Besposadni sustav turske tvrtke Baykar plod je desetak godina proučavanja desetaka dizajna i koncepata uporabe takvih letjelica. Njegova su osnovna zadaća misije prikupljanja podataka i izviđanja, ali dokazao se i u borbenom djelovanju

U izvješćima i vijestima koje su na prijelazu iz 2019. u 2020. dolazile s poprišta većih svjetskih sukoba istaknuo se naziv jednog borbenog sustava. Stjecao se dojam da je na bojišnicama Libije, Sirije i Nagorno-Karabaha dominirala jedna besposadna letjelica – Bayraktar TB2. Renome koji je tad stekla pomogao je komercijalnom uspjehu njezina proizvođača, tvrtke Baykar. Štoviše, pomogao je rastu ugleda turske vojne industrije. Bayraktar TB2, zapravo sustav čiji je najistaknutiji dio besposadna letjelica, i danas je tražen te kontinuirano stječe nove korisnike, a u planovima tvrtke su i novi putovi razvoja te daljnjeg napretka. Na popis budućih korisnika nedavno se uvrstila i Hrvatska, potpisivanjem Ugovora o nabavi besposadnog zrakoplovnog sustava Bayraktar TB2. Ugovor je 21. studenog 2024. uime Ministarstva obrane RH potpisao potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić, dok je uime turske tvrtke, službenog naziva Baykar Makina San. Ve Tic. A.S., to učinio njezin izvršni direktor Haluk Bayraktar. Hrvatska je tako postala peta članica NATO-a i četvrta članica Europske unije koja se odlučila za TB2. Odmah se može reći da će njegovim uvođenjem u operativnu uporabu znatno ojačati sposobnosti OSRH za prikupljanje informacija, motrenje i izviđanje iz zračnog prostora te precizne kinetičke napade na zemaljske ciljeve. Ojačat će i opće sposobnosti zemlje za nadzor nad pomorskim područjem, protupožarne sposobnosti te sposobnosti reakcije na prirodne katastrofe.

Zamisao o početku razvoja sustava TB2 javila se otprilike 1990-ih. U operativnu uporabu OS-a Turske počele su se uvoditi američke besposadne letjelice General Atomics GNAT 750 i I-GNAT ER, a nabavljeno ih je dvadesetak. Letjelice GNAT poslužile su tvrtki General Atomics kao osnova za razvoj poznatih letjelica Predator. U OS-u Turske te su besposadne letjelice djelovale u misijama unutarnje sigurnosti protiv kurdskih militanata na jugozapadu zemlje. Njihova je primjena pokazala dobre strane, ali i neke bitne nedostatke. Radilo se o letjelici s jednostavnom GPS navigacijom, programiranom rutom i temeljnim optoelektroničkim sustavima čije slikovne informacije nisu bile visoke kvalitete, a njihov prijenos bio je daleko od stvarnog vremena (više od 20 minuta). Turci su s vremenom testirali i proučili desetak besposadnih letjelica američke, izraelske i domaće proizvodnje. Operativna iskustva dovela su do zamisli o poboljšanju sposobnosti besposadnih letjelica tog tipa. Namjera i nada bila je usvajanje licencijske proizvodnje odnosno novih tehnologija, tj. novih rješenja koja bi mogla donijeti bitna poboljšanja. Međutim, ti planovi pokazali su se neostvarivim pa 2007. godine tursko Tajništvo vojnih industrija (Savunma Sanayii Başkanlığı – SSB) pokreće projekt razvoja i proizvodnje domaće, naprednije besposadne izvidničke letjelice. Otprilike tad u Tursku se sa školovanja u Americi na glasovitom sveučilištu MIT vraća Selçuk Bayraktar. Dolazi na mjesto tehničkog direktora tvrtke Baykar Defense, koju je osnovao njegov otac Özdemir (1949. – 2021.). Osim što će biti jedan od glavnih kreatora uspjeha letjelice, postaje i osnivač nacionalne zaklade za tehnički razvoj, čiji je cilj poticanje investicija te promicanje razvoja turskih znanstvenih i tehničkih potencijala.

Premijera u Istanbulu

Zahtjevi za novu letjelicu uključivali su letnu izdržljivost od najmanje osam sati, operativni vrhunac leta od 6000 m i nosivost od 35 kg. Ponuda Baykara temeljila se na letjelici Bayraktar Block A sličnih karakteristika kao i letjelice GNAT. Poletna masa iznosila je 450 kg, duljina šest i pol, a raspon krila devet metara. U siječnju 2010. objavljena je pobjeda Baykara, a u prosincu 2011. uslijedila je narudžba prvih dvaju kompleta novih sustava. U njih je bilo uključeno 12 letjelica te četiri zemaljske nadzorno-upravljačke stanice. Početkom 2012. počinje razvoj nove inačice – Bayraktar Block B. Znatnije razlike u odnosu na prvi prijedlog očitovale su se u repu u obliku okrenutog slova V, uvođenju uvlačivog prednjeg kotača stajnog trapa i povećanju raspona krila na 12 metara. Prototip koji je dobio oznaku Bayraktar Taktik Block 2, kraće Bayraktar TB2, poletio je 3. svibnja 2014. godine. Prvo javno predstavljanje letjelice organizirano je u rujnu te godine na zrakoplovnoj manifestaciji Istanbul 2014. Narudžba za prvi komplet od šest letjelica realizirana je u studenom 2014., a sljedeći komplet isporučen je do sredine
2015. godine. Tvrtka je 25. lipnja 2023. predstavila 500. serijski primjerak svoje najpoznatije letjelice. Danas se proizvodi u 250 primjeraka godišnje – u početku proizvodnje taj broj je iznosio tek deset letjelica.

Na dizajn letjelice TB2 utjecao je i njezin pogon. Austrijski klipni motor Rotax 912 koristio se opcijski i na letjelicama GNAT 750 dvadesetak godina prije toga. Kako se u razvoju TB2 pozornost pridavala prije svega elektronici i sustavima kontrole leta, za pogon je jednostavno izabran provjereni proizvod uglednog proizvođača. No, radi se o naprednijoj inačici, koja za razliku od prethodne (85 KS) razvija snagu veću od 100 KS. Motor pokreće dvokraku potisnu elisu promjenjivog koraka. S maksimalnih 300 litara goriva može postići letnu izdržljivost od 24 sata (moguće i do 27 sati). S podvjesnicima i podvjesnim naoružanjem maksimalno trajanje leta skraćuje se na 14 sati. Haluk Bayraktar navodi da motor čini tek jedan posto dodane vrijednosti letjelice. Tvrtka je stoga odlučila vlastitim sredstvima razviti novi zamjenski motor BM100. Prvih 20 komada trebalo bi biti konstruirano ove godine, a 2025. slijedi serijska proizvodnja. Računa se da godišnje postoji potreba za barem 200 pričuvnih motora, jer sve letjelice TB2 godišnje ostvare više od 250 000 sati leta.

Operativna uporaba

Prvi primjerci Bayraktara TB2 nisu bili naoružani, niti su imali instalirane podvjesnike potrebne za nošenje tereta. Na terenu, pogotovo u zrakoplovnoj komponenti KoV-a Turske, na njih se gledalo prije svega kao na izvidničku platformu koja je produžetak topničkih postrojbi. U Turskoj se dulje vrijeme istraživao koncept naoružanih besposadnih letjelica, a testiran je na brojnim tipovima različitog podrijetla. Prva naoružana letjelica bila je nešto veća Anka-A, koja se zajedno s Bayraktarom TB2 počela koristiti u operacijama unutarnje i prekogranične sigurnosti na jugoistoku zemlje. Operacije protiv kurdskih militanata i ostalih neprijateljskih aktera za tursku državu provodile su se u višemjesečnim kampanjama od 2015. do 2019. godine. Neke su od njih Eufratski štit, Maslinova grančica i Orlova pandža. Početkom tog razdoblja počinju testovi naoružavanja letjelice Bayraktar TB2. Prvi kinetički napad na zemaljski cilj proveden je 8. kolovoza 2016. godine. Ipak, u svim tim operacijama najbrojniji nisu bili izravni kinetički napadi. Većina misija sastojala se od detekcije i davanja koordinata ciljeva, laserskog obilježavanja ciljeva, korekcije topničke paljbe i procjene učinka djelovanja na izabranim ciljevima. Osim sa zemaljskim postrojbama, Bayraktari su djelovali s drugim zrakoplovnim platformama kopnene vojske i ratnog zrakoplovstva kao što su helikopteri T129 ATAK i borbeni avioni F-4E Phantom Terminator te F-16C/D Fighting Falcon. Važna uloga koju su odigrali vidljiva je iz podataka prema kojima su tijekom operacije Maslinova grančica iznad sjeverozapadne Sirije letjelice TB2 izvršile više od 90 posto svih letova pri čemu su ostvarile više od 5300 sati naleta.

Sustav je iduću priliku za demonstraciju svojih mogućnosti dobio 2019. i 2020. u Libiji. Turska u tom konfliktu podupire Vladu narodnog sporazuma (GNA) sa sjedištem u Tripoliju, koju priznaju i Ujedinjeni narodi. U medijski intenzivno praćenom razdoblju sukoba, Bayraktari u službi GNA-e istaknuli su se tijekom obrane glavnog grada. Zapaženi su i u zaustavljanju napredovanja postrojbi Libijske nacionalne armije (LNA), suprotstavljene snagama GNA-e. Analitičari i laici tad započinju i medijsko nadmetanje letjelica TB2 i poznatog ruskog zemaljskog raketnog sustava za protuzračnu obranu (PZO) Pancir S-1. Spektakularno je djelovala vijest o Bayraktarovu uništenju dvaju transportnih aviona Iljušin Il-76TD na zemlji u zrakoplovnoj bazi Al-Jufra, koju je nadzirala LNA. Ipak, vijesti iz Libije zabilježile su i prva važnija obaranja TB2. Od sredine 2019. tijekom jedne godine oboreno ih je (ovisno o procjenama) i do 30. Međutim, sustav se dokazao u borbama, a glavne kampanje u kojima će se iskazati tek slijede. Turska je u veljači i ožujku 2020. u Siriji provela operaciju Proljetni štit, taj put protiv vladinih snaga predsjednika Bašara al-Asada. U samo tjedan dana Bayraktari su uspjeli nanijeti svojim metama velike gubitke u ljudstvu i tehnici. Uz tek nekoliko srušenih letjelica, uništeno je pedesetak vozila i drugih sustava sirijskih snaga. To je izazvalo divljenje mnogih stranih analitičara i promatrača. Uspjeh je pripisan inovativnim taktikama OS-a Turske, koje su se oslanjale na zajedničko djelovanje više raznovrsnih sustava. Osim letjelica TB2, kojima pripadaju goleme zasluge, za uspjeh su zaslužne i veće letjelice Anka-S te zemaljski sustavi za elektroničku potporu i ometanje. Prema turskim izvorima, među uništenim zemaljskim PZO-om našla su se tri sustava Pancir S-1, tri sustava S-125 Pečora i jedan sustav 9K330 Tor. Ovisno o izvoru, oboreno je tri do šest letjelica, od kojih su neke bile žrtve sustava 9K37 Buk.

Prijelomni rat

Svojevrstan dvoboj između letjelica Bayraktar TB2 i PZO sustava Pancir, barem kad je o stručnim i manje stručnim analizama i komentarima riječ, nakon Libije je nastavljen i u Siriji. Pobjednik je najčešće ovisio o brzini otkrivanja drugog sustava. Tu su i druge okolnosti, koje su uključivale uporabu sustava elektroničkog ratovanja, pasivni i aktivni način rada senzora, stanje pripravnosti i razinu prikrivenosti. Uključene su i analize učinkovitosti te isplativosti s cijenama nabave svakog sustava, te njihove usporedbe s gubicima. Onda je 27. rujna 2020. na području Nagorno-Karabaha započeo 44-dnevni rat između Azerbajdžana i Armenije. Azerbajdžanske snage tek su nekoliko mjeseci prije toga stavile u uporabu letjelice isporučene iz svoje velike saveznice Turske. Dobile su time možda i ključno sredstvo za odlučujuću pobjedu. U gotovo potpunoj zračnoj nadmoći, Bayraktari su pridonijeli izravnom uništenju stotina ciljeva, koji su uključivali tenkove, oklopna vozila, kamione, radarske sustave, PZO sustave, skladišta streljiva i drugih materijala… Armenski zemaljski PZO, u kojem su najbrojniji bili sustavi kratkog dometa 9K33 Osa i 9K35 Strela-10, nisu bili sposobni učinkovito djelovati na operativnim visinama s kojih je djelovao TB2. Sustavi PZO-a detektirani su dovoljno brzo da ih se nedugo potom uništi ili onesposobi. Najveći izazov bili su PZO sustavi Tor, ali, na žalost Armenaca, raspoloživi samo u nekoliko primjeraka. Osim pod njihovom prijetnjom, Bayraktari su bili manje učinkoviti tek tijekom nekoliko dana nepovoljnih vremenskih uvjeta, te kad bi armenska strana uspješno izvela elektroničko ometanje. Međutim, većim dijelom rata TB2 je zajedno s drugim azerbajdžanskim besposadnim letjelicama gotovo neprekidno letio nad područjima operacija, a konvencionalno zrakoplovstvo gotovo da se nije pojavljivalo. Prema riječima tvrtke Baykar, to je prvi rat u povijesti dobiven s pomoću besposadnih letjelica.

Sustav je prisutan i u današnjem ratu u Europi izazvanom otvorenom ruskom agresijom na Ukrajinu. Potonja zemlja naručila je prve komplete TB2 još 2019. godine. Korisnici su kopnena vojska i ratna mornarica, a dogovarana je suradnja oko proizvodnje dodatnih primjeraka u Ukrajini. Sustav je izvršio prve misije i prije ruske invazije 24. veljače 2022. godine. U prvoj godini rata, nasuprot neorganiziranom ruskom napredovanju, pokazao se uspješnim u kinetičkom djelovanju protiv niza ciljeva. No nakon godine rata više nisu bili toliko prisutni na bojištu. Naime, s vremenom je nastupila faza stabilizacije bojišnice, pa je organiziranost i umreženost ruskih zemaljskih PZO sustava i sustava elektroničkog ratovanja dostigla razinu koja više nije davala prostora masovnom djelovanju takvih letjelica. To se dogodilo i ruskim sustavima koji imaju približno jednake mogućnosti, primjerice besposadnoj letjelici Forpost-R.

Optoelektronički sustavi

Osnovna komponenta letjelice TB2 koja je čini učinkovitom platformom za obavještajno djelovanje, nadzor i izviđanje je okretna kupola (turela) s višenamjenskim stabiliziranim optoelektroničkim sustavom MX-15D (Baykar ga označava kao CMX-15D). Riječ je o proizvodu kanadske tvrtke L3Harris Wescam, dijelu američkog konglomerata L3Harris. Sustav čini sedam senzora koji nude široke sposobnosti prikupljanja informacija s više razina vidnog polja, u dnevnim i noćnim uvjetima te u različitim meteorološkim uvjetima. Među njima je hlađena termovizijska kamera koja radi na srednjim valnim duljinama IC spektra te može biti u rezoluciji 640 x 512 ili 1280 x 1024 piksela. Drugi je senzor dnevna kamera u boji, u punoj visokoj rezoluciji 1920 x 1080 piksela s više razina vidnog polja. Moguće je instaliranje kamere niske razine osvjetljenja visoke rezolucije ili kamere koja radi u jednakoj rezoluciji, ali u malim valnim duljinama IC spektra. Za obilježavanje, označavanje i mjerenje udaljenosti ciljeva služe laserski senzori maksimalnog dometa 20 km. Na tureli je primijenjena stabilizacija po četiri ravnine, a performanse je stavljaju među najbolje sustave tog tipa u svijetu. Time je olakšano kvalitetno prepoznavanje i identifikacija ciljeva na velikim udaljenostima. Dio je sustava CMX-15D inercijski navigacijski sustav (INS) sinkroniziran s navigacijskim sustavom letjelice te mjerni sustav IMU (Inertial Measurement Unit), čime je osigurana velika preciznost određivanja lokacija. Obrada slikovnih podataka podrazumijeva sposobnosti točnog prepoznavanja ciljeva te njihova automatskog otkrivanja i praćenja, uključujući pokretne. Baykar se krajem listopada 2020. suočio s problemom: kanadska vlada obustavila je izvoz vojnih sustava, uključujući MX-15D, u Tursku. Da bi tvrtka osigurala daljnju proizvodnju, ali i nesmetan izvoz letjelice, trebalo je alternativno rješenje. U domaćoj tvrtki Aselsan razvijen je sličan optoelektronički sustav CATS (Common Aperture Targeting System), namijenjen za više tipova letjelica. U ožujku 2021. objavljeno je da su testovi integracije na letjelice TB2 bili uspješni. Sustav nudi približno jednake mogućnosti, čak i s nekim manjim prednostima, ali nešto je veće mase (do deset posto) od kanadskog. S vremenom je i poboljšan, ali nije čest izbor budućih i potencijalnih kupaca. U međuvremenu je i Kanada ukinula embargo. Međutim, Aselsan je osigurao i boljeg nasljednika CATS-a: ASELFLIR-500. Portal TurDef prenio je 22. studenog izjavu Ahmeta Akyola, direktora Aselsana, prema kojoj će upravo taj najmoderniji sustav biti instaliran i u hrvatske letjelice TB2. U odnosu na CATS, ASELFLIR-500 ima više poboljšanja, koja uključuju bolju rezoluciju dnevne kamere (4K), veći domet lasera za obilježavanje ciljeva i manju masu. U ponudi uz Bayraktar pojavljuje se i optoelektronički sustav ARGOS-II, koji u svojoj južnoafričkoj podružnici proizvodi njemačka tvrtka Hensoldt. I on nudi slične mogućnosti unutar kućišta gotovo jednake mase. Proteklih ga je godina odabralo više korisnika iz Afrike i Azije.

Kombinacije za svijest o situaciji

Informacije koje Bayraktar prikupi u zraku mogu koristiti i postrojbe na zemlji, i to preko daljinskog videoterminala koji ima domet oko 30 km pri upotrebi videa visoke rezolucije. Prikupljene slikovne informacije mogu se distribuirati, emitirati i arhivirati i preko sustava BLVSS (Baykar Live Video Streaming System). Sustav sličan web-stranici omogućuje internim korisnicima korištenje tih informacija preko mobilnih mreža. Videoklipovi se u stvarnom vremenu spremaju u polusatnim segmentima pa se potom mogu analizirati i komentirati. Osim najčešćih optoelektroničkih, na letjelici Bayraktar TB2 moguće je ugraditi i druge senzore. Unutar središnjeg podtrupnog prostora može se instalirati mali i laki radarski sustav. Jedan je od njih MILSAR SAR/MTI turske tvrtke Meteksan Savunma. Zamjena standardne turele na letjelici TB2 tim sustavom moguća je u nekoliko dana zahvaljujući standardiziranom sučelju. Ima dvostruko manju masu – oko
28 kg, radno polje od 360 stupnjeva po azimutu, 65 po elevaciji te može raditi na operativnoj visini od 6500 metara. Radarski sustav u prednosti je u odnosu na optičke senzore zato što nije ograničen trenutačnim meteorološkim uvjetima. U načinu rada namijenjenom potrazi za pokretnim ciljevima (MTI), domet radara je 165 km. Unutar tog dometa može otkriti 1000 ciljeva, od kojih 200 može istodobno pratiti. Radar u SAR (Synthetic Aperture Radar) načinu rada ima maksimalni domet od 25 km s nekoliko razina rezolucije i to od 3 x 3 m do 30 x 30 cm. To omogućuje visoku preciznost određivanja geolokacija, ali i otkrivanje, klasifikaciju i identifikaciju potencijalnih ciljeva. Na nekim primjercima za OS Poljske trebao je biti instaliran i radar Osprey 30 talijanske tvrtke Leonardo. Radi se o lakom višenamjenskom SAR radaru koji radi u frekvencijskom pojasu X. Radar se sastoji od AESA antenskog niza sa 256 modula na tehnologiji galijeva arsenida (GaAs). Maksimalni domet iznosi oko 370 km. U službi Poljske zamišljen je kao platforma za izviđanje pomorskih površina.

Kombinacija radara Osprey 30, optoelektroničkih sustava, informacija dobivenih u elektromagnetskom spektru (SIGINT) te vanjskih izvora podataka, primjerice sustava AIS (Automatic Identification System) pomaže sastavljanju jasne slike i svijesti o situaciji u određenom prostoru. S tim u vezi, na Bayraktaru je moguća instalacija i SIGINT uređaja za elektroničko izviđanje prilagođenih specifičnim potrebama. S njim je moguće praćenje i nadzor komunikacija u radijskim frekvencijama. Proizvođač navodi da standardni SIGINT uređaj BSI-101 u ELINT načinu rada pokriva frekvencije između 10 MHz i 40 GHz. Raspon u COMINT ulozi dostupan je od 10 MHz do 6 GHz, i može biti korišten za otkrivanje, praćenje i nadzor radijskog prometa i komunikacijskih sredstava mobilne telefonije.

Prilagođene bombe

Najčešće je oružje letjelice TB2 vođena bomba MAM-L. Mini Akıllı Mühimmat (MAM) ili minijaturno pametno streljivo tvrtke Roketsan razvijeno je posebno za naoružavanje lakih letjelica male nosivosti. U razvoju su primijenjena i redizajni-rana oružja izvorno namijenjena drugim platformama. U slučaju bombe MAM-L radi se o rješenjima preuzetim od protuoklopnog vođenog projektila zrak-zemlja L-UMTAS. Zadržan je kalibar od 160 mm, ali uklonjen je pogonski dio s raketnim motorom. Masa bombe je 22 kg, duljina nešto manje od metra, a opremljena je poluaktivnim laserskim tražilom. U ponudi su tri vrste bojne glave, i to tandem kumulativna (s probojnošću oko 700 mm RHA), fugasno-rasprskavajuća i termobarična. Tim se bombama mogu gađati stacionarni i pokretni ciljevi, a upaljač može biti trenutačni ili blizinski. Ovisno o visini na kojoj je letjelica, maksimalni domet iznosi od osam do 15 kilometara. Zanimljivo je da proizvođač nudi i opciju GPS navođenja bombe. Takav izbor omogućuje uporabu u otežanim meteorološkim uvjetima, ali i manju preciznost, koja može biti problem zbog male bojne glave. Tad postoji mogućnost gađanja cilja s više projektila odjednom (multi-shot) kako bi se povećala vjerojatnost njegova oštećenja ili uništenja. Prošle godine predstavljena je inačica sa slikovnim IC tražilom pod oznakom MAM-L IIR. Jednakog je oblika i dimenzija, s neznatnim povećanjem mase (oko jednog kilograma) i jednakim izborom bojnih glava. Maksimalni domet povećan je na 25 km, a dodana je radiofrekvencijska podatkovna veza. Drugi, rjeđi predstavnik minijaturnog streljiva, vođeni je MAM-C. U njegovu je razvoju poslužio laserski vođeni projektil CIRIT kalibra 70 mm. I tu je uklonjen pogon s raketnim motorom, te su na jednaki kalibar ugrađene veće upravljačke aerodinamičke površine. Kao i u prvom slučaju, to je poluaktivno laserski vođen, ali znatno lakši projektil mase sedam kilograma i maksimalnog dometa osam kilometara. Projektil može biti opremljen fugasno-rasprskavajućom ili višenamjenskom bojnom glavom koja kombinira učinke protuoklopnog projektila (probojnost 200 mm RHA), fugasno-rasprskavajuće i zapaljive bojne glave. TB2 maksimalne nosivosti može ponijeti dvije bombe MAM-L i dvije bombe MAM-C ili čak četiri bombe MAM-L, ali uz manju količinu goriva.

Crtanje karata

Kako bi se smanjila mogućnost da zemaljski PZO sustavi ugroze letjelice, uvedeno je oružje znatno većeg dometa. Prošlog proljeća na izložbi Teknofest 2023 u İzmiru predstavljen je minijaturni krstareći projektil Kemankeş 1. Trebao bi se, uz ostalo, koristiti na letjelicama Bayraktar TB2 i Bayraktar TB3. Masa projektila je 40 kg, od čega pet pripada bojnoj glavi. S mlaznim pogonom i letnom izdržljivošću od jednog sata, može pogoditi cilj na udaljenosti od 150 km. Navođenje je optoelektroničkog tipa, potpomognuto tehnologijom umjetne inteligencije, a na krajnji cilj može ga se navoditi optičkim ili GNSS senzorom. Navodno je vrlo otporan na elektroničke protumjere, a s pomoću optoelektroničkog senzora može tijekom leta prenositi podatke do zemaljske stanice preko letjelice TB2. U proljeće 2022. počela je serijska proizvodnja i nove vođene bombe BOZOK. Riječ je o proizvodu instituta za obrambeno istraživanje i razvoj TÜBİTAK SAGE. Koncepcijski je slična bombi MAM-L, ali radi se o manjem oružju kalibra 120 mm i mase 16 kg. Sustav navođenja uključuje lasersko navođenje, a maksimalni domet je osam do devet kilometara. Mogu se ugrađivati protuoklopne, protupješačke ili termobarične bojne glave te upaljač trenutačnog ili blizinskog tipa. Jednu bombu namijenjenu Bayraktaru proizvela je i tvrtka EDGE iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Masa joj je 23 kg, od čega 12 otpada na bojnu glavu. Uz poluaktivno lasersko navođenje tu je i GAINS (GNSS + INS) sustav navođenja. Maksimalni domet s visine od 9000 m iznosi 15 km, a odstupanje od cilja iznosi od tri (laser + GAINS) do deset metara (GAINS). Osim za oružje, podvjesnici se mogu koristiti i za brzo mapiranje terena. Pri takvim misijama moguće je pokrivanje stotina i tisuća četvornih kilometara tijekom jednog dana i crtanje potpuno nove karte već idućeg dana. Primjerice, moguće je u četiri i pol sata pokriti šire područje Istanbula pri rezoluciji manjoj od 7 cm po pikselu. Nova, nedavno objavljena opcija, bit će i nošenje i ispuštanje manjih dronova. Hrvatska tvrtka ORQA iz Osijeka, specijalizirana za proizvodnju FPV (First Person View) dronova, nedavno je na sajmu SAHA EXPO 2024 u Istanbulu dogovorila suradnju s tvrtkom Baykar. Integracijom FPV dronova otvaraju se novi zanimljivi koncepti kombinacije besposadnih letjelica različitih vrsta i veličina.

Širok spektar primjene

Uspjeh sustava TB2 nije slučajan. Stigao je nakon desetak godina proučavanja desetaka dizajna i koncepata uporabe takvih letjelica. Nove tehnologije i dizajn doveli su do poboljšanja letjelice, ali njezina veličina nije previše mijenjana. To će se pokazati dobrim zbog usporednog trenda minijaturizacije senzora i pametnog streljiva. Američki put razvoja letjelice GNAT vodio je većim sustavima poput Predatora, a poslije i znatno većeg Reapera. Slični sustavi dolazili su iz Kine. Izraelska ponuda besposadnih letjelica bila je velika, ali ne i onih naoružanih, koje su već dugo obavijene velom tajne. Nakon uspješnih kampanja 2019. i 2020. otvorena su vrata Baykarovu velikom uspjehu na svjetskom tržištu. Nakon još ratnih epizoda, procjene kvalitete i efikasnosti letjelice TB2 postale su i realnije. No to ne bi trebalo nimalo umanjiti njihov izvozni uspjeh. S pomoću njih testirani su novi operativni koncepti, a donijele su i novi, fleksibilni način projekcije zrakoplovne moći. Uz samo nekoliko pošiljki moguće je prebaciti svojevrsnu instant zračnu flotu sa sposobnostima gađanja preciznim streljivom i izbjegavanja niza ručno prenosivih PZO sustava. Osim toga, borbeno djelovanje samo je jedan način njihove uporabe. Njihova su osnovna zadaća ISR misije prikupljanja podataka i izviđanja. U zadaćama mornaričke ophodnje sustav može, npr., pokrivati jednake morske površine jednakom kvalitetom senzora i uz samo dio cijene ozbiljnijeg mornaričkog ophodnog zrakoplova. Sama letjelica danas više nije jedinstvena po značajkama. U zadnjih nekoliko godina pojavilo se više kopija. Neke su od njih letjelice REACH-S emiratske tvrtke EDGE ili kineski XY-1 tvrtke CETC. Cjelokupni sustav TB2 ipak ima prednost na tržištu ponajviše zahvaljujući ponudi zaokruženog i uhodanog sustava plasmana i održavanja.

---

Obiteljski posao

Zahvaljujući Bayraktaru TB2, Baykar je danas jedna od perjanica turske vojne industrije. Bitna razlika u odnosu na većinu drugih jest da se radi o kompaniji koja je u stopostotnom privatnom vlasništvu. Samo ime kratica je od Bayraktar Kardegler (braća Bayraktar, tur. zastavnici). Osnovana je 1984., a u početku je proizvodila automobilske dijelove. Danas ima oko 4500 zaposlenih, no i dalje njom upravlja vlasnička obitelj Bayraktar. Prvi posao s Ministarstvom obrane Baykar je dobio u srpnju 2005., na temelju natječaja koji je raspisalo Zapovjedništvo KoV-a. Rezultat je letjelica Bayraktar Mini, čija isporuka započinje 2006. godine. Bio je to skroman početak, koji je otvorio vrata i Bayraktaru TB2. Prošle godine tvrtka je ostvarila izvoz vrijedan 1,8 milijardi dolara, što je 90 posto njezinih ukupnih prihoda, a velik dio toga otpada na TB2. To je činilo čak trećinu turskog obrambenog i zrakoplovnog izvoza 2023. godine. Budući su ciljevi tvrtke veći prodor na tržište Latinske Amerike i povećanje broja poslova unutar EU-a i NATO-a. Prošle godine uloženo je 250 milijuna dolara u razvoj i istraživanje, a velik je dio usmjeren u razvoj domaćih motora, uključujući mlazne. Dugoročni je cilj dostizanje statusa najveće tvrtke na polju tehnologije besposadnih letjelica.

---

Potpuni sustav

Besposadna letjelica samo je zrakoplovni dio većeg sustava koji se sastoji od više komponenata. U pravilu se unutar jednog sustava, osim šest letjelica, nalaze i dvije ili tri zemaljske nadzorno-upravljačke stanice, zemaljske podatkovne stanice te oprema za potporu s pomoćnim agregatima, sustavima za dopunu goriva i alatima za održavanje. Glavni je zemaljski podsustav zemaljska nadzorno-upravljačka stanica, koja se nalazi u kontejneru ACE-III u skladu s NATO-ovim standardom. U njoj su tri sjedala s konzolama za operatere letjelica. Sustav se može sastojati i od identične mobilne zemaljske nadzorno–upravljačke stanice za izdvojene zrakoplovne baze, koja je smještena na kamionu. Na kamionu je i sklopiva platforma s antenskim sustavima koji rade u pojasevima UHF i C. U toj konfiguraciji domet upravljanja letjelicom odgovara dometu komunikacije unutar linije vidljivosti elektroničkim sredstvom – oko 150 km. Taj domet može doći na 300 km ako se rabi relejna zemaljska stanica ili se u tu svrhu koristi druga letjelica. Nedugo nakon što se TB2 dokazao u Nagorno-Karabahu, krajem 2020. predstavljena je i nova inačica letjelice – TB2S, opremljena SATCOM podatkovnom vezom. Prepoznatljiva je po izbočenju u gornjem prednjem dijelu letjelice u kojem je smještena satelitska antena. Dodavanjem tog sustava domet upravljanja postao je praktički neograničen, a istodobno je povećana otpornost na elektroničko ometanje. Prvi let nove inačice bio je u prosincu 2020. godine. Međutim, izgleda da do danas nije privukla veći interes domaćih i stranih kupaca.

---

Korisnici iz NATO-a

Turska je, logično, zemlja s najvećim brojem sustava letjelica Bayraktar TB2. Sustav je prisutan ne samo u svim granama Oružanih snaga nego i u Ministarstvu unutarnjih poslova i policije, Žandarmeriji, Zapovjedništvu Obalne straže, Nacionalnoj obavještajnoj službi te Ministarstvu poljoprivrede. Od uvođenja u uporabu do sredine 2019. primljeno je oko 86 letjelica, a njihov broj u stalnom je porastu. Različiti izvori navode da je danas u turskoj uporabi oko 300 letjelica, i to većinom u KoV-u.

Poljska je, nakon proizvođača Turske, prva članica NATO-a koja je ugovorila nabavu sustava Bayraktar TB2. Poslom koji je potpisan 24. svibnja 2021. dogovorena je nabava četiriju kompleta sustava od kojih se svaki sastojao od šest besposadnih letjelica te triju zemaljskih nadzorno- -upravljačkih stanica. U opremu su bili uključeni i prateći sustavi: komunikacijske antene, agregati, simulatori i kasnija dostava pričuvnih dijelova. Vrijednost posla prema tadašnjim procjenama iznosila je oko 67 milijuna dolara. Zanimljivo je da nabava nije bila dio dugoročnog plana modernizacije Oružanih snaga Poljske, nego je na taj način udovoljeno njihovim hitnim operativnim potrebama.

Albanija je u prosincu 2022. dogovorila nabavu triju letjelica TB2. Kompanija Baykar obučila je 30 pripadnika osoblja koje će opsluživati letjelice u zrakoplovnoj bazi Kuçova, 70 km južno od glavnog grada Tirane. Osim u misijama nacionalne sigurnosti, koristit će se u potpori snaga unutarnje sigurnosti, u misijama motrenja pomorskog pojasa, za detekciju požara i lociranje ilegalnih plantaža.

Rumunjska je u travnju 2023. potpisala ugovor o nabavi triju sustava Bayraktar TB2 u poslu približno vrijednom 321 milijun dolara. Njihova nabava u skladu je s postizanjem ciljeva određenih programom transformacija OS-a do 2040. godine. Dogovor uključuje da će dva sustava biti isporučena ove godine, dok bi zadnji sustav sa šest letjelica trebao biti isporučen u siječnju 2025. U cijenu je uključen paket potpore koji se sastoji od pratećeg streljiva, početne logističke potpore i posebne opreme za obuku.

Hrvatska će postati najnoviji korisnik Bayraktara TB2 među članicama NATO-a. Ugovor o nabavi potpisali su 21. studenog 2024. godine ministar obrane RH Ivan Anušić i Haluk Bayraktar, izvršni direktor tvrtke Baykar Makina. Predmetna konfiguracija bazirana je na šest letjelica opremljenih elektrooptičkim kamerama za izviđanje, uključujući inicijalni komplet naoružanja, u stacionarnoj i mobilnoj inačici. Paket obuhvaća i središte za zapovijedanje i nadzor, simulator za obuku, zemaljske nadzorno-upravljačke stanice, zemaljske podatkovne stanice, inicijalni komplet pričuvnih dijelova uključujući svu potrebnu opremu i alat za održavanje na korisničkoj razini, dvogodišnje jamstvo, dvogodišnji boravak tehničkih stručnjaka tvrtke Baykar u Hrvatskoj, obuku u obučnom središtu tvrtke Baykar u Turskoj te transport cjelokupnog paketa u Hrvatsku. Tvrtka će isporučiti sve robe i usluge u roku od devet mjeseci nakon potpisivanja Ugovora, čime bi cjelokupni sustav trebao biti u operativnoj uporabi do kraja rujna 2025. godine. Vrijednost Ugovora iznosi 67,01 milijun eura bez PDV-a.

---

TB3 nastavlja priču

Na osnovi letjelice TB2 dizajnirana je TB3, namijenjena prije svega operacijama s nosača letjelica. Potreba za njom javila se nakon što Turska nije uspjela nabaviti V/STOL avion F-35B kojim je trebala opremiti novi nosač TCG Anadolu. Iako zadržava vanjski izgled, konstrukcija je elastičnija. Osim toga, ima sklopiva krila i snažniji motor TEI-PD170, kakav koristi i velika besposadna letjelica TAI Anka. Na letjelicu će biti instaliran Aselsanov optoelektronički sustav nove generacije ASELFLIR-500. Letjelica TB3 nedavno je, 19. studenog, izvela prvo uspješno polijetanje i slijetanje s nosača TCG Anadolu. Ušla je u serijsku proizvodnji, a do kraja ove godine trebalo bi biti gotovo 20 primjeraka. Plan je da ih do kraja 2025. bude barem 50.

---

TEKST: Marin Marušić