadaća bila je potraga i spašavanje posada savezničkih letjelica koje je iračka PZO uspjela oboriti. Od rujna 1999. pa do veljače 2000., snage SASR-a igraju značajnu ulogu u peacekeeping operaciji na Istočnom Timoru. U listopadu 2001. australska vlada poslala je borbenu grupu okupljenu oko SASR-ova skvadrona u Afganistan, u borbu protiv talibana i Al-Qaede. U Afganistanu se SASR-ovi skvadroni mijenjaju u intervalima od 6 mjeseci. Osim strateškog izviđanja Australci su do sada protiv talibanskih snaga izveli niz ofenzivnih operacija u istočnim i južnim dijelovima Afganistana (operacija Anakonda). Australski specijalci su bili povučeni iz Afganistana u listopadu 2002. ali su tamo ponovo bili upućeni u rujnu 2005. godine.

Domaća sigurnost i njezine kontroverze
SASR-ove postrojbe formirale su ključni element sigurnosti tijekom Olimpijskih igara u Sydneyu 2000. godine. Tijekom igara dva SASR-ova skvadrona bila su aktivirana za protuteroristička djelovanja. Protuteroristička uloga SASR-a naročito je naglašena od 11. rujna i terorističkog napada na newyorške poslovne tornjeve. Isto tako, SASR je bio direktno odgovoran za provođenje sigurnosnih mjera za vrijeme Svjetskog ragbi kupa u Australiji, 2003. godine. Trenutačno SASR osigurava snage i materijalna sredstva za formiranje jedne od dviju taktičkih jurišnih grupa (one zapadne). U kolovozu 2001. godine australska vlada poslala je SASR u protuterorističku akciju u vode oko Božićnog otoka (Christmas Island) u koje je trebao uploviti m/b Tampa s ukrcanim teroristima. Kad su se komandosi iskrcali na brod dočim je uplovio u teritorijalne vode Australije – na njegovoj palubi i unutrašnjosti otkrili su samo izbjeglice koje su ilegalno kanili ući u Australiju.

Ustroj SASR-a
Okosnicu ustrojbene strukture Specijalne regimente zračne službe čine tri jurišna skvadrona sa po 80 pripadnika. Osim jurišnih skvadrona, u ustroju su još i 152. skvadron za vezu, logistički skvadron za potporu, operativni potporni skvadron (u čijem su djelokrugu zadaća selekcija ljudstva i njihova obuka). Više od jedne trećine operativnog sastava ima snajpersku kvalifikaciju. Svi pripadnici SASR-a moraju proći kroz temeljnu padobransku obuku ali i kroz specijalističku obuku za zračno, vodeno ili motorizirano ubacivanje u područja pod nadzorom protivničkih snaga. Vrlo mali postotak SASR-ovih operativaca ima “najniži” stupanj specijalističke obuke. Najveći dio regimentalnog sastava je visoko kvalificiran brojnim borbenim tečajevima kojima su zaslužili zvanje “specijalista” tako da mogu pružiti najširu moguću podršku u bilo kakvoj vrsti specijalnih operacija. Te specijalnosti uključuju vezu, tehničko – mehaničku, medicinsku, logističku i još puno drugih specijalnosti. Unutar svakog jurišnog skvadrona postoji podjela na četiri operativna voda. To su: stožerni vod, zračno-desantni vod, amfibijski vod i mehanizirani vod.

Selekcija i obuka
Selekcioniranje kandidata za prijem u SASR regimentu obavlja se isključivo iz profesionalnog sastava australskih OS. Selektiranje prihvatljivih kandidata temeljeno je na dragovoljnoj osnovi a sam selekcijski proces obavlja se u vremenu od tri “paklena” tjedna na kojima se testiraju psiho – fizičke vrijednosti svakog pojedinca ali i njihove mogućnosti i intelektualni kapaciteti da zajednički borbeno djeluju unutar manjih i većih timova. Pojedinci koji uspješno apsolviraju taj selekcijski proces upućuju se na 18. – mjesečni tečaj kandidata na kojem, ako ga uspješno savladaju, stiču zvanje “operativca – juniora” odnosno trupnog zapovjednika. Časnici koji se dragovoljno jave za prijem u SASR, moraju završiti samo temeljnji tečaj da bi se kvalificirali u postrojbu. Njihova specijalnost su planiranje i administracija. Općenito, njima nije dopušteno da pohađaju neki od stručnih specijalističkih tečajeva koje pohađaju ostali operativci. Dodatna specijalistička obuka organizira se unutar osnovne postrojbe u koju je kandidat uključen. Novi zapovjednici borbenih timova se posebno pažljivo prate i mentoriraju kako od svojih trupnih narednika tako i od starijih i viših zapovjednika.

Općenito, trupni zapovjednici mogu služiti u svojoj prvoj postrojbi 2 ili 3 godine ali se mnogi kasnije u nju ponovo vraćaju. Vojnici mogu u SASR -u služiti do kraja svoje vojničke karijere (ukoliko zadovoljavaju kriterije) što obično uključuje i nekoliko godina službe kao instruktor. U prosjeku tek 5 – 10% prijavljenih kandidata uspije završiti s uspjehom 18 mjesečnu rigoroznu obuku. Ostatak kandidata, koji nisu uspjeli proći kroz selekcijski filter vraća se u svoje osnovne postrojbe. Služba u SASR regimenti nije ni laka ni jednostavna. Promicanje vojnika u više činove je prilično sporo. Kad zasluže svoje smeđe beretke, svi vojnici dobivaju rang “trupera” što za mnoge od njih znači degradaciju u odnosu na prethodni čin koji su imali u svojim bivšim postrojbama. Nasuprot njima, časnici nisu degradirani u činu u trenutku kad postanu pripadnici SASR-a. Unatoč redukciji činova, SASR-ovi vojnici uživaju čitav niz drugih povlastica a jedna od njih je da imaju najviše plaće od svih pripadnika australskih OS. Od početka svog postojanja 1954. godine SASR je izgubio više pripadnika tijekom obuke nego u borbenim djelovanjima što je dovoljan dokaz o napornoj, opasnoj i rigoroznoj metodologiji njihove obuke.

Prva komando regimenta
Prva komando regimenta (1 CR) predstavlja zapravo svojevrsnu “miksanu” specijalnu postrojbu čiji je sastav sastavljen od djelatnih pripadnika i pričuvnika različitih komando specijalnosti. Postrojba je integralni dio australskog zapovjedništva za specijalne operacije (SOCOMD – Special Operations Command). Stožer 1. CR lociran je u Randwicku u New South Walesu. Njezina prva satnija bazirana je na ratnom brodu australske mornarice HMAS Penguin u pomorskoj bazi u Balmoralu (NSW). Druga satnija bazira u povijesnom Fort Gellibrandu u gradu Williamstownu (Victoria), a 301. skvadron za vezu ima svoje zapovjedništvo u Randwicku a njegovi elementi raspoređeni su u Sydneyu i Melbourneu zajedno sa svakom od komando satnija. Prva komando regimenta (1 CR) ustrojena je i organizirana vrlo slično 4. bojni kraljevske australske regimente (4 RAR) koja je također regularna komando postrojba i također je pod zapovjedništvom SOCOMD-a.

Svaka od dviju spomenutih satnija ustrojbeno se sastoje od stožera, dvaju komando vodova, izvidničkog voda, trenažnog voda i integriranih elemenata službi za borbenu potporu.

Semantički pojam komandos deriviran je zapravo iz južnoafričko – nizozemske riječi kojom su Buri (Nizozemci) nazivali svoje paramilitarne snage koje su koristili u borbama protiv Britanaca u burskim ratovima za prevlast na jugu crnog kontinenta. Australski komandosi evoluirali su iz nekonvencionalnih postrojbi koje je australska vojska formirala tijekom II. svjetskog rata. Te postrojbe u povijesti su poznate još i pod nazivom nezavisne satnije odnosno M i Z postrojbe.

S obuke SASR-a
Druga satnija formirana je 24. veljače 1955., dočim je prva satnija formirana nešto kasnije, 25. lipnja 1955. Obje komando satnije djelovale su neovisno jedna od druge sve dok se nisu ujedinile u novoformiranu Prvu komando regimentu 1. veljače 1981. godine. 126. skvadron za vezu nalazio se također u ustrojbenom sastavu sve do 1999. godine kada je bio izdvojen iz sastava Prve komando regimente. Svi pripadnici Prve komando regimente kao tradicionalni znak raspoznavanja nose tzv. sherwoodske zelene beretke, po obliku i boji identične onima koje nose britanski kraljevski marinci. Prvo su se počele nositi u samostalnim satnijama a onda su postale tradicijski i svakako statusni element u Prvoj komando regimenti. Sve do 1956. godine pripadnici postrojbe nosili su australsku značku izlazećeg Sunca. Na internom natječaju unutar same postrojbe, dizajniran je i prihvaćen novi znak sastavljen od mača i bumeranga.

1 CR opremljena je s vrlo širokim dijapazonom oružja i specijalne opreme, koja omogućuju postrojbi da odgovori na svaki specifični zahtjev bilo koje zadaće. Ključni dio opreme čine gotovo nepotopljivi gumeni jurišni čamac Zodiac F470, te posebno dizajnirani jurišni čamac s aluminijskim trupom ali i najobičniji kajak tipa Klepper.

1 CR je jedina australska specijalna postrojba pod zapovjedništvom SOCOMD-a, koja je kako je to već prije bilo rečeno sastavljena od “miksanog” djelatnog (regularnog) i pričuvnog sastava. Kao takva ona ima jedinstvenu ulogu u osiguravanju dovoljnih ljudskih potencijala australijskom zapovjedništvu za specijalne operacije. U sastav pričuvnog dijela postrojbe najčešće ulaze sportski piloti, policajci, vatrogasci, odvjetnici, studenti ali i vrlo veliki broj pripadnika drugih preferiranih profesija. Takav način ljudske popune osigurava vrlo bliske odnose između same postrojbe, lokalnih zajednica te industrijsko-zanatskog kompleksa koji se mora naći u podršci postrojbama ovakvog tipa na velikom australijskom državnom području.

4 RAR
4 RAR odnosno četvrta bojna iz sastava Kraljevske australske regimente jedna je od triju specijalnih borbenih postrojbi kojima raspolaže SOCOMD (druge dvije su SASR i 1CR). Radi se o jedinoj australijskoj specijalnoj postrojbi kopnene vojske za koju se zahtijeva da njeni budući pripadnici prođu kroz vrlo rigorozni proces selekcije prije nego što postanu njezini pripadnici.

Operativci SASR-a u Iraku
Kompletna obuka pripadnika 4RAR-a sastoji se od većeg broja specijalističkih tečajava koji između ostalog uključuju urbane i pomorske operacije, alpinizam, poznavanje naoružanja i opreme, padobranstva, ronilačkog tečaja itd.

Odlukom vlade Australije od 18. siječnja 1952. godine pričuva Kraljevske australske regimente je tadašnjim borbenim ustrojem pretvorena u vježbovnu postrojbu. Dva mjeseca kasnije, točnije 10. ožujka 1952. promijenjeno je ime postrojbe u 4. RAR. Primarna zadaća 4 RAR-a bila je obuka australskog pješaštva za rat u Koreji. Postrojba je 24.03.1960. inkorporirana u školu pješaštva kao pričuvna satnija. Od 1. veljače 1964. satnija je prerasla brojčano u veličinu bojne u kojem je obliku postojala do 1973. kada je nastupio novi preustroj australskih OS. Tada je osnovan i 2RAR koji je do 1977. bio fuziran s 4RAR-om. Godine 1996. donijeta je odluka da se postrojba konvertira u specijalnu postrojbu. Pod nazivom 4RAR (Commando) pod kojim djeluje i danas. Današnji ustroj 4. komando – bojne Kraljevske australske regimente sastoji se od:
• stožera
• A satnije
• B satnije
• C satnije
• taktičke jurišne grupe (istok)
• 126. signalne satnije
• satnije za operativnu podršku
• satnije za logističku potporu
Taktičke jurišne grupe
Taktičke jurišne grupe (TAG – Tactical Assault Group) su primarne protu-terorističke postrojbe osnovane u Australiji. Osnovane su dvije takve grupe, istočna i zapadna. Ove grupe su osnovane i osposobljene za provođenje ofenzivnih protu-terorističkih akcija na domaćem tlu, s posebnim fokusom na krizne situacije koje uključuju nazočnost australskih državljana kao talaca u takvim situacijama.
S modernim pojavnim oblicima terorizma, Australija se po prvi put ozbiljno suočila 13. veljače 1978. godine kada se zbio poznati bombaški napad na hotel Hilton u kojem je poginulo nekoliko ljudi i koji je prvobitno bio pripisan organizaciji Ananda Marga. Taj brutalni akt pokazao je da je terorizam stigao i na australsko tlo i da ni Australija neće biti pošteđena od njega. Već 1. kolovoza 1978. objavljen je plan da se unutar SASR-a oformi posebna AT grupa sa sličnim sposobnostima kakve imaju britanski SAS Pagoda timovi. Prvi takav tim, dobio je naziv TAG-W. Narastanjem potreba, sposobnosti i potencijala osnovan je 22. lipnja 2002. godine i TAG – E.

Pustinjska ophodnja SASR-a
Svaka od postojećih taktičkih jurišnih grupa TAG – W (west – zapad) i TAG – E (east – istok) zadužene su za nadzor i zaštitu različitih geografskih cjelina i prostora. Obje TAG grupe sastavljene su od elitnih pripadnika iz postrojbi pod zapovjedništvom SOCOMD-a. Obje taktičke jurišne grupe osposobljene su i raspolažu sposobnostima za brzu, simultanu i geografski odvojenu reakciju na bilo koji teroristički incident na domaćem teritoriju.
TAG – W je odgovoran za područje Zapadne Australije, Južne Australije, Sjevernog teritorija te nekoliko sjevernih, manjih otočnih skupina koje pripadaju Australiji. Sastav TAG – W popunjava se pripadnicima koji ustrojbeno pripadaju SASR-u. Zbog ugleda koji uživa SASR (kao najelitnija australska specijalna postrojba) TAG – W ima reputaciju “starijeg” između dviju taktičkih jurišnih grupa. TAG – E je odgovoran za područje New South Walesa, Victorie, Queenslanda, Jervis Bay teritorija, Tasmanije, područja glavnog grada te južnih manjih otoka i otočnih skupina. TAG – E se popunjava pripadnicima 4.RAR-a i mornaričkim CDT (Clearence Diving Teams) timovima.

Mornarički ronilački timovi za čišćenje
Unutar ustroja australske ratne mornarice oformljeni su tzv. ronilački timovi za čišćenje CDT (Clearance Diving Tems) koji također potpadaju pod zapovjedništvo SOCOMD-a. Radi se o postrojbama borbenih ronilaca vrhunski osposobljenih za ronilačke i rušilačke zadaće ali isto tako i za zadaće podvodnog čišćenja i popravaka. Ovi ronilački timovi također daju svoj doprinos TAG grupi istok (E) u provođenju pomorsko – protuterorističkih aktivnostima. RM Australije u svom ustroju ima dva CDT tima:
• CDT – 1 (AUSCDT ONE) koji operativno pokriva istočni dio kontinenta i ima svoju bazu na brodu HMAS Waterhen koji bazira u lukama i sidrištima u New South Walesu.
• CDT – 4 (AUSCDT FOUR) koji operativno pokriva zapadni dio kontinenta i ima svoju bazu na brodu HMAS Stirling koji bazira u lukama i sidrištima u Zapadnoj Australiji.
Treća ovakva postrojba, CDT – 3 (AUSCDT THREE) obično se formira kada se borbene ronioce mora poslati u borbene zadaće. Na toj osnovi je CDT-3 participirao u ratnim operacijama tijekom vijetnamskog rata, prvog zaljevskog rata 1991. te iračke kampanje 2003. godine. Osim “regularnih” CDT timova oformljeno je još sedam RDT (Reserve Diving Teams) pričuvnih ronilačkih timova koji svojim snagama nadopunjuju i ojačavaju po potrebi CDT timove. Svaki od tih sedam timova operativno pokriva jedan dio kontinenta:
• RDT-6 pokriva Victoriu
• RDT-7 pokriva Zapadnu Australiju
• RDT-8 pokriva južni Queensland
• RDT-9 pokriva Južnu Australiju
• RDT-10 pokriva Tasmaniju
• RDT-11 pokriva Sjevernu Teritoriju
• RDT-12 pokriva sjeverni Queensland

Tim CDT-a na plaži
Zadaće iz djelokruga djelatnosti CDT timova mogu se podijeliti u dvije glavne grupe:
• protuminsko djelovanje (MCM) i eksplozivno podvodno rušenje, lociranje i označavanje položenih neprijateljskih morskih mina u plitkim vodama, čišćenje i osiguravanje plovnih puteva kroz položena minska polja, detekcija, lociranje i uništavanje minsko-eksplozivnih sredstava u dubokim vodama, čišćenje od mina akvatorija luka, pomorskih baza i ostalih vojnih instalacija, podmorski nadzor nad plovilima australske RM u domaćim i stranim vodama,
• pomorske taktičke operacije, prikriveni hidrografski nadzor plaža i obala podesnih za amfibijski desant, prikriveni nadzor i uništenje postavljenih morskih / kopnenih mina i podvodnih prepreka, prikriveno postavljanje mina i podvodnih prepreka u cilju rušenja ili sprječavanja protivničkih tajnih podmorskih operacija, popravak šteta nastalih na podmorskim vojnim sredstvima i instalacijama.

Igor SPICIJARIĆ