Ekskluzivno japansko oklopno vozilo

Zbog zabrane izvoza naoružanja japanska vojna industrija kao i njezini proizvodi, iako tehnološki u samom vrhu, nisu previše poznati. Type 16 jedan je takav tajnovit proizvod, koji bi zasigurno našao svoje mjesto na svjetskom tržištu, samo da mu ima pristup.

Type 16 je od 2017. u operativnoj uporabi u Japanskim kopnenim samoobrambenim snagama (Foto: Ministry of Defense (Japan))

Type 16 kotačno je borbeno vozilo konfiguracije pogona 8 x 8 koje je najlakše opisati kao japanski Centauro, tj. usporediti ga s talijanskim pandanom. Sličnost nije iznenađujuća jer dizajn prati zadaću, a zadaća je nastala zbog sličnih potreba kao i u talijanskom slučaju. Postoji različita praksa kod klasifikacije takve vrste borbenih vozila, najčešće ih se naziva lovcima tenkova iako to nije njihova primarna namjena i teško se mogu mjeriti sa suvremenim glavnim borbenim tenkovima. Točniji, iako nezgrapniji naziv, bio bi “borbeno vozilo za izravnu vatrenu potporu“. Naime, zadaća Centaura, u vrijeme njegova nastanka, bila je osigurati lakopokretnim snagama znatnu vatrenu moć. Pomogla bi tim snagama da se mogu brzo suprotstaviti eventualnim mostobranima desantnih snaga Varšavskog pakta duž talijanske obale prije nego se iskrcaju veće snage. Slikovito rečeno, vozila bi služila kao vatrogasna brigada.

Snage brzog razmještaja

Japansku kopnenu vojsku čeka preustroj koji će joj postrojbe učiniti lakšima i mobilnijima (Foto: US Army)

Japan ima sličan problem. Kako je to otočna zemlja prilično zahtjevne konfiguracije terena sa značajnim ograničenjima u infrastrukturi, kretanje klasičnih oklopnih snaga vrlo je ograničeno. Prema dokumentu japanskog ministarstva obrane iz 2010.,  samo 65 % mostova pogodno je za prelazak domaćih tenkova Type 90 koji su s masom od 50 tona većinom lakši u usporedbi s drugim modernim tenkovima. Potreba za brzim prebacivanjem snaga još je u zadnje vrijeme dodatno potencirana strateškim obrambeno-sigurnosnim promišljanjima u regiji. Znači, treba osigurati što morem, što zrakom a i samostalno kopnom, visokopokretne snage koje će istodobno imati i dovoljnu vatrenu moć te određeni stupanj oklopne zaštite. S tim ciljem provodi se preustroj japanskih kopnenih snaga. Njime će se sedam od sadašnjih 15 divizija i brigada do kraja fiskalne godine 2023. konvertirati u brzorasporedive divizije i brigade kojima bi se primarno branili vanjski otoci dok bi preostale klasične postrojbe branile glavne otoke Japana. Pri tome će broj tenkova biti znatno smanjen s nekih 760 – 730 na 390 – 300 (ovisno o izvorima) odnosno, dobrim dijelom će ih zamijeniti Type 16. Reformirane postrojbe pokrivat će i borbu protiv asimetričnih/pobunjeničkih prijetnji u urbanom okruženju. To je vjerojatno dodatni razlog za opremanje postrojbi kotačnim oklopnjacima koji se bolje snalaze na cesti i po prirodi su otporniji na mine i improvizirane eksplozivne naprave. Osim navedenih snaga kopnene vojske, japanske otoke od ove godine u travnju brani i 2100 marinaca u sklopu novoosnovane amfibijske brigade brzog razmještaja.

(Ne)prihvatljiva cijena

Glavno je oružje top L7 kalibra 105 mm, no vozilo bi vjerojatno moglo primiti i veći kalibar (Foto: Ministry of Defense (Japan))

Okosnicu vatrene moći tih reformiranih brigada činit će Type 16 MCV (Maneuver Combat Vehicle) čiji je razvoj počeo još 2008. pod okriljem Tehničkog istraživačko-razvojnog instituta Ministarstva obrane, a prvi je put predstavljen javnosti 2013. Proizvodnja je povjerena tvrtki Mitsubishi Heavy Industries koja u Japanu ima najviše iskustva s proizvodnjom oklopnih vozila, a procjenjuje se da se namjerava nabaviti 200 do 300 tih vozila. U operativnoj se uporabi u Japanskim kopnenim samoobrambenim snagama Type 16  nalazi od prošle godine.

Razvoj vozila, prema podacima objavljenim iz Ministarstva obrane, koštao je 17,9 milijardi jena, tj. oko 183 milijuna dolara, a cijena pojedinog vozila procijenjena je na oko 735 milijuna jena (6,6 milijuna dolara). Na prvi pogled nije baš povoljno, no u kontekstu cijena domaćeg naoružanja jest. Japanski su iznosi zbog ograničenog tržišta (samo jedan korisnik), načina ugovaranja u malim godišnjim serijama, manjka konkurencije među proizvođačima i opće tamošnje razine cijena u pravilu znatno veći (pa i dva do tri puta) u odnosu na jednaku opremu u Europi ili SAD-u. Dakle, to i nije nerazuman iznos, a osim toga znatno je manji od cijene njihova zadnjeg tenka Type 10 koja iznosi oko 8,5 milijuna dolara.

Dakle, Type 16 MCV je kotačno oklopno vozilo u konfiguraciji pogona 8 x 8. Kao i kod Centaura motor je smješten s prednje strane tijela vozila što dijelom pripomaže oklopnoj zaštiti sprijeda, a i osigurava slobodan koristan prostor u zadnjem kraju vozila. Kupola je smještena na zadnjoj polovini vozila. Oklopnjak ima četiri člana posade: zapovjednik vozila, ciljač i punitelj koji su u kupoli te vozač u tijelu vozila desno pokraj motora. Na zadnjem kraju tijela nalaze se velika vrata koja olakšavaju ulazak i izlazak posade, ali i popunu streljivom te ostalom opremom.

Provjereni top

Tenkovi Type 90 velike su mase i potencijalna opasnost za japanske mostove i ceste (Foto: Ministry of Defense (Japan))

Glavno naoružanje temelji se na provjerenom tenkovskom topu L7 kalibra 105 mm koji proizvodi Japan Steel Works prema licenciji britanskog Royal Ordnancea. Na Type 16 taj top je dobio termalnu ovojnicu oko cijevi koja ujednačava njezinu temperaturu i tako održava preciznost sprečavajući deformacije cijevi zbog zagrijavanja i hlađenja. Ima i novu plinsku kočnicu jedinstvenog izgleda s usporednim redovima koje čine po devet spiralno poredanih otvora. Također, cijev je i dulja za jedan kalibar, tj. ima 52 kalibra ali i dalje koristi standardno streljivo. Type 16 bi vjerojatno lako mogao primiti i top od 120 mm, no to ipak vuče određene tehnološke izazove pa tako i višu cijenu. Osim toga, top od 105 mm vjerojatno je sasvim dostatan za zadaće koje su namijenjene vozilu, a nosi i više streljiva. Zbog toga je izostao i automatski punjač topa. Većina streljiva 105 mm, tj. oko 40 granata, smješteno je u stražnjem dijelu vozila, a 15 komada spremnih za punjenje topa nalazi se u kutiji na stražnjoj plohi kupole. Sekundarno naoružanje čini s desne strane topa spregnuta strojnica kalibra 7,62 mm te ručno upravljana teška strojnica Browning M2HB od 12,7 mm postavljena na krov kupole između okna punitelja i zapovjednika. Naravno, tu su i bacači dimnih bombi, po četiri sa svake strane kupole.

Nepoznata elektronika

Type 16 ima moderan sustav upravljanja vatrom koji omogućuje tzv. hunter-killer rad posade (Foto: Ministry of Defense (Japan))

Type 16 ima moderan sustav upravljanja vatrom, no u javnosti nije objavljeno o kojem se tipu točno radi. Pretpostavlja se, na osnovi vanjskog izgleda, da je sličan onom na tenku Type 10 o kojem također nema službenih informacija, no njegove su sposobnosti uglavnom poznate (opširnije u tekstu Japanski tenk Type 10, HV br. 541, op. ur.). Sustav omogućuje tzv. hunter-killer rad posade jer osim ciljatelja i zapovjednik vozila ima svoj ciljničko-optički blok s mogućnošću zakretanja kroz svih 360 stupnjeva. Tako zapovjednik može pronalaziti ciljeve (hunter) i pokazivati ih ciljatelju koji ih onda gađa (killer). Ciljatelj je smješten u desnoj strani kupole, a odmah iza njega i zapovjednik, dok je punitelj na lijevoj strani. Zapovjednikov ciljnički blok nalazi se dijagonalno od zapovjednika na lijevoj prednjoj strani kupole što govori da se radi o isključivo digitalnom sustavu bez izravnog optičkog kanala. Zapovjednik ima i klasične periskope postavljene ukrug svojeg okna, dok punitelj ima samo jedan koji gleda naprijed lijevo pod otprilike 45 stupnjeva. Ciljatelj se za gledanje van oslanja samo na svoj ciljnički blok.

Vozilom se upravlja samo pomoću prednja četiri kotača, rješenje je takvo zbog manje cijene i tehničke jednostavnosti (Foto: Ministry of Defense (Japan))

Kako je naglasak u dizajnu vozila na mobilnosti, oklopna zaštita nije posebno jaka, ali nije ni zanemariva. Pretpostavlja se da s prednje strane pruža zaštitu od streljiva do kalibra 30 mm te s boka od barem 12,7 mm. Oklop čine zavarene čelične ploče koje se mogu pojačati modularnim kutijama dodatnog, vjerojatno keramičkog oklopa koje izgledom nalikuju onima na Type 10 čime se pospješuje zaštita od kumulativnih projektila i improviziranih eksplozivnih naprava. Navodno je pri ispitivanju tog oklopa on odolio projektilu ispaljenom iz ručnog višenamjenskog lansera Carl Gustav M2 kalibra 84 mm. Uočljivo je da se dizajn kupole nešto promijenio u odnosu na prototipove ili tijekom proizvodnje jer se na slikama vozila u sastavu operativnih postrojbi vidi da su bočne plohe umjesto okomitog ravnog profila sad klinastog oblika čime se u nekoj mjeri poboljšala zaštita. Također, zadnji dio kupole je sad širi, vjerojatno zbog postavljanja oklopnih modula oko prostora sa streljivom te je na stražnjoj strani postavljena košara za vanjsko nošenje opreme i zaliha. Dio zaštite vozila su i dva detektora ozračenosti laserom postavljena na bočne prednje strane kupole, no izgleda da zadnja polusfera vozila nije pokrivena tim sustavom.  Pretpostavlja se da su detektori u nekoj mjeri integrirani s ciljničkim sustavom ili barem sustavom za zadimljavanje. Također, vjerojatno je da je Type 16 opremljen modernim komunikacijsko-zapovjednim sustavom, tj. sustavom za upravljanje borbenim djelovanjima kao i tenk Type 10. Osim toga, takav se sustav praktički podrazumijeva kod novih borbenih oklopnih vozila.

Traži se partner

Dobru taktičku i operativnu mobilnost osigurava vodom hlađeni četverocilindrični turbodizelski motor snage 570 KS smješten s prednje lijeve strane vozila. Vozač gleda kroz tri periskopa u položaju sa zatvorenim oknom a za bolju vidljivost ima na raspolaganju i barem jednu kameru (vjerojatno termovizijsku) postavljenu s desne strane njegova okna, tj. nešto više naprijed u serijskoj inačici.

Prototip novog vozila na kotačima koje ministarstvo obrane razvija s tvrtkom Komatsu. Projekt ide sporije od predviđenog ritma (Foto: ATLA)

S obzirom na masu od oko 26 tona odnos snage i mase iznosi 21,9 KS/t. Najveća brzina je 100 km/h a nošena zaliha goriva osigurava domet do 400 kilometara. Upravlja se samo pomoću prednja četiri kotača. Dakle, vjerojatno zbog cijene i tehničke jednostavnosti nije primijenjeno zakretanje kotača zadnje osovine koje bi znatno smanjilo radijus okretanja vozila. Treba imati na umu da Type 16 sa svojih 8,45 m dužine, visine 2,87 m i širine 2,98 m nije malo vozilo te vjerojatno ima stanovita ograničenja u kretanju u urbanom okruženju. Strateška mobilnost osigurana je kompatibilnošću s transportnim prostorom i nosivošću domaćih transportnih aviona Kawasaki C2 koja iznosi do najviše 36 tona. Pri teretu mase 30 tona C2 ima dolet od 5700 km – sasvim dovoljno do npr. Senkaku  otočja  na oko 1000 km ili Okinawe na oko 700 km udaljenosti od najzapadnijeg velikog japanskog otoka Kyushu.

Japansko ministarstvo obrane u suradnji s tvrtkom Komatsu Limited počelo je razvoj modernog 8 x 8 oklopnog transportera koji bi zamijenio Type 96 koji datira iz sredine devedesetih, odnosno bio partner za Type 16 u postrojbama brzog razmještaja. Proizveden je i prototip pomalo neobične koncepcije s motorom u sredini vozila. Međutim, razvoj ne ide prema planu pa je ove godine u travnju Agencija za nabavu, tehnologiju i logistiku objavila odgodu završetka razvoja s 2018. na 2021. godinu.

Vedran Slaver