Galopirajuća dostignuća u računalnoj tehnologiji i razvoj digitalnih taktičkih komunikacijskih sustava trebali bi uvelike utjecati na kopneno ratovanje. Zagovaratelji te ideje posebno ističu napredak u smislu ubrzavanja procesa donošenja odluka i raspolaganja puno boljim informacijama koje se putem informatičke mreže bez prekida distribuiraju svim sudionicima…

Digitalno je upravljanje procesima tijekom bitke postalo zajednička karakteristika svih koji žele imati modernu kopnenu vojsku premda su odabrali ponešto različite putove za ostvarenje tog cilja. Zemlje su uvele u uporabu različitu elektroničku opremu koja je najčešće razvijena u domaćim pogonima čime se odgovara na posebne nacionalne značajke i potrebe.

Učinak digitalizacije na bitku na taktičkoj razini nije samo vezan uz učinkovitost BMS-a (Battle Management Systems), iako je osnovni element. Opći koncept obuhvaća prolazak digitaliziranih podataka po cijelom taktičkom bojištu osiguravajući proizvode senzora i drugih izvora informacija cijelom nizu korisnika i omogućujući integraciju zapovijedanja i nadzora (Command and Control – C2) svih dijelova snaga. Dvije su stvari za to ključne: prva je postojanje pouzdane mreže dovoljnog frekvencijskog raspona za prijenos svih podataka, a druga su aplikacije ili sustavi koji imaju zajednički format i protokole kako bi mogli međusobno dijeliti podatke.

Svijest o situaciji

Pojava GPS-a bila je prvi korak u uspostavi automatizirane inačice onog što je postalo poznato kao svijest o situaciji (Situational Awareness – SA). GPS je svakom tko raspolaže uređajem omogućio da zna svoj točan položaj, premda se informacija o tome i dalje distribuirala glasom i ručno unosila na kartu. Budući da je tehnologija postala raspoloživa, KoV SAD-a počeo je istraživati kako se napredak u računalima i komunikacijama može upotrijebiti za automatizaciju procesa i tako eliminirati oslanjanje na glasovnu komunikaciju. Iz tog je nastao digitalni BMS nazvan Force XXI Battle Command Brigade and Below (FBCB2) koji je bio središnji element vježbi Task Force XXI tijekom 1997. te Division Capstone 1999. i 2000. godine. Provedba vježbi u siječnju 2001. dovela je do proglašenja 4. pješačke (meh.) divizije prvom digitaliziranom divizijom.

FBCB2 tvrtke Northrop Grumman bio je prvi sustav koji je koristio GPS transpondere na kopnenim platformama (vozilima). S pomoću njega sve su postrojbe u radio mreži koja je uključivala Raytheonov unaprijeđeni sustav za izvještavanje o položaju (Enhanced Position Location Reporting System – EPLRS), kao i klasične ITT-ove (danas Exelisove) radio uređaje VHF FM SINCGARS, te uz uporabu samooblikovanog taktičkog interneta, izvještavane o položaju vozila. Prvi su put vojnici, neovisno o hijerarhiji, bez posebnih radnji mogli vidjeti gdje se nalaze i gdje su ostali dijelovi njihove postrojbe. Moguć je i ručni unos položaja otkrivenih neprijateljskih snaga te prenošenje jednostavnih zapovijedi. Automatski je prijenos informacija o položaju svima unutar mreže bio velik napredak što se tiče svijesti o situaciji. Moglo se govoriti o kolektivnoj svijesti o situaciji koja je zajedno sa sposobnošću prijenosa zapovijedi i primanja izvještaja danas koncepcijska osnova svih BMS-a.

Problemi s brdima

Ono o čemu su FBCB2 i svi idući sustavi ovisili održavanje je informacijske mreže kako bi se informacije o položajima mogle stalno ažurirati. FBCB2 je prilikom testiranja na poligonu u Kaliforniji funkcionirao dobro, ali u stvarnim se uvjetima u brdovitoj Bosni i Hercegovini krajem devedesetih pokazalo da je održavanje mreže s pomoću radio uređaja čiji domet ovisi o vidnom polju (line of sight) problematično. To je dovelo do razvoja rješenja koje može preskočiti fizičke prepreke širenju signala, točnije, dovelo je do korištenja satelitske komunikacije. FBCB2 s tim dodatkom nazvan je FBCB2-BFT (Blue Force Tracking). Sustav je u ograničenom broju uveden u naoružanje 2002. godine, neposredno prije operacija u Iraku. 

Povratne su informacije s terena pokazale da je omogućio znatno brže procese donošenja odluka, a zapovjednicima da puno sigurnije znaju gdje su im ljudi. Sustav je također odigrao važnu ulogu u osiguranju navigacijskih podataka te omogućio pravilno kretanje postrojbi čak i pri lošoj vidljivosti tijekom pješčanih oluja.

Ukratko, sustav FBCB2 osigurao je zajedničku operativnu sliku i svi koji imaju pristup njemu mogu vidjeti iste informacije. Prednosti i nedostaci jasno su prikazani u priručniku KoV-a SAD-a za mehanizirano pješaštvo opremljeno BVP-om marke Bradley: “Točna i ažurirana zajednička operativna slika ključno je sredstvo za zapovjednike vodova i desetina. Identificira prijateljske položaje, prepreke i druge informacije nužne za uspjeh misije. Jednaka se zajednička operativna slika prikazuje podređenima, nadređenima i susjednim postrojbama. Međutim, zapovjednici vodova i desetina moraju biti svjesni da je zajednička operativna slika točna onoliko koliko su i podaci koji se unose u nju. Neće nužno prikazivati sve neprijateljske položaje ili posebice prijateljske postrojbe koje nisu opremljene FBCB2-om.”

Generali s manje ažuriranih informacija

Prilikom stvaranja slike bojišta treba uzeti u obzir da svi podaci o položajima, ovisno o vremenu između ažuriranja, nisu uvijek točni. Svaka je slika situacije na bojištu kombinacija od vrlo točnih do zastarjelih podataka. Prednost je automatiziranog stvaranja slike u tome da je tempo ažuriranja puno veći te da postoji manji rizik od ljudske pogreške pri prijenosu i unošenju podataka, a to vrijedi za sve razine zapovijedanja. No, kako se penjemo po zapovjednom lancu, automatizirana slika bojišta uključuje sve više različitih izvora informacija i postaje sve slabije ažurirana. Ono što na slici nije toliko ovisno o učestalosti obnavljanja informacija, podaci su o geometriji bojišta, to jest crte i drugi simboli koji označuju područja kao što su minska polja, razgraničenja između postrojbi i druge koordinate. Prednost je automatiziranih sustava što se podaci mogu istodobno ažurirati za sve sudionike.

SAD nastavlja razvijati FBCB2-BFT unapređivanjem sučelja čovjek – računalo i integracijom novih mogućnosti i hardvera. Sustav je ugrađen u više od 120 000 platformi. Sadrži aplikaciju za taktičko izvještavanje (Tactical Ground Reporting) koja raspodjeljuje taktičke informacije i s pomoću koje je moguće praćenje povijesti događaja što je posebno praktično prilikom raščlambe obuke i vježbi. Inačica FBCB2 JCR (Joint Capabilities Release) uključuje posebne zahtjeve marinaca te logističku aplikaciju Movement Tracking System, tj. sustav za praćenje pokreta, koja je prije funkcionirala kao poseban sustav. Idući je korak u razvoju FBCB2-a inačica Joint Battle Command – Platform (JBC-P) koja će uključivati intuitivno sučelje s touch funkcijama za zumiranje karata i drag and drop ikonama slično kao na pametnim telefonima. 

Lakše zapovjednicima

Razvoj BMS-a doveo je do bolje raspoloživosti osnovnih informacija na taktičkoj razini. Digitalizacija i sveobuhvatna informacijska mreža trebali bi osigurati sredstvo za predaju informacija prema gore, dolje i horizontalno u zapovjednom lancu i među različitim taktičkim funkcijama. Time cijeli proces planiranja i zapovijedanja postaje lakši. To bi trebalo zapovjednicima taktičke razine osigurati pristup velikom rasponu informacija te ekspertize za potporu donošenja odluka i planiranje. Istodobno bi njihovi nadređeni, bez posebnog traženja, uvijek imali relevantnu informaciju o aktivnostima i napretku. Taktičko pregrupiranje, to jest preraspodjela podređenih postrojbi prema zadaći, kroz takav bi sustav trebala biti jednostavna operacija. Ukratko, digitalizacija i umrežavanje trebali bi uvelike olakšati život zapovjednicima na svim razinama i svim funkcijama, neovisno o tome je li riječ o npr. topničkoj potpori, zračnoj potpori, obavještajnoj analitici ili logistici.

Takva je vizija do određene mjere i postignuta kroz FBCB2-BFT i sad JCR, ali nije se uspješno razvijala na svim poljima. Automatizirani sustavi zapovijedanja i nadzora za razne taktičke funkcije razmjerno su razvijeni, ali zahtjevno je postići njihovu integraciju. Na primjer, američki C2 sustav za topničku potporu AFATDS (Advanced Field Artillery Tactical Data System) tvrtke Raytheon razvija se još od sredine devedesetih godina. Stalno se unapređuje kako bi držao korak s razvojem hardvera i softvera, streljiva te doktrine i taktike uporabe. No, iako je uspješan u svojoj osnovnoj funkciji i u čisto topničkom okruženju, nije bio jednako uspješan u integraciji s aplikacijama za druge funkcije. U idealnim bi uvjetima pojedinačni sustavi trebali međusobno bez prekida dijeliti podatke, tako da rade na osnovi zajedničke slike terena i situacije. SAD već godinama radi na postizanju tog cilja te se nazire rješenje stvaranjem zajedničkog mrežnog operativnog okoliša i zajedničkih računalnih okoliša s kojima različite aplikacije razmjenjuju zajedničke podatke.

Taktički internet

Američke postrojbe pravi učinak na taktičkoj razini neće osjetiti sve dok se ne uspostavi sustav Increment 2 WIN-T (Warfighter Information Network-Tactical), jednostavnije rečeno, taktički internet. Mreža je to koja omogućuje komunikaciju velikog kapaciteta, najniže do razine satnije i u pokretu, koristeći kopnenu radio vezu ili satelitsku vezu, a sustav BFT koji radi u L frekvencijskom pojasu i dalje će koristiti za JBC-P. Rana je proizvodna serija opreme dodijeljena postrojbama u Afganistanu i početne su reakcije pozitivne, ali pravi će se učinak vidjeti tek nakon šire primjene sustava tijekom vježbi. 

Ta bi mreža visokog kapaciteta trebala osigurati puno brži i pouzdaniji prijenos podatkovno teških informacija kao što su slike i video. Bez obzira na to, i dalje će postojati potreba za upravljanjem tijekom informacija jer kapacitet sustava nije neograničen. Na primjer, prijenos full-motion-videa, iako atraktivan za prijenos slike situacije na bojištu, zauzima iznimno velik dio kapaciteta mreže koristi li se bez ograničenja. 

Afganistanska blokada

Logično bi bilo zaključiti da su operacije u Iraku i posebice Afganistanu potaknule među vojskama sudionicama razvoj i bolju integraciju takvih sustava. Britanski primjer pokazuje da je Afganistan zakočio razvoj i uvođenje njihova osnovnog BMS-a, premda je s druge strane doveo i do nekoliko pozitivnih poticaja prema digitalizaciji, i to hitnom nabavom za operativne potrebe.

Raspršenost postrojbi u Afganistanu, sa statičnim bazama, te raspoloživost pouzdanih komunikacija i onih velikog kapaciteta, doveli su do toga da su zapovjedni informacijski sustavi, pa time i razina informacija raspoloživih na nižim razinama, odgovarali razini koja se u normalnim okolnostima nalazi tek u višim zapovjedništvima. Na primjeru britanskih snaga to je značilo da su korisnici čak i na razini satnije naviknuli planirati uz raspolaganje velikim količinama podataka. To u nekom budućem, pokretnijem bojištu, neće nužno biti slučaj. Britanske su snage zbog stavljanja naglaska na potrebe u Afganistanu zapravo izgubile nekoliko godina za uvođenje, uvježbavanje i usavršavanje BMS-a za klasično manevarsko bojište i tek je nedavno napravljen pravi napredak u tom smislu. 

Britanski je taktički BMS Common Battlefield Application Toolset (ComBAT), koji je uveden zajedno s komunikacijskim sustavom Bowman. Sve se, zajedno s hardverom i sučeljima za sustave u oklopnim borbenim vozilima, naziva imenom BCIP (Bowman ComBAT Infrastructure and Platform Battlefield Information System Application). Nakon nekoliko ne baš uspješnih inačica, zadnja je inačica BCIP 5.5 znatno poboljšana, ne samo zbog korištenja Microsoftova Officea, nego i zbog boljih alata za crtanje, jačih procesora, zaslona osjetljivih na dodir i boljih kompleta poruka. Sustavu su se sad pridružili i drugi iz serije Battlefield Information System Applications: za kopnenu PZO (GBAD BISA), borbenu inženjeriju (Makefast) i neizravnu vatrenu potporu (Fire Control BISA), a svi su u potpunosti integrirani.

Ključni glas

Prema riječima onih koji su sudjelovali u razvoju i uvođenju tih sustava, glasovna komunikacija i dalje ostaje ključna jer je jedini način zapovijedanja i nadzora koji je osoban i trenutačan te važan alat za provođenje stege i vođenje ljudi u bliskoj borbi.

Za osiguranje taktičkog interneta britanske se snage oslanjaju na zemaljsku radio mrežu Bowman koja s pomoću uređaja High Capacity Data Radio (HCDR) uključuje UHF sloj. Budući da planirana inačica taktičkog komunikacijskog sustava Falcon Increment B koja bi trebala osigurati pristup tom sustavu visokog kapaciteta ni početkom 2015. nije dobila proračunska sredstva, HCDR je trenutačno jedini nositelj mreže velikog kapaciteta za britanske konvencionalne manevarske postrojbe.

Ključni je trenutak u razvoju BMS-a onaj kad korisnici počnu vjerovati sustavu i informacijama koje im donosi. Napredak u tome bio je spor s obzirom na nedostatke u ranim inačicama BCIP-a i nedostatak prilike da se održavaju nužne korisničke vještine zbog koncentracije na Afganistan. Dodatno je bilo otežano i zbog ne baš intuitivnog i prijateljskog sučelja ranijih inačica BCIP-a u usporedbi s nekim sustavima operativne razine kojima su vojnici raspolagali u Afganistanu. Naravno, za svaki sustav treba razdoblje prilagodbe. Pokazalo se da su ga postrojbe koje su prolazile pravilnu obuku i redovito provodile vježbe u potpunosti prihvatile. Rezultat toga bilo je vidno brže i jednostavnije donošenje odluka i provođenje borbenih procedura. 

Velike snage kao nepoznanica

Sustav i dalje ima određene nedostatke, nepotvrđen je za slučajeve koji se odnose na rad s velikim snagama i na težim terenima. Također, BCIP 5.5 još uvijek ne podržava brzo i agilno pregrupiranje, odnosno nema sposobnost brze reorganizacije komunikacijske mreže da bi podržao promjene u taktičkoj organizaciji postrojbi. Poboljšanja su u pripremi i navodno su dosegnula prilično visoku razinu.

Navedeni problem reorganizacije mreže nije karakterističan samo za Britance. Aplikacija ODIN (On Demand Information Network) jedan je od prioriteta u razvoju informatičkih sustava za mehanizirane snage SAD-a i omogućuje reorganizaciju mreže za Soldier Radio Waveform, tj. jedan od oblika elektromagnetskih valova u borbenoj radio mreži KoV-a SAD-a. ODIN omogućuje reorganizaciju mreže u pokretu što znači da se problemi povezivanja zbog brzog pregrupiranja snaga jednostavno rješavaju, a koristi postojeće mehanizme mrežne suradnje unutar JBC-P-a.

Britanski zapovjedni informacijski sustavi imaju dvije posebne razine. Jedna se odnosi na razinu brigade i ispod brigade, a druga na razinu iznad brigade. Trenutačno ne postoji automatizirano povezivanje tih dviju razina, nego se podaci prenose ručno. To znači da postoji mogućnost ljudske pogreške i nužno vremenski odmak. Problem nije toliko evidentan kod viših razina zapovijedanja jer ta zapovjedništva raspolažu većim brojem ljudi, ali zapovjedništva na terenu nemaju u pravilu previše brojno osoblje. Britanci provode niz eksperimenata što se tiče procedura zapovijedanja i nadzora kakva je bila, primjerice, vježba zapovjedništva 3. divizije Iron Resolve održana krajem 2014. godine. Ondje su se pokušavali modificirati postupci i procesi u zapovjedništvima uporabom novih mogućnosti koje donose automatizirani i umreženi sustavi. Jedna je od opcija koje se istražuju mogućnost da viša zapovjedništva odrađuju dio poslova za zapovjedništva niže razine na terenu.

Zasićenje informacijama

Neki su učinci uvođenja BMS-a i povećane raspoloživosti informacija zahvaljujući naprednim komunikacijskim mrežama jednaki za sve, neovisno o kojoj je zemlji i konkretnoj opremi riječ.

Zasićenje informacijama jedan je od tih problema. Može tehnički preopteretiti kapacitet prijenosa i spremanja informacija, ali također preopterećuje ljudski kapacitet razumijevanja i korištenja informacija. U najmanju ruku odgađaju donošenje odluka dok se ne razmotre sve informacije. Smatra se i da velika raspoloživost informacija smanjuje zapovjednikovu odlučnost i sposobnost brzog djelovanja. Naime, uvijek će postojati poriv da se radije pričekaju još pokoji detalji o situaciji nego da se krene u akciju s onim informacijama koje se u tom trenutku imaju. Primjerice, kod Britanaca, zapovjednici čak i relativno nižih razina naviknuli su se na to da raspolažu detaljnim informacijama, što nužno neće biti slučaj u brzom manevarskom boju. Tu se naviku može izbrisati obukom, a u prilog ide i učinak zaborava.

Preopterećenje za vojnika?

Poseban je, ali s navedenim povezan problem, uporaba BMS-a izvan vozila i drugih platformi. Kad se govori o raspolaganju grafičkim i slikovnim podacima, od razine zapovjednika pješačkog voda, desetine ili čak pojedinog vojnika, pitanje je opravdava li raspolaganje takvim informacijama uz to vezano povećanje tereta (sustava i posebice baterija za njega) koji vojnik nosi. Odgovor ovisi o tomu što zapovjednik pješak radi u određenom trenutku. Ako je u bliskoj borbi, logično je da mu je bolje izravno motriti situaciju oko sebe nego zuriti u zaslon. S druge strane, rijetko će koji zapovjednik odbiti informaciju koja može biti ključna za bolje provođenje zadaće. Da bi se razriješila dvojba, bit će potrebna mnoga eksperimentiranja i vježbe, to jest praksa rada s BMS sustavima u raznim situacijama.

Čini se da je većina vojski sklona pristupu prema kojem se zapovjednici pješaci opremaju takvom opremom, a njima podređeni vojnici njom se ne opterećuju. Brojni se slažu s tim da i raspolaganje samo jednostavnim prikazom položaja može puno pridonijeti zapovijedanju i nadzoru, ali i snalaženju u prostoru. Gotovo svaki program vojnika budućnosti, kao što je francuski FELIN, njemački Infanterist der Zukunft, talijanski Soldato futuro ili američki Nett Warrior, uključuje prenosivi pješački BMS s terminalima sustava za zapovjednike i GPS transponderima za sve vojnike. Zanimljivo je da Britanci tu odskaču jer na najnižim razinama imaju samo podsustav za lokaciju ranjenika (Casulty Location Beacon) ugrađen u osobne radio uređaje Selex EZ-PRR. Potrebno je napomenuti da je rijetko koji od tih sustava isproban u stvarnoj intenzivnoj i bliskoj borbi (osim možda Nett Warriora). Teoretske su koristi tih sustava očite, ali tek se trebaju dokazati u praksi.

Sustavi drugih zemalja

Vojske drugih zemalja također se susreću s problemima i procesima koji su navedeni na primjeru SAD-a i Velike Britanije. Francuska koristi tri različita sustava triju različitih proizvođača, a njima pokriva raspon od taktičke do formacijske (divizija i naviše) razine. Sve su tri razine navodno uspješno integrirane, ali ipak se planira od 2016. zamijeniti ih jedinstvenim sustavom. S druge strane, prema informacijama dostupnim Jane’s Defenceu, njemački sustav FIS-H (Führungsinformationssystem Heer) nije previše popularan. 

Izgleda da izraelski potpuno integrirani digitalni sustav za kopnene snage ispunjava očekivanja. Program digitalne vojske Tsayad (Lovac) pokrenut je krajem 2004. s Elbit Systemsom kao glavnim ugovaračem. Osnovni BMS čini sustav TORC²H, u izraelskoj vojsci poznatiji kao Massu’ah, i integriran je s Elbitovim sustavom TIGER (Tactical Intranet Geographic Dissemination in Real Time). BMS osigurava neprekidno ažuriranu sliku vlastitih snaga i slanje podataka o vlastitom položaju te dvosmjerno izvještavanje o ciljevima (od senzora do raspoređenih snaga i od tih snaga prema senzorima i zapovjedništvu). Podaci se raspoređuju prema geografskoj osnovi i prema organizaciji i strukturi snaga (ORBAT), odnosno prema položaju postrojbi i njihovu mjestu u hijerarhiji.

Blisko idealu

U TORC²H integrirane su i druge funkcije, kao što je topnički C2 sustav Sheder Kham, helikopterski C2 sustav Nadiv i pješački sustav Dominator. Otvorena arhitektura TORC²H-a i zajedničko podrijetlo pojedinih aplikacija omogućuju slobodnu međusobnu razmjenu podataka i tvore sustav koji je trenutačno možda najbliži idealu digitaliziranog i mrežno integriranog bojišta. TORC²H integriran je i sa sustavima izraelske ratne mornarice i zrakoplovstva, a informacije se uspješno međusobno razmjenjuju od kraja 2012. i operacija u pojasu Gaze. Sustav je u redovitoj primjeni te se i dalje usavršava. Zanimljiv je podatak da se još u začetku razvoja programa digitalne vojske za vrijeme operacija u Libanonu 2006. pokazalo da su neki zapovjednici prednost davali ostanku u svojem zapovjedništvu gdje su imali bolji pregled taktičke situacije nego izlaganju u prvom redu.

Vrijedi napomenuti da je izraelski sustav primijenjen u specifičnom okruženju, s unaprijed poznatim geografskim parametrima, a pogodnost je da nema potrebe za korištenjem u ekspedicijskim, međunarodnim operacijama.

Vedran SLAVER