Egipatska ratna mornarica

Egipatska ratna mornarica nikada nije bila brojčano veća nego danas. Svojom veličinom je nadmašila svog glavnog konkurenta – izraelsku mornaricu. Bez obzira na to ona je po svojim sposobnostima još uvijek regionalna obalna mornarica, ograničenih taktičkih sposobnosti. Nove strateške okolnosti zahtijevaju njezinu modernizaciju da bi i nadalje mogla ostati čuvarem Sueskog kanala i pomorskih komunikacijskih pravaca koji kroz njega povezuju Sredozemlje i Europu s indijsko-pacifičkom područjem

Temelji moderne egipatske ratne mornarice (ERM) datiraju odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata. Posebnim dekretom kralja Faruka iz 1946. godine osnovana je “Kraljevska mornarica” koja je u prvom bliskoistočnom sukobu (u tzv. Palestinskom ratu) imala nekoliko važnih uspjeha od polovice 1948. do početka 1949. godine. Ponajprije se tu misli na blokadu i bombardiranje Tel Aviva (4. lipnja 1948.); bombardiranje luke Naharie (u nekoliko navrata); sudjelovanje u pomorskoj bitci kod El Magdela (17. listopada 1948.), te ponovno bombardiranje Tel Aviva na samu Novu 1949. godinu.

Tri razvojne faze
Od tih dana, egipatska ratna mornarica aktivno je sudjelovala u svim ratnim sukobima koje je do sada Egipat vodio, od 1956. pa nadalje. Odmah po osnivanju Kraljevske mornarice osnovano je 15. listopada 1946. i prvo egipatsko vojno-pomorsko učilište u mornaričkoj bazi Ras Al Tin. Pomorska akademija promovirala je prvi naraštaj od 50 kadeta u mornaričke časnike, koji su vrlo brzo počeli stjecati ratno iskustvo u Palestinskom ratu. Nakon 1952. godine, na Pomorskoj akademiji školovat će se mornarički časnici iz većine arapskih i nekoliko Egiptu prijateljskih zemalja. Od 1988. godine školovanje na Pomorskoj akademiji odvija se uz stručnu suradnju sa SAD-om.

Odmah nakon osnivanja od Velike Britanije su kupljene prve veće plovne jedinice, fregate Tarek, Damietta i Rosetta te razarači Mohamed Ali i Ibrahim. Do revolucije i svrgavanja s vlasti kralja Faruka 16. lipnja 1952., egipatska mornarica je prošla svoj prvi preustroj te je preimenovana u Pomorske snage. Novo i veliko iskušenje Egipat i njegova ratna mornarica doživjeli su 1956. godine kada su Velika Britanija, Francuska i Izrael združenom vojnom akcijom nastojali spriječiti nacionalizaciju Sueskog kanala. Razdoblje nakon uspješne provedbe revolucije mladih egipatskih časnika predvođenih generalom Mohamedom Naguibom i Gamalom Abdelom Naserom (koji će poslije postati predsjednik) bilo je obilježeno vojno-tehničkom suradnjom sa SSSR-om koji se želio što dublje inflitrirati u Bliski istok radi nadzora nad tamošnjim naftnim poljima i koji je tamošnjim saveznicima dostavljao velike količine vojne opreme i naoružanja. U tom ratu egipatska mornarica je pretrpjela i prve velike gubitke. Prvo je 31. listopada 1956. po mrklom mraku u Crvenom moru došlo do borbenog kontakta između fregate Damietta i britanske formacije koju su činili laka krstarica New Foundland i dva prateća razarača. Pokušaj egipatskog zapovjednika da se punom brzinom zabije u britansku krstaricu nije uspio jer su britanski topnici bili brži i precizniji. Uz gubitak broda, Egipćani su izgubili i 56 članova posade. Samo tri dana poslije, (3. studenog) u napadu na britansko-francuske invazijske snage ispred Port Saida sudjelovala su dva torpedna čamca (kodnih oznaka 220 i 227 pod zapovjedništvom poručnika Ismaila Fahmiya i Galal al Din Desoukya). Nakon neuspješna napada, oba torpedna čamca potopilo je britansko mornaričko zrakoplovstvo. Svakako najbolniji udarac koji je doživjela egipatska mornarica u tom ratu bilo je izraelsko zarobljavanje fregate Ibrahim-el Awal (klase Hunt) 31. listopada 1956., koja je prethodno bila teško oštećena nevođenim raketnim projektilima ispaljenim s izraelskih zrakoplova MD-450 Ouragan a poslije toga je zajedno sa zarobljenom posadom otegljena u Haifu.

U razdoblju do sljedećeg ratnog sučeljavanja s Izraelom 1967. godine (tzv. Šestodnevni rat) ERM je operativno djelovao s prosječno 105-110 plovnih jedinica. Među važnijim plovnim jedinicama iz tog doba bili su: četiri sovjetska razarača klase Skoryi, dva bivša britanska razarača klase Z/Emergency, dvanaest sovjetskih podmornica: klasa Romeo (5) i Whiskey (7) te jedna M-V podmornica. Borbenu flotu činilo je 60 – 65 patrolnih i napadnih brodova (10 x OSA, 8 x Komar, 25 -30 x P-6 itd). Najveći dio pomoćnog brodovlja flote bio je također sovjetskog pordjetla. Sredinom sedamdesetih godina, sovjetske dostave ERM bile su iznimno velike. Šestodnevni izraelsko – arapski rat 1967. promijenio je načela pomorskog ratovanja. Egipatska ratna mornarica je prva uspješno borbeno primijenila protubrodske raketne krstareće projektile (dobivene iz SSSR-a) i 21. listopada 1967. pomoću njih potopila izraelski razarač Eliat. Otad ERM taj datum slavi kao svoj dan mornarice.

Po završetku tog rata, Izrael je osvojio Sinajski poluotok, pojas Gaze, Zapadnu obalu, Golansku visoravan. Rezultati i posljedice izraelske pobjede u tom ratu očituju se u geopolitici tog dijela svijeta sve do današnjih dana.
U lipnju 1972. godine, tadašnji egipatski predsjednik Anwar El-Sadat i vojno-politički vrh unilateralno je odlučio prekiniti vojne ugovore sa SSSR-om i otkazati gostoprimstvo sovjetskim vojnim savjetnicima, kojih je u jednom trenutku bilo više od 20 000. Otkazivanjem suradnje (koja je započela 1955. kada je uz blagoslov Kremlja, Čehoslovačka prva iz komunističkog bloka počela dostavljati Naseru moderno oružje, i to je trajalo skoro punih 17 godina), završena je prva faza razvoja ERM-a.

U drugoj fazi razvoja ERM-a težište je bilo na vojno – tehničkoj suradnji s NR Kinom i to je trajalo desetak godina. Ta egipatsko – kineska vojna suradnja rezultirala je narudžbom dviju kineskih raketnih fregata klase Jianghu-I (956 El Nasser i 951 Najim Al Zafir) kao i nekoliko manjih površinskih plovnih jedinica (brzi napadajni brodovi tipa Hegu i Shangai-II). Isto tako, Kinezi su 1983. i 1984. dostavili četiri diezel-električne podmornice građene licencno po sovjetskom tipu Romeo, koje su kasnije (1992.- 1998.) prilagođene za lansiranje američkih torpeda Mk 37 i krstarećih projektila Sub-Harpoon.

Američka faza
Američka diplomatska inicijativa na Bliskom istoku rezultirala je 26. ožujka 1979. potpisivanjem mirovnog sporazuma između Egipta i Izraela u Washingtonu. Povezivanje sa SAD-om omogućilo je Egiptu (posebice njegovoj ratnoj mornarici) početak nužno potrebne modernizacije i pristup nabavci naoružanja američkog podrijetla.

Jedna od prvih zajedničkih aktivnosti zabilježena je već 1980. u bilateralnoj združenoj vojnoj vježbi Bright Star koja se odigravala u egipatskim vodama. Početkom devedesetih godina, uz pomoć Washingtona otpočeo je proces modernizacije četiriju kineskih podmornica klase 033 (sovjetska klasa Romeo). Modernizacija je uključivala prilagobu podmornica za podvodno lansiranje američkih krstarećih protubrodskih projektila Sub-Harpoon i torpeda NT-37F. Lockheed Martin je također instalirao novu sonarnu opremu koju je proizveo STN Atlas Electronics GmbH, kao i taktički obrambeni sustav koji je dostavila tvrtka Acron. Kompletan program modernizacije i ispitivanja ovih podmornica proveden je u mornaričkoj bazi Ras El Tin pokraj Aleksandrije, koja je u međuvremenu bila opremljena tada najmodernijim sinhro-liftom. Program osuvremenjivanja egipatskih podmornica obuhvaćao je također i proces osposobljavanje tehničkog osoblja.

Modernizacija četvrte podmornice završena je 25. lipnja 1996. za iznos od 133 milijuna dolara. Daljnjih 15 milijuna dolara Egipćani su investirali u ugradnju novih Kollmorgenovih Photonic periskopa. Dostava prvog periskopskog kompleta obavljena je početkom 2001. a posljednji je dostavljen u siječnju 2002. godine. Ulazak SAD-a na egipatsko mornaričko tržište započeo je sredinom 1994. godine leasing dostavom dviju protupodmorničkih (ASW) fregata klase Knox (961 Damyath i 966 Rasheed). Brodovi su nakon isteka leasinga bili otkupljeni po povoljnoj cijeni a američki program vojne pomoći i suradnje s Egiptom nastavljen je u rujnu 1996. u sklopu Grantova programa pomoći, dostavom četiriju raketnih fregata klase Oliver Hazard Perry (901 Sharm el Sheik, 906 Toushka, 911 Mubarak i 916 Tabha). Prilikom dostave tih brodova osnovni naglasak obiju strana bio je na maksimalnom iskorištenju njihovih borbenih odlika uz minimalno ulaganje u novije borbene sustave. ERM je uložio 31,5 milijuna dolara u ugradnju četiriju Rayetonovih Mk15 Phalanx 1B CIWS sustava na fregate klase Oliver Hazard Perry. Poslije su Egipćani odlučili da na novu klasu patrolno-raketnih brodova klase Ambassador III također ugrade Raytheonov sustav RAM-21. Unatoč željama egipatske mornarice za daljnjim i brzim akvizicijama, američka mornarica u svojoj pričuvi nije imala spremnih i prikladnih površinskih jedinica (osim pomoćnog brodovlja) adekvatnih za potrebe ERM-a. Zbog toga su se Egipćani okrenuli zapadnoj Europi i od Njemačke kupili patrolne brodove Type 148 Tiger kao i pomoćne brodove tipa 700 i 701. S Njemačkom su svojedobno vođeni pregovori o mogućem transferu najmanje jedne od fregata klase F-122 Bremen i podmornica klase Type 206A, ali ni jedan od tih poslova nije ostvaren.

Zadaće mornarice i njezina organizacija
Po svojoj veličini ERM je najmanji među trima granama egipatskih oružanih snaga. Glavna zadaća je zaštita više od 2000 km obalne crte Egipta na dvama morima, Sredozemnom i Crvenom. Tradicionalnim zadaćama obrane teritorijalnih voda, zaštite zone Sueskog kanala, odvraćanja od strane agresije, zaštite ekskluzivne ekonomske zone u novije vrijeme su pridodane i neke druge zadaće koje su nametnule okolnosti realne svjetske geopolitike.

Ponajprije je to održavanje kvantitativnog ali i kvalitativnog pariteta s ratnim mornaricama u okruženju, zatim zadaće u međunarodnoj borbi protiv terorizma, piratstva, proliferacije oružja za masovno uništavanje, šverca drogom i ljudima. Među novim zadaćama je i pomoć pri prirodnim katastrofama ali i suradnja s domaćim vojnim i policijskim snagama u borbi protiv domaćeg i “uvezenog” ekstremizma. Savezništvo sa SAD-om stavilo je pred ERM još jednu veliku zadaću a ona se odnosi na zaštitu morskih trgovačkih ruta koje prolaze kroz nacionalne vode i egipatske zone odgovornosti. Egipatska mornarica mora pokrivati jednu od strateški najvažnijih ali isto tako i najosjetljivijih pomorskih komunikacjiskih linija koja prolazi kroz Sueski kanal, glavnu žilu kucavicu trgovačkog pomorskog prometa koja vodi od Europe prema Aziji i Australiji (i obrnuto, dakako).

Zapovjednik ratne mornarice izravno je podređen zapovjedniku Glavnog stožera egipatskih oružanih snaga a on odgovara ministru obrane. Drugi u mornaričkoj hijerarhiji je zapovjednik stožera pomorskih snaga.

Prva veća ustrojbena promjena nakon osnivanja 1946., uslijedila je 1952. nakon revolucije i proglašenja Egipta republikom. Od sredine pedesetih godina sovjetski utjecaj je sve više zahvaćao i ustrojbeno tkivo egipatske mornarice pa su tako sve administrativno-operativne mornaričke cjeline nazivane brigadama. Onda, a i danas, zapovijedanje i nadzor su bili visoko centralizirani. Ustrojem iz 1959. godine promijenjen je ustroj mornaričke strukture. Na njezinom su čelu već spomenuti zapovjednik ERM i zapovjednik stožera pomorskih snaga. Sam Stožer ustrojen je po načelu specijalističkih uprava kojima je pridodana i mornarička akademija ERM. Mornarički stožer čine sljedeće uprave; Uprava za školstvo i edukaciju, Personalna uprava, Logistička uprava, Politička uprava za moral, Financijska uprava te Uprava za pravosuđe u čijem se sastavu nalazi i mornarički stegovni sud.

Prema posljednjim dostupnim podacima, Egipatska ratna mornarica ima oko 16 000 pripadnika koji su raspoređeni na površinskim i podvodnim jedinicama egipatske flote i postrojbama mornaričkog zrakoplovstva. Glavnina flotnih snaga ERM-a nalazi se na mediteranskoj obali u glavnoj mornaričkoj bazi Ras-al Tin pored Aleksandrije. Na mediteranskoj obali su još mornaričke baze Port Said i Mers Matrouh. U blizini Sueza su mornaričke baze Bur Tawfig i Adabiya te tri manje mornaričke baze na Crvenom moru, Al Ghardaqah, Safaga i Hurghada. Postrojbe mornaričkog zrakoplovstva smještene su uglavnom u zrakoplovnoj bazi u Aleksandriji.

Flota egipatske RM
Flotni sastav egipatske ratne mornarice sastavljen je od udarnih površinskih snaga i podmorničarskog odreda. Glavni dio udarnih površinskih snaga čine fregate. U operativnoj službi je ukupno 10 fregata američkog, kineskog i španjolskog podrijetla: 4 fregate klase Oliver Hazard Perry ( ENS 901 Sharm el Sheik, EMS 906 Touska, EMS 911 Mubarak i ENS 916 Tabha), 2 fergate klase Knox (ENS 961 Damyath i ENS 966Rasheed), 2 fregate klase Jianghu-I (ENS 951 Najim Al-Zafir, ENS 956 El Nasser) i 2 fregate klase Descubierta (ENS 941 El Suez, ENS 946 Aboukir)

Podmorničarski odred ERM ima u svom sastavu četiri modernizirane podmornice kineskog podrijetla klase 033, izgrađene prema sovjetskoj klasi Romeo. Podmornice su označene kodnim brojčanim oznakama 849, 852, 855 i 858. Izgrađene su u razdoblju 1975. – 1982. a prodane su i ušle su u sastav ERM-a u razdoblju 1983.- 84. Imaju istisninu 1320/1715 tona, a u razdoblju 1992. – 1998. uz američku pomoć obavljena je već prije opisana modernizacija.

Fregate klasa Perry, Knox i Descubireta naoružane su američkim protubrodskim krstarećim projektilima AGM-84 Harpoon, dok su lake fregate klase Jianghu-I naoružane s četiri HY-2 Silkworm ASCM projektila (dometa 200 km i bojnom glavom od 513 kg).
Brzi napadajni raketni brodovi (FAMC- Fast attack missile craft) zastupljeni su s nekoliko klasa takvih plovila. Raznolikog su podrijetla, uglavnom sovjetskog, britanskog, njemačkog ali i bivšeg jugoslavenskog. Naime, 2007. godine Crna Gora je nakon rekonstrukcije u tivatskom Arsenalu prodala Egiptu pet raketnih čamaca bivše JRM (RČ 304, 305, 306, 307 i 308). Pod egipatskom zastavom nose kodne brojčane oznake 647, 649, 651, 653 i 655. U flotnoj listi Egipatske RM nalaze se još i: 6 brodova klasa Ramadan, 5 brodova klasa Type 148 Tiger, 6 brodova klasa Octobar, 6 brodova klasa Type 024 Houku, 5 brodova klasa 205A OSA, 4 broda klasa Hegu.
Patrolni odred ERM-a čini nekoliko starijih klasa brodova, uglavnom bivšeg sovjetskog i kineskog porijekla: 8 brodova klasa Type 037 Hainan, 4 broda klasa Type 062 Shangai – II, 5 boova klasa Shershen.

Zajednička vježba Bright Star
Egipatska mornarica je naročitu pažnju posvetila ratvoju flotnih protuminskih kapaciteta za otkrivanje i uništavanje pomorskih mina. Minsko-protuminski odred ERM sastoji se od 14 plovnih jedinica i to:
• 2 x klasa MHC-51 (ENS El Farouq i ENS El Sedeeq) – lovci mina
• 4 x klasa Yurka (Azwan, Giza, Qena i Sohag) – minolovci
• 3 x klasa T43 (Daqahliya, Sinai i Assiut) – minolovci
• 3 x klasa Burullus (Burullus, Navarin i Dat Assawari)
• 2 x klasa Safaga (Safaga, Abu al Goshon)
Egipatska ratna mornarica raspolaže i određenim kapacitetima za amfibijski transport . Odred je čini 18 plovila, sastavljenih od triju ranijih sovjetskih i američkih klasa:
• 3 x klasa Polnocny A (LSM) – 301,303 i 305
• 9 x klasa Vidra (LCU)
• 8 x klasa Seafox (LCA)
Ostatak Flote ERM-a čini veliki broj pomoćnih brodova različitih namjena među kojima svakako treba spomenuti šest oceanskih tegljača klase Oktenski te osam flotnih tankera ruske klase Toplivo II. Prema posljednjem popisu iz američkog časopisa Naval Forces (broj III/2009.) flotnu listu pomoćnih brodova čine 23 plovne jedinice.

Igor SPICIJARIĆ