Ministarstvo obrane Ujedinjenog Kraljevstva u siječnju je objavilo da je krajem prošle godine potpisalo ugovor s tvrtkom MBDA za razvoj i proizvodnju PZO sustava FLAADS u vrijednosti 228 milijuna funti. Riječ je o sustavu modularnog karaktera koji treba postati osnova protuzračne obrane kopnene vojske i brodova ratne mornarice Ujedinjenog Kraljevstva. Imat će mnogostruko poboljšane sposobnosti, ne samo u dometu i efikasnosti već i u velikoj fleksibilnosti uporabe

Rapier Field Standard C, sadašnji PZO sustav kratkog dometa britanske kopnene vojske, kao i mornarički sustav za blisku obranu Vertical Launch Seawolf potječu još iz druge polovice šezdesetih godina prošlog stoljeća. Naravno, riječ je o znatno moderniziranim inačicama koje su još uvijek relevantne na bojištu. No, na Otoku ipak namjeravaju zamijeniti te veterane, i to sustavom FLAADS (Future Low-Altitude Air Defense System) koji je razvila tvrtka MBDA.

Rapier je relativno laki sustav za točkastu obranu. Ima automatsko radio vođenje po crti ciljanja na osnovi informacije ciljničkog radara ili ciljničkog infracrvenog optičkog bloka, kojim se može koristiti i u motrilačkoj ulozi što je prednost jer sustav onda ne emitira signale koje protivnik može detektirati. Inačica Rapier Field Standard C u naoružanju je britanske vojske od 1996. a još je poznata i pod izvoznim imenom Jernas. Rapier ima domet od oko 8 km i raketa leti brzinom od 2,5 Macha.

Vertical Launch Seawolf je pak zadnja inačica sustava koji je ušao u sastav britanske ratne mornarice 1979. i bio vjerojatno prvi brodski PZO sustav koji je mogao presretati krstareće protubrodske rakete. Seawolf je vatreno krštenje doživio tijekom rata za Falklande. Tada je zabilježeno potvrđeno rušenje dva i nepotvrđeno još tri argentinska aviona s osam ispaljenih raketa. Inačica s okomitim lansiranjem razvijena je 80-ih godina prošlog stoljeća i ima raketu s dodanim velikim startnim motorom čime je povećan domet sa 6,5 na 10 km i poboljšan, potpuno automatiziran sustav navođenja koji ima isti princip rada kao i Rapier.

Nevidljive razlike

Osnova sustava FLAADS je njegova raketa CAMM (Common Anti-air Modular Missile) koja je zapravo zajednička ili vrlo slična mornaričkoj i kopnenoj inačici. Naime, sudeći prema imenima CAMM-L (land – kopneni) i CAMM- M (maritime – mornarički) MBDA pravi razliku između raketa, no prema javno dostupnim izvorima nije jasno koja je razlika i ima li je uopće. CAMM raketa vuče korijen iz zrak-zrak rakete kratkog dometa AIM-132 ASRAAM od koje je posudila određene elemente što je donekle skratilo i pojeftinilo razvoj. Operativni domet CAMM-a iznosi više od 25 kilometara s time da je krajnji domet leta rakete oko 60 kilometara što bi i u praksi moglo biti relevantno protiv sporih, ”kooperativnih“ ciljeva. Minimalni je domet kilometar. Raketa leti brzinom od 3 Macha, mase je 99 kg, dužine 3,2 metra i promjera 166 mm. Sustav vođenja je aktivni radarski, odnosno u nosu rakete je radar koji joj omogućuje da samostalno zahvaća i navodi se prema cilju. Posjeduje također i dvosmjerni datalink preko kojeg može dobivati ažurirane podatke o cilju sa zemlje, odnosno matičnog broda prije nego dođe dovoljno blizu cilju da ga zahvati vlastitim radarom. Ovakvim načinom vođenja omogućeno je i djelovanje protiv ciljeva koji nisu izravno vidljivi s mjesta lansiranja rakete.

Fleksibilnost kao adut
FLAADS je konceptualno sličan drugim suvremenim zapadnim PZO sustavima koji su proizašli iz zrak-zrak raketa kao što je norveško-američki NASAMS, francuski VL MICA ili njemački IRIS-T SL. Elementi kopnenog FLAADS-a paletizirani su okomiti lanseri s 12 raketa koji se mogu postaviti na prikolicu bilo kojeg standardnog vojnog kamiona konfiguracije pogona 4×4 i nosivosti četiri tone. Dio sustava je i zapovjedno-upravljačko središte smješteno u kontejner, također jednostavno prevozivo kamionom. Sustav nema ni svoj motrilački radar već se praktički može povezati na bilo koji izvor zračne slike što ga čini iznimno fleksibilnim i otpornim.

Mornarički FLAADS, sada rebrandiran u Sea Ceptor, također se odlikuje fleksibilnošću i otvorenošću sustava. Dakle, ne iziskuje specifične dodatne podsustave na brodu osim naravno one vezane za lansiranje i komunikaciju s raketom. Kako je sustav relativno malih dimenzija i s druge strane pruža solidan domet, Sea Ceptor je prilično zanimljiv i za ugradnju na manje brodove reda veličine korvete koji su do sada nosili samo sustave kratkog dometa i na sebi nemaju super moćne radarske sustave. Pogodnost za manje brodove jest i što se raketa izbacuje iz lansera pneumatski i motor se pali tek u zraku što pak znači da ima manje ograničenja za ugradnju lansera na brod. Primjerice, sustavi primjereni korvetama kao što su IAI/RAFAEL Barak-1, Denel Umkhonto, i MBDA Crotale NG zahtijevaju složeniju i veću infrastrukturu na brodu, a učinkovit domet im ne prelazi 15 km.

Iz raznih lansera
Čak 75% softvera Sea Ceptora je pak preuzeto iz PAAMS sustava velikog dometa koji se koristi Aster raketama. CAMM-M se može lansirati iz postojećih lansera sustava Sea Wolf na fregatama klase Type 23 Duke, ali i iz višenamjenskih vertikalnih lansera SYLVER A50/A70 kojima se koriste na razaračima klase Type 45 Daring, primarno za lansiranje raketa Aster. Type 45 nosi ukupno 48 raketa Aster no umjesto njih 12 može primiti 48 CAMM-M raketa (uz zadržavanje 36 Astera). Time se potencijalni broj ciljeva koji se mogu presresti znatno povećava što je vrlo korisno u slučaju masovnih napada protubrodskim raketama. Kako bi proširila tržište, MBDA je u suradnji s američkim Lockheed Martinom omogućila lansiranje CAMM-M i iz vrlo raširenih okomitih lansera Mk.41 koje koriste i novozelandske fregate ANZAC (HMNZ Te Kaha i Te Mana). Ti brodovi će u sklopu modernizacije dobiti Sea Ceptor umjesto RIM-7 Sea Sparrowa. MBDA navodi da se CAMM-M raketa može sekundarno koristiti čak i protiv površinskih ciljeva.

Domaći interes

Prema Strategiji obrambene industrije iz 2005. raketna je tehnologija definirana kao strateški bitna za Ujedinjeno Kraljevstvo. Stoga je razvoj ove cijele obitelji sustava britansko ministarstvo obrane odlučilo zadržati u zemlji i osnovalo je 2008. godine “Tim za složeno oružje“ odnosno partnerstvo ministarstva i tvrtki MBDA UK, Thales UK, QinetiQ i Roxel UK Ltd za šest projekata među kojima je i FLAADS. Slijedom toga MBDA je u kolovozu 2009. prikazala prvi prototip kopnene inačice sustava.

U daljnjem razvoju prednost je dana mornaričkoj inačici potpisivanjem početnog ugovora od 330 milijuna funti u ožujku 2010. U siječnju 2012. potpisan je i sljedeći ugovor za mornaricu od 483 milijuna funti za fazu demonstracije sustava, sada već pod nazivom Sea Ceptor. U rujnu 2013. slijedio je i prvi ugovor za proizvodnju Sea Ceptora u iznosu od 250 milijuna funti. Tada je mornarica objavila i točne platforme koje će se od 2016. opremati Sea Ceptorom; to su fregate klasa Type 23 Duke, Type 26 na kojima će ovaj sustav biti osnovni PZO sustav te razarači klase Type 45 kod kojih će Sea Ceptor nadopunjavati sustav Aster.

Od tada su Sea Ceptor odabrali ratna mornarica Novog Zelanda za modernizaciju svoje dvije fregate klase ANZAC, što je već navedeno, te Brazil koji ovim sustavom planira opremiti četiri nove korvete domaće proizvodnje Tamandare s početkom isporuke brodova 2019.

Objava ugovora
Intenzivniji rad na kopnenoj inačici s ugovorom od 36 milijuna funti počinje početkom prošle godine. Postavljeni je cilj procjena prilagodbe i razvoja osnovnog sustava upravljanja i nadzora za kopnenu primjenu te za integraciju raketa na statične ili kamionske lansere.

U siječnju 2015. objavljeno je da je Ministarstvo obrane Ujedinjenog Kraljevstva krajem 2014. potpisalo ugovor s tvrtkom MBDA za razvoj i proizvodnju PZO sustava FLAADS u vrijednosti 228 milijuna funti. Novi sustav bi do 2020. godine trebao u potpunosti zamijeniti Rapier Field Standard C u sastavu Kraljevskog topništva (Royal Artillery). Rapier je sada u sastavu pet bitnica te iako nije objavljen broj FLAADS sustava u ugovoru pretpostavlja se da će se nabaviti ekvivalentni broj novog sustava. Zanimljivo je da je ovaj ugovor potpisan pola godine prije isteka prethodno spomenutog ugovora.

Puni krug u razvoju

Postoji i treća komponenta ove porodice raketa pod nazivom CAMM-A. Ona bi mogla postati nasljednik zrak-zrak rakete AIM-132 ASRAAM od koje je i sama potekla a zbog sličnog dometa može biti i alternativa američkom AIM-120 AMRAAM-u. Ipak, Britanci su za zamjenu AMRAAM-a prema sadašnjim planovima namijenili raketu velikog dometa Meteor koju je također razvila MBDA. CAMM-A je još uvijek u konceptualnoj fazi i tek će se vidjeti hoće li se krenuti u ostvarenje i ovog potencijala rakete.

FLAADS, odnosno Sea Ceptor, odnosno CAMM, po konceptu i sposobnostima je među svojom konkurencijom na tržištu najbliži sustavu VL MICA i to istog proizvođača (istina, francuskog ogranka MBDA-e). Najveća je razlika što raketa sustava VL MICA osim u inačici s aktivnim radarskim vođenjem kao CAMM dolazi i u inačici sa slikovnim infracrvenim vođenjem (IIR). VL MICA možda ima i nešto manji domet. Naime, prema brošuri MBDA domet VL MICA-e iznosi 15 do 20 km protiv mlaznih borbenih aviona. Kako obje rakete lete brzinom od 3 Macha moguće je da CAMM (dometa “više od 25 km“) sporije gubi energiju dok je s druge strane MICA možda boljih manevarskih sposobnosti sudeći po ekstenzivnijim upravljačkim površinama. Naravno, pitanje dometa raketnih sustava je vrlo složeno i ovisi o nizu parametara, a ni raspoložive informacije u ovom slučaju ne pružaju osnovu za ozbiljnije zaključke i usporedbe.

Vedran SLAVER