Dvije puške iz Anatolije

Katalog pješačkog naoružanja s ugraviranim slovima Made in Turkey najpoznatiji je po primjercima proizvedenim po licenciji, ali sve više i po domaćoj jurišnoj puški MPT-76. No, ima i drugih zanimljivih primjeraka osmišljenih u Turskoj. Predstavljamo vam dva prilično različita oružja: snajper i sačmaricu…

Turski vojnik sa snajperom MKEK JNG-90. Puška je nastala na zahtjev domaćih oružanih snaga koje je i koriste, a došlo je i vrijeme za izvoz. Prvi je inozemni kupac Azerbajdžan. (Foto: Kara Kuvvetleri Komutanlığı)

MKEK je snajpersku pušku službenog naziva MKEK JNG-90 osmislio na zahtjev turskih oružanih snaga. Tijekom razvoja koji je započeo 2004. dobila je kodno ime Bora-12 koje se zadržalo i danas je komercijalna oznaka modela koji se nudi za izvoz. Riječ je o repetirki s rotacijskim zatvaračem u NATO-ovu kalibru 7,62 x 51 mm. Rezultat je više različitih rješenja spojenih u zanimljivu cjelinu.

Kombinacija rješenja
JNG-90 ima kućište od otkivka aluminijeve slitine na kojem je učvršćena cijev, kundak i prateća oprema. Kućište s polimerskim pištoljskim rukohvatom prizmatično je, s ravnom donjom površinom i najsličnije onom na modelima britanskog Accuracy Internationala. Ipak, mehanizam se razlikuje jer koristi zatvarač izrađen od posebne čelične slitine. Na njemu su bregovi za bravljenje postavljeni na stražnji dio cilindričnog tijela kao kod pušaka Lee-Enfield ili Steyr SSG, poznatih po preciznosti. Korištenje stražnje brave omogućuje kraći put zatvarača i bržu manipulaciju. Puška se može puniti ručno ili s pomoću spremnika. Odvojiv kutijasti spremnik od poluprozirnog polimera ili metala ima kapacitet od deset metaka, a oslobađa se jednostavnim pritiskom na gumb postavljen nadohvat kažiprsta. Rukohvat i štitnik okidača oblikovani su poput onih na njemačkoj poluautomatskoj snajperskoj puški HK PSG-1 i dobro se uklapaju s potpuno podesivim polimerskim kundakom. Kundak, rukohvat, nožice i okidač mogu se mehanički namjestiti za postizanje visoke točnosti i preciznosti. Puška ima dvije vrste sigurnosti, na okidaču i na mehanizmu, a MIL-STD-1913 Picatinny šina pruža standardno sučelje za razne optičke sustave, primjerice teleskopski ili noćni ciljnik.

Integrirani prigušivač
Cijev je slobodno plutajuća, duljine 660 mm, izrađena tehnikom hladnog kovanja od čelika legiranog kromom i molibdenom, s desnim korakom uvijanja od 254 mm, što pogoduje uporabi težih zrna za veće udaljenosti i osigurava veliku preciznost (0,4 MOA). Bora-12 ima dvije vrste cijevi: običnu i za podzvučno streljivo. Duljina puške iznosi 1165 mm, masa 6,4 kg bez optike i podesivih nožica koje se montiraju na Picatinny šine postavljene s gornje i donje strane kućišta i prednjeg rukohvata. Na ustima cijevi montirana je masivna plinska kočnica s po tri bočna proreza i komadom Picatinny šine s gornje strane na koji se može postaviti mušica mehaničkog ciljnika ili oslonac za kvačenje trake koja uklanja treperenje vrućeg zraka oko pregrijane cijevi. Uklanjanjem kočnice, navoj na ustima cijevi poslužit će za montažu prigušivača, iako se Bora-12 izrađuje i u integralno prigušenoj inačici. Standardni optički ciljnik i montaža, koji se isporučuju uz oružje, također se izrađuju u Turskoj, a tip končanice ovisi o želji naručitelja. Učinkoviti domet je 1000 m, a brzina metka dostiže 860 m/s.

Snajperski par izvidnika s JNG-90. Puška je na sajmu IDEX u Abu Dhabiju službeno predstavljena i ovom fotografijom i pod izvoznim imenom Bora-12 (Foto: IDEX)

Tijesne grupe pogodaka
Pakistanska je vojska na udaljenosti do 600 metara testirala pušku Bora-12 koja je, po tamošnjim navodima, pritom nadmašila britansku AI L96 po svim parametrima. Sa specijalnim je snajperskim streljivom na udaljenosti do 400 m ostvarila izvrsne grupe pogodaka od 0,3 MOA. Ipak, za vojnu je uporabu daleko važnije da grupe od deset pogodaka, pri uporabi običnog streljiva za strojnice, ne prelaze dva MOA. Često se događa da postrojbe na terenu nemaju redovitu opskrbu streljivom pa su snajperisti prisiljeni koristiti strojničko streljivo.
Zbog strogih zahtjeva i usvajanja nekih novih postupaka u proizvodnji, razvoj snajperske puške trajao je više od četiri godine. Ispitivanja su provedena u ekstremnim klimatskim i terenskim uvjetima, od prašnjavih ravnica Iraka do zaleđenih visoravni Karakoruma u Mongoliji, a tek nakon toga puška je odobrena za vojnu uporabu. Ispitivanja puške provode se i na Filipinima. Azerbajdžanske specijalne postrojbe koriste je već nekoliko godina, a najdalji potvrđeni pogodak (1134 m) ostvario je njihov snajperist. Riječ je o iznimnom rezultatu, pogotovo uzme li se u obzir da optimalna udaljenost za kalibar 7,52 x 51 mm iznosi do 800 metara. Mogućnost prilagodbe svih bitnih parametara, uključujući okidanje, pridonosi brzom prihvaćanju puške koja ostavlja dojam robusnog, pravog vojničkog oružja.

Nedavna premijera
Osim jurišnih ili borbenih pušaka, Turska proizvodi i velik broj različitih sačmarica koje imaju vojno-policijski izgled, a mogu se koristiti u borbene svrhe. U tom kontekstu svakako treba spomenuti sačmaricu glatke cijevi proizvođača Derya Armsa iz Konye. Model je svjetsku premijeru doživio na sajmu IWA 2014.
Pod imenom Derya DS-100 Dual system krije se višemetna sačmarica na kojoj se može mijenjati režim rada. Okretanjem samo jednog gumba smještenog na potkundaku (repetirajućem rukohvatu), strijelac se odlučuje za pump ili poluautomatski način rada. Sustav je prije tridesetak godina prvi primijenio talijanski proizvođač Franchi na svojem modelu SPAS12.

Dva režima rada
Turska puška proizvodi se u kalibru 12/76 te ima više ponuđenih duljina cijevi: 47, 51, 61, 66 i 71 cm. Iako ima vojno-policijski izgled, a i namjenu, očito je da se dugim cijevima i izmjenjivim čokovima računalo i na lovce koji vole takve puške. Crni pištoljski rukohvat i kundak s potkundakom u čak pet različitih uzoraka, Picatinny šine, štitnici zagrijanih cijevi, ravni i nazubljeni kompenzator i razbijači pucnja, čine to oružje uporabljivim i zanimljivim, prije svega vojsci i policiji. Može djelovati u pump i poluautomatskom režimu sa svim tipovima neubojnog i ubojnog 12-kalibarskog streljiva. U poluautomatskom režimu radi na načelu posudbe plinova. Tubularni spremnik prima četiri, s nastavkom šest metaka, a masa oružja iznosi oko tri kg. Izrađuje se u inačicama s fiksnim ili podesivim kundakom. Riječ je o iznimno uporabljivoj službenoj i samoobrambenoj puški koja odudara od klasičnog ukusa, ali koju bi rado koristili vojnici, policajci i lovci.


 Taktičko-tehničke značajke puške JNG-90 (Bora-12)

JNG-90 zanimljiv je spoj konstrukcijskih rješenja koja smo viđali na nekim glasovitim zapadnim snajperima (Foto: MKEK)

Vrsta snajperska puška
Zemlja podrijetla Turska
Dizajnirana 2004. – 2008.
Dizajn MKEK
U uporabi od 2009.
Proizvođač MKEK
Duljina 1165 mm
Masa 6,4 kg
Brzina 860 m/s
Streljivo 7,62 x 51 mm
Duljina cijevi 660 mm
Kapacitet spremnika Deset metaka
Ciljnik optički
Učinkoviti domet  1000 m


Taktičko-tehničke značajke puške Derya DS-100 Dual system

Sačmarica Derya DS-100 dual system s fiksnim kundakom koja je zahvaljujući svestranosti zanimljiva vojnicima, policajcima i civilima (Foto: Derya)

Vrsta sačmarica
Zemlja podrijetla Turska
U uporabi od 2014.
Proizvođač Derya Arms
Kalibar  12 Ga
Promjer cijevi u mm 18,2
Duljina ležišta metka 76 mm Magnum
Masa 3 kg
Duljina cijevi 470 mm
Kapacitet spremnika 6 + 1
Ciljnik mehanički
Učinkoviti domet  50 m


  Ivan GALOVIĆ