Trideseta je godina otkako su se branitelji Dubrovnika, Srđ i Sveti Nikola na jedinstven način isprepleli i spojili u priču o čudu koje se 6. prosinca 1991. dogodilo na brdu nad Gradom. Bio je to dan koji je započeo kao zastrašujuća najava sloma obrane, a završio je kao dan veličanstvene pobjede

Napadi s kopna, mora i iz zraka na Dubrovnik započeli su 1. listopada 1991. i trajali su danima, noćima. Granate su padale po staroj gradskoj jezgri i zidinama, ulicama grada, skloništima, školama, kućama, gorjele su šume i okolna sela, ginula su djeca, civili, branitelji. Borbe se vode na Osojniku, Čepikućama, u Dubrovačkom primorju, Konavlima, Cavtatu, Slanom, Župi dubrovačkoj, Brgatu, Žarkovici. Samo u prvom tjednu napada poginulo je ili ranjeno 127 dubrovačkih branitelja i civila.

Grad i dubrovačko područje je bez vode, struje i telefona, u informacijskoj izolaciji i pomorskoj blokadi. Početkom listopada to je područje branilo 700-tinjak dragovoljaca, slabo naoružanih branitelja koji su oskudijevali u svemu. S druge strane, na njih je išlo 11 000 pripadnika jugoarmije, rezervista iz Srbije i Crne Gore koji su očekivali brzu pobjedu.

Tijekom studenog napadi se nastavljaju i jačaju, ruši se i gori na sve strane, pod stalnim je napadima požare nemoguće gasiti, proglašene opće opasnosti traju noćima i danima, bez prestanka. Skupine branitelja u brzim se brodicama noću probijaju prema Dubrovniku, probijaju blokadu i pokušavaju Dubrovčanima dostaviti bar mrvice onog bez čega se živjeti ne može: lijekove, pelene za djecu, mlijeko… Prkosni i ponosni Dubrovčani i u tim se okolnostima odupiru – u kratkim predasima i prividu mira oni u skloništima organiziraju izložbe i koncerte, 5. prosinca obilježavaju 200. godišnjicu Mozartove smrti.

A dan kasnije, 6. prosinca 1991., započinju sati najvećeg ratnog razaranja i gubitaka. Tisuće projektila padaju po gradu, siju smrt i užas, a na brdu Srđ se tridesetak branitelja, uglavnom dvadesetogodišnjaka, ispriječilo nadirućoj neprijateljskoj sili i nakon čitavog dana borbi je natjeralo na povlačenje.

U tom, jednom danu život je izgubilo 19 civila i branitelja, a ranjeno je njih 70. Srđ i grad su obranjeni. U spomen na taj dan, na te ljude, Grad Dubrovnik proglasio je 6. prosinca Danom dubrovačkih branitelja.

---

Tijekom Domovinskog rata na dubrovačkom području poginulo je više od 300 branitelja i civila, svoje domove bilo je prisiljeno napustiti više od 30 tisuća stanovnika. Dubrovnik su 6. prosinca 1991. na prvim crtama obrane branila i obranila točno 163 branitelja, i po tome će se kasnije nazvati dubrovačka 163. brigada.

---

“U ovom bezumnom napadu poginulo je 19 osoba, ranjeno oko 70 njegovih stanovnika, u povijesnu jezgru palo je više od 600 razornih topničkih projektila. Devet palača je u potpunosti izgorjelo uključujući i zgradu Festivala Dubrovnik s dokumentacijom koja je skupljana 43 godine te palaču u Širokoj ulici, dom i atelier Iva Grbića sa svim njegovim djelima. Tog ‘crnog petka’ srušen je i križ na Srđu, a potpuno je izgorjela zgrada Interuniverzitetskog centra s knjižnicom od oko 25 000 bibliotečnih jedinica. Od ukupno 824 objekta unutar gradskih zidina, oštećen je 461 objekt.”

Varina Jurica Turk, ravnateljica Muzeja Domovinskog rata u Dubrovniku

---

Spomen-obilježje dubrovačkom ratnom fotoreporteru Pavu Urbanu otkriveno je na zidu Luža, na mjestu na kojem je 6. prosinca 1991. u ranim jutarnjim satima snimio svoje posljednje fotografije. Imao je 23 godine, bio je dragovoljac u obrani svojeg grada i svojim je fotografijama govorio o istini ranjenog grada. Pokopan je na groblju Boninovo u Dubrovniku. Odlikovan je Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana te Spomenicom Domovinskog rata.

Obilježavajući 30 godina od njegove pogibije i najžešćeg napada agresora na prostor unutar zidina grada, Umjetnička galerija Dubrovnik postavila je izložbu Prizori tame i izložila 23 fotografije iz muzejske zbirke moderne i suvremene umjetnosti.

U Luci Dubrovnik otkrivena je ploča poginulom policajcu Vlahu Škilju.

---

Na Srđu, simbolu obrane Dubrovnika, poprištu teške bitke ali i mjestu velike pobjede šačice branitelja 6. prosinca 1991., i ove je godine odana počast svim braniteljima poginulim za slobodu juga Hrvatske. Veterani, članovi obitelji, prijatelji, predstavnici brojnih udruga proizišlih iz Domovinskog rata polagali su vijence i palili svijeće pred križem na Srđu. Odavanju počasti nazočili su i izaslanik Predsjednika RH posebni savjetnik za veterane Domovinskog rata general-pukovnik Marijan Mareković, izaslanik predsjednika Sabora župan Nikola Dobroslavić te izaslanica predsjednika Vlade RH ministrica poljoprivrede Marija Vučković. Zajedničku molitvu za poginule branitelje i civilne stradalnike predvodio je fra Ivan Kramar.

Tijekom višednevnog programa obilježavanja Dana branitelja Dubrovnika i 30. obljetnice obrane grada počast poginulim braniteljima odana je paljenjem svijeća i polaganjem vijenaca na groblju Boninovo, Muslimanskom groblju na Boninovu, Sustjepanu – malom naselju Rijeke dubrovačke u kojem je od 79 kuća njih 78 bilo direktno pogođeno, kod spomenika poginulim pripadnicima MUP-a ispred zgrade MUP-a i prisjećanjem na stradale vatrogasce i pripadnike HRM-a kod spomen-obilježja na Liechtensteinovu putu, dok su u Staroj gradskoj luci vijenci spušteni u more u sjećanje na pomorce i branitelje stradale na moru.

Priredila: Lada Puljizević

Foto: Muzej Domovinskog rata, Tomislav Brandt