Da bi se uspostavio didaktički odnos kao temeljno polazište nastave potrebna su tri elementa: nastavnik, polaznik i nastavni sadržaji koji se prenose u organiziranom i planiranom nastavnom procesu

U ovom članku pokazat ćemo kako se kroz vojnu nastavu osim stjecanja općih, vojno stručnih i specijalističkih znanja razvija prijeko potrebna suradnja i vojnička solidarnost unutar vojne postrojbe. Tako se preko znanja utječe na stvaranje uvjerenja i moralnih vrijednosti kao što su čast i poštenje bez kojih bi vojna postrojba bila neučinkovita. Naime, sama znanja koja će postići pripadnici vojne postrojbe nisu dovoljna za njezino učinkovito djelovanje kako u ratu tako i u miru. Za vojnu postrojbu je potrebno nešto više a to je osjećaj upućenosti i pripadnosti vojnoj postrojbi koji se izgrađuje u uspješnoj vojnoj nastavi. Isto tako neizmjerno je veliko značenje domoljublja koje je posebno bilo važno u pobjedničkom Domovinskom ratu. Domoljublje ima golemo značenje i u razdoblju mira. Nastavno gradivo se svlada ma koliko teško bilo, a suradnja i međusobna solidarnost i časno postupanje se izgrađuje savješću i dugotrajnim zajedničkim radom. Bez vojničke solidarnosti i časnosti ne bi bilo adekvatne socijale kohezije unutar vojne postrojbe a time ni njezinog učinkovitog djelovanja kako u ratu tako i u miru. Zbog svega toga vojna izobrazba ima osim srodnosti s civilnim obrazovanjem i neke svoje specifičnosti koje ćemo iznijeti u ovom članku. Navedeni specifikumi nastaju iz prostog razloga jer vojska je posebna državna institucija s temeljnim ciljem obrane u ratu, kao i sprječavanje agresije u miru. Kako su to komplicirane zadaće od vitalnog interesa za svaku državu, to će i načela i tehnike vojne izobrazbe biti podređena temeljnim ciljevima obrane. S obzirom na to da je važnost dočasnika i časnika koji rade s vojnicima prenoseći im prijeko potrebna znanja i vještine golema akcent ćemo staviti upravo na njihovu nastavničku djelatnost s temeljnim ciljem da se ona podigne na još višu razinu. Vojna nastava temelji se na dostignućima suvremene znanosti a posebno pedagogije, sociologije, psihologije, metodike i didaktike. Nadalje u ovom članku reći ćemo nešto o didaktici s akcentom na vojnu didaktiku.

Didaktika je nastala od grčke riječi didasko – poučavam i didaskolos – učitelj. Prvi put ovaj termin se analizira kod Jana Amosa Komenskog (1592.-1670.) u njegovom djelu Velika didaktika. Komenski u svom djelu razmatra intelektualni, moralni, vjerski i građanski odgoj. Postupno se domena didaktike svodi na nastavu. Osim Komenskog osnivačem didaktike smatra se i W. Ratke. U tom smislu mogli bismo reći da je didaktika teorija nastave i intelektualnog obrazovanja kao i o biti nastavnog procesa, te ciljevima, sadržajima, organizacijskim formama načelima i metodama nastave. Didaktika je onaj dio pedagogije koji se prvenstveno bavi nastavom i procesom učenja. Kao teorija nastave, bavi se pitanjem svrhe i zadaće nastave koju vidi u obrazovnim procesima (stjecanje znanja, razvijanje sposobnosti) i odgojnim ciljevima (afirmativnim; razvijanje interesa, afirmacija racionalnih stavova, poticanje korisnih potreba). Didaktika ostvarivanje ciljeva povezuje s visokodjelotvornom organizacijom ukupne nastave kao i njezinih sastavnih dijelova (školska godina, mjesec, dan nastavni sat ili neko vrijeme planirano projektom i slobodnim ustrojem nastave) i nastavno predmetnih sadržaja, tematskih i nastavnih jedinica. Ono što je za nas posebno važno istaknuti je da didaktika istražuje djelotvornost nastave formulirajući didaktička načela kao svojevrsnu zakonitost utemeljenu na logičkoj vezi “kad-ako onda”, traga za uspješnim načinima ostvarivanja ciljeva s pomoću provjerenih nastavnih metoda, prilagođava nastavu veličini obrazovnih skupina (i obrnuto), promišlja tijek nastave i artikulira ga spram logike spoznajnog procesa i procesa učenja, primjenjuje i razvija sustav praćenja, ocjenjivanja i vrjednovanja učinaka nastave, primjenjuje znanstvenu metodologiju radi razvoja i utjecaja na nastavnu praksu. U cilju podizanja kvalitete nastavnog procesa didaktika se sve više osuvremenjuje upravo na planu logike spoznajnog procesa i sve veće učinkovitosti nastave.

Srodnosti i razlike didaktike i metodike

Za naše nastavnike prijeko je potrebno jasno razlikovanje didaktike od metodike pojedinih nastavnih predmeta. Između didaktike, kao opće teorije obrazovanja, i obrazovno-nastavne prakse stoje metodike pojedinih predmeta, koje se često nazivaju specijalnim didaktikama jer se njihova posebnost ogleda u primjeni didaktičke teorije na pojedine predmete. Tako npr. metodika fizike ustvari je primjena didaktičkih teorijskih dostignuća na jedan poseban predmet-fiziku. Isto tako postoji metodika taktike, matematike, engleskog jezika, povijesti itd. U tom smislu postoji prijeko potrebna suradnja između didaktike i metodika pojedinih predmeta. Suvremena didaktika sadrži didaktički srodne sadržaje (teorija kurikuluma) jer se bavi intencijama (ciljevi), sadržajima, strategijama, medijima i vrjednovanjima. Svi su didaktički ciljevi podređeni temeljnom nastojanju da se tijekom osmišljenog nastavnog procesa postignu optimalno što bolji rezultati. U suradnji s drugim znanostima, kao što su pedagogija, psihologija, gnoseologija, sociologija, a u radu s odraslim andragogija u nastavi se danas postižu veoma zapaženi rezultati.

Didaktički odnos

Da bi se uspostavio didaktički odnos kao temeljno polazište nastave potrebna su tri elementa: nastavnik, polaznik i nastavni sadržaji koji se prenose u organiziranom i planiranom nastavnom procesu. To je takozvani didaktički trokut u kojem se uspostavlja dinamično djelovanje navedenih čimbenika nastavnog procesa. Njihovim međudjelovanjem valja uspostaviti ravnotežu ne zapostavljajući ni subjekte nastave (polaznik, nastavnik), a ni predmet nastave (sadržaj učenja). Isticanje važnosti pojedinog čimbenika nastave često označavaju sintagme kao nastava orijentirana na polaznike, nastavnika ili nastavnu građu. Ono što je za nas posebno važno je da u suvremenoj didaktici tzv. didaktički trokut zamjenjuje četverokut: polaznik, gradivo, nastavnik, mediji. Bez medija nezamisliv je suvremeni didaktički odnos. Tu se podrazumijeva golemo značenje računala kao i ostalih medija u suvremenoj nastavi. Didaktički odnos uspostavlja se prije svega u programiranom nastavnom procesu. Međutim, didaktički odnos uspostavlja se u svim onim situacijama kad imamo proces podučavanja. Bezbroj je takvih situacija u kojima čovjek uči. Zbog toga i kažemo da je pogrešno misliti da čovjek uči isključivo u nastavnom procesu. Tako npr. kad roditelj podučava dijete, prijatelj prijatelje itd. imamo također didaktički odnos. No, didaktika akcent stavlja na odnos koji se uspostavlja u nastavnom procesu kao planiranoj i programiranoj aktivnosti. To nikako ne isključuje čitav niz aktivnosti izvan nastave u kojima se također dolazi do određenih saznanja.

Predmet vojne didaktike

S vremenom, zbog podjele rada, kao i potrebe da se izuče i posebne oblasti društvenog i prirodnog života nastaju posebne ili specijalne grane didaktike, pa je tako nastala i vojna didaktika koja se bavi teorijom i praksom vojne nastave. Nadalje, vojna didaktika bavi se procesima nastave i učenja koji se izvode unutar vojske ili su s njom posredno ili neposredno povezani. Vojna didaktika bavi se raznovrsnim uvjetima u kojima se događaju didaktički procesi, zatim ciljevima i sadržajima obrazovanja u vojsci kao uređenoj formalnoj grupi. Da bi postigla optimalno poželjne rezultate vojna didaktika prati razvoj opće didaktike, pedagogije, psihologije, sociologije, te posebno filozofije i logike spoznajnog procesa. Sa svoje strane vojna didaktika kao posebna ili specijalistička grana opće didaktike i pedagogije svojim stasanjem i razvojem pridonosi napretku navedenih znanosti i obrnuto. Ovdje je nužno istaknuti da didaktika čini veoma opsežnu oblast znanja. Isto kao što samo poznavanje specijalnog znanja ne stvara automatski dobrog nastavnika, tako i samo poznavanje didaktičke teorije ne stvara dobrog nastavnika, iako je to nužan uvjet za nastavnički rad. Možemo teorijski svladati sva načela i didaktička pravila koji se odnose na uspješno pokazivanje, predavanje i vježbe. No, to još ne stvara vještinu njihove praktične primjene. Za stvaranje takve vještine prijeko je potrebna živa, djelatna nastavnička praksa. To znači da se didaktički dar stvara na temelju duboke zainteresiranosti za obrazovanje drugih ljudi. To se nikako ne može postići bez ljubavi i zainteresiranosti za predmet ali i ljude kojima je nastavnik okružen. Na taj način nastavnik u vojnoj nastavi duboko doživljava važnost vojne izobrazbe u vojnoj postrojbi i prevladavajući subjektivne i objektivne zapreke može postići vrlo zavidne rezultate u nastavi. Prema tome sva ona mišljenja da visoke sposobnosti i dar (npr. rječitost) oslobađaju nastavnika od rada na razvijanju didaktičkih vještina bila bi pogrešna. Nadalje, nije dovoljno da budemo samo dobri stručnjaci u svojoj oblasti. Prijeko su potrebne praktične metodičke i didaktičke vještine koje će nas orijentirati da na što jednostavniji način polaznici razumiju nastavnika i nastave nužnu suradnju. Uspješan nastavnik svojom stručnošću i umijećem s malo riječi mnogo će više reći nego onaj nastavnik koji nije dovoljno stručan. Kad se uspostavi valjan didaktički odnos između nastavnika i polaznika onda se nastavni sadržaji svladavaju puno lakše jer se kod polaznika razvija interes i motivacija koja je istinski jamac uspjeha u nastavi. Motivacija je svojevrsni motor svekolikih čovjekovih djelatnosti.
Uspješan nastavnik razgovara s polaznicima i izvan nastave nastojeći prepoznati njihove intelektualne mogućnosti, kao i njihove stavove, navike, način shvaćanja, te njihove predrasude. Poznavanje polaznika u vojnoj nastavi omogućava izbor najuspješnijih načina uvođenja slušatelja u svijet kako općih tako i vojnostručnih i specijalističkih znanja i vještina. Poznavanje didaktike u tom procesu može imati golemu ulogu. Bez poznavanja didaktičkih načela časnik i dočasnik bit će u zrakopraznom prostoru. Poznavanje didaktike omogućava racionalan izbor metoda i sredstava koji vode ka postavljenom nastavnom cilju. na temelju svega, da bi postigao maksimalno dobre rezultate u vojnoj izobrazbi nastavnik će akcent staviti na slijedeće:
• osim poznavanja struke mora poznavati i polaznike i njihove mogućnosti u stjecanju vojnih znanja i vještina
• najprimjerenijim metodama prenosi na polaznike vojna znanja i iskustva
• stvara uvjete da sami polaznici dođu do određenih spoznaja
• analizira i sintetizira postignute rezultate kao i propuste, te mogućnosti njihova otklanjanja
• izgrađuje solidarnost, suradnju i kooperativno učenje u vojnoj postrojbi i pomaže onima koji su nešto slabiji
• formira navike i potiče motivaciju za permanentno učenje ne samo u razdoblju nastave nego kroz cijeli život.
Zanemarivanjem bilo koje navedene djelatnosti rezultirat će slabim rezultatima u izvođenju nastave. Tako primjerice ako ne poznajemo intelektualne i obrazovne mogućnosti polaznika nećemo moći odabrati valjanu nastavnu metodu u svladavanju gradiva. Sveukupni cilj dobre vojne nastave ogleda se u tome da maksimalno angažiramo polaznike kako bi s njihove strane potaknuli samoinicijativu u aktivnom svladavanju novih nastavnih sadržaja. U tom slučaju imamo nastavu koncentriranu na polaznike. No, i tu ne smijemo otići u krajnost jer možemo polaznike opteretiti preko njihovih mogućnosti. Zbog toga u izboru nastavnih metoda u vojnoj nastavi moramo kao nastavnici biti raznovrsni, interesantni i učinkoviti tako što ćemo prema okolnostima koje diktiraju nastavni sadržaji znati mijenjati i živo prilagođavati različite metode i nastavna sredstva. Maksimalna postignuća u vojnoj nastavi postižemo kvalitetnom analizom i sintezom u kojoj je nužna suradnja svih pripadnika vojne postrojbe. Podrazumijeva se da neće svi polaznici moći jednako biti angažirani u nastavi. No, uspješan nastavnik uvijek će paziti da mu se pojedini polaznici ne pasiviziraju. U protivnom dolazit će do nepotrebnih zastoja i nastavni proces neće se moći razvijati željenom dinamikom i učinkovitošću. Tako npr. možemo s predavačke metode rada preći na grupni rad ili problemsku nastavu, zavisno od procjene postignuća i angažmana polaznika u nastavi. Ponekad je čak dobro napraviti kratku stanku, ispričati nešto duhovito što ima veze s nastavom. Općenito je dokazano različitim istraživanjima da oni nastavnici koji imaju smisla za humor u nastavi postižu daleko bolje rezultate od onih nastavnika koji su u nastavi stereotipni i za određene uzraste i preozbiljni. To nikako ne smijemo shvatiti doslovno i shematski. Naime, shematizam u nastavi nije dobar jer može odvesti u monotoniju i dosadu kao najveće protivnike uspješne nastave.
U cilju postizanja maksimalno poželjnih rezultata vojne nastave vojna didaktika akcent stavlja na slijedeća pitanja:
• izbor, praktično i didaktičko pripremanje nastavnika
• povezivanje didaktičkih djelatnosti nastavnika s njegovim ostalim zadaćama
• sociološko okruženje učenja
• psihološke pojave koje se javljaju u nastavi
• spoznajni (gnoseološki) i logički temelji nastavnog procesa i procesa učenja
• formiranje općeg, vojno stručnog i specijalističkog znanja.

Izbor, praktično i didaktičko pripremanje nastavnika

Nastavnik je još uvijek nezamjenjiv subjekt nastave. Jedan od prvih zahtjeva koji mora imati je njegova visoka stručnost. Kad kažemo visoka stručnost to ne znači istodobno i visoku stručnu spremu jer možemo imati u nastavi i instruktore koji ne moraju uvijek imati visoku stručnu spremu, ali moraju biti u svom poslu visokostručni. No, kad je riječ o nastavnicima u vojsci u pravilu moraju imati završene studije i položene stručne ispite. Bez provjereno visoke stručnosti nastavnik neće uspješno obavljati taj vrlo zahtjevan posao. Ovaj prvi uvjet za uspješnu nastavničku djelatnost jedan je u nizu zahtjeva kojima mora na valjan način uspješan nastavnik na primjeran način udovoljiti.
Drugo, što mora krasiti uspješnog nastavnika osim izvrsnog poznavanja svoje struke i primjerena pedagoško-didaktička i metodička pripremljenost za izvođenje nastavnog procesa. U tom cilju nastavnik se bez obzira na stručnu spremu mora redovito pripremati za izvođenje nastave. Bez dobre i pravodobne pripreme nastava neće biti uspješna. Nepripremljen nastavnik je nesiguran i neuvjerljiv što će polaznici bez obzira na prethodnu naobrazbu brzo prepoznati.
S obzirom na stalni razvoj znanosti uspješan nastavnik mora biti u tijeku znanstvenih otkrića i novih spoznaja do kojih se dolazi tako da kažemo svakodnevno. Najveća opasnost koju nastavnik mora izbjeći je takozvano uspavljivanje poslije završenih studija. Završetkom studija našem budućem nastavniku tek se otvaraju novi putovi koji vode uvijek novim spoznajama. U cilju permanentnog usavršavanja koje praktički traje kroz cijeli radni vijek, pa na određen način i poslije dobar nastavnik odlazi na odgovarajuće stručne seminare, prati stručnu literaturu, razmjenjuje iskustva s kolegama kako iz neposredne struke tako i srodnih struka.
Na posljetku, uspješan nastavnik objavljuje stručne radove u stručnim publikacijama. Na taj način znanje proizvodi nova znanja pri čemu se praktički stvara beskonačni niz novih spoznaja.
Treće, danas nastavnik mora aktivno znati najmanje jedan strani jezik, drugima se služiti kako bi mogao pratiti literaturu i na stranim jezicima.
Danas je nezamislivo izvođenje suvremenog nastavnog procesa bez računala, kako kod nastavnika tako i kod polaznika. Na fonu računala, uporabe simulacija i aplikacija u nastavi imamo permanentni napredak jer tehnika na ovom području postiže golema i brza napredovanja. No, osim svekolike važnosti koju nam pruža računalo i ostala tehnička sredstva u izvođenju nastave treba istaknuti da je čovjek još uvijek nezamjenjiv čimbenik nastavnog procesa. Samim tim što je operator u vojnoj nastavi čovjek je i glavni kreator.

Povezivanje didaktičke djelatnosti s ostalim zadaćama nastavnika

Iako središnja, a time i najvažnija, treba istaknuti da didaktička djelatnost nastavnika nije jedina. Obavljajući svoju temeljnu djelatnost u nastavnom procesu nastavnik mora obavljati niz drugih djelatnosti u sklopu vojne službe ako se radi o vojnim osobama. Treba istaknuti da u vojnoj nastavi imamo i nastavnike koji nisu djelatne vojne osobe. Podrazumijeva se da je za uspješnu nastavničku djelatnost osim psihofizičkog zdravlja potrebna i primjerna psihofizička kondicija koju treba redovito održavati.
Slijedeća važna odlika nastavnika u vojnoj nastavi je specifična sinteza teorije i prakse. Vojna djelatnost ubraja se u onu skupinu ljudskih djelatnosti gdje je na vrlo visokoj cijeni praktična primjena i provjera teorijskih dostignuća. Vjerojatno da je razlog tomu što je vojna djelatnost povezana sa životom čovjeka koji treba maksimalno zaštititi kako u ratu tako i u miru. Tako npr. dočasnik koji izvodi nastavu gađanja mora i sam biti dobar strijelac. Mogao bi nastavnik gađanja pričati i vrlo uspješno objašnjavati pravila i teoriju gađanja, ali to neće proći dok se navedena pravila i objašnjenja ne verificiraju na poligonima. Pokazujući svoju visoku strjeljačku vještinu naš dočasnik uživat će ugled i povjerenje kod samih polaznika. Ta vrlo zahtjevna sinteza teorije i prakse važna je na svim stupnjevima vojne nastave. Ovdje je potrebno upozoriti na svu štetnost onih zagovornika prakse bez prijeko potrebne teorije. Takva razmišljanja vode u puki prakticizam isto kao što forsiranje same teorije bez praktične provjere vodi u puko teoretiziranje nastave. Jedno bez drugoga neće moći polučiti dobre rezultate u vojnoj izobrazbi. Kako naši nastavnici u vojnoj nastavi moraju biti samopouzdani i sigurni , vrlo je važno prema smjeru i profilu vojne nastave postići odgovarajući sklad teorije i prakse kako bi postigli maksimalno dobre rezultate.

Odnos teorije i prakse u vojnoj izobrazbi zahtijeva valjanu njihovu sintezu jer vojna nastava ne trpi kako jednostrani verbalizam tako ni prakticizam. U tom cilju teoretska dostignuća stalno se provjeravaju u praktičnoj vojnoj nastavi polazeći od učionica preko kabineta do vojnih poligona. Zbog toga vojna izobrazba mora biti očigledna, isticanjem uvijek valjanih primjera. Vojna nastava bez primjera na odgovarajućim nastavnim sredstvima od shema i grafikona preko zemljovida te neborbenih i borbenih sredstava ne bi bila učinkovita. Zbog toga kažemo da vojna nastava mora biti zorna. Nastavna sredstva i pomagala treba na vrijeme pripremiti i provjeriti prije izvođenja nastave.
Slijedeće načelo vojne nastave je vježbanje. Sintagma – vježba čini čovjeka najviše se odnosi na vojnu postrojbu i njezine pripadnike. Općenito svaka uređena vojska permanentno se nalazi u različitim fazama uvježbavanja kako bi se različite radnje maksimalno uspješno realizirale. Nadalje u cilju postizanja uspjeha u vojnoj nastavi nastavnik će uvijek nastojati na postizanju pozornosti. Bez obzira na to kojom se metodom u realizaciji nastavnog procesa služio nastavnik će uvijek voditi računa koliko i u kojoj mjeri su polaznici aktivno uključeni u nastavu. Zbog toga će prilikom izvođenja nastave povremeno mijenjati metode rada, tako što će, primjerice, recimo predavanje upotpunjavati postavljanjem pitanja s ciljem da dobije povratnu informaciju koliko ga polaznici prate, te da ih istodobno aktivnije angažira u sam nastavni proces. Nastavnik mora biti vrlo sposoban i prenošenju znanja kao i permanentnom radu na tome da sami polaznici dođu do određenih spoznaja.

Slijedeća vrlina koja mora krasiti nastavnika jes elokventnost koja ne smije prerasti u puku slatkorječivost. Dar govora, dokazane i provjerene rječitosti jedna je od vrlo važnih vrlina dobrog nastavnika. Zbog toga će svaki dobar nastavnik osim uže struke neprestano čitati i djela iz književnosti kao i praćenja drugih vrsta umjetnosti. Isto tako u provjeravanju znanja nastavnik će nastojati da mu polaznici ističu nove, njihove primjere što će ujedno biti dokaz da su gradivo razumjeli. Raznim metodama nastavnik se može boriti protiv tzv. mehaničkog učenja ili štrebanja. To nikako ne znači da u realizaciji određenih nastavnih sadržaja i prosto zapamćivanje nema određenu važnost kao recimo kod pamćenja određenih riječi u stranom jeziku. No, i tu treba nastojati da se pronikne u korijen same riječi koja je ustvari materijalni izraz određene misli ili pojma. Na taj način dolazimo do središta samog procesa spoznaja koji zapravo nije ništa drugo nego poimanje ili stjecanje ključnih pojmova iz određene znanosti.
Ovdje treba istaknuti da će primjerenim izvođenjem nastave voditelj nastavnog procesa kod ostalih pripadnika vojne postrojbe razvijati interes i zanimanje za nastavničku djelatnost. To je posebno važno jer će i polaznici vojne nastave u budućnosti dolaziti i sami u poziciju da više ili manje budu i nastavnici. S obzirom na to da nam je svima cilj uspjeh u svladavanju nastavnog gradiva i vještina kod svakog pripadnika vojne postrojbe akcent ćemo staviti na one metodičke i didaktičke vrijednosti koji u bitnome pridonose podizanju uspješnosti nastavničke djelatnosti u vojnim postrojbama. U realizaciji navedenog cilja posebno ćemo se koristiti teorijskim i praktičnim spoznajama nastojeći na tome da znanje bude stimulativno i kooperativno. Na posljetku, obrazovni sustav u uređenoj vojsci mora biti tako programiran da preko provjerenih standarda znanja omogućava afirmiranje i vrjednovanje postignuća i jednakosti šansi kod svih pripadnika vojne postrojbe. Na taj način stvorit će se uvjeti da i promaknuća u vojsci budu ostvarena na temelju stručnosti i znanja.

Tomislav RAVLIĆ