Oružje budućnosti postalo je oružje sadašnjosti. Međutim, tehnologija zasad omogućava razvoj taktičkih, ali ne i strateških sustava koji su najavljivani u hladnom ratu

Malo koja tehnologija iz vojne domene izaziva takvu fascinaciju kao laseri, odnosno oružja koja se temelje na laserskoj svjetlosti. Laser je zapravo pokrata engleske sintagme Light Amplification by Stimulated Emission of Radiation, odnosno pojačanje svjetlosti s pomoću stimulirane emisije zračenja. Pojednostavnjeno, laser je uređaj za stvaranje i pojačavanje koherentnog elektromagnetskog usko usmjerenog zračenja velike jakosti. Od 1960. i konstrukcije prvog laserskog uređaja, svjetske vojske i druge državne institucije zadužene za sigurnost bile su voljne uložiti znatna sredstva u razvoj lasera koji bi se mogli koristiti na bojištu. Godinama se u više navrata očekivala prava revolucija lasera koji će u potpunosti promijeniti načine ratovanja, no to se ubrzo pokazalo preuranjenim. Početkom 1980-ih u SAD-u je razvijen sustav Close Combat Laser Assault Weapon (C-CLAW) za koji se tvrdilo da je sposoban na dometu od 1500 metara oslijepiti ljudski vid ili optičke senzore. Zbog kontroverzne prirode i nepraktičnosti takvog oružja, program je ubrzo ukinut. Umjesto takvih malih oružja, pozornost su u istom desetljeću privukli veliki laserski sustavi strateškog značenja. Strepnju hladnoratovskih protivnika izazivao je sovjetski laserski protusatelitski projekt Terra-3 odnosno američki sustavi planirani unutar programa SDI (Strategic Defense Initiative), poznatijeg kao zvjezdani ratovi (Star Wars). Nakon hladnog rata slijedili su američki projekti zrakoplovnih laserskih sustava: ALL (Airborne Laser Lab) i YAL-1, koji su također pobudili velika očekivanja. No, nisu operativno zaživjeli, tek su dali neka dragocjena iskustva. I oni su se pokazali nepraktičnim zbog velikih troškova i nedostatka snage instaliranih lasera. Za razliku od njih, laseri male snage našli su široku primjenu unutar različitih oružnih sustava, ali samo kroz sustave navođenja, mjerenja udaljenosti, ciljanja ili navigacije. Stvari su se počele mijenjati početkom XXI. stoljeća, kad su ostvareni veliki koraci prema proizvodnji sve manjih elektroničkih komponenata, a pojavili su se i novi laseri čvrstog stanja i fiber (vlaknasti) laseri. Takav razvoj događaja doveo je do obrata: umjesto strateških, za vojne potrebe počeli su se razvijati brojni programi taktičkih laserskih oružnih sustava.

Prednosti i problemi

Novi veliki poticaj razvoju laserskog oružja došao je s pojavom brojnih novih tipova letećih oružnih platformi. Besposadne letjelice srednjih i malih veličina, krstareći projektili, lutajuće streljivo, vođeno i nevođeno topničko streljivo različitih kalibara i dometa postali su opasnost s kojom se klasični kinetički obrambeni sustavi teško nose. Taktika uporabe takvih sustava dovodi do scenarija u kojem je obrana dovedena u iznimno nepovoljnu situaciju što se tiče ekonomičnosti presretanja takvih ciljeva, čak i u slučajevima kad je u pitanju samo preživljavanje. Otud proizlaze i najveće prednosti laserskih oružnih sustava. Trošak jednog tzv. ispaljivanja ili pucnja kod modernih lasera iznosi samo nekoliko dolara, što je samo djelić troška u usporedbi s običnim ili vođenim projektilom. Bitna je prednost laserskih oružnih sustava mogućnost podešavanja djelovanja s obzirom na snagu lasera, vrstu cilja i željeni učinak djelovanja. Kad ne postoji potreba za uništavanjem cilja, djelujući manjom snagom moguće je osljepljivanje njegovih optičkih senzora. Usto, za različite tipove ciljeva koji su na jednakoj udaljenosti postoji mogućnost uporabe lasera različite snage. Velika je prednost laserskih sustava i njihov mali logistički otisak. Kod kopnenih sustava to znači neovisnost o dopremi streljiva. Naime, vozila na kojima se laseri prevoze na teren koriste isto gorivo koje je laserima potrebno za stvaranje električne energije. Za pomorske platforme to znači manju potrebu za pristajanjem u lukama ili opskrbu na moru. Prednost je lasera i očita brzina pogađanja cilja – brzina svjetlosti. U različitim scenarijima velik plus može biti i njihova nečujnost, ali i izostanak krhotina/ostataka (kolateralne žrtve) nakon presretanja cilja.

Danas su u fazi razvoja deseci tipova novih laserskih oružja, a neka su gotovo u fazi ulaska u operativnu uporabu. Bez obzira na to gdje i za koga rade, tvrtke i vojne te civilne razvojno-istraživačke institucije nose se s jednakim problemima i izazovima. Snaga i učinkovitost lasera te kvaliteta snopa moraju se postići unutar jednog sustava s kućištem koje se treba smjestiti na određenoj platformi. Uz podsustave kao što su oni za proizvodnju električne energije i hlađenje, za razvoj kvalitetnih laserskih sustava ključni su i podsustavi za stabilizaciju te praćenje cilja. Kako bi snaga učinkovito djelovala na cilj, laserski snop mora biti fokusiran na jednu točku promjera desetak centimetara, posebno ako je namjera cilj uništiti, a ne tek ometati njegove optičke senzore.

Aktivni Amerikanci

High Energy Laser Mobile Demonstrator (HEL MD) tvrtke Boeing važan je laserski sustav razvijen u zadnjem desetljeću za potrebe Američke kopnene vojske. Njegova je glavna namjena uništavanje besposadnih zračnih sustava i topničkog streljiva manjih brzina. Na testiranjima tijekom 2014. pokazao je sposobnost uništavanja minobacačkih mina kalibra 60 mm i manjih letjelica u tek nekoliko sekundi nakon njihova otkrivanja. Na testiranjima 2016. godine uspješno je oborio petnaest ciljeva, od kojih su većinu činile male kvadkopterske letjelice. Sustav se sastoji od vlaknastog lasera snage 10 kW instaliranog na kamionu Oskhosh 8 x 8. Sustav je 2018. godine poboljšan laserom veće snage, od 60 kW, i naprednijim algoritmima za praćenje ciljeva. Programu je tad promijenjeno i ime, u High Energy Laser Mobile Test Truck (HELMTT), jer se kopnena vojska odlučila na ugradnju laserskih sustava manjih dimenzija na više tipova taktičkih vozila srednje veličine. S tvrtkom Lockheed Martin paralelno je 2015. godine pokrenut i program za razvoj snažnijeg lasera na vozilu manjih dimenzija. LM udružio se s tvrtkom Dynetics te su sredinom 2019. pobijedili tvrtku Raytheon na natječaju vrijednom 130 milijuna dolara. Novi sustav High Energy Laser Tactical Vehicle Demonstrator (HEL TVD) instaliran je na znatno manjem kamionu iz serije FMTV konfiguracije 6 x 6 i nosivosti osam tona. Glavno je oružje laser čvrstog stanja i znatno veće snage od 100 kW. Senzori su ostali identični, s infracrvenim (IC) sustavima širokog i uskog vidnog polja za otkrivanje i praćenje gađanih ciljeva. Zanimljivo je da HEL TVD za stvaranje potrebne električne energije koristi M250, dobro poznat motor tvrtke Rolls-Royce ugrađen i u helikoptere OH-58D Kiowa Warrior. Program i cijeli sustav kasnije će biti priključeni većem programu Indirect Fire Protection Capability (IFPC) Increment 2, čiji je cilj zaštita stacionarnih ili mobilnih objekata od topničkih granata i mina, projektila, dronova i lutajućeg streljiva (opširnije v. tekst IFPC – jedno PZO rješenje za sve prijetnje, HV br. 605). Unutar programa planirano je buduće povećanje snage lasera na 300 kW kroz program High Energy Laser Scaling Initiative (HELSI), a jedan je sustav nedavno, sredinom rujna, isporučen kopnenoj vojsci. Uz postojeći IFPC-HEL, novi laser trebao bi biti testiran do kraja ove godine na raketnom poligonu White Sands u Novom Meksiku. Ipak, ideja o novim oružjima usmjerene energije ne znači zamjenu, nego nadopunjavanje drugog oružja kinetičkog tipa. Očekuje se da bi HEL TVD trebao ući u uporabu tijekom 2024., dok bi do 2027. trebala biti razvijena mobilnija inačica za ugradnju na laka oklopna vozila.

Nadopuna za Iron Dome?

U Izraelu su zbog stalno neizvjesne sigurnosne situacije rano pokrenuti programi razvoja novih laserskih oružnih sustava koji bi bili u stanju presretati više vrsta topničkog streljiva. U suradnji s američkom tvrtkom Northrop Grumman krajem 1990-ih razvijen je testni demonstrator Tactical High Energy Laser (THEL), poznat i kao Nautilus. Sustav je početkom 2000-ih pokazao obećavajuće mogućnosti kroz testna gađanja pri kojima je oborio na desetke mina i raketa. Doživjevši manje promjene i modifikacije kroz program MTHEL (Mobile Tactical High Energy Laser), kasnije je u još jednoj inačici i pod imenom Skyguard ponuđen kao rješenje za zahtjeve Izraelskih obrambenih snaga (Israel Defense Forces – IDF). No nakon utrošenih znatnih financijskih sredstava i devet godina razvoja, sustav je odbijen. Njegove velike mane bile su dimenzije jer je za prijevoz jednog sustava bilo potrebno barem šest teških kamionskih tegljača. Kasnije inačice MTHEL-a tek su malo smanjile taj nedostatak, a zahtijevale su i dodatni višegodišnji razvoj. Također, srce sustava bio je laser kemijskog tipa za koji se vjerovalo da bi uskoro mogao zastarjeti zbog dolaska novih tehnološki naprednijih lasera. Umjesto toga, Izrael je 2007. odabrao klasični kinetički sustav Iron Dome tvrtke Rafael, operativan od 2011. godine. Unatoč velikom uspjehu Iron Domea, tvrtka je istodobno počela rad na razvoju laserskog oružnog sustava jednake namjene. Sustav Iron Beam javno je prvi put predstavljen na aeromitingu u Singapuru 2014. godine. Osnova sustava vlaknasti je laser čvrstog stanja koji spada u klasu od 100 kW. Glavne su mu zadaće presretanje raketa, topničkog streljiva, projektila i besposadnih letjelica. To može činiti samostalno ili unutar većeg sustava višeslojne protuzračne obrane. Prvotno je zamišljeno da sustav bude svojevrsna pričuva za Iron Dome, a planirano je da se s vremenom snaga lasera poveća kako bi bilo omogućeno gađanje i većih/bržih ciljeva. Osnovna bitnica sastojala bi se od radara za pretragu zračnog prostora, zapovjedne i nadzorne jedinice te dviju postaja s laserskim oružjima. Tvrtka Rafael ove je godine od Ministarstva obrane dobila potporu i financijska sredstva za daljnji razvoj sustava. Krajem svibnja ove godine tadašnji je izraelski premijer Naftali Bennett obišao pogone u kojima se proizvode laseri. Tad je istaknuta cijena djelovanja laserskog sustava: za jedno gađanje ili presretanje ona iznosi tek nekoliko dolara. Dakle, više je stotina puta manja čak i od pojedinačnog gađanja sustava THEL koji je za gađanja koristio skupe, ali i opasne kemikalije. Rafael radi i na laserskom oružnom sustavu manje snage, od 7,5 kW, Lite Beam s dometom od nekoliko stotina do 2000 metara. Njegova bi glavna namjena bilo onesposobljavanje ili uništavanje mikro besposadnih letjelica, pa i nekih zemaljskih ciljeva poput improviziranih ili neeksplodiranih eksplozivnih naprava. To ih čini pogodnim za obranu više tipova vojnih i civilnih objekata, zračnih luka ili zaštitu granica. Manji laserski oružni sustav može biti i dio integriranog protudronskog sustava Drone Dome, koji je prije svega fokusiran na elektroničko ometanje. Unutar njega, on predstavlja hard-kill opciju uništavanja ili onesposobljavanja malih letjelica. Drone Dome prošao je sredinom 2020. testiranja koja su uključivala više dronova (kvadkoptera). Uspješno ih je i brzo onesposobljavao.

Tihi lovac

Rusija paralelno razvija više laserskih oružnih sustava. Jedan je od njih i Peresvet, instaliran na prikolici s kamionom tegljačem. Njegova je osnovna namjena zaštita postrojbi opremljenih mobilnim lanserima interkontinentalnih balističkih projektila. Glavna je ideja da djelovanjem ometaju neprijateljske izvidničke satelite i time sakriju kretanje te pravodobno lociranje postrojbi sa strateškim projektilima. U prosincu 2018. objavljeno je da je sustav postao inicijalno operativan, a vjeruje se da je godinu kasnije raspoređen u pet raketnih postrojbi ili divizija. Nakon ruske agresije na Ukrajinu, u svibnju ove godine djelovanje sustava spomenuo je pomoćnik ruskog ministra obrane za vojnu i svemirsku industriju Jurij Borisov. Naveo je da mogućnosti lasera uključuju zasljepljenje neprijateljskih satelitskih slikovnih sustava na udaljenosti od 1500 kilometara. No, postavlja se pitanje radi li se o privremenom ili trajnom onesposobljavanju sustava za slikovno prikupljanje podataka? U isto je vrijeme spomenuto djelovanje naprednijeg laserskog sustava sa sposobnošću potpunog uništavanja besposadnih letjelica na udaljenosti od 5000 metara unutar pet sekundi djelovanja. Napredniji sustav nosi ime Zadira i navodno je već borbeno uporabljen u Ukrajini. Tvrdnje o učinkovitoj uporabi protiv besposadnih letjelica neki su zapadni promatrači i analitičari dočekali sa sumnjom, a neki ukrajinski dužnosnici potpuno su ih odbacili.

U Kini više institucija intenzivno istražuje i razvija laserske oružne sustave od kojih su neki zadnjih godina predstavljeni na međunarodnim sajmovima. Na izložbi IDEX u Abu Dhabiju 2017. godine predstavljen je sustav Silent Hunter. Proizvod je tvrtke Poly Technologies iz Pekinga, a temelji se na više tipova lasera snage od pet do 30 kW. Za domet presretanja cilja navodi se od 200 do 4000 metara, dok je domet otkrivanja i zahvaćanja cilja 4000 metara. Demonstrirana je i sposobnost topljenja čelične ploče debljine dva milimetra na udaljenosti od 800 metara. Sustav je navodno operativno uporabljen 2016. godine prilikom osiguranja sastanka grupe G-20 u gradu Hangzhouu. Tvrtka CASIC (China Aerospace Science and Industry Corporation) predstavila je na zrakoplovnoj izložbi Zhuhai 2018. godine sustav LW-30 namijenjen onesposobljavanju komercijalnih dronova, lakših besposadnih letjelica i vođenih projektila. Osnovna mu je namjena zaštita važnih objekata ili protuzračna obrana prostora. Moguća operativna uporaba predviđa samostalno ili umreženo djelovanje s drugim kopnenim platformama. Sustav se sastoji od kamiona 6 x 6 na kojem je laser snage 30 kW s pratećim elektrooptičkim sustavima za navođenje i praćenje cilja.

Njemačke klase

Dvije veće njemačke tvrtke prihvatile su se razvoja obećavajućih laserskih oružnih sustava. Jedna je od njih MBDA Deutschland, koja ima tridesetogodišnje iskustvo rada na takvim projektima. Od 2008. razvijeni su i testirani demonstratori laserskih oružja koji su se pokazali uspješnim protiv više tipova ciljeva. Testiranja su dokazala uspješno otkrivanje, gađanje i uništenje ciljeva na dometima od 2000 metara. Prilikom istraživanja i razvoja javila se i ideja o istodobnom razvoju dviju klasa budućih laserskih oružnih sustava različitih snaga. Prva klasa pripadala bi sustavima slabije snage, do 50 kW, koji bi služili obrani od asimetričnih prijetnji na dometima do 1000 metara. Sustavi veće snage, do 100 kW, bili bi namijenjeni gađanju ciljeva na dometu do 3000 metara, kao što je topničko streljivo i veće besposadne letjelice. No, prije desetak godina nije bio moguć razvoj praktičnog autonomnog laserskog sustava veće snage i manjih dimenzija. Umjesto toga, razvijen je sustav koji je spajao više (četiri ili šest) laserskih izvora snage 10 kW unutar jednog efektora. Takav pristup doveo je do smanjenja kvalitete zrake, ali omogućio je prijenos dovoljne energije na cilj uz zadržavanje manjih gabarita oružnog sustava sa svim potrebnim podsustavima. MBDA za potencijalne buduće sustave istražuje koncepte s laserima snage veće od 100 kW i s pokrivanjem prostora unutar 360 stupnjeva. Njihova glavna namjena bila bi protuzrakoplovna obrana od malih besposadnih letećih sustava i topničkog streljiva na malim i srednjim dometima. Takav modularni sustav otvorene arhitekture mogao bi biti prilagođen uporabi na pomorskim, zračnim ili zemaljskim platformama. U zadnjih je desetak godina više tipova laserskih oružnih sustava različitih snaga razvijao i Rheinmetall. Od 2015. radi na dva glavna koncepta laserskog oružja. Prvi bi bio dio protuzračnog sustava Oerlikon Skynex. Predstavljen je 2017., a koristi postolje i kupolu osnovnog topa Oerlikon Revolver Mk3 kalibra 35 mm. Umjesto topa ima tri laserska modula zajedničke snage oko 30 kW. U kombinaciji s oružjima kao što su Revolver Mk3 ili stariji topovi GDF, laseri nude veće opcije pri gađanju i onesposobljavanju brojnih ciljeva različitih vrsta. Najnoviji je proizvod u Rheinmetallovoj ponudi od početka 2022. godine Skyranger 30 HEL kod kojeg je lasersko oružje integrirano s kupolom koja ima automatski top kalibra 30 mm, vođene projektile i elektrooptičke sustave. U takvoj konfiguraciji lasersko oružje koje može automatski gađati ciljeve služi za gađanje tzv. mekih ciljeva te ciljeva na manjim udaljenostima, kao što su dronovi, lutajuće streljivo, helikopteri i različiti optički sustavi. Na testiranjima postignuta je snaga lasera od 20 kW, a očekuje se da će u prvoj fazi realizacije dostići između 20 i 50 kW. Slično kao i kod drugih projekata, ne isključuje se moguće uparivanje i spajanje više lasera za stvaranje zraka veće snage.

Na desantnim brodovima

Za razliku od onih na kopnu, uporaba laserskih oružja na morskoj površini podrazumijeva više problema i značajki. Jedna je od njih ljuljanje broda u odnosu na stanja mora te kretanje broda kroz valove, što može negativno utjecati na stabilizaciju i usmjeravanje lasera. Iako su turbulencije uz morsku površinu manje nego na kopnu, gađanje u blizini površine može otežavati magla, kapljice i morska sol. Bez obzira na to, Američka ratna mornarica jedan je od najaktivnijih korisnika i pokretača razvoja laserskog oružja u svijetu. Nekoliko njezinih projekata pripada seriji NFLoS (Navy Laser Family of Systems). To su brodski laseri čvrstog stanja čija je misija obrana površinskih plovila. Prvi od spomenutih programa laserskih oružnih sustava nove generacije pokrenut je 2010., kad je od tvrtke Kratos D&S Solutions naručen eksperimentalni uređaj. Bio je to sustav pod nazivom LaWS (Laser Weapon System), čija su se dugogodišnja testiranja provodila na više brodova u realnim operativnim scenarijima. Isprva se radilo o amfibijsko-transportnom brodu USS Ponce klase Austin, da bi 2018. godine sustav bio instaliran na potpuno novom brodu jednake namjene: USS Portland iz klase San Antonio. Laser je nakon operativne uporabe u Perzijskom zaljevu uz očekivane prednosti navodno pokazao i otpornost na nepovoljne vremenske prilike te uvjete u okolišu, kao što su vlaga, morska sol, vrućina, pijesak i prašina. Nasljednik sustava LaWS došao je kao rezultat programa Solid State Laser-Technology Maturation (SSL-TM). Natječaj za izradu prototipa brodskog sustava LWSD (Laser Weapon System Demonstrator) dodijeljen je u listopadu 2015. tvrtki Northrop Grumman. Novi laser trebao bi imati snagu od 150 kW, čime bi bio barem pet puta snažniji od prijašnjeg LaWS-a.

Napredniji LWSD instaliran je ujesen 2019. na spomenuti USS Portland. Prošao je, uz ostalo, i dva veća javno zabilježena testiranja. Tijekom testiranja na Pacifiku u svibnju 2020. oborena je laka besposadna letjelica, a u prosincu 2021. u Adenskom zaljevu uspješno je onesposobljen tegljeni trenažni površinski cilj. Budući da nema planova vezano uz serijsku proizvodnju, na LSWD više se gleda kao na novi korak u razvoju naprednijih laserskih oružja, a testni primjerak trebao bi biti deinstaliran 2024. godine.

Kombinacija s AEGIS-om

Američka ratna mornarica paralelno s navedenim sustavima radila je i na razvoju laserskog oružja unutar programa Surface Navy Laser Weapon System (SNLWS). Sustav je dobio naziv HELIOS (High Energy Integrated Laser Optical-dazzler and Surveillance) ili visokoenergetski laser s integriranim optičkim ometačem i nadzornim sustavom, što odražava njegovu višenamjensku ulogu. Namijenjen je za obranu, uništavanje i ometanje sustava za slikovno prikupljanje podataka i izviđanje na više tipova platformi, uključujući besposadne letjelice. Može služiti i kao sustav za dnevno/noćni nadzor i izviđanje. Ratna mornarica dodijelila je u siječnju 2018. taj posao vrijedan 150 milijuna dolara tvrtki Lockheed Martin. Zadaća je bila: izrada dvaju testnih primjeraka, jednog za kopnena testiranja, a drugog za instalaciju na brodu i za obranu, i to prije svega od ugroza asimetričnog tipa (brzi jurišni čamci). Sustav je 2020. uspješno prošao i pregled dizajna (Critical Design Review – CDR), koji je proveo proizvođač i Američka ratna mornarica, što je otvorilo put prema usvajanju i uporabi. HELIOS je na tvorničkim testiranjima redovito postizao snagu veću od 60 kW. Zadovoljena je i tražena kvaliteta laserskog snopa, koji se sastoji od više vlaknastih lasera snage nekoliko kilovata. Sustav je kroz testiranja navodno višekratno pokazao i sposobnost presretanja brzih ciljeva na povećanim dometima uz pomoć središnjeg brodskog obrambenog sustava AEGIS. Lockheed Martin isporučio je u kolovozu ove godine prvi primjerak visokoenergetskog laserskog sustava HELIOS, koji bi trebao biti integriran na postojeće klase površinskih brodova Američke ratne mornarice. Prvi od njih bit će razarač USS Preble klase Arleigh Burke Flight IIA. Lasersko oružje tad će biti potpuno integrirano s AEGIS-om, koji će istodobno proći modernizaciju. Kasnije je moguća i integracija sustava na druge tipove brodova kao što su nosači zrakoplova i veliki amfibijsko-jurišni brodovi. S obzirom na prostor i potencijale za električnu energiju koje pružaju veliki brodovi ravnih paluba, očekuje se da se snaga lasera u budućnosti poveća na više od 120 kW. To bi bilo u skladu s krajnjim ciljem programa SNLWS: lasersko onesposobljavanje ili uništavanje protubrodskih krstarećih projektila. Na kraju treba spomenuti laserski sustav manje snage ODIN (Optical Dazzler Interdictor Navy), čija je osnovna namjena zasljepljivanje optičkih senzora kod besposadnih letjelica. Osim osnovne namjene, o njemu postoji malo službenih informacija. Većinom samostalno razvile su ga vladine institucije i to u samo dvije i pol godine. Cilj je ispunjavanje hitnog zahtjeva i potrebe Zapovjedništva Američke pacifičke flote. Sustav je početkom 2020. instaliran na razarač USS Dewey klase Arleigh Burke, na kojem je 2012. testiran i prijašnji laserski sustav LaWS. Prema objavljenim planovima, očekuje se da do 2023. spomenutim sustavom bude opremljeno ukupno osam razarača te klase. Iako je prema planovima najbrojniji, očekuje se da će se Američka ratna mornarica za eventualno opremanje osloniti na snažniji i integrirani, a time i sposobniji sustav HELIOS.

Konzorcij velikih imena

Laserski sustav namijenjen uporabi na ratnim brodovima razvija se i u Ujedinjenom Kraljevstvu. Dragonfire je proteklog ljeta u Škotskoj počeo testove praćenja ciljeva. Program je pokrenut na temelju zahtjeva Ministarstva obrane UK za sustav laserskog oružja i njegova demonstratora sposobnosti ili LDEW-CD (Laser Directed Energy Weapon-Capability Demonstrator). Oružje treba biti kratkog dometa i namijenjeno protuzračnoj i bliskoj obrani površinskih plovila. Treba biti sposobno za prepoznavanje, praćenje i odvraćanje ugroza koristeći zasljepljivanje optičkih senzora cilja, kao i njegovo oštećivanje ili uništavanje. Unutar konzorcija Dragonfire okupljeno je više tvrtki, uključujući MBDA UK, Leonardo, QinetiQ, Arke, BAE Systems, Marshall Land Systems i GKN. Tijekom 2017. sklopile su posao vrijedan 30 milijuna funti s državnom agencijom Defence Science and Technology Laboratory (DSTL). Sustav je prvi put predstavljen u rujnu te godine na izložbi DSEI u Londonu. Dragonfire ima laser vlaknastog tipa koji po snazi spada u klasu od 50 kW. Laser i optoelektronika za identifikaciju i praćenje cilja dolazi od QinetiQa, Leonardo je zaslužan za izradu usmjerivača laserskog snopa, a MBDA za sustav zapovijedanja i upravljanja te za sposobnost obrade slikovnih informacija. Prve ozbiljnije demonstracije sustava trebale su početi još 2019., a stanovite su zastoje prouzročile tehničke poteškoće i pandemija. Inicijalna ovogodišnja testiranja, koja su uključivala osnovno praćenje ciljeva, protekla su uspješno, no koristile su se laserske zrake slabije snage. Kao i kod drugih sličnih oružja, precizno usmjeravanje i zadržavanje zrake na cilju jedan je od najvećih koraka u razvoju. Predviđena su zatim statična testiranja laserskih zraka velike snage i gađanja unutar različitih operativnih scenarija. Prema planovima britanskog OS-a, od 2023. do 2025. proveo bi se niz eksperimentalnih aktivnosti s novim oružnim laserskim sustavima, pri čemu bi težište bilo na njihovoj operativnoj uporabi i održavanju. Brodski laser za potrebe Kraljevske ratne mornarice trebao bi isprva biti instaliran na fregatama klase Type 23, dok bi laserski sustav za potrebe KoV-a bio instaliran na vozilima Wolfhound.

Što se očekuje?

Laserski oružni sustavi danas očito doživljavaju pravu renesansu, što se vidi kroz različite i brojne projekte koji su postali ili tek trebaju postati operativni. Brzina razvoja i dalje ne prati optimistične najave gorljivih pristaša, ali postaje izgledno da su na pravom putu rješavanja sve više zahtjeva koji se nameću na modernom bojištu. Zadaće i očekivanja koji se postavljaju pred lasere realno su ostvarivi. No, teško je očekivati da će u znatnoj mjeri zamijeniti oružne sustave klasičnog tipa. Kod gotovo svih korisnika prisutna je vizija i namjera njihova uvezivanja i integracije u sklopu slojevitih sustava, prije svega protuzračne obrane. Kod takvih se integriranih sustava (Iron Dome, NASAMS, AEGIS) očekuje da se laseri dopunjuju bilo kinetičkim oružjima kao što su vođeni projektili i topovi, bilo drugim sustavima novih oružja usmjerene energije. Također se kod brojnih vojski može primijetiti da žele uvesti više tipova laserskih oružja s obzirom na njihovu snagu i razinu pokretljivosti. Dok će snažniji laseri manje pokretljivosti biti namijenjeni obrani stacionarnih i manje mobilnih objekata, mobilniji sustavi manje snage služit će za obranu pokretljivih postrojbi prve crte. Ne treba sumnjati da će se trend razvoja novih laserskih oružnih sustava nastaviti, s daljnjim poboljšanjima snage, učinkovitosti i načina borbene uporabe.

---

Opasnost traži protumjere

Američka kopnena vojska razvija i laserske oružne sustave manje snage i to unutar programa Directed Energy Maneuver-Short Range Air Defense (DE M-SHORAD). Namjena tog sustava, koji nosi i prefiks Guardian, djelovanje je protiv besposadnih letjelica od prve do treće kategorije (do 600 kg) i više vrsta topničkog streljiva. Osnovno je oružje laser snage 50 kW unutar EO/IR ciljničkog sustava MTS instaliranog na borbeno oklopno vozilo Stryker. Sustav označava napredak: laser je višestruko snažniji od onog na starijem sustavu HELWS snage 15 kW, koji je bio raspoređen i u nekim prekomorskim misijama (opširnije v. tekst Pazi, dron!, HV 613). Jači je i u odnosu na više ranijih projekata koji su uključivali ugradnju laserskih oružja na oklopno vozilo Stryker. U svakom slučaju, Guardian DE M-SHORAD prošao je brojna testiranja te bi prvi od četiri naručena prototipa trebao biti ujesen 2022. isporučen protuzrakoplovnim postrojbama u bazi Fort Sill, Oklahoma. Američka kopnena vojska za blisku budućnost planira još jednostavnije i manje laserske sustave zato što je svjesna opasnosti koju u konfliktima širom svijeta mogu izazvati male besposadne letjelice. Naoružani laserom snage 20 kW, takvi sustavi namijenjeni su obrani od letjelica prve i druge klase (do 25 kg), ali mogli bi biti raspoređeni i do razine najmanjih postrojbi. Prvi od njih koji se razvija jest Army Multi-Purpose High Energy Laser (AMP-HEL), a trebao bi biti montiran na lako vojno vozilo ISV (Infantry Squad Vehicle) mase 1500 kg. Drugi projekt, nazvan Palletized-High Energy Laser (P-HEL), sastoji se od laserskog oružja na postolju, namijenjenog obrani stacionarnih ili polupokretnih položaja. U tijeku su testiranja prvih prototipova sustava P-HEL, a isporuka AMP-HEL-a očekuje se 2023. godine.

---

Za Bundeswehrove fregate

Njemačke tvrtke MBDA Deutschland i Rheninmetall Waffe Munition udružile su se u konzorcij ARGE kako bi zajednički proizvele i integrirale demonstrator laserskog oružja za uporabu na pomorskim platformama. Njemačka vlada dodijelila im je početkom 2021. posao vrijedan desetak milijuna eura: daljnji razvoj funkcionalnih prototipova koje su tvrtke testirale u zadnjih nekoliko godina. Zadaće su podijeljene podjednako, pa je MBDA zadužena za sustav praćenja, izradu konzola za upravljanje te za povezivanje lasera s brodskim upravljačko-zapovjednim sustavom. Rheinmetall radi na samoj stanici laserskog oružja, sustavu vođenja laserske zrake i sustavu hlađenja. Laser je nedavno instaliran na njemačku fregatu klase Sachsen (F124) i proteklog su ljeta provedena planirana testiranja. Cilj je bio ispitati interakcije i funkcije senzorskih sustava, sustava upravljanja, laserskog topa, ali i pravila uporabe sustava.

---

TEKST  Marin Marušić