Razgovor s pukovnikom Stjepanom Stepićem, zapovjednikom 395. eskadrile transportnih helikoptera 93. krila Hrvatskog ratnog zrakoplovstva

“Svakoj od brojnih zadaća koje se pred pripadnike Eskadrile postavljaju pristupamo s najvećom mogućom pozornošću i odgovornošću. To možemo zato što smo jako dobro obučeni i osposobljeni, što se potvrdilo u svakoj zadaći koju smo uspješno izvršili, bez obzira na to je li riječ o zadaći u domovini ili izvan nje,” istaknuo je pukovnik Stjepan Stepić

Početkom studenog 395. eskadrila transportnih helikoptera obilježit će 29. obljetnicu postojanja i stoga smo iskoristili jedinstvenu prigodu da uoči te vrijedne obljetnice razgovaramo s njezinim zapovjednikom. Kroz spomenuto razdoblje pripadnici Eskadrile uspješno su izvršili nebrojeno zadaća, nerijetko iznimno teških, za što su, potpuno zasluženo, dobili i velik broj što domaćih, što inozemnih priznanja. Zapovjednik Eskadrile pukovnik Stjepan Stepić, čiji je otac umirovljeni hrvatski branitelj, premda po godinama možda mlad pilot i časnik Hrvatske vojske, iza sebe ima iznimno bogato životno i profesionalno iskustvo i ističe kako je zapravo najveće priznanje uspješno obavljena zadaća.

U Eskadrili ste više od 14 godina i zapravo ste u njoj ostvarili najveći dio svojeg pilotskog staža. Nedavno ste imenovani na dužnost zapovjednika pa možete li reći kakav je pogled na postrojbu s te pozicije?

U ovoj sam postrojbi od 2006. godine, a prije toga bio sam pripadnik 29. eskadrile borbenih helikoptera na Plesu. Po dolasku u ovu postrojbu prošao sam niz dužnosti – od kopilota u letačkom vodu, časnika za sigurnost letenja, zapovjednika letačkog voda, zamjenika zapovjednika Eskadrile te sam od srpnja ove godine imenovan zapovjednikom. Posao je dinamičan i različit i bez obzira na sve moje prethodne poslove, dužnost zapovjednika Eskadrile golema je odgovornost i obveza i prema ljudima i prema tehnici. Tim više što je zapovjednik Eskadrile ujedno i zapovjednik vojarne “Knez Trpimir” pa osim redovitih letačkih zadaća ima i dosta onih logističkih.

Postrojba obavlja brojne zadaće. Neke su u jačem medijskom fokusu, a za neke se gotovo ne zna. Možete li ukratko opisati zadaće postrojbe?

Postrojba koristi srednje transportne helikoptere Mi-8 MTV-1/T kojima obavljamo taktički zračni prijevoz, dajemo zračnu potporu drugim sastavnicama Oružanih snaga, podupiremo zadaće Obalne straže, provodimo zračni desant, medicinska prevoženja, sudjelujemo u potragama i spašavanju iznad kopna i mora za vojne i civilne potrebe, gašenju požara i zračnom prijevozu protupožarnih snaga, zadaćama operacije potpore miru KFOR na Kosovu, provedbi preobuke pilota te održavamo i opslužujemo helikoptere u prvom i drugom stupnju. Dakle, zadaće su brojne i svaka je na svoj način izazovna i zahtjevna. Osim pilota koji su najčešće u fokusu, provođenje tih zadaća ne bi bilo moguće bez iznimnog napora i angažmana zrakoplovnih tehničara, potpore letenja, saniteta te svih ostalih koji podupiru zadaće 395. ETH.

Upravo zbog širokog spektra zadaća, posade i piloti vaše Eskadrile mogu se opisati kao “5 u 1” (probni piloti, nastavnici letenja, hitni zračni medicinski prijevoz pacijenata, gašenje požara, zadaće potrage i spašavanja, potpora lokalnoj zajednici u zračnom transportu do nepristupačnih terena). Što je od navedenog za tek pristiglog mladog pilota u Eskadrili najveći izazov i koju zadaću smatrate najzahtjevnijom?

Kao što sam rekao, imamo brojne zahtjevne zadaće i stoga kad mladi piloti dođu u Eskadrilu nastojimo u što kraćem roku napraviti kvalitetnu preobuku kako bismo što prije bili spremni uključiti se u provođenje svih zadaća koje postrojba izvršava. Svaki član Eskadrile kad dođe na posao ne zna što taj dan može očekivati… Može se dogoditi da ostane u pripravnosti, a može se dogoditi medicinski let, potraga i spašavanje, pomoć tijekom PP sezone do različitih potpora drugim granama OSRH.

Riječju, pilot može biti na bilo kojem dijelu teritorija RH što na planiranim, a što na izvanrednim zadaćama. Izvanredne zadaće ponekad mogu biti i izvan teritorija RH ako je riječ o žurnim humanitarnim zadaćama poput pružanja humanitarne pomoći u BiH tijekom velikih poplava 2014. ili sudjelovanje u humanitarnim akcijama u Crnoj Gori i Albaniji.

Hoćete li kao postrojba i na koji način biti uključeni u novi projekt opremanja Hrvatske vojske helikopterima UH-60M Black Hawk?

Od početka smo uključeni u taj projekt te je jedan od pripadnika naše postrojbe završio potrebnu obuku u 194. EVH na Lučkom i uskoro se očekuje njegovo upućivanje u SAD na preobuku. Očekujem da će se još jedan dio pilota sljedeće godine odlučiti za preobuku u SAD-u te u konačnici za rad u 194. EVH u Zagrebu na novom višenamjenskom helikopteru UH-60M.

Nastavnik ste letenja i kapetan helikoptera Mi-8/17/171Sh/MTV-1, dakle praktički svih tipova transportnih helikoptera koje imamo. Postoji li razlika u pilotiranju među navedenim helikopterima?

 Kako je riječ o sličnim helikopterima iz porodice Mi-8, postoje određene razlike, međutim, tehnika pilotiranja je ista. Nastojimo sa svim pilotima koji nakon završenog školovanja dođu nama u operativnu postrojbu prvo provesti preobuku na helikopter Mi-8T te nakon toga nastaviti naprednu obuku za posebne zadaće na helikopterima Mi-8 MTV-1, gdje se pilot osposobljava za zadaće prevoženja vanjskog tereta, gašenja požara otvorenog prostora, spašavanja ljudi s nepristupačnih terena te ostale zadaće koje postrojba provodi.

Završili ste zapovjedno-stožernu školu Američkog ratnog zrakoplovstva. Možete li reći što vas se najviše dojmilo tijekom tog školovanja?

Polazio sam SRI Air Command and Staff College na Air Universityju USAF, dakle izobrazbu razine naše zapovjedno-stožerne škole, u kojoj je nastava tijekom godine dana bila iznimno dinamična, kvalitetna i zanimljiva. Budući da zbog naravi posla kojim se bavim često izbivam od kuće, poveo sam u SAD suprugu i kćer, koje su mi najveća podrška i beskrajna potpora, te mi je s te strane boravak bio puno lakši.

Tijekom izobrazbe upoznavao sam se s vođenjem rata na operativnoj razini u združenim operacijama (Joint Operations), ratovanju u više različitih domena (Multi Domain Operations): zemlja, zrak, voda, svemir i cyber, te uporabom umjetne inteligencije u organizaciji i vođenju ratnih operacija.

Osim toga, mogućnost upoznavanja i rad s pripadnicima više od 70 drugih zrakoplovstava NATO saveza i američkih partnera neprocjenjivo je iskustvo. Takvo okruženje i to iskustvo proširilo mi je vidike, ali i produbilo postojeće znanje. Međunarodno iskustvo koje sam dotad stekao sudjelujući u međunarodnim misijama i operacijama potpore miru višestruko sam nadogradio. Imao sam mogućnost dobiti puno širu sliku o tome kako rade i kako se obučavaju naši partneri, a prijateljstva koja sam ondje stekao ostat će mi kao trajna vrijednost.

Sudjelovali ste u pet međunarodnih NATO vođenih misija i operacija. Koliko iskustvo u međunarodnom okruženju pomaže u razvoju karijere?

U operaciji potpore miru KFOR na Kosovu prvi sam put sudjelovao 2013. godine kao časnik za sigurnost letenja i pilot helikoptera, što je tad bilo moje prvo međunarodno iskustvo. Nakon toga sudjelovao sam u još tri OPM-a KFOR kao zapovjednik zrakoplovne sastavnice i HRVCON-a.

Iz iskustva mogu reći da je priprema za misiju jako dobra i ondje sam vidio da je naša razina i obučenosti i opremljenosti na visokoj razini. Tek kad imate priliku otići izvan Hrvatske i testirati svoju osposobljenost možete steći objektivan uvid o tome gdje ste u odnosu na druge međunarodne partnere. I nije to subjektivno stanovište jer su nas i druge nacije prepoznale kao takve i naravno da mi je svaki put bilo drago i da sam bio ponosan što sam pripadnik Hrvatske vojske. Jednako tako bilo je i u misiji potpore miru Odlučna potpora u Afganistanu, gdje sam se puno puta osvjedočio kako nas pripadnici partnerskih zemalja cijene i poštuju zbog onoga što znamo, hoćemo i možemo. Kao jedan od mlađih pilota, tijekom boravka u Afganistanu radio sam kao nastavnik letenja s afganistanskim pilotima te sam bio časnik za sigurnost letenja u 311. Air Expeditionary Advisory Squadronu. Na kraju boravka u Afganistanu od jednog sam afganistanskog polaznika obuke u znak zahvalnosti dobio njihovu tradicionalnu nošnju, koja se prenosi s naraštaja na naraštaj i koja se ne dijeli tako lako, što je zapravo bio njegov najveći znak zahvalnosti i priznanja za moj uloženi napor.

Postrojba kojoj ste na čelu nekima je, posebno stanovnicima otoka, često zadnja slamka spasa i zahvaljujući pravodobnim medicinskim letovima brojni su životi spašeni. Kakav je osjećaj znati da nekome spašavate život i je li ta činjenica dodatni stres?

95. ETH provodi pripravnosti 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu, 365 dana u godini. Kroz dnevnu i noćnu pripravnost provodimo više različitih zadaća te kad, primjerice, dobijemo poziv za hitnu zadaću zračnog medicinskog prevoženja, mi od tog trenutka razmišljamo samo kako je obaviti što sigurnije u što kraćem vremenu. S nama ide i medicinski tim iz Zavoda za hitnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije i znamo da se o pacijentu skrbi najbolje što može. Kad su meteorološki uvjeti dobri, onda je to puno lakše, ali dio zadaća obavlja se u složenim uvjetima i noću. U takvim situacijama morate donijeti odluku o tome možete li sigurno poletjeti i jednako sigurno obaviti zadaću, znajući pritom da život pacijenta možda ovisi o vašoj odluci. U takvim slučajevima svatko od nas iz sebe izvlači ono najbolje i najviše što ima kako bi sigurnost svih sudionika leta uključujući i pacijenta bila na najvišoj razini.

Možete li se prisjetiti medicinskog leta koji vam je ostao najupečatljiviji?

Teško je bilo koji takav let posebno izdvojiti zato što je svaki na svoj način značajan i poseban. Prevozili smo i trudnice i ozlijeđene pacijente, pa i one zaražene virusom SARS CoV-2 (COVID-19) i svaki takav let novo je iskustvo. Kad sve sretno završi, kad shvatite da ste nekome pomogli, onda vam je to najveća nagrada. U mnogim situacijama ljudi koje smo prevozili žele nam se poslije javiti i na neki način zahvaliti i to često budu baš dirljive situacije. Tako se sjećam situacije u kojoj je na jednom od naših otoka dječaka ugrizao poskok. Bio je u nesvijesti i krvario, a njegovi roditelji, koji su ga na rukama nosili prvo do vozila a potom do uzletišta, bili su jednako tako krvavi i uplašeni. Liječnička ekipa u helikopteru davala je sve od sebe da pomogne dječaku. U takvoj situaciji vi znate kakva se drama događa u helikopteru iza vaših leđa i to vas jednostavno ne može ostaviti ravnodušnim. Dečko je ozdravio i nije bilo nikakvih posljedica. Poslije nam je u posjet došla cijela njegova obitelj koja je zahvalila i tad ste neizmjerno sretni i ponosni što ste odabrali poziv u kojem možete pomagati drugim ljudima.

Za razliku od medicinskih letova, letovi traganja i spašavanja nerijetko se događaju zbog neopreznosti turista i njihove nepripremljenosti na uvjete koje planina sa sobom nosi. Postoji li razlika u odnosu prema tim dvjema zadaćama?

Vezano uz traganje i spašavanje mi djelujemo po dobivenoj zadaći i u tom trenutku nemamo informacije kako i zbog čega je došlo da za nekim moramo tragati niti znamo kakvo je stanje osobe za kojom tragamo. Većinu zadaća traganja i spašavanja provodimo s iskusnim pripadnicima HGSS-a s kojima već niz godina odlično surađujemo. Po dobivenoj zapovijedi mi se pripremamo kako tu zapovijed što bolje izvršiti. Dolaskom na samo mjesto gdje se pomaže unesrećenom cijela posada na čelu s kapetanom procjenjuje situaciju i odlučuje može li se pristupiti izvršavanju zadaće ili postoje neke zapreke te se nakon toga najboljom taktikom i tehnikom pristupa samoj realizaciji. Iz iskustva mogu reći da ima jednostavnih, ali ima i prilično složenih zadaća jer je većina takvih situacija u planinama ili na otvorenom moru i svaka od njih nosi svoje teškoće. I upravo stoga cijele godine uvježbavamo taktike, tehnike i procedure kako bismo u stvarnoj situaciji mogli dati najviše od sebe. Činjenica da nekad kad idemo u traganje i spašavanje nakon nekoliko teških zadaća koje su nas tog dana iscrpile i onda krenete u potragu za nekim u izrazito nepovoljnim meteouvjetima, dajete sve od sebe što možete i kad ga nađete i vidite da je neadekvatno pripremljen za boravak u planini i kad bez ikakvih ozljeda samostalno uđe i iziđe iz helikoptera onda to zna biti frustrirajuće jer ste bez velikog razloga potrošili i ljudske i materijalne resurse. Naravno, takve procjene nisu na nama jer mi dobijemo zapovijed koju moramo izvršiti i to je za nas ključno.

S obzirom na vaše podrijetlo, možete li reći kako se Slavonac snašao na moru?

Dobro sam se snašao. Obitelj i ja odlično smo prihvaćeni te se osjećam kako je meni ovdje dom jer nam je kći ovdje rođena i supruga mi ovdje radi, ali Slavonija će mi uvijek ostati u srcu, jer Slavonac sam i time se ponosim. Svaki slobodan trenutak nastojimo iskoristiti uživajući u suncu i moru u krugu obitelji i prijatelja.

---

Nagrade i priznanja postrojbi

• Turistički cvijet – kvaliteta za Hrvatsku, za izniman doprinos u sigurnom odvijanju turističke sezone (2013.)
• Ponos Hrvatske, za izniman doprinos u hitnom medicinskom prevoženju pacijenata i akcijama potrage i spašavanja (2014.)
• Plava vrpca Vjesnika, za izniman pothvat u zajedničkoj akciji s timom HGSS-a u spašavanju unesrećenog ribara s plovila (2019.)

Željko Stipanović

Foto: Marinko Karačić, osobna arhiva