Oružje koje je 1874. postalo službena puška francuske vojske vjerojatno je bilo u uporabi u više ratova, sukoba i pohoda nego ijedno drugo streljačko naoružanje u prošlom stoljeću…

Pod utjecajem za njih sramotnog poraza u ratu s Pruskom 1871. godine, Francuzi su odlučili započeti razvoj nove puške. Poraz je bio posve neočekivan jer su bili naoružani nadmoćnijom puškom ostragušom, a puške su u to vrijeme igrale veliku ulogu u pobjedi. Prusi su tijekom rata koristili različite inačice svoje iglenjače Dreyse razvijene još početkom 1840-ih godina, kojima su uspjeli pobijediti u to vrijeme najsuvremeniju pušku, francusku iglenjaču Chassepot.
Najboljim rješenjem za novu standardnu pušku francuske vojske pokazalo se oružje tadašnjeg topničkog satnika Basilea Grasa (1836. – 1901.). Bio je talentiran konstruktor, profesor u mnogim civilnim i vojnim školama i nadzornik u najvećim francuskim tvornicama oružja (Saint-Étienne, Châtellerault i Tulle). Poslije je imao i velik utjecaj na konstrukciju najpoznatije francuske puške XIX. st., Lebel M1886. Kao časnik sudjelovao je u više ratova, bio je odlikovan Legijom časti i nositelj mnogih drugih francuskih i stranih odlikovanja. Postao je poslije i divizijski general, a radni vijek završio je kao ministar rata Francuske.

Konverzija Chassepota
Puška je dobila naziv Fusil Modèle 1874, ali postala je poznatija po imenu konstruktora (Fusil Gras). Kad se pojavila bila je puno pouzdanija i brža za rukovanje i pucanje od većine tadašnjih ostraguša koje su koristile novo streljivo, metak s mesinganom čahurom i crnim barutom u kalibru 11 mm x 59 mmR. Ipak, Grasova puška zapravo nije bila potpuno nova, nego više konverzija puške Chassepot (detaljno o toj puški u tekstu Ostraguša Chassepot, HV br. 538, op. ur.). Bio je to najlakši, najjeftiniji pa i najbrži način da se u francusko naoružanje uvede jednometna ostraguša s okretno-čepnim zatvaračem, koja će po kvaliteti i preciznosti moći parirati drugim puškama (Mauser, Peabody, Vetterli) tog doba.
Gras je minimalno izmijenio sustav za okidanje i kućište, a s druge strane, prilagodio je Chassepotov zatvarač za potrebe modernijeg sjedinjenog metka s metalnom čahurom. Ta konverzija zatvarača poslužila je za razvoj ne samo puške Gras, nego i za zatvarače novijih francuskih pušaka Lebel M1886 i Berthier M1890. Ono što je bilo novo na puški je izvlakač koji nije postojao na Chassepotu, jer je ispaljivao papirnate metke čija bi čahura izgorjela u ležištu metka. Kako bi se otvorio zatvarač, najprije je trebalo povući polugu za zapinjanje. Može se, međutim, reći da Grasovo rješenje i nije bilo posve originalno. Naime, Prusi su tijekom rata s Francuzima zaplijenili velike količine pušaka Chassepot koje su prepravili na metak s metalnom čahurom, a to je rješenje adaptacije zatvarača Gras iskoristio za razvoj svoje puške.

Uzor Japancima
Grasovo rješenje ležišta metka i zatvarača iskorišteno je za konverziju puške Chassepot M1866 i za proizvodnju sasvim novih pušaka. Konvertirane Chassepot puške dobile su oznaku M1866/74. Ubrzo su na temelju pješačkog modela proizvedeni topnički mušketon, konjanički karabin te karabini konjaničke i pješačke žandarmerije. Od pješačke puške razlikovali su se kraćom cijevi, manjom masom i u cijelosti prema dolje zakrivljenom ručicom zatvarača. Okovi i branik okidača bili su od mesinga. Mušketon, odnosno karabin nije imao mušicu. Neke manje izmjene na puški, vezano uz odvod barutnih plinova, izvršene su početkom osamdesetih godina XIX. st. pa je model tad dobio naziv M1874/80.
Puška Gras bila je usvojena i u naoružanje Grčke, Čilea, Etiopije i Monaka, a bila je uzor Japanu za prvu pušku domaće proizvodnje Murata Meiji Type 13 iz 1880. godine. Grčka vojska izgubila je u Grčko-turskom ratu 1897. godine velikim dijelom i zbog inferiornosti Grasove puške u odnosu na turske brzometke Mauser Model 1887. Ipak, ondje se zadržala sve do Drugog svjetskog rata, u prvom redu zbog preciznosti kao snajpersko oružje.
Francuska je 1883. po uzoru na druge zemlje odlučila uvesti brzometne repetirke kao standardno oružje svoje vojske. Prije toga isprobana je ugradnja spremnika od deset metaka na dio Grasovih pušaka s desne strane kućišta, ali nikad nisu uvedene u službenu uporabu. Pušku Gras je nakon 12 godina uspješne uporabe u francuskoj vojsci zamijenila puška Lebel M1886 u kalibru 8 mm x 50 mmR Lebel.

Najstarija u ratu
Gras je opet postala aktualna početkom Prvog svjetskog rata, kad je Francuska izgubila veliku količinu pušaka. Da bi to brzo nadoknadila, konvertirala je Gras na novi službeni kalibar 8 mm x 50 mmR, a te su puške dobile naziv M-1874/80-14 i bile korištene u obučnim središtima i za pozadinske postrojbe. Zanimljivo je da se na gotovo svim francuskim plakatima iz Prvog svjetskog rata nalazi isključivo puška Gras. Neke od tih pušaka prepravljane su i u ručne minobacače i bacače granata. Postala je tako najstarija puška u uporabi u Prvom svjetskom ratu, a to još uvijek nije bio kraj njezine dugotrajne povijesti.
Puške Gras, s obzirom na to da je bila riječ o konvertiranom Chassepotu, koristile su i stari Chassepotov bajunet M1866, s dugim jataganskim tipom sječiva. Bajunet je bio dug gotovo 700 mm, a duljina njegova sječiva iznosila je 578 mm. Posebno za Gras uvedeni su novi i praktičniji bajuneti s oznakom M1874. Novi bajuneti bili su tipa noža i dosta kraći, od 644 mm do 648 mm i sa sječivom dugim od 521 mm do 524 mm, ovisno o proizvođaču. Oba su se tipa bajuneta postavljala na pušku s desne strane cijevi.

Konačno u vitrine
Francuska je saveznici Rusiji početkom Prvog svjetskog rata ustupila oko 450 000 pušaka Gras M-1874/80 u originalnom kalibru 11 mm, a korištene su u ruskoj i sovjetskoj vojsci sve do kraja Drugog svjetskog rata. Kraljevina SHS / Jugoslavija nabavila je određenu količinu pušaka M1874/80 za pozadinske postrojbe. Poslije su prerađene s kalibra 11 mm na kalibar 8 mm x 50 mmR, a dobile su naziv puška 8 mm M74F. Tijekom Španjolskog građanskog rata 1936. – 1939. godine koristili su ih pripadnici republikanske vojske. Poljska ih je koristila početkom Drugog svjetskog rata, a na kraju rata Gras je ponovno bila najstarija puška, premda ni to nije kraj njezine uporabe.
Gras je vjerojatno bila u uporabi u više ratova, sukoba i pohoda nego ijedna druga puška u prošlom stoljeću. Osim u dvama svjetskim ratovima, korištena je u sukobima i ratovima tijekom francuskog kolonijalnog širenja, u sjevernoj Africi, Alžiru, Maroku i Tunisu, u Prvom dahomejskom i u madagaskarskim ratovima te u mnogim manjim regionalnim sukobima širom Afrike. Korištena je u Indokini, u francusko-kineskom sukobu, bila je u naoružanju Turske i dio svih borbi njezinih snaga. Vijetnamski borci koristili su zaplijenjene primjerke Gras M1874 u borbama protiv francuskih kolonijalnih vlasti, ali i u borbama protiv snaga Južnog Vijetnama i američkih postrojbi. Korišteni su podjednako originalni primjerci Grasa i lokalne vijetnamske kopije. Tek negdje od 1975. godine, nakon više od sto godina službe širom svijeta, preselila je u muzejske vitrine.
Dobro očuvane puške Gras i danas besprijekorno funkcioniraju. Na koncu, pokazale su da je svaka puška ubojita, a to je sve što vojnik može tražiti od njih.

Ivan GALOVIĆ