Svojom smirenošću, glasom i pojavom ulijevao je hrabrost i pružao nadu, a prisutnošću na prvoj crti i srčanošću bio je među mladim borcima idol i zapovjednik kojeg su u akcijama slijedili u stopu. On, kažu njegovi suborci, nikad nikoga nije trebao ni na što tjerati – jednostavno bi svojim primjerom pokazivao što treba raditi, a dečki su ga slijedili

Blago Zadro, zapovjednik obrane Vukovara, rođen je 1944. u Hercegovini, odrastao je u Vukovaru, a braneći ga poginuo je na položajima obrane Borova naselja 16. listopada 1991. godine. Posthumno mu je dodijeljen čin general-bojnika. Blago Zadro junaštvom je, hrabrošću i požrtvovnošću iskazanim u najtežim danima agresije na Vukovar stekao karizmu istinskog heroja Domovinskog rata.

Prijatelji, obitelj, oni koji su ga znali godinama prije rata, Blagu Zadru opisuju kao smirenog, susretljivog i pravednosti sklonog čovjeka koji se predano zalagao za poštenje i bezgranično se davao za druge. Te su Zadrine osobine postale i njegov prepoznatljiv znak u vremenu turbulencija 1990. godine. U ožujku 1990. izabran je za predsjednika ogranka HDZ-a u Borovu naselju, a sredinom lipnja te godine, na proslavi izborne pobjede u Borovu naselju za govornicom je rekao kako su u Hrvatsku dobrodošli svi koji je smatraju svojom domovinom, a onima koji misle Hrvatsku prekrajati ili joj oduzimati dijelove poručio je kako će se Hrvatska boriti za svaki pedalj svoje zemlje. Jasan, nepokolebljiv i posvećen ideji slobodne i demokratske Republike Hrvatske, Blago Zadro se među Vukovarcima i ljudima tog kraja već tad profilirao u karizmatičnog vođu, u čovjeka kojem se vjeruje i kojeg se sluša.

Ubrzo, s prvim oružanim sukobima, bivajući uvijek na mjestima na kojima je najteže i uvijek prvi, Blago Zadro postaje i zapovjednik kojem ljudi vjeruju i prate ga. Već od srpnja 1991. godine JNA, lokalni pobunjenici, a u sve većem broju i iz Srbije uvezeni dragovoljci napadaju prigradska naselja i Vukovar, sukobi su sve češći i žešći. U kolovozu neprijateljski avioni nadlijeću i mitraljiraju silos, a oklopnjaci napadaju i pokušavaju osvojiti Borovo naselje.

Ljudi stradavaju, civili sve češće svoje živote žive u skloništima, a Blago Zadro u jednoj od izjava za HRT tad kaže: “Ova mjesna zajednica je najsložnija, utvrđena je i branit će se do kraja. Nikoga ne napadamo, ne diramo, ali onaj tko nas napadne mislim da neće dobro proći.” Svojom smirenošću, glasom i pojavom ulijevao je hrabrost i pružao nadu, a prisutnošću na prvoj crti i srčanošću bio je među mladim borcima idol i zapovjednik kojeg su u akcijama slijedili u stopu, bio je onaj kojeg su voljeli.

On, kažu njegovi suborci, nikad nikoga nije trebao ni na što tjerati – jednostavno bi svojim primjerom pokazivao što treba raditi, a dečki su ga slijedili. Pod Zadrinim je vođenjem i zapovijedanjem sredinom rujna 1991., u jeku teških tenkovskih i zračnih napada koji su se neprestano smjenjivali, na Trpinjskoj cesti uništeno više od 30 neprijateljskih oklopnjaka.    

Ponovno je bio prvi i 16. listopada 1991. u Kupskoj ulici nedaleko od Trpinjske ceste, kad su ga dočekali i sasjekli rafali iz neprijateljske strojnice. Vijest o pogibiji zapovjednika – heroja, koliko se duže moglo, držana je u tajnosti kako bi se očuvao moral vukovarskih branitelja. Prvi u napadima, zadnji u povlačenjima, na svoju je posljednju zadaću otišao odbivši ponuđenu pancirku – jer je ni njegovi vojnici nisu imali.

Blago Zadro pokopan je u tuđu grobnicu na Starom katoličkom groblju blizu bolnice, a nakon ekshumacije je, zajedno sa sinom Robertom koji je 1992. poginuo u borbama oko Kupresa, pokopan na vukovarskom Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata, u Aleji hrvatskih branitelja.

Tekst: Lada Puljizević

Fotoarhiva HVGI-ja