Osnovicu štita od prijetnji iz zraka koji bi trebala oformiti inicijativa ESSI činit će Arrow 3, Patriot te Iris-T. U ovom dijelu teksta opisujemo potonji sustav, ali i neke druge koji također imaju svoje prednosti i zagovaratelje

Berlin je za svoj PZO sustav jako dugog dometa odabrao izraelsko-američki Arrow 3, a SAD je to i odobrio 17. kolovoza. Me- đutim, Washington bi bio puno zadovoljniji da su se Nijemci odlučili za američki sustav Terminal High Altitude Area Defense (THAAD). Glavni američki argumenti bili su da između THAAD-a i Arrowa 3 nema velike razlike u mogućnostima djelovanja. Štoviše, THAAD se može odmah uvezati u NATO-ov sustav integrirane protuzračne obrane IAMD (Integrated Air and Missile Defence), dok Arrow 3 treba proći skupu prilagodbu.

S druge  strane,  odabirom THAAD-a  svi  protubalistički  sustavi  koji  bi branili Europu bili bi američke proizvodnje – Patriot, THAAD i NATO  Ballistic Missile Defence/Aegis Ashore. Doduše, ni  Arrow 3 nije isključivo izraelski proizvod, već se proizvodi u suradnji s Boeingom. Iako su oba sustava vrlo slična, ipak nisu identična. Sličnost se prije svega ogleda u mogućnosti korištenja jednakog radar- skog sustava za otkrivanje balističkih projektila na velikoj udaljenosti. To je AN/TPY-2 Surveillance Transportable Radar tvrtke Raytheon. I THAAD i Arrow 3 mobilni su jer se sve komponente nalaze na kamionima i prikolicama. Oba sustava imaju lansere smještene na kamionima, svaki s po šest projektila. Spomenuti projektili uništavaju ciljeve (povratne module balističkih pro- jektila) na visinama iznad 100 kilometara i pritom rabe kinetičke presretače.

Najveća je razlika u tome što je THAAD izvorno razvijen za točkastu obranu, prije svega američkih vojnih baza, od napada balističkim projektilima. U najboljem slučaju, s dometom od samo 200 kilometara THAAD može veliki grad obraniti od bali- stičkog napada. S druge strane, Arrow 3 ima domet od čak 2400 kilometara te može braniti cijele države. Da bi se učinkovito obranili svi njemački veliki gradovi, trebalo bi kupiti desetke THAAD-ova. Bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi bilo koja njemačka vlada odlučila koje gradove štititi. Koji bi bio kriterij? Veličina, bogatstvo, industrijska baza…? I opet bi znatan dio teritorija i stanovništva ostao nezaštićen…

KAŠNJENJE GRADNJE

Aegis Ashore jedini je proturaketni sustav koji bi mogao zaštititi cijelu Njemačku, a da nije potrebno kupiti desetke ili stotine bitnica. Kad bi se i riješila politička pitanja, nameće se drugi problem. Naime, gradnja položaja tog sustava u poljskom Red- zikowu oduljila se izvan svih rokova. Gradnja je svečano započela 18. svibnja 2016., a položaj je trebao biti dovršen do kraja 2018. No, još uvijek nije iako su radovi u završnoj fazi, a osoblje američke mornarice vrši preuzimanje. Zadnje vijesti govore da bi trebali biti završeni do kraja ove godine.

Terminal High Altitude Area Defense (THAAD) postao je operativan 2008. godine. Zaljevski rat 1990. i 1991. pokazao je nužnost posjedovanja protubalističkog PZO sustava. Svakodnevni napadi na civilne ciljeve sve više su pokazivali nedostatke američke protuzračne obrane pri napadu iračkih balističkih projektila. Sustav Patriot, koji je primarno razvijan za borbu protiv zrakoplova, unatoč određenim modifikacijama nije uspijevao spriječiti napade iračkih balističkih projektila. Ni pokušaji njihova presretanja nisu se odvijali na dovoljno velikim visinama. Da je i došlo do uspješnog presretanja, krhotine bi prouzročile štetu na štićenom području. Ne iznenađuje stoga da je Pentagon odlučio da mu hitno treba namjenski protubalistički raketni sustav. Zbog toga je tvrtka Lockheed Missiles & Space dobila 1992. godine ugovor za razvoj sustava Theater High Altitude Area Defen- se ili THAAD. Bio je to prvi protubalistički sustav od početka projektiran za uništenje balističkih projektila izvan atmosfere. THAAD je projektiran za točkastu obranu lokacija kao što su velike vojne baze ili gradovi iako može zaštititi i zemlje manje površine, npr. Ujedinjene Arapske Emirate.

Najveća novina koju je THAAD donio uporaba je kinetičkog presretača koji uništava cilj izravnim pogotkom – hit-to-kill. To je kombinacija kinetičke energije koju izaziva sudar presretača i nadolazećeg povratnog modula balističkog projektila. Kako se oba kreću vrlo velikom brzinom, energija je više nego dovoljna za obostrano uništenje. Kinetički presretač koristi giroskopski postavljeno slikovno infracrveno tražilo koje bez problema otkriva užarene povratne module. Duljina projektila je 6,17, a promjer tijela 0,34 m; ukupna je masa 600 kg. Projektil se sastoji od pogonskog sustava, kinetičkog presretača i sustava navođenja. Različiti izvori navode različite udaljenosti djelovanja, od 200 do 250 kilometara. Minimalna visina djelovanja je 40, a maksimalna 150 km.

JOŠ JEDAN IZAZIVAČ

Mamba je jedini europski PZO raketni sustav srednjeg dometa s razvojnim planovima koji će ga učiniti sposobnim uništavati i balističke projektile srednjeg dometa. Najčešće je označavan kao SAMP-T (Sol-Air Moyenne Portée-Terre- stre). Razvio ga je konzorcij Eurosam, koji je u vlasništvu korporacija Aérospatiale, Thomson-CSF i Selenia, sa 50 : 50-postotnim udjelom Italije i Francuske.

Ishodište mu je brodski PZO sustav Aster, za koji su razvijena dva projektila – Aster 15 i Aster 30. To su zapravo jednaki pro- jektili, a razlika je u veličini startnog raketnog motora. Zbog toga kraći Aster 15 ima domet nešto veći od 30 kilometara. Sa znatno većim startnim raketnim motorom, domet Astera 30 iznosi oko 120 kilometara. Oba projektila rabe aktivno radarsko samonavođenje na cilj. Uz projektil u dvjema inačicama, važni su dijelovi sustava osmerostruki vertikalni lanseri Sylver A43 i A50, višenamjenski radari Arabel ili EMPAR, te zapovjedni sustav koji je konfiguriran od konzole MAGICS i računalnog sklopa MARA. Na tim osnovama nastao je mobilni PZO raketni sustav SAMP-T. Projektil Aster 30 smješten je u vertikalni lanser s osam ćelija. Lanser se postavlja na terenski kamion prilagodljiv različitim cestama i off-road područjima. Svaka bitnica ima šest lansera. Francuska vojska odlučila ga je postaviti na terenski kamion Renault Kerax 8 x 8, a talijanska na IVECO Astra 8 x 8. Ostali dijelovi Mambe također su postavljeni na terenske kamione. Sustav još čini i zapovjedno sjedište, koje čine četiri operatera, a smješteno je u kontejner.

Radar Arabel također je na kamionu. Upravo njega smatraju najslabijim dijelom cijelog sustava. Prije svega, zbog ograničenog dometa motrenja od samo 100 km, što znači da je manji nego što je krajnji domet projektila Aster 30. Mali domet motrenja radara ograničavao je i mogućnosti poboljšanja sustava, prije svega njegova dometa. Ipak, potencijalni kupci mogu birati između dva nova radara – Leonardova Kronos GMBH (Ground Mobile High Power) ili Thalesova Ground Fire 300. Oba su najsu- vremenija 4D AESA radara, a rabe rotirajuću antenu. Krajnji je domet motrenja Kronosa 300 kilometara, a ciljeve može početi pratiti na dometu od 250 km. Ground Fire 300 još je sposobniji, ima domet motrenja od 400 kilometara. Thales naglašava da je razvijen kako bi bio važan dio novih mogućnosti sustava Mamba, prije svega zaštite od balističkih projektila. S obzirom na to da se koristi jedna rotirajuća antena, a brzine ciljeva mogu biti i veće od deset Macha, evolucija antene jedan je puni okret u sekundi. Time je omogućeno praćenje i najbržih ciljeva kao što su balistički i hipersonični projektili. Radom radara upravlja se daljinski, iz zapovjednog sjedišta bitnice.

Osnovni  projektil  Aster  30  dug   je 4,9 m,  a promjer  tijela mu  je 180 cm.  Masa u  trenutku lansiranja  iznosi  450 kg. Najveća brzina leta je 4,5 Macha. Aster 30 ima mogućnost obaranja nadzvučnih projektila na udaljenostima od 15 do 25 km. Lovačke avione doseže na udaljenostima od 35 do 45 km, a velike i spore avione na čak 100 km. Vrhunac djelovanja mu je 20 km. Svaki  lanser  može  ispaliti  salvu  od  dva  projektila  u  razmaku  od  deset sekundi. Radar Arabel istodobno može nadzirati let 16 projektila.

UDARAC S BOKA

Kako bi Mamba imala mogućnost djelovanja protiv ciljeva unutar svih 360 stupnjeva, projektili Aster lansiraju se iz vertikalnih lansera. Zbog toga imaju dva raketna motora na kruta goriva. Prvi je startni (booster), čija je namjena lansiranje projektila iz lansera i početno ubrzanje. Startni raketni motor u inačici Aster 30 odvaja se nakon tri i pol sekunde rada, nakon što je projektil ubrzao do 1400 m/s (4,5 Macha). Nakon vertikalnog lansiranja, zakretanje i usmjeravanje prema cilju obavlja se uz pomoć okretnih mlaznica startnog raketnog motora koje upravljaju letom u prvim sekundama nakon lansiranja. Usmjeravanje leta na središnjem dijelu prepušteno je inercijskom navigacijskom sustavu, ali putanja se korigira zahvaljujući podacima o položaju cilja koji stižu s višenamjenskog radara na zemlji. U završnom dijelu leta samonavođenje na cilj obavlja aktivni radarski sustav koji osigurava visoku preciznost. Usmjeravanje leta u završnoj fazi prepušteno je aerodinamičkim nadzornim površinama smještenim na stražnjem dijelu projektila. Projektil se usmjerava prema cilju tako da prođe bočno od njega kako bi se maksimalizirao učinak bojne glave. MBDA tvrdi da sustav Aster nudi iznimne mogućnosti s obzirom na visoku pokretljivost, ostvarenu kombinaci- jom klasičnih aerodinamičkih nadzornih površina i vektorizacijom potiska motora. Prema tvrdnji proizvođača, ta kombinacija omogućava zakretanja do opterećenja od čak 50 g. Poboljšani Aster 30 Block 1 projektil ima domet povećan na 150 kilometara i poboljšani radar za samonavođenje koji radi u Ku frekvencijskom opsegu od 12 do 18 GHz. Zbog toga može uništavati balističke projektile dometa do 600 kilometara.

Idući je korak u razvoju Aster 30 Block 1NT (New Technology). Najveća promjena bit će ugradnja novog sustava aktivnog radarskog navođenja koji radi u Ka frekvencijskom rasponu od 26,5 do 40 GHz. MBDA tvrdi da će to omogućiti uništavanje balističkih projektila dometa do 1500 kilometara. Proizvođač naglašava i da će Aster 30 Block 1NT zadržati i mogućnosti djelovanja protiv ostalih ciljeva kao što su borbeni avioni i krstareći projektili. Prema tvrdnjama proizvođača, istodobna će uporaba dvaju projektila s Ka i Ku frekvencijskim rasponima radarskih sustava za samonavođenje protivniku znatno otežati izvođenje elektroničkih protumjera.

POŽELJNA VEĆA VISINA

No, istodobno s novim radarskim navođenjem, MBDA ne spominje povećanje performansi samog projektila. Očekivalo bi se da projektil namijenjen obaranju balističkih projektila dometa 1500 kilometara ima veći domet, prije svega mogućnost djelovanja na visinama iznad sadašnjih 20 tisuća metara. Svi dostupni izvori navode da će letne značajke projektila Aster 30 Block 1NT biti jednake onima Astera 30 Block 1. Za gađanje balističkih projektila dometa 1500 kilometara ni novi radari dometa motrenja 400 (a posebno 300) kilometara neće biti odgovarajući. Problem je u tome što se s povećanjem dometa povećava i brzina balističkih projektila. Balističkim projektilima malog dometa smatraju se oni čiji je domet veći od 300, a manji od 1000 kilometara. Tako je najveća brzina balističkog projektila dometa 300 kilometara oko 1700 metara u sekundi. S povećanjem dometa na 650 km, brzina se povećava na 2300 m/s. Balistički  projektil  dometa  1000 kilometara ima brzinu 2650 m/s. Projektili dometa 1500 kilometara imaju brzinu veću od 3000 m/s. Presudno je zato da se što prije otkriju kako bi proturaketni sustav imao vremena za djelovanje.

Balistički projektili dometa većeg od 1000 kilometara mogu se naoružati i bojnim glavama s nuklearnim punjenjem odnosno onima s bojnim otrovima. Poželjno je zato da proturaketni sustav ima što veću visinu djelovanja pa se operativni vrhunac djelovanja od 20 kilometara Astera 30 Block 1NT ne čini dostatnim. Bez radara znatno veće zone motrenja i povećanja performansi projektila (prije svega dometa), Aster 30 Block 1NT imat će isključivo sposobnosti točkaste obrane. To znači obranu gradova ili vojnih baza, ali ne i teritorija. Doduše, tu mogućnost nema ni američki MIM-104 Patriot, čiji projektili MIM-104F PAC-3 imaju maksimalni domet od samo 40, a operativni vrhunac djelovanja 24,2 kilometra. U razvoju je i novi projektil Aster 30 Block 2, koji će imati mogućnost djelovanja protiv balističkih projektila dometa do 3000 kilometara. Kako je prema prvim najavama razvoj projektila trebao biti gotov do 2020. godine, on očito kasni. Stoga je razu- mljivo da MBDA o njemu nerado govori. Bude li razvoj uspješno okončan, Aster 30 Block 2 imat će slabije borbene mogućnosti nego Arrow 3, koji se može nositi s interkontinentalnim balističkim projektilima.

OD ZRAKA DO ZEMLJE

Njemački protuzračni raketni sustav srednjeg dometa Iris-T SLM namijenjen je za najkraći domet ESSI-jeva štita (European Sky Shield Initiative, v. prvi dio teksta Program ESSI, HV br. 690). On je nastavak trenda da se vođeni projektili zrak-zrak prenamje- njuju u projektile zemlja-zrak. Za taj postupak ima više razloga i za i protiv. Sigurno je pozitivno da se, s obzirom na to da se koristi već razvijen i provjeren projektil, tako znatno smanjuju rizici razvoja, a time i troškovi. Negativna je strana činjenica da se koristi projektil namjenski razvijen za zračnu borbu. Kako zračna borba i protuzračno djelovanje imaju različita pravila igre, takvi projektili ili imaju jako ograničene mogućnosti djelovanja ili ih treba dorađivati i poboljšavati. Na kraju troškovi razvoja ispadnu jednaki kao da se razvijao potpuno novi projektil. Sustav Iris-T SLM mogao bi biti dobar primjer za to.

Njemačko ratno zrakoplovstvo odlučilo je bilo  krajem  prošlog stoljeća PZO raketni  sustav  Patriot   zamijeniti   novim   sustavom   MEADS  (Medium Extended  Air Defense System).    Trebao je biti nadogradnja Patriota s većim borbenim mogućnostima,  prije  svega  uporabom  vođenog  projektila  MIM-104F PAC-3. Sustav su trebale razviti četiri zemlje: SAD, Njemačka, Francuska i Italija. Prva je odustala Francuska, pa su 2005. godine udjeli bili podijeljeni ovako: 55 % SAD, 28 % Njemačka i 17 % Italija. Međutim, kako je Italija s Francuskom razvijala brodski PZO sustav Aster 15/30, bilo je logično da se pridruži razvoju sustava SAMP/T. Kao jedini partneri ostali su SAD i Njemačka. SAD je u veljači 2011. objavio da više neće sufinancirati razvoj sustava MEADS pa su svi troškovi razvoja ostali na Njemačkoj. U takvim okolnostima  jasno  je  da se  razvoj  MEADS-a  oduljio,  pa je  na  kraju  Ministarstvu  obrane   Njemačke   ponuđen   nešto   poboljšan   sustav   TVLS   (Taktisches   Luftverteidigungssystem). Glavna je prednost TLVS-a u odnosu na MEADS više njemačkih komponenti. Kako Njemačka više ne spominje TLVS kao opciju za program European Sky Shield Initiative, to je najbolja potvrda da je razvoj sustava u krizi s neizvjesnim ishodom.

MEADS je trebao obarati ciljeve na srednjim udaljenostima. Za uništavanje ciljeva na malim udaljenostima pokrenut je razvoj PZO raketnog sustava Iris-T SL. Kako su jedan od osnovnih zahtjeva bili što manji troškovi razvoja uz minimalan rizik, od- lučeno je da će sustav koristiti već operativan projektil zrak-zrak Iris-T (punog naziva Infra Red Imaging System Tail/Thrust Vector-Controlled) tvrtke Diehl Defence.

Projektil zrak-zrak Iris-T postao je operativan 2005. godine. Od početka razvoja projektiran je tako da njegova veličina, a posebno promjer tijela od 127 mm, budu slični onima uvelike raširenog američkog sustava AIM-9 Sidewinder. Jednako je s masom i središtem težišta projektila. Inženjeri su za Iris-T željeli potpunu kompatibilnost s lanserima jednakim onima s kojih se lansira Sidewinder. Cilj je bio da potencijalni kupci koji koriste Sidewinder mogu jeftino i lako prijeći na Iris-T. Pokazalo se da je takav pristup bio izvrstan temelj i za razvoj jako dobrog protuzračnog raketnog sustava.

POVEĆANE MOGUĆNOSTI PRODAJE

Počeci sustava Iris-T (Infrared Imaging System-Tail/thrust Vector Controlled) sežu na kraj 1980-ih, kad je tvrtka Diehl Defence izradila studiju koja je dovela do paneuropskog programa. Danas u razvoju i proizvodnji sustava sudjeluje šest zemalja: Nje- mačka kao nositelj programa te Grčka, Italija, Norveška, Španjolska i Švedska. One namjeravaju kupiti oko 4000 projektila za više tipova borbenih aviona. Jedna je od glavnih komponenti projektila zrak-zrak Iris-T slikovno infracrveno tražilo koje može pretraživati područje u +/– 90 stupnjeva. No, teoretski može djelovati i protiv ciljeva unutar 360 stupnjeva oko aviona. To bi trebao omogućiti prilagodljivi potisak raketnog motora Raufoss i TVC sustav za upravljanje letom. Iris-T može zahvatiti cilj na dva načina. Prvi je lansiranje nakon što je infracrveno tražilo otkrilo cilj te vezivanje za njega (Lock-On Before Launch – LOBL). U drugom se projektil vezuje za cilj tijekom leta (Lock-On After Launch – LOAL), što pak omogućava obaranje i ciljeva koji lete na ekstremno malim visinama. Kod LOAL-a se cilj otkrije i prati preko radara ili elektro- optičkih motrilačkih uređaja.

Problem je bio što je s izvornim projektilom Iris-T domet prve zemaljske inačice samo 12 kilometara jer je njegov dvostu- panjski raketni motor optimiziran za zračnu borbu. Pritom je domet projektila u zračnoj borbi skromnih 25 kilometara. Stoga je prva kopnena izvedenica označena kao Iris-T SLS (surface-launched short-range), što znači vrlo kratki domet. U suvremenom je načinu ratovanja 12 kilometara vrlo mali domet, premda je u međuvremenu ponuđen i Iris-T SLS Mk. III, koji podrazumijeva lansiranje projektila s vozila koje je u pokretu, primjerice lakog oklopnjaka. Zbog toga je Diehl Defence odlučio povećati mogućnosti prodaje razvojem izvedenice znatno većeg dometa Iris-T SLM (surface-launched medium range). Povećanje dometa ostvareno je ugradnjom raketnog motora s promjerom 25 milimetara većim nego kod izvornog projektila. Povećanje s izvornih 127 na 152 mm bilo je dovoljno za povećanje dometa na čak 40 kilometara. Još važnije, operativni vrhunac djelovanja povećan je sa šest na 20 kilometara.

No, publikacije Diehl Defencea ne opisuju koliko je dodatne mase projektilu donijelo povećanje promjera raketnog motora. Stoga mnogi izvori navode masu izvornog projektila od 87,4 kilograma, što ne može biti točno. Masa bojne glave navodno je 11,4 kilograma te ima blizinski radio i kontakt upaljač. Sustavi Iris-T SLM isporučeni su i Ukrajini, i to opremljeni motrilačkim radarom TRML-4D tvrtke Hensoldt. Radar ima mogućnost motrenja ciljeva veličine borbenog aviona na udaljenostima oko 120 kilometara. Nadzvučne projektile otkriva na udaljenostima većim od 60 km, a istodobno može pratiti do 1500 objekata. Doduše, jedan ukrajinski TRML-4D radar oštećen je početkom srpnja ove godine pogotkom ruskog lutajućeg streljiva (loitering munition) Lancet. Napad se dogodio u trenutku dok je radar, vjerojatno i cijela bitnica, zauzimao položaj te još nije bio uključen. Privodi se kraju razvoj još naprednije izvedenice Iris-T SLX velikog dometa. Osim povećanja dometa na 80 i operativnog vr- hunca djelovanja na 30 km, donijet će i uporabu dvostrukog sustava samonavođenja. Uz postojeći slikovni infracrveni, dodat će i aktivni radarski.

ZAVRŠNA FAZA RAZVOJA

Iako bi Njemačka željela da jedini PZO raketni sustav malog/srednjeg dometa unutar ESSI-ja bude njezin Iris-T, kao dodatna opcija spominje se i sustav CAMM (Common Anti-air Modular Missile) tvrtke MBDA. Taj je projektil prvotno razvijen za uporabu na brodovima kao zamjena za projektile Sea Wolf. Budući da se radi o vrlo dobrom projektilu namjenski projektiranom za protuzračnu obranu, MBDA je vrlo brzo počela nuditi kopnene izvedenice. Ministarstvo obrane Ujedinjene Kraljevine odobrilo je 2014. godine ugovor vrijedan 36 milijuna funti za razvoj sustava Future Local Area Air Defence System (FLAADS Land/Sky Sabre). MBDA stranim kupcima nudi gotovo jednak sustav pod nazivom EMADS (Enhanced Modular Air Defence Solutions).

Svim je izvedenicama zajednička uporaba projektila CAMM. Kao i u slučaju Irisa T, CAMM je razvijen na osnovama projektila zrak-zrak kratkog dometa AIM-132 ASRAAM. Masa projektila je 99 kg, duljina 3,2 m, a promjer 166 mm. Maksimalna brzina CAMM-a je tri Macha, minimalni domet jedan kilometar, operativni domet veći od 25, a krajnji domet leta rakete oko 60 ki- lometara. Koristi aktivno radarsko samonavođenje. Dio sustava dvosmjerna je podatkovna veza preko koje sa zemlje dobiva ažurirane podatke o cilju prije nego što mu se približi toliko da ga zahvati vlastitim radarom. Logično je stoga da CAMM može napadati ciljeve koji se ne vide s mjesta lansiranja projektila.

U završnoj je fazi razvoja projektil Common Anti-air Modular Missile Extended Range (CAMM-ER). Zahvaljujući ugradnji jačeg raketnog motora, domet je povećan na više od 45 kilometara. Duljina projektila povećana je na 4,2 metra, a promjer tijela na 190 mm. Masa u trenutku lansiranja iznosi 160 kg. Ministarstvo obrane Italije prvi je naručitelj sustava, a njim će zamijeniti protuzračne raketne sustave SPADA. MBDA je na zahtjev kupca spremna kombinirati CAMM s bilo kojim radarom koji odabere i sve to postaviti na terenske ka- mione koje će također odabrati kupac.

Zanimljivo je da MBDA-in službeni prospekt tvrdi da će Sky Sabre koristiti radar Saab Kronos. Vjerojatno je posrijedi pogreška jer Saab u ponudi nema radar takvog naziva. Kronos Land proizvodi talijanska tvrtka Leonardo. To je suvremeni AESA radar koji radi u C frekvencijskom rasponu. Krajnji mu je doseg motrenja 250 kilometara. Kako bi se omogućilo praćenje i najbržih ciljeva, radarska antena ima evoluciju od 60 okretaja u minuti. Istodobno može pratiti do 300 objekata, s posebnim prikazom do 80 prioritetnih. Radar se nalazi u kontejneru zajedno s električnim generatorom tako da je autonoman u radu. Unutar kontejnera mjesta su za dva radarska operatera.

U sustavu Sky Sabre podaci s radara i opcijskog elektrooptičkog motrilačkog sustava obrađuju se u mobilnom zapovjednom sjedištu MIC4AD (Modular Integrated C4I Air & Missile Defense System) izraelske tvrtke Rafael Advanced Defense Systems. MIC4AD omogućava visok stupanj automatizacije djelovanja, što je presudno u uništavanju jako brzih ciljeva. MIC4AD osigu- rava usto i mogućnost uvezivanja u zapovjedno-nadzorni sustav ako ga vojska posjeduje ili izravnu povezanost s nadređenim zapovjedništvom i drugim postrojbama u blizini. Zbog toga ima pet radnih jedinica za jednak broj operatera. Sustav se nalazi u klimatiziranom kontejneru prilagođenom prijevozu na terenskom kamionu. Razvijen je prvotno za izraelske PZO raketne sustave, no njegove su izvrsne značajke privukle i strane kupce.

---

ODLUKA POLJSKE

Poljsko ratno zrakoplovstvo odabralo je sustav CAMM kao osnovu za svoj novi PZO raketni sustav Mała NAREW. Bitnica tog sustava sastoji se od tri samohodna lansera iLauncher na terenskom kamionu Jelcz. U svakom je lanseru osam projektila CAMM. Za nadzor zračnog prostora namijenjen je poljski radar SOŁA. Zapovjedno središte ZENIT također je poljski proizvod. Sve se komponente nalaze na terenskim vozilima. Radar SOŁA razvila je tvrtka Pit-Radwar. Radi u dva frekvencijska raspona – C i S. Potonji je glavni, a C je namijenjen otkrivanju malih ciljeva na malim i vrlo malim visinama. Stoga je logično što radar ima dvije brzine evolucije radarske antene. Kad radi u S frekvencijskom rasponu, antena se okreće 30 puta u minuti. Kad se prebaci na C frekvencijski raspon, brzina se poveća na 60 okretaja u minuti. Zbog toga radar SOŁA ima i dva dometa motrenja. Sa sporijom evolucijom domet iznosi 60, a s bržom 20 km. Proizvođač navodi da ciljeve veličine lovačkog aviona otkriva na udaljenostima od 40, a helikoptere i krstareće projektile na osam kilometara. Zona motrenja je od 50 metara do osam kilometara po visini. Ako radi u S frekvencijskom rasponu, zona motrenja po visini iznosi četiri kilometra.

---

Tekst: Mario Galić