U Francuskoj je pedesetih i šezdesetih godina XIX. st. u uporabi bila puška Minié koju su 1849. dizajnirali satnici Claude-Étienne Minié (1804. – 1879.) i Henri-Gustave Delvigne (1799. – 1876). Poticaj za konstruiranje puške bio je pronalazak Miniéova zrna. Njegov je stožasti oblik omogućio brže punjenje u cijev u odnosu na sporo puneće puške žljebuše, kao i bolju preciznost u odnosu na dotad dominirajuće muškete. U to je vrijeme Francuska bila pod ambicioznim vodstvom Napoleona III., koji je 1852. naredio državnim tvornicama oružja MAS (Manufacture d’Armes de St.-Étienne), MAC (Manufacture d’Armes de Châtellerault) i MAT (Manufacture d’Armes de Tulle) da razviju oružje koje će zamijeniti zastarjele puške sprednjače velikog kalibra.

U početku su puške koje su se punile sprijeda prepravljane na punjenje sa stražnje strane – ostraguše (v. Ostraguša Dreyse Model 1841, HV, br. 537, op. ur.). To je bilo najbrže i najisplativije rješenje, ali Francuzi nisu uspijevali razviti takvu novu pušku koja bi bila dominantna na bojištu. Ipak, puškari i vojnici stekli su potrebna iskustva.

Za Legiju časti
Među puškarima koji su radili na prijelaznim rješenjima bio je i mladi Antoine Alphonse Chassepot (1833. – 1905.). Najprije je poboljšavao postojeće ostraguše tipa Arcelin i Manceaux, koje su se palile preko vanjskog perkusijskog okidača. Na temelju njih i pruske Dreyse M1841 (prva puška s uspješno riješenim zatvaračem), konstruirao je 1863. svoju treću inačicu jednometne puške s okretno-čepnim zatvaračem koja je koristila metak s papirnatom impregniranom čahurom u kalibru 11 mm. Za tu je genijalnu konstrukciju odlikovan Legijom časti i dobio je novčanu nagradu, a karijeru je završio kao direktor tvornice MAC.
Najznačajnija inovacija puške Chassepot bio je specijalni gumeni prsten na valjkastom zatvaraču, koji je sprečavao gubitak barutnih plinova i tako pojačavao snagu, domet i preciznost. Nakon temeljitog testiranja, ali i početnog protivljenja časničkog zbora, Chassepotova puška carskim je ukazom od 30. kolovoza 1866. usvojena pod nazivom Fusil modèle 1866 kao standardna puška francuske vojske. Car je, želeći brzo modernizirati vojsku, naredio da ih se već do početka 1868. proizvede 400 tisuća. Osim toga, s pomoću Sniderova zatvarača sve su sprednjače prepravljene u ostraguše.

Dominacija kod Mentane
Chassepot se pokazala dominantnom u odnosu na tadašnje europske i američke puške, od kojih je imala veći domet i bolje taktičko-tehničke značajke. To je prvi put pokazala u Bitki kod Mentane blizu Rima 3. studenog 1867., tijekom ratova za ujedinjenje Italije, u kojoj su se sukobile francusko-papističke postrojbe i Garibaldijevi dragovoljci. U Francusko-pruskom ratu 1870./1871. godine obje su vojske bile naoružane puškama iglenjačama, koje su koristile metak s papirnatom čahurom: Francuzi puškom Chasepot Modèle 1866 kalibra 11 mm, a Prusi puškom Dreyse M1841 kalibra 15,4 mm. Iglenjača Dreyse dominirala je više od dva desetljeća nad perkusijskim puškama, međutim, u tom se ratu pokazala inferiornom u odnosu na francusku iglenjaču Chassepot. Činilo se tad da je Chassepot puška bez premca. U usporedbi s dugom Dreyseovom puškom ili britanskom sprednjačom Enfield, nova francuska puška izgledala je vitko poput kakve elegantne luksuzne lovačke puške. Duga samo 131 cm, bila je dvanaestak centimetara kraća od puške M1841, a s masom od 4,6 kg neznatno od nje lakša. Odlikovala se dugim bajunetom s mjedenim drškom, a oštrica joj je bila u orijentalnom stilu (poput jatagana).

Domišljate inovacije
Primijenivši nekoliko domišljatih konstrukcijskih značajki, Chassepot je prilično nadmašio Dreyseov sustav. Kod pruske puške udarna igla morala je probušiti barutno punjenje kako bi udarila kapsulu smještenu na dnu zrna. To je izazivalo znatno prljanje igle zbog barutnih plinova koji su se razvijali nakon svakog opaljenja, a u najgorem slučaju moglo je dovesti i do lomljenja igle prouzročenog pregrijavanjem. Premjestivši inicijalnu kapsulu na dno čahure, Chassepot je izbjegao te pojave te skratio ne samo udarnu iglu, nego i vrijeme potrebno za opaljenje. Sljedeće poboljšanje odnosilo se na brtvljenje ležišta metka. Pruski je sustav to rješavao jednostavnim nalijeganjem stožaste plohe na glavu zatvarača u jednak stožasti utor u ležištu metka. Chassepot je umjesto toga uveo metalnu pločicu koju su barutni plinovi potiskivali unatrag, a koja bi pritisnula debeli gumeni prsten i prisilila ga da svojim širenjem zabrtvi ležište metka. Punjenje oružja bilo je također puno jednostavnije, zahtijevalo je četiri operacije za razliku od šest koliko je trebalo za prusku ostragušu. Manji kalibar puške (11 mm) također je pridonosio učinkovitosti. Za razliku od pruskog zrna 15,4 mm koje je već nakon 700 koraka (oko 515 metara) gubilo stabilnost u zraku, francusko zrno mase 19,3 grama, pogonjeno s 5,7 grama baruta, letjelo je do dva i pol kilometra. Na sto metara bušilo je 3 mm čeličnog lima, a na 600 metara još uvijek je probijalo ploču debljine 1,8 mm. Pješaštvo naoružano tim puškama moglo je gađati grupne ciljeve do 1200 metara.

Začas zastarjela
Bez obzira na sve prednosti, pokazalo se da nova puška nije bila dovoljna da Francuska dobije i rat. Pruska je pobijedila zahvaljujući boljim planovima, boljem zapovijedanju i nadmoćnijem topništvu. Ipak, taktika pruskog napada bila je prilično učinkovita protiv danskih ili austrijskih postrojbi naoružanih sprednjačama, ali protiv francuskih trpjela je teške gubitke. Naime, pruski je vojnik, kako bi učinkovito upotrijebio svoju pušku, morao prići neprijatelju na udaljenost od najmanje 400 metara, a upravo tijekom prilaženja stradao bi zbog većeg dometa francuske puške. Zbog toga nakon rata dolazi do modernizacije pruskog streljačkog oružja. Uvedena je jednometna ostraguša Mauser M1871, s okretno-čepnim zatvaračem i jedinstvenim metkom s metalnom čahurom, kalibra 11 mm x 60 mm Mauser. Metak s metalnom čahurom nije gubio previše barutnih plinova, puška se lakše i brže punila, bio je otporniji na vodu i vlagu, a nije bio puno skuplji za proizvodnju od onog s papirnatom čahurom. Njemačka je tako opet dobila bolju pušku od Francuske. Samo pet godina od uvođenja u uporabu, puška Chassepot bila je zastarjela. Od 1874. prebacivana je u državne arsenale i prepravljana na streljivo s metalnim čahurama, a većina je završila kao oružje postrojbi u francuskim kolonijama.

Chassepot Fusil modèle 1866
Vrsta sporometna puška ostraguša
Projektant Antoine Alphonse Chassepot
Godina projektiranja 1866.
U uporabi 1867. – 1874.
Zemlja podrijetla Francuska
Proizvođač državne tvornice (MAS, MAC, MAT)
Najveća udaljenost gađanja 1700 m
Brzina paljbe 7 do 14 metaka u minuti
Punjenje oružja jednim metkom, papirnata čahura
Kalibar 11 mm
Brzina zrna 375 m/s
Duljina cijevi 795 mm
Ukupna duljina 1305 mm
Masa oružja 4,1 kg
Ciljnici mehanički
Korisnici Francuska, Maroko

Ivan Galović