Svojim jednostavnim katamaranom tvrtka Austal USA pobijedila je i u Joint High Speed Vessel programu razvoja brzog logističkog broda za američku ratnu mornaricu, marince i kopnenu vojsku

Na iskustvima stečenim unutar HSV eksperimenta američka kopnena vojska, ratna mornarica i marinski korpus započeli su stvarati obrise jedinstvenog zahtjeva za brzim logističkim brodom baziranim na komercijalnim tehnologijama koje se rabe za gradnju trajekata, uz dodavanje nekih specifičnih zahtjeva kao što je veća nosivost, veći doplov i osiguran prostor za zapovjedništvo s odgovarajućom komunikacijskom opremom. U osnovi su zatražili plovilo slično komercijalnom brzom trajektu, koje bi imalo povećanu vjerojatnost održavanja na površini i nakon oštećenja. Plovilo će morati dobiti i letnu palubu za prihvat i najvećih transportnih helikoptera te posebnu rampu na krmi za brzi ukrcaj i iskrcaj vozila. Zasad se ne spominje mogućnost prihvata lebdjelica.

Povrh tih osnovnih zahtjeva, svaka grana oružanih snaga ima i svoje specifične zahtjeve. Tako kopnena vojska želi da njihov Theater Support Vessel (TSV) ima mogućnost brzog ukrcaja i iskrcaja oklopnih vozila na kotačima Stryker. Mornarica za svoj High Speed Connector (HSC) traži mogućnost što bržeg prijevoza ljudstva i tereta iz stalnih baza u zonu djelovanja. A traže i mogućnost iskrcaja na samu obalu, preciznije rečeno plažu.

Tank-Automotive and Armaments Command (TACOM) objavio je početkom 2003. Objective TSV Request for Information da bi dobio pobliža saznanja o mogućnosti brodogradilišta da odgovore na postavljene zahtjeve. Zahtjevi su bili da plovilo ne bude duže od 121 m, širine najviše 32,3 m. Gaz pri punoj istisnini ne smije biti veći od 4,47 m. Minimalna nosivost tereta je 950 tona, a minimalna brzina krstarenja 40 čvorova. Pri toj brzini, ali bez tereta, doplov ne smije biti manji od 4726 nautičkih milja. Uz 31 člana posade, brod mora imati kapaciteta za ukrcaj još 342 “putnika” (342 vojnika i 19 privremeno ukrcanih). Minimalna korisna površina teretnog prostora mora biti 2323 m2.

U lipnju 2004. američka ratna mornarica i marinski korpus donijeli su zajednički Enabling CONOPS ? načela operativne uporabe HSC brodova. Tim su dokumentom detaljno objašnjene vizije uporabe HSC-a u pomorskim operacijama. Razradom operativnih zahtjeva utvrđeno je da se oni u najvećem dijelu preklapaju. Zbog toga su se u prosincu 2004. američka kopnena vojska i ratna mornarica dogovorile da spoje TSV i HSC programe u zajednički Joint High Speed Vessel (JHSV) program. Vodstvo nad programom dodijeljeno je US Naval Sea Systems Command (NAVSEA), preciznije njezinu Program Executive Officer for Ships (PEO Ships). Formiranje JHSV programa značilo je da će ponuđači morati napraviti jednu platformu koja će morati zadovoljiti više zahtjeva.

Bez obzira na to što će brodovi biti jednaki, svaka će grana američke vojske uključena u JHSV program zasebno financirati svoje brodove, što znači da će ih i zasebno rabiti. To znači da će i ugovaranje gradnje, održavanja i remonta ići odvojeno za kopnenu vojsku i ratnu mornaricu. Dozvola za operativno provođenje JHSV programa Department of Defense Joint Requirements Oversight Council dana je 1. studenog 2005. Do rujna 2006. definirana je nova specifikacija zahtjeva za JHSV brodove. Tako je maksimalna dužina povećana na 137,16 m, iako se kao optimalna nadalje navodi dužina od 121,92 m. Širina je ostala istih 32,31 m, a najveći gaz je tek neznatno povećan na 4,57 m, uz dodatak optimalnog gaza od samo 3,05 m. Brod bi trebao održati uporabljivost do stanja mora 3 (visina vala 1,25 m), a održivost na površini sve do stanja mora 7 (visina vala do devet metara). Istovremeno je smanjen zahtjev za maksimalnu nosivost na 700 tona, a s teretom mase 600 tona brod mora preći 1200 nautičkih milja pri brzini krstarenje od 35 čvorova i stanju mora 3. Bez tereta i pri brzini krstarenja od 25 čvorova doplov bi morao biti najmanje 4700 nautičkih milja, a optimalno bi bilo kad bi bio čak 5200 NM.

General Dynamics Bath Iron Works je svoj prijedlog temeljio na Rolls-Roycovom brzom jednotrupnom trajektu
Promijenjen je i broj posade te je povećan na 41. Osim 104 ležaja za ukrcane vojnike na brodu mora biti i barem 312 “avionskih” sjedala. Što se tiče prijevoza tereta, prostor za njegov smještaj ne smije biti manji od 1858,06 m2. Brod mora imati mogućnosti ukrcaja svih borbenih vozila američke vojske, uključujući i tenk M1A2 (mase 62 tone), svih kamiona, te Expeditionary Fighting Vehicle marinaca. Osim toga na brodu mora biti oprema i pripremljen prostor za ukrcaj kontejnera od 20 stopa (šest metara). Brod mora imati i teretno dizalo namijenjena prijevozu materijala iz teretne palube na letnu palubu (nosivosti 12 247 kg), te teretnu rampu za prekrcaj tereta na brod i s broda na pristanište (nosivosti 18 144 kg). Letna paluba treba biti dovoljno velika i snažna da primi transportne helikoptere CH-53, CH-46 i MH-60. Ugrađena oprema mora osiguravati prihvat helikoptera danju i noću, po svim vremenskim uvjetima te do stanja mora 3.

Naravno, važan čimbenik u JHSV programu jest i cijena. Za prvi brod iz klase kao prihvatljiva cijena navedeno je 210 milijuna dolara, a za svaki sljedeći 170 milijuna (po vrijednosti dolara iz 2008.).
Proces selekcije ponuda i odabira pobjednika podijeljen je u dvije faze. Prva faza obuhvaća proučavanje preliminarnih projekata, selekcija najprihvatljivijih i davanje ugovora za daljnji razvoj. Druga faza je odabir pobjednika i davanje ugovora za gradnju prvog broda.

Odabir projekata
Prijedlozi timova predvođeni Austal USA, Bollinger Shipyards i General Dynamics Bath Iron Works u siječnju 2008. odabrani su za prvu fazu odabira. Na toj osnovi NAVSEA im je dodijelio ugovore za detaljiziranje preliminarnih projekata. Svaki je ugovaratelj zbog toga dobio tri milijuna dolara. U prvoj fazi iz daljnjeg dijela natječaja eliminiran je četvrti tim koji su činili Maersk Line, Derektor Shipyards i Gibbs & Cox.

Tvrtka Bollinger Shipyards je okupila međunarodni tim uključujući australske tvrtke IncatTasmania Pty Ltd i Revolution Design Pty Ltd, američka državna brodogradilišta Nichols Brothers i Kvichak, te privatno brodogradilište Gladding-Hearn (Duclos Corp). Njihov JHSV prijedlog temelji se na Incatovom aluminijskom katamaranskom trajektu dužine 112 m.

General Dynamics Bath Iron Works je svoj prijedlog temeljio na Rolls-Roycevom brzom jednotrupnom trajektu čelične konstrukcije. Za pogon je predlagana kombinacija dizelskih motora i plinskih turbina, spojenih s vodomlaznim propulzorima. Brod je imao veliki teretni prostor te velike mogućnosti samostalnog ukrcaja i iskrcaja ljudi i tereta. Cjelokupni krmeni dio broda bio je letna paluba sposobna za prihvat najvećih transportnih helikoptera, pa i V-22 Ospreya.

Austal je ponudio dva projekta. Jedan je bio katamaran a drugi trimaran, oba temeljena na već provjerenim rješenjima s brzih trajekata. Nakon proučavanja njihovih prijedloga, NAVESA je 13. studenog 2008. objavila da je ugovor za daljnji razvoj budućeg JHSV broda dobila tvrtka Austal USA, te da će zbog toga dobiti i ugovor vrijedan 185,4 milijuna dolara za nastavak projekta. Tim su ugovorom obuhvaćeni troškovi razrade projektne dokumentacije te gradnja prvog broda. Prema sadašnjim planovima Austal USA bi na kraju mogao napraviti deset JHSV brodova ukupne vrijednosti 1,6 milijardi dolara, što je smanjenje za dva broda koja je trebala dobiti kopnena vojska. Od toga bi pet koristila kopnena vojska, a pet ratna mornarica. Odluka o gradnji preostalih devet brodova ovisit će o brzini gradnje prvog broda, te će se donijeti u razdoblju od fiskalne godine 2009. do 2013. Prvi brod, namijenjen kopnenoj vojsci, trebao bi biti isporučen 2011., a isporuka prvog JHSV-a za ratnu mornaricu planirana je za 2012.

Nakon što je osigurao ugovor, Austal je objavio da će njegov brod biti katamaran dužine 103 m i nosivosti 635 tona (u originalnom tekstu zapravo piše istisnina, ali je sigurno riječ o pogreški jer je osnovni zahtjev za JHSV tražio minimalnu nosivost od 600 tona). Po osnovnim će odlikama biti sličan prije opisanom WestPac Expressu. Iako trimaran pruža bolje maritimne odlike, posebno na nemirnom moru, katamaranska forma trupa odabrana je zbog niže cijene. Osim toga u osnovnim se zahtjevima stabilnost broda nije posebno navodila. Iz istog razloga nije prošao ni Bollinger/Incatov prijedlog aluminijskog katamarana s dizelskim motorima, koji je imao bolje pomorstvene odlike, ali i znatno veću cijenu. Katamaran pruža i veću površinu letne palube s koje mogu djelovati i helikopteri veličine CH-53. Austalov će JHSV rabiti dizelske motore MTU 8000, koji se rabe i na Austalovim brzim brodovima Hawaii Superferry. MTU-ovi motori su se već dokazali kako na civilnim tako i na ratnim brodovima, te se smatraju najsigurnijim odabirom. Uz njih će ići ZF reduktori, Wartsilini vodomlazni propulzori te Isotta Fraschinini generatori, a sve kako bi brodovi imali što veću pouzdanost. Naravno, ovaj se odabir još mora potvrditi tijekom razrade projekata i testiranja prvog broda.

Sa svojih 103 m Austalov JHSV je veći od WestPac Expressa (101 m), ali znatno manji od Hawaiinih trajekata (113 m). U Austalu ističu da su tijekom projektiranja JHSV-a iskoristi svo znanje i iskustva stečena tijekom projektiranja i korištenja njihovih brzih trajekata, koji su onda prilagodili vojnoj namjeni. Tako će njihov JHSV moći na veće udaljenosti prevesti 150 ljudi, s 104 trajna i 46 privremena ležaja. Na njemu će biti i 312 sjedala sa širokim razmakom između redova za što ugodnije putovanje na dužim relacijama. Posada će imati 41 člana.
Zanimljivo je da će na brodovima u službi kopnene vojske biti vojna posada, dok će za one u službi mornarice brinuti civilna posada koja će potpisati ugovor s Military Sealift Command. Još nije do kraja definirano hoće li zbog toga ti brodovi imati različitu razinu udobnosti prostorija za smještaj posade.

Faza razrade projekta
I dok se faza stvaranja preliminarnog projekta isključivo odvijala u australskom dijelu tvrtke Austal, druga je faza podijeljena između projektnih ureda u Australiji i Sjedinjenim Američkim Državama. Australski je tim smješten u Hendersonu u zapadnoj Australiji, a američki u Daphneu (Alabama), tek petnaestak kilometara od Mobile Baya. Radi ubrzanja projektiranja pritom se rabi računalni program AutoCAD ShipConstructor 3D. S obzirom na to da su projektni uredi udaljeni tisućama kilometara, posebno se pazilo da računalni program bude istovjetan kako ne bi došlo do nesklada u projektima. Projektni su uredi međusobno spojeni preko zaštićene mreže.

Na razvoju JHSV broda Austalov glavni partner je tvrtka General Dynamics Advanced Information Systems. Njezina glavna zadaća je integracija i testiranje svih elektroničkih sustava, uključujući i Open-Architecture Computin Infrastructure (OpenCI), internu i vanjsku komunikaciju, elektroničke sustave navigacije, sustave letne palube i sustave za samoobranu broda. Sustavi za samoobranu broda opisuju se kao obrana od terorističkih prijetnji, a na crtežima JHSV-a prikazani su kao četiri teške strojnice kalibra 12,7 mm, po jedna smještena na svaki kut broda.
Austal navodi da će JHSV graditi kao komercijalni brod (trajekt) koji će prilagoditi vojnoj uporabi. To znači da će se povećati razina zaštite od požara, ugraditi letna paluba i pripadajuća oprema za sigurni prihvat helikoptera, C4I (Command, Control, Communications, Computers and Intelligence) sustav za komunikaciju sa zapovjedništvima, drugim postrojbama i brodovima i već spominjana zaštita od terorističkih napada. I dok će se Austalovi stručnjaci unutar osnovnog projekta pozabaviti i pitanjem povećane otpornosti na požar, stručnjaci General Dynamics Advanced Information Systemsa moraju razraditi rješenja za opremanje letne palube, odabir i integraciju C4I sustava, te protuterorističku zaštitu. Na njihovu sreću Austalovi i General Dynamicsovi stručnjaci već imaju bogato iskustvo u suradnji jer su zajednički razvijali klasu Independence. Zanimljivo je daće Independence, iako je priobalni ratni brod, biti za 24,4 m duži od JHSV-a koji je transportni brod. Osim toga Independence je trimaran, a JHSV će biti katamaran. S obzirom na to da je riječ o ratnom brodu, pogon će biti kombinacija dvije plinske turbine i dva dizelska motora koji će osiguravati brzinu krstarenja veću od 40 čvorova, te kratkotrajnu vršnu brzinu veću od 47 čvorova. Tek toliko da spomenemo da je nosivost Independencea 608 tona, što je samo 27 tona manje od JHSV-a.

Iako se po svojoj osnovnoj namjeni Independence i JHSV jako razlikuju, stručnjaci General Dynamicsa će, kao bi uštedjeli vrijeme i novac, OpenCI arhitekturu razvijenu za Independence primijeniti, naravno u nešto jednostavnijoj formi, i na JHSV-u. Kad je riječ o C4I opremi za JHSV, najvećim dijelom će je odabrati ministarstvo obrane, što bi moglo značiti mnogo posla oko integracije. U procesu odabira i integracije stručnjaci General Dynamicsa usko surađuju s SPAWAR-om (Space and Naval Warfare Systems Commnad) da bi zadobili mogućnost “plug and play” (uključi i koristi) uporabe računala, ali i lakše povezivanje s vanjskim komunikacijskim sustavima, posebice s umreženim zapovjednim sustavima. I upravo je na tom dijelu povezivanja u te nove umrežene komunikacijske i zapovjedne sustave ključna uloga SPAWAR-a. Stručnjaci General Dynamicsa samostalno moraju razviti sustav za unutarnju komunikaciju i odabrati isporučitelje navigacijskih sustava. U obzir dolaze samo oni navigacijski sustavi koji imaju ECDIS-N (Electronic Chart Display and Information System) certifikat.

General Dynamics Advanced Information je zadužen i za završno projektiranje krova nadgrađa, kako bi se uskladio s optimalnim rasporedom antena raznoraznih elektroničkih sustava. Uz to usko surađuje s Naval Air Systems Command (NAVAIR) oko odabira sustava i njihova razmještaja na letnu palubu i oko nje. Posebna se pozornost pridaje razmještaju sustava za vizualnu pomoć pri slijetanju i osvjetljavanje letne palube. Zahvaljujući katamaranskoj formi trupa, te širini od 28,5 metara, projektantima nije bio problem naći prostor za dovoljno veliku letnu palubu na koju mogu sletjeti i najveći transportni helikopteri. Problematikom opremanja letne palube i pripadajućim sustavima bavi se i General Dynamics Information Technology. Njihova je zadaća analizirati odnos veličine palube i zahtjeva prihvata različitih helikoptera. Iako se pritom kao glavni tip spominje CH-53, velika se pozornost posvećuje i drugim helikopterima (kao što je CH-47 sa svoja dva velika rotora). Povrh toga na Austalovim se crtežima JHSV-a (označenog kao JHSV-1) na krmenom dijelu, između nadgrađa i letne palube vidi (za sada otvoreni) prostor u kojem je smješten jedan SH-60. Na jednom starijem crtežu vidi se hangar za smještaj dva helikoptera veličine SH-60. Zanimljivo je da se mogućnost opremanja JHSV-a helikopterom do sada nije nikad spominjala pa nije posve jasno je li to tek prijedlog proizvođača ili zahtjev ratne mornarice.

Iako bi se JHSV-i mogli naći i u zadaćama desantiranja marinskih snaga, njihovo je obrambeno oružje (barem prema sadašnjim planovima) ograničeno na četiri teške strojnice kalibra 12,7 mm. Povrh toga riječ je o ručno pokretanim oružjima opremljenim relativno jednostavnim optičkim ciljnicima. Ta je kombinacija dostatna tek za samoobranu broda od lakih plovila. Zbog toga ne čudi da proizvođač navodi da je JHSV-e moguće opremiti i sa znatno učinkovitijim daljinski upravljivim paljbenim stanicama. Iako se ova oružja mogu opremiti i teškim strojnicama kalibra 12,7 mm, češće i znatno učinkovitije rješenje je opremanje automatskim topovima od 20 ili 25 mm. U bliskoj budućnosti JHSV-e bi mogli, za potrebe samoobrane, opremiti i nesmrtonosnim (non-lethal) oružjima, koja se intenzivno razvijaju. Na JHSV-ima će biti dovoljno i prostora i nosivosti da se po potrebi na njih ugrade i ta, ali i znatno veća oružja.

Ubrzavanje procesa
Za razliku od LCS-a, čiji je proces odabira zapao u (ponajviše novčane) probleme te se odužio izvan svih prvobitno određenih rokova, pa je čak došlo i od otkazivanja gradnje dva broda, proces odabira JHSV-a (zasad) teče glatko. Zapravo se može uzeti kao primjer učinkovita rada NAVSEA. Od odobravanja Analysis of Alternatives studije u travnju 2005., preko usklađivanja zahtjeva kopnene vojske, ratne mornarice i marinaca u studenom iste godine, pa do zahtjeva za ponude u kolovozu 2007., sve je, barem za standarde američkih oružanih snaga, išlo jako brzo i glatko. Povrh toga je odabir samog plovila trajao dvije i pol godine, što je znatno brže u odnosu na tipičan odabir bilo kakvog sustava u američkih oružanim snagama. Jedan od razloga za ovakvu uspješnost sigurno je i velika potreba za JHSV-om. Osim toga sam brod se temelji na dokazanoj komercijalnoj tehnologiji koju nije trebalo dodatno razvijati, što je podjednako dobro utjecalo na brzinu odabira, ali i na smanjenje cijene cijelog programa.

Što se tiče Austala razvoj JHSV-a ići će istodobno s dovršenjem razvoja LCS-a (klase Independence). I dok je budućnost Independencea još uvijek upitna, što se tiče JHSV-a Austal ima čvrsti ugovor koji će nesumljivo dovesti do gradnje barem deset brodova. Zbog toga već investiraju u proširenje brodogradilišta Mobile gradnjom novih kapaciteta veličine 70 000 m2, nazvanih Modular Manufacturing Facility kako bi se istaknulo da će na njima moći graditi i LCS-e i JHSV-e. Iako još nije sigurno da će Independence pobijediti u LCS projektu, Austal USA najavljuje da će samo zbog JHSV-a povećati broj radnika u Mobile brodogradilištu sa sadašnjih 1000 na 1500. Tako će ovo brodogradilište postati najveće u Sjedinjenim Američkim Državama specijalizirano za gradnju aluminijskih brodova, ali i velikih aluminijskih konstrukcija.

Opis broda
Vojna uporaba katamarana (kao i trimarana) nema veću tradiciju. Austalov JHSV je polu-SWAT katamaran čija je forma trupa prilagođena postizanju velikih brzina plovidbe. Zbog toga je napravljen od aluminija, koji doduše povećava cijenu, ali zato znatno smanjuje masu. Dužina preko svega bit će mu 103 m, najveća širina 28,5 m, a najveći gaz 3,83 m. Zanimljivo je da se u službenim Austalovim podacima ne spominje istisnina. Zato se navodi da će brod pokretati četiri dizelska motora MTU 20V8000 M71L, pojedinačne snage 9,1 MW. Za prijenos snage na četiri vodomlazna propuloza Wartsila WLD 1400SR “brinut” će se četiri reduktora ZF 6000NR2H. To će biti dovoljno za vršnu brzinu (s teretom) od 43 čvora. S teretom mase 635 tona najveća brzina krstarenja biti će “samo” 35 čvorova. Isti će se teret moći prevesti na najveću udaljenost od 1200 nautičkih milja. Površina teretnog prostora bit će 1863 m2, s prosječnom visinom od 4,75 m. Za ukrcaj i iskrcaj vozila rabit će se krmena rampa koja je u odnosu na uzdužnicu broda zaokrenuta za 45 stupnjeva prema desnom boku. Lijevo do rampe je teleskopska dizalica koja će pri dužini rastezanja od 10 m imati nosivost od 18,2 tone, a pri 15 m 12,3 t.

Siniša RADAKOVIĆ