Black Hawk – uskoro s hrvatskim oznakama

Četiri helikoptera UH-60M trebala bi biti isporučena HRZ-u u prvoj polovini 2022. godine. Dočekat će ih osposobljeni piloti i tehničari, kao i sva potrebna infrastruktura

Četiri potpuno nova višenamjenska (utility) helikoptera UH-60M Black Hawk bit će u prvoj polovini 2022. isporučena Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu, koje će već tad za njih imati prve osposobljene pilote i zrakoplovne tehničare različitih specijalnosti. To je sukus informacija koje je Hrvatski vojnik dobio u Zapovjedništvu HRZ-a.

Prelazak na novu letačku platformu uvijek je kompleksan proces, posebno kad se uzme u obzir da je u ovom slučaju riječ o prelasku na zapadnu tehnologiju. Doduše, HRZ se već dokazao s usvajanjem i uvođenjem u uporabu OH-58D Kiowa Warriora, no taj je proces uvelike olakšan činjenicom da se Kiowe kao platforma temelje na obučno-trenažnom Bellu 206, koji naše zrakoplovstvo koristi gotovo dva i pol desetljeća. Ipak, lekcije naučene s Kiowama dragocjene su, kao i iskustva savezničkih zemalja poput Slovačke koja je u operativnu uporabu RZ-a također uvela UH-60M, a već je raspolagala helikopterom Mi-17.

Naš sugovornik brigadir Mario Pleša voditelj je Odsjeka u Odjelu za doktrinu, obuku i vježbe Zapovjedništva HRZ-a. Jedan od ključnih HRZ-ovih časnika za obuku u projektu uvođenja Black Hawka kaže da je prva ekipa pilota otišla na obuku u SAD još u listopadu prošle godine. Riječ je o onima najiskusnijima, a obučavaju se za probne pilote Black Hawka (maintenance test pilot). Upravo će oni imati ključnu ulogu u tome da hrvatski crni jastrebovi polete neposredno nakon isporuke te predvode proces njihova uvođenja u operativnu uporabu.

 

Jezik prije svega

Iako izabrani piloti (probni i ostali) imaju vrlo visoku razinu služenja engleskim jezikom u govoru i pismu, oni svejedno prvo u SAD-u moraju proći obvezatan tečaj na Institutu Ministarstva obrane SAD-a (Defense Language Institute – DLI) u San Antoniju, Teksas. Ondje uče terminologiju koju je verificirala civilna američka Federalna agencija za zrakoplovstvo (Federal Aviation Administration). Među ostalim, tečaj obuhvaća vokabular, brifinge, različite oblike komunikacije tijekom pripreme i provedbe zadaća, pa čak i frazeologiju procedure i pojmove specifične za bazu Fort Rucker u Alabami i tamošnju letačku obuku koja pilotima slijedi. Ukratko, tečaj u San Antoniju koji traje 12 tjedana više je od škole stranog jezika kakvu poznajemo, a piloti kroz njega praktički već prolaze dio teoretske obuke za UH-60M. “Mogu se maksimalno koncentrirati na obuku u bazi bez komunikacijskih i jezičnih nedoumica,” prenosi nam brigadir Pleša. Krajem ožujka u SAD je otišla druga skupina HRZ-ovih pilota i krenula istim putem, a tijekom ove godine slijedi ih još.

Piloti po dolasku u Fort Rucker pristupaju obuci koju u cijelosti organizira i provodi zrakoplovna komponenta Američke kopnene vojske, 110 Aviation Brigade. Počinje se s kvalifikacijom pilota na temeljnu inačicu Black Hawka UH-60A/L. Obuka je temeljena na osnovnim manevrima, izvanrednim postupcima i uporabi opreme helikoptera. Radni dan traje do ranih večernjih sati, a intenzitet obuke iznimno je visok. Paralelno se prolazi tehnička učionica, rad na simulatoru i letenje helikopterom (ujutro predavanja, od podneva letenje, a poslijepodne simulator). Nakon uspješno završene obuke na osnovnom modelu dolazi na red kvalifikacija za naprednu inačicu UH-60M (popularno zvanu i UH-60 “Mike”). Ta je obuka u prva dva tjedna fokusirana na rad na FMS-u (Flight Management System), FD-u (Flight Director) i MFD-u (Multifunction Display), tj. na korištenje napredne avionike i drugih sustava kojima raspolažu buduće HRZ-ove letjelice (opširnije o helikopteru UH-60M u tekstu Hrvatska vojska oprema se helikopterima Black Hawk, HV 563). Samo letenje provodi se u dnevnim, instrumentalnim i noćnim uvjetima. U dnevnim je fokus na osnovnim manevrima i izvanrednim procedurama, a u instrumentalnim i noćnim prolazi se kroz elemente taktičke obuke. Osnovna je prednost “Mikea” smanjivanje radnog opterećenja pilota u smislu letenja, što mu omogućava fokusiranje na samu misiju i eventualne promjene. Prva grupa pilota nedavno je uspješno završila kvalifikacije za “Mike” i u Fort Ruckeru slijedi joj šestotjedna teorijska obuka za probne pilote.

Tehničari na visokoj razini

Po povratku u Hrvatsku, koji je planiran za svibanj, prvoj skupini budućih probnih pilota slijedi kratki odmor, a zatim je planirano da prije posebne obuke za probne pilote u SAD-u naprave dodatni broj letnih sati na helikopteru UH-60M. To se planira ostvariti u suradnji s Nacionalnom gardom Minnesote, koja raspolaže baš tom inačicom helikoptera (dakle, to ne može biti UH-60A ili L). Obuka probnih pilota iz “prve ekipe” trebala bi završiti u SAD-u u rujnu ove godine, dakle, ukupno nakon gotovo jedne godine. Koliko je kvalitetna vidi se u činjenici da Hrvati s puno letnih sati na Mi-8 i Mi-171 vrlo brzo upoznaju novu platformu i prilagođavaju joj se. Dio uspjeha leži i u činjenici da Amerikanci donekle personaliziraju obuku, odnosno prilagođavaju je pilotima.

Obuka zrakoplovnih tehničara provodi se paralelno s obukom pilota, a prvi su otišli u SAD u studenom prošle godine. Provodi se u Združenoj bazi Langley-Eustis u Virginiji i nešto je kraća pa se njihov povratak očekuje uskoro. U međuvremenu ih je otišlo desetak i to različitih specijalnosti. Potrebne specijalnosti naših tehničara za UH-60M, njih pet, određene su na osnovi iskustava kolega iz Austrije i Slovačke koja su primjerena za malo ratno zrakoplovstvo. Uz poznavanje engleskog jezika, kandidati su morali imati i visoku razinu tehničke edukacije. “Riječ je većinom o mlađim ljudima, vrlo kvalitetnim,” naglašava brigadir te dodaje da su njihovi dojmovi o obuci iznimno pozitivni. Radi se u malim skupinama instruktor-polaznici, u najmodernije opremljenim učionicama i radnim postrojenjima, a tehnološka je potpora “na američkoj razini”. Provjere teorijskog i praktičnog znanja gotovo su neprestane. Održavanje helikoptera provodi se uz pomoć modernog elektronskog sustava uz dokumentaciju koju polaznici imaju na tabletima, a koja se sustavno i stalno dopunjuje novim materijalima. Cilj obuke zrakoplovnih tehničara i pilota u SAD-u nije samo održavanje/opsluživanje i letenje nego i razumijevanje i prihvaćanje kompletne vojne, tehničke i akademske kulture rada i odnosa prema helikopteru UH-60M.

Slijedi uvođenje sustava u operativnu uporabu

Uz obučene ljude, crne će jastrebove na Lučkom dočekati i odgovarajuća infrastruktura. Osim hangara za helikoptere, bit će spremno i skladište s pričuvnim dijelovima, alatima, rampama i drugim sredstvima za njihovo opsluživanje i održavanje. Nabrojena će sredstva stići otprilike istodobno s povratkom prvog “kontingenta” zrakoplovnih tehničara, dakle ovog proljeća. To znači da će, kad četiri “Mikea” dođu u Lučko, Eskadrila biti spremna za njihov prihvat kako bi kroz dolazeće razdoblje osmislili i kreirali adekvatan sustav njihova održavanja i opsluživanja u 194. eskadrili višenamjenskih helikoptera 91. krila. U skladu s ugovorom potpisanim s SAD-om, u tome će u prve dvije godine na samom terenu pomagati i američki stručnjaci, a sličan aranžman pokušava se dogovoriti za pilote u suradnji s već spomenutom Nacionalnom gardom Minnesote.

Kad govorimo o pilotima, ovogodišnja obuka u SAD-u još je uvijek temeljna obuka koja se odnosi na sam helikopter i njegovu eksploataciju (osnovnu uporabu). Namjenska obuka za različite taktičke zadaće tek slijedi i nedjeljiva je od opremanja platformi dodatnim sustavima. Širit će se i ukupni “bazen” pilota. Black Hawk svestrana je platforma i mogućnosti naknadnog opremanja vrlo su široke, no to je posebno pitanje, baš kao i eventualne nabave dodatnih letjelica koje su svakako predviđene stručnim i odobrenim studijama OSRH i MORH-a. Zasad se očekuje da će helikopteri nakon uvođenja u operativnu uporabu biti i dodatno opremljeni kako bi se s njima mogla provoditi obuka i za specijalne operacije. Podsjetimo, ta je namjena najavljena još s viješću o nabavi prvih dvaju Black Hawka, koji su donacija Vlade SAD-a. Takve zadaće traže visoku tehnološku razinu opremanja, posebno što se tiče senzora za let u otežanim uvjetima i sustava samozaštite.

Četiri hrvatska “Mikea” još se opremaju vojnom opremom i uređajima u Huntsvilleu, Alabama. Trebali bi biti dovršeni do kraja ove godine i, naravno, testirani prije isporuke.   

Tekst: Domagoj Vlahović

Foto: arhiva HVGI-ja