Ukupni prihodi najjačih svjetskih proizvođača naoružanja i vojne opreme u 2021. godini na tradicionalnoj su se top-100 listi instituta SIPRI u realnim okvirima povećali za 1,9 % u odnosu na 2020. i iznose 592 milijarde dolara

Prošlogodišnja analiza i izvješće Štokholmskog instituta za međunarodna mirovna istraživanja (Stockholm International Peace Research Institute – SIPRI) o prometu najjačih tvrtki svjetske vojne industrije obuhvatili su 2020. godinu. Te se godine proširila pandemija, a popratni lockdown i druge posljedice uvelike su unazadili svjetsko gospodarstvo. Međutim, najzanimljivije je da je SIPRI-jeva analiza pokazala da vojna industrija i nije osjetila neke posljedice: promet stotinu tvrtki s najvećim prihodima od roba i usluga ukupno je malo i narastao. Ni kumulativne statistike o tvrtkama te zemljama i regijama iz kojih dolaze nisu se znatnije mijenjale (opširnije v. tekst Otporni na pandemiju, HV br. 645). Najnovije izvješće, ono za 2021. godinu, predstavljeno je nedavno, 5. prosinca. I možemo dodati da je zanimljivije od prethodnog. Ne može se reći da je došlo do tektonskih promjena, no neke su ipak neočekivane. Većina je posljedica pandemije, koja je ovaj put ostavila znatniji trag na listi, barem kad je riječ o zapadnim tvrtkama.

Prvi i ključni podatak jest da su se ukupni prihodi top-100 tvrtki u realnim okvirima povećali u odnosu na 2020. godinu za 1,9 % i iznose 592 milijarde dolara. Taj bi rast sigurno bio i veći te bi iznos premašio 600 milijardi da nije bilo pandemije. Podatak koji možda i najviše bode oči jest onaj o padu ukupnog udjela tvrtki koje dolaze iz najmoćnije vojne industrije, one američke. Ipak, minus je minimalnih 0,9 %, a SAD ima čak 40 tvrtki i drži čak 51 % ukupnog kolača top-100. I ne samo to: iz SAD-a još od 2018. dolazi pet prvoplasiranih tvrtki na listi. No sve su osim Raytheon Technologiesa (2. mjesto) zabilježile pad u odnosu na 2020.: i Lockheed Martin (1.) i Boeing (3.) i Northrop Grumman (4.) i General Dynamics (5.).

Amerika i Europa čekaju isporuke

Što se tiče poretka na cijeloj listi, tu nema zapaženijih promjena. Zapravo je jako dobar skok ostvarila tvrtka s kojom surađuje i Hrvatska: francuski Dassault Aviation povećao je prihode u odnosu na 2020. za 2,3 milijarde dolara i sa 34. skočio na 19. mjesto. I tim SIPRI-jevih analitičara primjećuje da je glavni uzrok toga prošlogodišnja isporuka 25 višenamjenskih borbenih aviona Rafale. Prihod je skočio i drugim francuskim tvrtkama: Thalesu (16.), Safranu (24.), Naval Groupu (29.)… Od istaknutijih tvrtki članica NATO-a financijski skok bilježi i talijanski gigant Leonardo (12.), koji je povećao prihode za dvije milijarde dolara, te talijansko brodogradilište Fincantieri, koje je 46. Ukupni napredak od 5,6 % bilježi i Njemačka premda je njezin najjači predstavnik Rheinmetall lagano pao na ljestvici (sa 29. na 31.). To je nadoknadio ThyssenKrupp (55.), Hensoldt (69.) i Diehl (99.). U probleme su zato upale tvrtke iz Ujedinjenog Kraljevstva: ukupni iznos u top-100 pao je za gotovo 5 %. Za to je tek malo kriv veliki BAE Systems (6.), a više Rolls-Royce (26.) i Melrose Industries, za koji 87. mjesto znači pad za čak 20 na ljestvici. Znakovito je da je potonja tvrtka specijalizirana za zrakoplovne komponente, a njezin se pad veže uz pad paneuropskog zrakoplovnog proizvođača Airbusa (15.), čiji su prihodi u 2021. manji za gotovo dvije milijarde dolara. U toj je skupini paneuropskih tvrtki i MBDA (27.), specijalizirana za projektile, te KNDS (44.), čije su glavno područje oklopna vozila. Europu u top-100 zastupa još Švedska (Saab na 34. mjestu), Poljska (PGZ – 76.), Ukrajina (UkrOboronProm – 79.), Norveška (Kongsberg – 88.) i Španjolska (Navantia – 91.). Jedina je kanadska tvrtka na listi CAE (80.).

Godina prije agresije

SIPRI je dao i poseban osvrt na rusku vojnu industriju. Tijekom 2020. najveće su tvrtke osjetile pad, što zbog pandemije, što zbog završetka velikog programa nabave ruskih oružanih snaga, što zbog smanjene potražnje za ruskim oružjem na inozemnom tržištu. Prema podacima do kojih je došao SIPRI, u 2021. zaustavljen je trogodišnji trend pada ukupnog prometa ruskih tvrtki u top-100. Povećan je, ali za neznatnih 0,4 %. Vojni avioni koje proizvodi United Aircraft Corporation (objedinjuje Suhoj, MiG, Tupoljev itd.) prodavali su se slabije i grupa je pala sa 23. na 30. mjesto ljestvice. Tu negdje kao i 2020. jesu brodograditelji iz tvrtke United Shipbuilding Corporation (prije 35., danas 36.), zatim tvrtke United Engine Corp. (48.) i Russian Helicopters (85.), a napredovao je Tactical Missiles Corporation (37.) i proizvođač tenkova UralVagonZavod (83.). Zanimljivo je da ove godine na listi nema proizvođača PZO raketnih sustava Almaz-Antej, koji je uobičajeno bio najbolje pozicioniran predstavnik Rusije (u 2020. bio je 15.), jer SIPRI nije mogao doći do adekvatnih podataka kakve traži u skladu sa svojim strogim kriterijima. Što će biti s ruskim tvrtkama u 2022., godini agresije? S jedne strane, SIPRI predviđa veće prihode zbog povećanih narudžbi samih ruskih oružanih snaga, no s druge su strane međunarodne sankcije, koje zaustavljaju ruski pristup potrebnim uvoznim proizvodnim komponentama, ponajprije poluvodičima. To će otežati i izvoz. Almaz-Antej još je u ožujku 2022. priopćio da nije mogao naplatiti isporuku nekih sustava koje je proizveo. No, s obzirom na rat, teško je očekivati da će takva izvješća ruskih tvrtki biti uobičajena, pa nije ni sigurno hoće li one svojom transparentnošću i otvorenim izvorima udovoljavati SIPRI-jevim kriterijima za 2022. godinu i novu listu.

Kineski napredak

Nakon američke, najjača je vojna industrija na svijetu kineska. Najveće tamošnje tvrtke, tj. one koje su među SIPRI-jevih top-100, ostvarile su 2021. za 6,3 % veći prihod nego prethodne godine. Statistička je zanimljivost da su NORINCO, AVIC, CASC, CETC i CASIC skupljene od 7. do 11. mjesta, a samo je CETC, specijaliziran za informatičke i elektroničke sustave, zabilježio smanjenje prihoda. Sve te tvrtke u vlasništvu su države, među njima i CSSC, grupa koja je nastala spajanjem dvaju velikih brodogradilišta. Kako je 2021. prodala roba i usluga u vrijednosti 11,1 milijardu dolara, prema ocjeni iz Stockholma bila je najveći vojni brodograditelj na svijetu.

U ostatku srednje i istočne Azije te Oceanije najviše tvrtki u top-100 ima Japan i Južna Koreja, po četiri. Japan je zabilježio ukupan pad prihoda od 1,4 %, no najviše zbog manjih brojeva najvećeg proizvođača, tvrtke Mitsubishi Heavy Industries (35. na listi). Zato su prekomorski susjedi narasli za 3,6 %. Najistaknutiji su Hanwha Aerospace (50.) i LIG Nex1 (71.), s tim da će Hanwha u idućim godinama sigurno još napredovati. Dovoljno je baciti pogled na tenkove K2, haubice K9 i samohodne višecijevne lansere raketa K239 Chunmoo koje je isporučila ili će tek isporučiti Poljskoj. Indijska obrambena industrija stalno ima obvezu da sama razvije oružne sustave za svoje oružane snage. Kad u tome ne uspije, prihvaća se licencijske proizvodnje i tako osigurava prihode. U top-100 dvije su tvrtke – Hindustan Aeronautics (42.) i Bharat Electronics (63.), i obje su ostvarile veće prihode u 2021.

U regiji koju SIPRI označava bliskois-točnom najistaknutije su vojne industrije izraelska i turska. U top-100 pet je tvrtki iz regije, koje su ostvarile 15 milijardi dolara ukupnih prihoda. To u 2021. znači skok za 6,5 % i označen je kao najveći od svih regija. Najjača je izraelska tvrtka Elbit Systems (28.), s ostvarenim prihodom od 4,8 milijardi dolara. Analitičari ističu njegovu suradnju s Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Ondje je osnovana tvrtka-kćer Elbit Systems Emirates, koja znači normalizaciju odnosa dviju zemalja prema sporazumima potpisanim 2020. godine. Štoviše, Israel Aerospace Industries (38.) potpisao je 2021. godine sporazum o zajedničkom razvoju besposadnih oružnih sustava s emiratskom grupom EDGE. Podsjetimo da je EDGE tijekom 2020. odjednom ušao u svjetski top-25, zato što je nastao spajanjem praktički cijele emiratske vojne industrije. No, u međuvremenu je ispao s liste jer 2021. nije objavio nikakvu prodaju vojnih roba i usluga. Turska tvrtka Aselsan (56.) povećala je prodaju za 6 %, a Turkish Aerospace Industries (84.) za čak 62 %, što ga je vratilo u top-100. To najviše može zahvaliti isporuci besposadnih letjelica Anka-S turskim oružanim snagama.

Ubrzanje proizvodnje

Vrijedi zaključiti da će mnoge američke i europske tvrtke 2022. zabilježiti veći promet. Dva su osnovna razloga: prvi je što će problemi u lancima opskrbe i s radnom snagom koje je prouzročila korona biti manje izraženi. Drugi je ruska agresija na Ukrajinu: proizvođači dobivaju puno narudžbi za oružje koje se doprema ukrajinskoj vojsci, kao i narudžbi članica NATO-a za potrebe vlastitih oružanih snaga. Sasvim nova sigurnosna situacija prisiljava vlade na izdvajanje sve više novca za obranu, posebno za opremanje i modernizaciju. To se osjeća već ove godine, a još će više u onima što dolaze, kad će početi i intenzivnija realizacija isporuka. Doduše, SIPRI-jevi stručnjaci upozoravaju da će ruska agresija opet prouzročiti stanovite teškoće s lancima opskrbe, već i zbog toga što je Rusija važan izvoznik nekih osnovnih proizvodnih sirovina.

U svakom slučaju, SIPRI je u interpretaciji svoje liste lako naveo nekoliko ovogodišnjih primjera koji potvrđuju predviđeni skok prihoda američke obrambene industrije i rat u Ukrajini. Raytheon je krajem studenog dobio ugovor vrijedan 624 milijuna dolara za isporuku projektila Stinger koji će popuniti zalihe američkih oružanih snaga. Jednak je slučaj s isporukom projektila Javelin, dogovorenom s konzorcijem koji čini Lockheed Martin i Raytheon te vrijednim 663 milijuna dolara.
Lockheed Martin opskrbit će KoV SAD-a i lanserima HIMARS, za što će dobiti 95 milijuna dolara. Unatoč svim problemima, proizvodnja se mora ubrzati. SAD je do kraja listopada 2022. isporučio Ukrajini 8500 projektila Javelin, za čiju su proizvodnju obično trebale četiri godine. Konzorcij bi sad trebao udvostručiti proizvodnju, no implementacija tog procesa mogla bi potrajati dvije godine. Izvješće se dotaknulo i topničkog streljiva kalibra 155 mm, koje je ukrajinskoj vojsci nužno. SAD je do kraja listopada 2022. isporučio više od 900 000 standardnih i 4000 preciznih vođenih projektila. Kako je trenutačni ritam proizvodnje oko 14 400 mjesečno, SAD-u bi trebalo pet godina da nadoknadi zalihe. No, završen je plan koji traži da se proizvođači u iduće tri godine prebace na ritam od 36 000 projektila mjesečno.

TEKST:  Domagoj Vlahović