Ratna mornarica Ujedinjenog Kraljevstva neće na svoje popise uvrstiti otprije predviđeni broj novih globalnih borbenih brodova (GCS). Međutim, ciljani broj fregata namjerava popuniti na drugi način…

Britanska Vlada intenzivno radi na Nacionalnoj strategiji brodogradnje. Taj će dokument, čije se usvajanje očekuje sredinom 2017., ciljano predstavljati radikalnu, temeljnu ponovnu procjenu razvoja i usmjeravanja brodograđevnih poduzeća u Velikoj Britaniji, s namjerom postavljanja britanske ratne brodogradnje na održive dugoročne temelje. Upravo je prvi korak k tome neovisno izvješće Sir Johna Parkera, predsjednika Kraljevske inženjerske akademije i neospornog stručnjaka britanskog brodograđevnog sektora, koje je 29. studenog Vlada dobila na analizu i raspravu. Strategija je dio opće industrijske strategije fokusirane na povećanje gospodarskog rasta u cijeloj zemlji i ulaganje u kvalificiranu radnu snagu. Za vojne analitičare zanimljivo je da će strategija obuhvatiti i vojnu brodogradnju. U Parkerovu dokumentu prilično su zastupljena dva projekta izgradnje fregata, već dobro poznate klase Type 26 (Global Combat Ship), ali i Type 31, koja je glavna tema ovog teksta.

Dokument koji je prije pojave Parkerova izvješća najviše privlačio pažnju svih koje interesira britanska ratna mornarica Strateški je pregled obrane i sigurnosti 2015. (Strategic Defence and Security Review – SDSR15). On je, nakon objave u studenom prošle godine, pokazao promijenjene planove za budućnost površinske flote britanske Kraljevske ratne mornarice (Royal Navy). I dalje će postojati flota od 19 razarača i fregata, koju trenutačno čini 13 fregata Type 23 (u operativnu su uporabu ulazile od 1991. do 2002.) i šest vrlo modernih razarača Type 45 (2009.-2013.). Međutim, nekadašnji plan da će svih 13 Type 23 biti zamijenjeno fregatama nove klase Type 26 (Global Combat Ship- GCS) je napušten. GCS će imati samo osam plovila. Taj je broj usklađen s osam fregata Type 23 koje imaju Sonar 2087 namijenjen traganju za najmodernijim podmornicama. Ipak, ponuđeno je rješenje: manjak od pet fregata nadoknadit će se razvojem nove klase manjih i jeftinijih fregata. Uz to što bi klasa trebala brojiti barem pet plovila za Royal Navy, ona bi morala imati i velik izvozni potencijal.

Type 26 u problemima
Prošlo je više od godinu dana od objave SDSR-a, u kojem je novi brod opisan kao fregata opće namjene (General Purpose Frigate – GPFF). Ključne zahtjeve korisnika tek treba definirati, još uvijek predstoji mnoštvo aktivnosti do donošenja cjelokupne strategije nabave GPFF-a. Ipak, niz informacija koje dolaze od službenih osoba, analitičara i novinara posljednjih mjeseci daje sve potpuniju sliku. Defense News je u veljači 2016. objavio da će naziv nove klase biti Type 31, što je kasnije i službeno potvrđeno. S druge strane, privatne i javne institucije iz Ujedinjenog Kraljevstva povezane s pomorstvom i brodogradnjom počele su tražiti svoje mjesto u razvoju, oblikovanju i projektiranju, dizajnu, gradnji, integraciji i potpori novoj klasi. Jasno je da će proračunska sredstva za Type 31 biti znatno ograničena, cijena gradnje jednog broda trebala bi biti između 275 i 350 milijuna funti (otprilike 320 – 410 milijuna eura). Iako ni cijena GCS-a još nije definirana, za usporedbu možemo reći da se govori čak i o iznosu od jedne milijarde funti (1,17 milijardi eura) po brodu. Ona će vjerojatno ipak biti zamjetno manja, no ipak nekoliko desetaka posto veća od cijene za Type 31. Izvor blizak magazinu Jane’s ovog je ljeta izjavio da ljudi zaduženi za državne financije preferiraju klasifikaciju nove klase kao lake fregate, kako bi uskladili veličinu i jedinični trošak plovila. Ipak, projekt GPFF mogao bi se provesti brže no što je uobičajeno, jer su datumi izlaska iz operativne uporabe najstarijih fregata Type 23 fiksni. Počevši s 2023. godinom, svake godine izlazit će po jedna i zasad ne postoje naznake da će im se radni vijek produljivati. Do te situacije dovelo je usporavanje programa GCS: ulazak u operativnu uporabu prvog broda ne očekuje se prije 2025. godine, a ostali će stizati svakih 18 mjeseci. Posljednje najave govore da će rezanje limova za prvi GCS početi u ljeto 2017.

Manji tempo
Dakle, na samom kraju 2016. godine, Type 31 još je uvijek u fazi izrade koncepta. Stručnjaci se bave definiranjem sposobnosti koje uvjetuju buduće uloge i zadaće, radno okruženje broda i moguće prijetnje s kojima će se suočiti. Naravno, sve će biti potrebno uskladiti s projektom GCS, koji Type 31 zapravo nadopunjuje. Razmatranja su u fazi kad se ne može jasno govoriti o strategiji u okviru koje će se koristiti novi brodovi, a nepoznati su i rokovi nabave. Još uvijek nisu objavljene formalne smjernice o tome gdje će se na krivulji cijena/sposobnosti nalaziti Type 31. Potencijalna rješenja protežu se od odobalnog ophodnog broda sve do lake inačice GCS-a Type 26, a između njih stoji niz mogućnosti.
Neke je smjernice u travnju ove godine u Parlamentu opisao sad već bivši britanski ministar za obrambenu nabavu Philip Dunne. One najintenzivnije zadaće izvršavat će razarači Type 45 i fregate Type 26 koje naziva jedinstvenim i tehnološki naprednim, a odnose se na strateško odvraćanje na moru i podršku te zaštitu nosača zrakoplova klase Queen Elizabeth. Type 31 obavljao bi zadaće manje visokog tempa koje bi se, među ostalim, odnosile na pomorsku sigurnost, protuteroristička i protupiratska djelovanja, pomorsku pratnju i zaštitu (npr. plovidbom u konvoju) i potporu paljbom s mora.

Sposobnosti na oceanima
Takve zadaće i odgovaraju plovilima koji bi po snazi bili nešto između Typea 26 i Typea 45 s jedne te ophodnih plovila klase River Serije (Batch) 2 s druge strane. Prvi lord Admiraliteta admiral Sir Philip Jones Parlamentarnom odboru za obranu rekao je za Type 31 da neće biti na razini Type 26 i 45, ali je “još uvijek složen ratni brod, sposoban čuvati i braniti te širiti utjecaj u svijetu, a bit će oblikovan temeljem naučenih lekcija iz šire industrije i po novim tehnologijama kako bi mogao djelovati i u drugim, a ne samo u manje intenzivnim operacijama”. U još jednoj izjavi Jones je naglasio da će Type 31 moći operirati od Perzijskog zaljeva do azijskog dijela Pacifika. Prema njemu, Mornarica “nije zainteresirana za brod koji ne bi mogao djelovati u svjetskim oceanima kao raspoloživa, neovisna i pouzdana fregata, siguran sam da ćemo je i dobiti”.
Rani pokazatelji sugeriraju održivo i ekonomično, prekooceansko plovilo velikog doplova usmjereno na borbeno djelovanje po površinskim ciljevima koje bi se rabilo u scenarijima niske do srednje razine opasnosti. Indikativne značajke uključuju glavni mornarički top srednjeg kalibra, paket senzora optimiziran za protuzrakoplovna i protupovršinska djelovanja, PZO i samoobranu od asimetričnih prijetnji, ofenzivne učinke protiv površinskih i kopnenih ciljeva, sletnu palubu dimenzioniranu za helikoptere Merlin, hangarski prostor za helikopter Wildcat i/ili besposadnu letjelicu, sredstva za lansiranje i povratak brodica i sustave koji će omogućiti interoperabilnost sa sredstvima britanske Kraljevske RM, NATO-a i partnera.

Moguća rješenja
Kad se govori o mogućim rješenjima, neka od njih je nabrojio i opisao Jane’s. Ideja o umanjenoj inačici globalnog borbenog broda (GCS- Type 26) bila je razmatrana u vrlo ranoj fazi projekta, međutim, nije privukla posebnu pozornost. Za takav koncept nema vremena za razvoj. Odmah su procijenjeni visoki troškovi, a ostalo bi dimenzijski veliko oblikovno rješenje s iznimno malim izvoznim potencijalom (potonju želju za prodajom stranim mornaricama iskazuju svi državni i vojni dužnosnici koji govore o projektu).
Druga opcija podrazumijeva kupnju gotovog dizajna u inozemstvu i gradnju u Velikoj Britaniji. To je u zemlji koja je iznimno ponosna na svoje pomorsko naslijeđe malo vjerojatno, a bilo bi nužno potrebno provesti i prilagodbu dizajna kako bi se zadovoljili britanski standardi.
Naravno, najambiciozniji je domaći konglomerat BAE Systems i njegovi se prijedlozi uzimaju u obzir s najvećom pozornošću. Posljednjih mjeseci tvrtka je razvila dva različita koncepta za program GPFF. Jedan je nastao na temelju dizajna odobalnog ophodnog broda (OPV) klase River Serije 2 (RCB2), a drugi na temelju dizajna korveta klase Khareef čijih je tri broda prodano Omanu. U obama slučajevima BAE-ovi stručnjaci za Type 31 povećavaju postojeće dimenzije i mijenjaju postojeće serijsko (off the shelf) oblikovno rješenje, no ipak zadržavajući velik dio postojećeg projekta.

BAE-ove DERIVACIJE
Dakle, na donjem dijelu spomenute krivulje BAE-ov je koncept projekta fregate koji su nazvali Avenger. On je u biti projekt ophodnog broda klase River Serije (Batch) 3, jer je sam dizajn temeljen na komercijalnim brodograđevnim standardima klase River Batch 2, no Avenger bi imao veću sposobnost preživljavanja. Naravno, zamišljen je sukladno strožim standardima za vojne brodove, bio bi dugačak 111 metara (Batch 2 je dugačak 90,5 m) a uključena su i sva poboljšanja oružnih, senzorskih i drugih sustava koja se podrazumijevaju za fregatu u odnosu na OPV. S objavljene digitalne ilustracije lako je uočljiv ARTISAN-ov radar te Mk 45 Mod 4 mornarički top kalibra 127 mm.

Skuplje rješenje, ali uz izraženije sposobnosti, nudi projekt Cutlass. On podrazumijeva produljenu i poboljšanu korvetu klase Khareef od 2660 tona, dugačke 99 metara.
Ako bi bila modificirana u Type 31, korveta bi po BAE-ovim razmišljanjima bila dugačka 117 m. Naravno, uračunat je i veći doplov i otpornost, moćniji borbeni sustav, jači pogon i šire mogućnosti dopune gorivom (naravno, s obzirom na činjenicu da bi Type 31 trebao djelovati i daleko od domovine). I na ilustraciji projekta Cutlass vidi se isti radar i laki top kao kod projekta Avenger.

BMT nudi novo
Iako je BAE Systems uvijek favorit kad su u pitanju projekti u Velikoj Britaniji, vrlo je zanimljiv prijedlog objavila još jedna domaća tvrtka, BMT Services. Naime, njihov projekt Venator 110 nema temelj u nekoj već poznatoj platformi, nego je potpuno originalan. Osnovna brodograđevna obilježja zamišljene fregate očituju se u duljini preko svega od 117 m, gazu 4,3 m najvećoj širini 18 m i istisnini od oko 4000 t. Još nije razrađena vrsta pogonske konfiguracije, no jamči se maksimalna brzina veća od 25 čvorova. Doplov veći od 7000 NM postizao bi se pri brzini od 15 čvorova a posadu bi činilo 85 mornara, dočasnika i časnika. Projektom su predviđeni i ukupni smještajni kapaciteti 106 + 18 osoba. Na svakoj strani brodskog nadgrađa predviđene su uvlake za gumene brodice s čvrstim dnom dok bi treća trebala biti smještena u odjeljku krmenog zrcala, a njome bi se upravljalo preko krmene rampe. Također, predviđen je fleksibilan misijski zdenac kao i sletna paluba te hangar za helikopter.

Neovisno izvješće 
Kad se govori o konačnoj odluci o tijeku i konceptu nabave novih plovila Type 26 i Type 31, a posebno o izvedivosti njihove paralelne gradnje, vrlo će bitne biti stavke koje će biti objavljene u vladinoj Nacionalnoj strategiji brodogradnje spomenutoj u početku teksta.
Za potrebe pripreme navedenog izvješća u kojem je Sir John Parker iznio vlastito stajalište i pogled na trenutačnu situaciju u sektoru ratne brodogradnje, obavljeni su brojni razgovori i posjeti tvrtkama u brodograđevnoj i pomorskoj industriji, cjelokupnom opskrbnom lancu, Vladi, trgovačkim udrugama, sindikatima te ključnim civilnim i vojnim dužnosnicima.
Dio fokusa u izradi izvješća bio je usmjeren k utvrđivanju upravljačkih mehanizama terminskih planova i troškova isporuke novih ratnih brodova, utvrđivanju stanja i zdravlja brodogradilišta i opskrbnog lanaca, kao i otkrivanju blokada potrebnih za stvaranje učinkovitijeg cjelokupnog pothvata/programa od koncepta novoga plovila do njegove dostave.

Izvoz kao dogma
Zanimljivo je da Sir John Parker rabi oznaku Type31e, a malo “e” znači izvoz (export). Karakteristike pogodne za izvoz ne bi smjele biti utjelovljene u jednoj od inačica broda, nego od početka, od prvog broda u klasi. To ne bi trebao biti složen i sofisticiran ratni brod baziran na tradicionalnom dizajnerskom pristupu, nego bi se trebao temeljiti na modernom i inovativnom dizajnu standardne platforme. Vrlo fleksibilan, davao bi velike mogućnosti izbora sustava kupcu i tako bio u prednosti nad konkurencijom. Što se tiče brzine gradnje, Parker bi Type 31e stavio u prioritet, naziva je hitnim projektom. Razlog tomu nije samo činjenica da su Mornarici prijekopotrebni ratni brodovi, a Type 31 bi nakon 2030. godine s više plovila od predviđenih pet mogao dovesti i do povećanja broja od zasad zacementiranih 19 razarača i fregata. Naime, klasa bi mogla biti polazište, pilot-projekt za industrijski pristup koji naziva virtualnom brodogradnjom i poseban je dio izvješća.

Pilot-projekt?
Dakle, Type 31e trebao bi biti u operativnoj uporabi što je prije moguće u 2020-ima, a Vlada bi za tu brzinu trebala omogućiti i dodatna sredstva. Nadalje, Type 31e može poslužiti kao idealan za razvoj više britanskih brodogradilišta i drugih industrijskih potencijala vezanih uz brodogradnju i opremu za ratne brodove. Također, Mornarica bi trebala uzeti u obzir činjenicu da je bolje i u konačnici isplativije graditi novi brod nego modernizirati stari, pa bi Type 31e trebao biti koncipiran tako da se odmah odredi optimalno vrijeme njegove operativne uporabe, a potom se ide u zamjenu novim brodom. Vjerojatno je glazba za uši tvrtke BMT što je Parker pohvalio njihov prijedlog Venator za Type 31, “ključno je što ima fleksibilan, modularan pristup, i dizajn za moderne proizvodne procese”. I inače, Parker je naveo da se ne slaže s mogućnošću da se i svi Type 31 rade isključivo u pogonima BAE Systemsa, koji su već opterećeni Typeom 26 i drugim projektima, a širenje kruga vojnih brodograditelja vrlo je bitno za njegovu cjelokupnu strategiju. U svakom slučaju, pred britanskom je ratnom mornaricom i brodogradnjom vrlo zanimljivo razdoblje, a Type 31 mogao bi biti zamašnjak za kompletnu reformu britanskog brodograđevnog sektora.

 

Maja PTIĆ GRŽELJ