Iako su prvi modeli svjetski poznatog i raširenog njemačkog automata predstavljeni prije više od pedeset godina, on ni danas ne gubi svježinu. Bio je izrađen u skladu s najvišim tehnološkim standardima tog vremena, toliko naprednim da su mnogi ostali gotovo nedostižni i u XXI. stoljeću

Goleme su količine automata (točnije, kratkih strojnica) nakon Drugog svjetskog rata postale viškovi u mnogim vojskama. Nova generacija jurišnih pušaka, posebno kraćih i lakših inačica, učinila je da automat zbog ograničenja u dometu, preciznosti i paljbenoj moći već krajem šezdesetih godina izgubi važnost kao osnovno borbeno oružje. Proizvodnja automata u to se vrijeme gotovo sasvim ugasila. Njihova ograničena uporaba ostala je bitna samo manjim i siromašnijim zemljama koje uglavnom nisu imale usvojenu proizvodnju modernih jurišnih pušaka.

Prihvaćanje oznake
Tako, međutim, nisu mislili Edmond Heckler, Teodor Koch i Alex Seidel, osnivači njemačke tvrtke Heckler & Koch (H&K). Prepoznali su i objedinili najuspješnija rješenja nekih ranijih konstrukcija (CETME, MG42) te započeli razvoj oružja na osnovi pouzdane konstrukcije i mehanizma svoje automatske puške G3 (1959.). Na osnovi nje razvijani su različiti tipovi oružja u četirima kalibrima: prvi, 7,62 x 51 mm (snajperska inačica G3S, strojnica HK21), drugi 7,62 x 39 mm (puška HK32, samo na razini prototipa), treći 5,56 x 45 mm (puška HK33), i četvrti, u pištoljskom kalibru 9 x 19 mm (automat HK54).
Rad na razvoju automata, na početku poznatog kao MP64, počeo je 1964. godine. Nakon nepunu godinu dana, predstavljen je prvi prototip koji je nosio oznaku HK54. Prema tadašnjem novom označivanju tvornice H&K, broj 5 oznaka je za automat, a broj 4 za kalibar 9 x 19 mm. Automat u kalibru 9 x 19 Para uveden je 1966. u serijsku proizvodnju, a dvije godine poslije usvaja se u naoružanje njemačke Savezne granične policije (Bundesgrenzschutz) kao MP5 (njem. Maschinenpistole Model 5). Oznaku MP5 prihvatio je i proizvođač. Automat MP5 projektirali su Tilo Möller, Manfred Guhring, Georg Seidl i Helmut Baureuter.

Sve je zamjenjivo
Novi MP5 zadržao je bravlјenje puške G-3 i funkcionira na načelu odgođenog – poluslobodnog trzaja zatvarača (roller-delayed blowback), koji osigurava valjkasti sustav bravlјenja (slično kao na strojnici MG42). Kad je zatvarač u prednjem položaju, dva metalna valjka koja se nalaze na njegovim bočnim stranama izlaze ustranu i ulaze u proširenja unutar kućišta. Valjci tako tijekom opalјenja blokiraju kretanje zatvarača unatrag (ostaje zatvoren i zabravljen). Kad se tlak u cijevi smanji, valjci se povlače u ležište i puštaju da se zatvarač odbravi. Zahvaljujući takvoj konstrukciji, automat puca sa zatvorenim i zabravljenim zatvaračem, a paljba se lakše kontrolira. Oružje se pokazalo preciznijim od svih dotadašnjih automata, ali i znatno skupljim. Budući da se za policiju i druge sigurnosne službe automati nabavljaju u strogo određenim količinama, to se pokazalo kao isplativ trošak. Naime, druga su tadašnja oružja radila na načelu otvorenog zatvarača zbog čega je dolazilo do snažnijih trzaja koji su onemogućivali traženu stabilnost. Osim toga, MP5 izrađen je u skladu s najvišim tehnološkim standardima tog vremena, gotovo nedostižnim i danas. Bio je prvo oružje s apsolutnom mogućnošću zamjene svih dijelova na proizvedenim puškama. Jednom su prilikom pomiješani dijelovi deset pušaka i sastavljeni bez ikakvog reda, a oružja su i dalje besprijekorno funkcionirala.

Razmišljanja nakon Münchena
Nekoliko godina poslije izvršene su sitnije izmjene na automatu. Postavljeni su diopterski mehanički ciljnici, cijev je dobila mogućnost montiranja prigušivača, prvotni
su spremnici zamijenjeni zakrivljenim zbog pouzdanosti i poboljšan je regulator paljbe. Ti modeli nose oznaku MP5A2 (fiksni kundak) i MP5A3 (izvlačivi kundak) i osnova su za daljnje razvijanje automata MP5 u raznim modelima i inačicama.
Stradanje civila u intervenciji njemačke policije tijekom talačke krize na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. godine potaknulo je razmišljanje o novim taktikama, ali i oružjima. Prije MP5, njemački policajci koristili su automate Walther MPL (Maschinenpistole Lang) i MPK (Maschinenpistole Kurz), ali u kriznim talačkim situacijama ta su oružja bila neprecizna i samim tim opasna i za taoce.
Savezna granična policija ustrojila je bila novu specijalnu postrojbu nazvanu GSG 9 (Grenzschutzgruppe 9). U standardni arsenal naoružanja uvrstila je i MP5 koji se u međuvremenu pokazao izvrsnim, a uskoro su se njime naoružale i neke srodne strane postrojbe.

Čak i u Rusiji
Zanimljivo je da ga njemačka vojska uvodi u naoružanje tek krajem osamdesetih godina (ekonomski razlozi), a dotad je koristila automat Uzi, prema licenciji izrađivan u Belgiji. Do danas je MP5 u vojno i policijsko naoružanje uvrstilo više od 90 zemalja svijeta. Riječ je o gotovo svima koje su imale materijalne mogućnosti da do njega dođu, uključujući i Rusku Federaciju, što je iznimka jer su ondje u cijelosti okrenuti vlastitom razvoju streljačkog naoružanja. Automat se dokazao u praksi, primjerice u rukama njemačke GSG 9 odnosno britanskog SAS-a. U prvom slučaju bilo je to 1977. prilikom otmice Lufthansina zrakoplova (operacija Magična vatra) u somalskom glavnom gradu Mogadishuu, a u drugom prilikom opsade iranskog veleposlanstva 1980. godine (operacija Nimrod) u Londonu. Kao standardni dio naoružanja specijalaca automati počinju doživljavati korjenite promjene. Postaju lakši i manji, pri čemu zadržavaju (ako ne i povećavaju), paljbenu moć. Automat MP5 u kalibru 9 x 19 mm namijenjen je uništavanju ljudstva na udaljenostima do 200 metara. Može djelovati pojedinačnom i rafalnom paljbom, pouzdan je, precizan i lak za rukovanje. Najbolje rezultate pojedinačnom paljbom postiže na udaljenostima do 100 metara. Puni se spremnikom od 30 odnosno 15 metaka. Teoretska brzina gađanja iznosi 800 metaka u minuti. Na automat se po potrebi može montirati prigušivač pucnja, laserski obilježivač cilja, taktička lampa, optoelektronički ciljnici ili lanser kemijskih bombi i suzavca.

Rotacijski ciljnik
Automat je kompaktan, dobro izbalansiran i ergonomski oblikovan. Pogodan je za uporabu u bliskoj borbi i skučenom prostoru (zgrade, prostorije, hodnici, rovovi
i dr). Osim kod specijalaca, može se koristiti kao osobno obrambeno oružje snajperista, vozača, tenkovskih ili helikopterskih posada. MP5 jednostavno se rasklapa, sklapa, čisti i održava. Glavni su dijelovi cijev s kućištem, sklop zatvarača (zatvarač s nosačem zatvarača), rukohvat s mehanizmom za okidanje, prednja zaštitna obloga (potkundak), kundak, spremnik i pribor. Cijev je izrađena metodom hladnog kovanja i s tvrdo kromiranom unutrašnjosti. Ima šest desnih žljebova i korak uvijanja od 1 : 250 mm. Za kućište se učvršćuje pritiskom i klinom. Mehanički ciljnici su diopterski, što uvelike olakšava ciljanje i ubrzava prenošenje paljbe s cilja na cilj. Prednji je ciljnik kružnog oblika (u njegovu se promjeru nalazi mušica), i postavljen iznad usta cijevi. Stražnji rotacijski ciljnik cilindričnog je oblika i izvorno je konstrukcijsko rješenje, a može se podešavati i ima četiri kružna otvora za udaljenosti od 25, 50, 75 i 100 metara. Najveći je otvor za udaljenost od 100, a najmanji za 25 metara. Stražnji ciljnik moguće je ukositi tako da ga na spomenutim udaljenostima strijelac prilikom gađanja može prilagođivati, odnosno uračunati nagib terena ili jakost vjetra.

Kućište i regulator
Kućište je izrađeno od posebnih slitina (čelika), tehnologijom prešanja metalnih listova (19 slojeva). Izvana je zaštićeno crnim mat premazom koji štiti od korozije. Unutrašnjost kućišta služi za smještaj zatvarača, nosača zatvarača i povratnog mehanizma. Ručica za zapinjanje smještena je slijeva, u prednjem gornjem dijelu kućišta pod kutom od 45 stupnjeva. Otvor za izbacivanje čahura nalazi se zdesna. Na gornji dio kućišta može se postaviti nosač s taktičkom šinom (MIL-STD 1913) za montiranje optičkih ili refleksnih ciljnika. Na kućištu je utisnuta oznaka modela, broja oružja, kalibra, žig kontrole kvaliteta i zemlja proizvođač.
Na početnim se modelima MP5A1, A2 i A3 regulator paljbe nalazi samo na lijevoj strani i njime se lako manipulira palcem desne ruke. Na novijim modelima regulator je obostran, ergonomski prilagođen brzoj i učinkovitoj borbenoj uporabi, prepunjavanju bez skidanja desne/lijeve ruke s rukohvata i okidača. Oznake na regulatoru paljbe mogu biti slovne (S-E-F od njem. Sicher-Einzelfeuer-Feuerstoß – zakočeno-pojedinačno-rafalno), brojčane (0-1-3-D) ili u obliku ikonica (tzv. piktograma). Ovisno o modelu, postoje inačice s dvama, najčešće trima ili četirima izborima na regulatoru. Položaj S aktivira kočnicu zatvarača i okidača. Taj je način rada predviđen za transport i oružje je potpuno sigurno, a mogućnost opaljenja zbog pada na tlo ne postoji. Poluga na slovu E označuje pripremu zatvarača i mehanizma za pojedinačnu paljbu, a način rada označen slovom F označuje kontinuiran rad zatvarača i povratne opruge što omogućuje rafalnu paljbu. Postoji i inačica s ograničenim rafalom od dva ili tri metka što je označeno crvenim ikonicama.

Prednja obloga
Sklop rukohvata u kojemu je smješten mehanizam okidača pregibanjem je odvojiv od tijela kućišta. Tijelo rukohvata sa štitnikom okidača je šuplje. Prednja obloga, kao i sam rukohvat, izrađeni su od posebnih polimera. Ergonomski je dobro isprofilirana i namijenjena za lakše rukovanje i zaštitu od opeklina. Standardna obloga može se zamijeniti aluminijskom ili polimernom koja ima taktičke šine. Na nju se može montirati prednji rukohvat, svjetiljka ili laserski obilježivač cilja. Kundak može biti fiksni (modeli A2/A4) ili pokretni (modeli A3/A5/SD6) dok je najmanji model MP5K zbog smanjivanja svih dijelova konstruiran bez kundaka i završava kućištem. Uporabom prednje ručice, koja je novost u odnosu na prijašnje modele, te remena, ispunjava se osnovna uloga kundaka – oslabljen je trzaj prilikom opaljenja. Fiksni kundak punog je profila i izrađen od kvalitetne plastike. Izvlačivi kundak je metalni, a čine ga dvije šipke i oslonac za rame. Proizvođač nudi i opciju bočno preklapajućeg skeletnog kundaka (MP5K-PDW).

Metak u cijevi
Spremnik streljiva sadrži 30 ili 15 metaka (za model MP5K). Masa praznog spremnika od 30 metaka iznosi 170 g, a od 15 metaka 120 g. Postoji i bubanj kapaciteta 100 metaka (Beta C-Mag). Spremnik se u kućište postavlja ustima prema gore, kad je regulator (preklopnik) mehanizma za okidanje zabravljen (položaj S). Zamjena spremnika vrši se pomicanjem poluge za oslobađanje spremnika koja se nalazi ispred branika okidača. Cijelu je operaciju moguće izvesti jednom rukom u dva pokreta. Ručica za zapinjanje zatvarača nalazi se iza prednjeg ciljnika, iznad cijevi i malo lijevo, pa se može koristiti bilo kojom rukom. 
Povlačenjem ručice unatrag, odnosno oslobađanjem poluge za zapinjanje, metak iz spremnika dospijeva u cijev. Promjenom položaja preklopnika oružje je spremno za djelovanje. Današnji su zakrivljeni čelični spremnici standardizirani 1977. godine, nakon odbacivanja ravnih kao nedovoljno pouzdanih.
Automat MP5 od početka se izrađuje u nekoliko inačica označenih dodatnom slovno-brojčanom oznakom u nazivu kako bi ih se razlikovalo po vrsti i osnovnoj namjeni.

Osnovni model
Početni model označen je s MP5A1, slijedi MP5A2 (1965.) s fiksnim sintetičkim kundakom te MP5A3 (1966.). Osnovni model danas je MP5A3 s teleskopskim metalnim kundakom, duljine 690 mm s izvučenim i 550 mm s uvučenim kundakom, najvećom širinom 67 mm, visinom 230 mm, masom 3,1 kg i duljinom cijevi 225 mm. Prijašnja inačica nije imala obostrani regulator paljbe, a sadašnja ga ima. Taj model na cijevi koja viri ispred potkundaka ima tri bradavice za montažu prigušivača sustavom bajunet i standardne mehaničke diopterske ciljnike. Noviji modeli MP5A4/A5 imaju suvremeniji mehanizam za okidanje i izbornik paljbe s mogućnosti ograničenog rafala od tri metka, s tim da MP5A4 ima fiksni kundak, a MP5A5 izvlačivi, jednak kao na MP5A3. U tu kategoriju ulazi i MP5SF (Single Fire), poluautomatska inačica razvijena 1986. godine za FBI, MP5N (Navy) razvijen za specijalne postrojbe američke mornarice, koji ima obostrani regulator paljbe i noćne mehaničke ciljnike. Tu je i MP5F (French model), inačica za francusku vojsku i Žandarmeriju, koja ima unutarnji sklop prilagođen za uporabu streljiva 9 mm s jačim punjenjem.

S prigušivačem
Inačica MP5SD (njem. Schalldämpfer, prigušen) razvijena je 1974. za specijalne postrojbe i do danas je ostala najbolje prigušeno, odnosno najtiše automatsko oružje koje koristi standardno streljivo. Ima integrirani prigušivač duljine 300 mm. U inačici s teleskopskim kundakom, najveća ukupna duljina iznosi 800 mm s izvučenim i 660 mm s uvučenim kundakom, masa je 3,4 kg, a cijev duljine 146 mm. Ostale su dimenzije jednake kao na MPA3. Sustav prigušenja riješen je tako što je cijev odmah iza ležišta metka perforirana ukrug. Dio barutnih plinova tako se odmah nakon opaljenja odvodi u ekspanzijsku komoru u prigušivaču, postavljenu oko nje. Standardnom je streljivu početna brzina tako smanjena za oko 27 %, odnosno spuštena na podzvučnih 285 m/s. Ta inačica ima dosad nedostižno prigušenje od –48 db, ali jednaku brzinu paljbe od 800 metaka u minuti. Za razliku od većine konvencionalnih automata s prigušivačem, on sad ispaljuje standardne tipove streljiva s jednakim učinkom pa nije nužna uporaba posebnog podzvučnog streljiva. Integrirani prigušivač učinkovito smanjuje bljesak iz cijevi. MP5SD izrađuje se u inačicama SD1 (bez kundaka), SD2 (s fiksnim kundakom), SD3 (s izvlačivim kundakom) i drugim (SD4-SD6), ovisno o tipu kundaka i režimu paljbe.

Iz američke tvornice
Najkraći je, ultrakompaktni model bez kundaka, oznake MP5K (njem. kurz, kratak). Predstavljen je 1976. godine. Dug je 320 mm, duljina cijevi iznosi 115 mm, masa dva kilograma, visina 230 mm, a širina 55 mm. Brzina gađanja nešto je veća u odnosu na standardni MP5A3 i iznosi 900 metaka u minuti. Namijenjen je za blisku borbu i primjeren za službe osiguranja i zaštitu osoba. Zahvaljujući maloj masi i kompaktnosti može se nositi prikriveno ispod odjeće i ne ograničava pokrete. Od najkraćeg modela MP5K također su razvijene brojne inačice: MP5KA1, A4, A5 i mornarička MP5K-N s kundakom. Na osnovi MP5K-N, američki je ogranak tvornice Heckler & Koch predstavio 1991. oružje za osobnu obranu MP5K-PDW (engl. Personal Defense Weapon). Inačica ima nešto dulju cijev (148 mm) i bočno preklopiv skeletni kundak od polimera. Ukupna duljina iznosi 570 mm, a sa sklopljenim kundakom 330 mm. Širina i visina jednake su kao na MP5K. Riječ je o oružju kompaktnih dimenzija i mase 2,53 kg, uporabljivom u svim taktičkim situacijama. Na tim je dvama kompaktnijim modelima brzina paljbe također povećana s 800 na 900 metaka u minuti, ali je i s njom kontrola ostala izvrsna.

Novi kalibar
Neke su američke policijske postrojbe metak 9 x 19 Para smatrale nedovoljno učinkovitim pa je H&K 1991. godine konstruirao automat MP5/10 u kalibru 10 mm Auto (službeni kalibar agencije FBI), a nešto poslije i MP5/40 u kalibru .40 S&W, koji se temelje na inačicama MP5A4 i MP5A5. Automati su imali fiksne i uvlačive kundake te spremnike od polimera s kapacitetom 30 metaka. Međutim, iako su donedavno bili u uporabi, otpočetka su imali slabiju reputaciju zbog čestih zastoja i znatno slabije kontrole prouzročene jačim trzajem streljiva. Proizvodili su se do 2000. godine.
Od civilnih poluautomatskih inačica nastalih na osnovi MP5, najpoznatije su HK94 (A2,A3 i SG-1) i SP89 (Sport Pistole mod. 1989), a od inozemnih inačica turski T-94 (P, A, K, SD), filipinski MP-10, pakistanski POF SMG-PK, SMG-PK-1, POF-4/5 PISTOL i luksemburški modeli LDT HSG-94/K.

Vječni mladić
H&K nudi i modele za obuku označene kao MP5A4PT i MP5A5PT (PT je pokrata od Plastic Training), modificirane za paljbu plastičnog obučnog streljiva 9 x 19 mm PT. Djeluju kao standardni MP5, s tim da su oba valjka izostavljena iz zatvarača radi pravilnog funkcioniranja prilikom ispaljivanja lakšeg plastičnog streljiva. Modeli su prepoznatljivi po tome što je ručica za zapinjanje plave boje. Mogu biti konfigurirani s različitim kundacima i sustavom paljbe, a razvijeni su za njemačku policiju i GSG 9.
Postoji više od 100 inačica i modifikacija MP5, ali taj se automat u punih 50 godina gotovo uopće nije promijenio, ako se zanemari nekoliko kozmetičkih zahvata. Može se stoga govoriti o oružju za koje vrijeme jednostavno ne postoji.

U Hrvatskoj
Prvi automati MP5, koji su se koristili u specijalnim policijskim postrojbama i u Zapovjedništvu specijalnih snaga, potječu još iz bivše JNA. Danas su automatima MP5, pa i njegovim nasljednikom H&K UMP (1999.), naoružani Antiteroristička jedinica Lučko, specijalne jedinice policije, Zapovjedništvo specijalnih snaga i Satnija specijalne Vojne policije.

Preporučljiva paljba
Temeljna obuka i način taktičke uporabe automata MP5 predviđa da metu treba pogoditi najmanje dvama, a najviše trima mecima jer je zaustavna moć metka kalibra 9 x 19 Para dovoljna za onesposobljavanje ljudstva. Sve više od tri pogotka je rasipanje streljiva, što je i glavni nedostatak automata kao oružja. Preporučuje se stoga uporaba oružja u pojedinačnom režimu paljbe, gdje se brzim uzastopnim pojedinačnim pogocima metu neutralizira s većom sigurnošću i pouzdanošću nego rafalnom paljbom. Rafalna paljba preporučuje se samo u situaciji kad se paljba otvara na minimalnim razmacima. Oružje se sve vrijeme nosi u pregibu ramena ili, ako nema kundak, zategnuto remenom nasuprot tijelu.

Proizvodnja po licenciji
Automat MP5 se, osim u Njemačkoj, licencijski proizvodi u Francuskoj (MAS), Grčkoj (EAS), Iranu (Defense Industries Organization, modeli Tondar i Tondar Light), Luksemburgu (Luxembourg Defence Technology), Meksiku (SEDENA), Pakistanu (Pakistan Ordnance Factories), Saudijskoj Arabiji (Al Kharj Arsenal), Sudanu (Military Industry Corporation, model Tihraga, klon iranskog Tondara), Švicarskoj (Brügger & Thomet), Turskoj (MKEK) i Ujedinjenom Kraljevstvu (Heckler & Koch – UK). Kineska kompanija Norinco, koja nema licenciju, predstavila je prije nekoliko godina automate NR-08 i NR-08A koji izgledaju kao kopije MP5.

Ivan GALOVIĆ