Povijest grčkih specijalnih postrojbi, prema percepciji koju danas imamo o njima, može se pratiti od početaka okupacije Grčke u II. svjetskom ratu. Torpedni napad talijanske podmornice Delfino i potapanje broda Elli 15. kolovoza 1940. u grčkoj luci Tinos označio je početak otpora grčkih snaga silama Osovine. Hrabro su se odupirale i uz britansku pomoć uspjele u početnoj fazi rata najprije zaustaviti, a kasnije u snažnoj protuofenzivi i potisnuti Talijane. Mussolinijeve divizije zaglibile su u grčkim brdima i tko zna kako bi se izvukle da u sklopu priprema za operaciju Barbarosa Hitler nije morao riješiti situaciju na Balkanu. Kad su 4. travnja 1941. snage Wehrmahcta i Luftwaffe napale, grčki otpor je trajao još 21 dan. Njemačkom intervencijom spašen je obraz Mussoliniju i pokorena Grčka.

Dio grčkih snaga, uključujući i 17 ratnih brodova (među njima i pet podmornica), uspio se zajedno s dijelom britanskih snaga povući u egipatsku Aleksandriju. Iz Egipta su nastavili borbu napadima na talijanske i njemačke vojne instalacije, uporišta i baze u Grčkoj.
Podmornice su u sklopu britanske istočno-sredozemne eskadre vrlo često uplovljavale u grčke vode i pod okriljem mraka iskrcavale grčke (Ieros Lochos) i britanske komandose i ratni materijal za pokret otpora. Iznenadnim udarima i diverzijama grčkih komandosa naročito su bile izložene talijanske pomorske baze, posebno ona na otoku Dodokanezu.

Po završetku II. svjetskog rata Grci su nastavili razvijati specijalne snage, oslanjajući se na britansku i američku vojnu pomoć. Već od ranih 50-ih godina prošlog stoljeća prišlo se sustavnoj izgradnji i organiziranju specijalnih snaga najprije unutar KoV-a i RM-a OS Grčke. Početkom 1955. formirana je u neposrednoj blizini Atene, u mjestu Aspropirgosu, padobranska škola. Sljedeće godine u Neo Peramu utemeljen je Centar za obuku specijalnih postrojbi. Od 1957. do 1959. osnovane su prve veće specijalne postrojbe unutar mornaričkih i zrakoplovnih snaga. Kasne šezdesete i sedamdesete godine su bile obilježene naglim porastom terorističkih akcija koje su se događale na grčkom tlu ili su s njega krenule. Takva situacija zahtijevala je česte i učinkovite reorganizacije vojnih i policijskih specijalnih snaga, ali i osnivanje novih specijalnih postrojbi i njihovih operativnih zapovjedništava koja će biti u stanju odgovoriti izazovima vremena. Godine 1978. Komando Direktorijat – zapovjedno tijelo svih specijalnih postrojbi podijeljeno je na dva dijela, na zapovjedništvo specijalnih snaga u KoV-u i na zapovjedništvo ostalih specijalnih snaga. Osamdesete i devedesete godine karakteristične su po ponovnoj reorganizaciji zapovjedništava specijalnih snaga i osnivanju nekoliko amfibijskih komando postrojbi (A, B, C i Z postrojbi). Vrhunac dotadašnjih napora uloženih u razvoj specijalnih postrojbi OS Grčke bio je u pripremi sigurnosne situacije za Olimpijske igre u Ateni 2004.

Prema današnjem ustroju OS Grčke i grčka policija raspolažu sa nekoliko specijalnih postrojbi:
– DYK – Dioikisi Ypoovrixion Kastrofon – pomorski komandosi
– ETA – Eidiko Tmima Alexptotiston – specijalna para-komando postrojba
– ZMAK – Z Moira Amfivion Katadromon – amfibijski jurišno-desantni skvadron
– 31 MEE – 31 Moira Eidikon Epiheiriseon – specijalna postrojba zračnih snaga
– KEA – Klimakia Eidikon Apostolon – specijalna postrojba obalne straže
– EKAM – Eidikes Katastaltikes Antitromokratikes Monades – policijska specijalna postrojba

DYK – Dioikisi Ypovrixion Kastrofon – pomorski komandosi

Postrojba pomorskih komandosa grčke ratne mornarice osnovana je daleke 1957. Njezin prvobitni naziv bio je MYK – Monada Ypovrixion Kastrofon što bi u doslovnom prijevodu značilo postrojba za podvodno rušenje.

Početak djelovanja te postrojbe bio je iznimno skroman. Jezgra bili su samo dva mornarička časnika koje je tadašnji GS OS Grčke uputio u SAD-e na obuku i usavršavanje. Prva dvojica grčkih časnika obučavala su se zajedno s američkim specijalnim postrojbama u saveznoj državi Virginiji, u bazi Little Creek blizu Norfolka.

Nakon uspješno završene obuke grčki časnici po povratku brzo otpočeli s obukom prve generacije pomorskih diverzanata grčke RM. Već nakon dvije godine broj osposobljenih komandosa bio je dovoljan da se oformi posebna postrojba čija su baza, stožer i vježbovni kapaciteti bili u pomorskoj bazi Skuaramanga. Daljnji rad i uvježbavanje postrojbe nastavljen je uz veliku stručnu pomoć SEAL timova i ostalih američkih specijalnih postrojbi. Od 1959. do danas postrojba je prošla kroz nekoliko preustroja, a u jednom od posljednjih promijenjeno joj je ime u DYK (Dioikisi Ypovrixion Kastrofon – pomorski komandosi).

Postrojba pomorskih komandosa grčke ratne mornarice namijenjena je ponajprije provođenju sljedećih temeljnih zadaća:
– Inflitracija u protivničke pomorske baze i izvođenje diverzija u svrhu uništenja protivničkog brodovlja i instalacija u bazama,
– Nadzor nad podvodnim dijelom akvatorija oko grčkih pomorskih baza i mornaričkih instalacija na obali,
– Nadzor nad podvodnim dijelom grčkog akvatorija pogodnim za iskrcaj protivničkih specijalnih snaga,
– Intervencije po pozivu i potrebi te
– Sprječavanje pomorskog terorizma u grčkom akvatoriju.

Prema posljednjem ustroju specijalna postrojba DYK sastoji se od pet manjih cjelina čiji je naziv OYK – Omada Ymourhoh Katastophan. Ukupno brojno stanje DYK – Dioikisi Ypovrixion Kastrofona je 110 ljudi. Svaka od njegovih podcjelina, tj. OYK-a ima u svom sastavu 25 operativaca. Preostalih 10 pripadnika čine potporno-logistički dio i stožer postrojbe. Potrebno je istaknuti da su OYK1 – OYK4 stalne ustrojbene cjeline, a OYK5 je pričuvnog tipa, pa se aktivira po potrebi ili u slučaju ratne situacije.

Svaki OYK specijaliziran je za određeni tip zadaća:
– OYK 1 nekonvencionalno ratovanje / izvidničke akcije
– OYK 2 nekonvencionalno ratovanje / izvidničke akcije
– OYK 3 podvodni nadzor akvatorija i hidrografska zaštita
– OYK 4 provođenje EOD operacija

Ciklus izobrazbe i obuke u postrojbi pomorskih komandosa DYK traje sedam mjeseci. Obuka je podijeljena u tri faze, a u posljednju fazu je uključen i takozvani Pakleni tjedan u kojem budući pripadnici moraju uspješno svladati zadani program vježbi i testova. Kandidati koji uspješno savladaju taj dio upućuju se na padobranski tečaj. Ako i njega uspješno završe, primljeni su u postrojbu gdje nastavljaju obuku i borbene tečajeve po različitim specijalnostima koji se sprovode po planu i programu nekonvencionalne i komando obuke u SYK – Scholeio Ypovrichion Katastan, grčkoj instituciji za obuku specijalnih postrojbi. U plan i program uključeni su između ostalih i:
– Temeljnji tečaj podvodnog rušenja i uništavanja namijenjen časnicima i dočasnicima grčke RM, KoV i Obalne straže u trajanju od 28 tjedana uz izučavanje klasičnog ratnog umijeća, hidrografskog nadzora, uporabe klasičnih eksploziva, izvođenje diverzija, taktike uporabe specijalnih postrojbi, ronjenju s raznim vrstama ronilačke opreme i općem podizanju fizičke i mentalne forme.
– Ronilački tečaj namijenjen ponajprije časnicima iz zapovjednih struktura i stožera grčke RM i KoV u trajanju od 21. radnog dana, s ciljem fizičkog treninga i omogućavanja da prilikom izviđanja, potpore i nadzora svojih postrojbi i pripadnika postrojbi mogu zaroniti na dubine od 30 i više metara.
– Medicinski ronilački tečaj namijenjen je medicinskom osoblju s ciljem da se medicinsko osoblje osposobi za zarone od 20 i više metara zbog medicinske potpore podvodnim aktivnostima pomorskih diverzanata – trajanje tečaja je 21 radni dan.
– Podvodni rušilački tečaj namijenjen osposobljavanju mornaričkih komandosa za primjenu standardnih i improviziranih eksplozivnih naprava i izvođenju podmorskih diverzija i sabotaža, u trajanju 3 mjeseca.
– Upravljanje specijalnim diverzantskim sredstvima namijenjen časnicima i dočasnicima iz sastava pomorskih komandosa u trajanju od 35 dana uz izučavanje načina uporabe različitih vrsta i tipova diverzantskih ronilica i podvodnoj navigaciji.
-Navigacijski tečaj namijenjen je časnicima i dočasnicima iz sastava pomorskih komandosa u trajanju od 15 dana. Svrha mu je usavršavanje u korištenju brzih jurišnih čamaca, površinskoj navigaciji i metodama nekonvencionalnog površinskog ratovanja.

Prema dostupnim podacima postrojba mornaričkih komandosa DYK bila je uključena u savezničke snage koje su pod okriljem UN-a provodile trgovački embargo protiv Iraka i tijekom svog mandata zaustavile i pregledale u iznenadnim inspekcijskim akcijama 217 brodova. Posljednja akcija za koju se zna bila je iz kolovoza 2006. kad su grčki mornarički komandosi bili angažirani u akciji evakuacije stranih građana iz Bejruta tijekom izraelsko-palestinskog sukoba.

ETA – Eidiko Tmima Alexiptotiston – specijalna parakomando postrojba
Jedna od najpoznatijih grčkih specijalnih postrojbi krije se iza kratice ETA. Osnovana je 1959. kao LRRP (Long Range Recon Patrol), odnosno izvidnička postrojba za dubinsko izviđanje teritorija. Po zadaćama i metodama koje primjenjuje vrlo je slična američkim specijalnim postrojbama i britanskom SAS-u.
Osnovne zadaće te specijalne postrojbe su:
– Strateško izviđanje u dubini protivničkog teritorija,
– Izravne jurišne akcije na izabrane ciljeve i
– Sabotaže i diverzije.

Do sada je publicirano vrlo malo podataka o radu te postrojbe. O načinu procesa odabira kandidata za ulazak u ETU zna se tek toliko da je riječ isključivo o najboljim dočasnicima i časnicima, vojnicima od karijere koji su se dokazali u ostalim manje elitnim specijalnim postrojbama. Čak se ne zna ni brojčana snaga te postrojbe, te se najčešće špekulira s brojkom od 100 pripadnika.

Jedino što se s potpunom sigurnošću može ustvrditi je da pripadnici ETE prolaze daleko najrigorozniju selekciju i najdrastičniji obučno-trenažni proces među svim grčkim elitnim i specijalnim snagama. Najveći dio obuke provodi se u KEAP (Kentro Ekspedefseos Anorthodoxou Polemou) – centru grčke KoV za nekonvencionalno (specijalno) ratovanje i padobranske tečajeve. Velik dio njihove obuke koordiniran je s obukom mornaričkih DYK komandosa. Važan je i podatak da se pripadnici ETE redovito uvježbavaju i unapređuju svoja znanja i vještine u NATO-vom internacionalnom centru za obuku LRRP postrojbi u Njemačkoj.

U posljednjih desetak godina postrojba je u sklopu zajedničkih uvježbavanja sa sličnim postrojbama savezničkih zemalja ostvarila suradnju s mnogim najpoznatijim postrojbama, uključujući i turske. Jedna od najpoznatijih takvih vježbi specijalnih snaga je Olympus koja se održava svake treće godine. Razdoblje od 2000. do 2004., odnosno vrijeme predolimpijskih priprema bilo je iznimno važno jer je u njemu postrojba ojačana kadrovski i tehnički. ETA je tada prošla kroz program dodatne obuke protuterorističkog ratovanja u urbanim sredinama koji je realiziran u suradnji s britanskim SAS-om (Britanci imaju bogato iskustvo na tom polju iz Belfasta i ostalih urbanih sredina Sjeverne Irske).
Koliko se može doznati iz dosad objelodanjenih podataka pripadnici specijalne postrojbe ETA sudjelovali su u misijama u Somaliji (1991.), Bosni i Hercegovini (1995.), Albaniji (1997.) i Kosovu (2001.). U svim navedenim misijama pripadnici ETE djelovali su u sklopu peace-keeping snaga sa zadaćom održavanja mira na tim područjima.

31 MEE – 31 Moira Eidikon Epiheiriseon – specijalna postrojba zračnih snaga
31 Moira Eidikon Epiheiriseon je specijalna postrojba pod zapovjedništvom grčkih zračnih snaga. Postrojba je stacionirana u zračnoj bazi Elefsina na južnom dijelu Attice. Formirana je 1998. po uzoru na slične postrojbe u sklopu NATO vojnog saveza i vodećih ratnih zrakoplovstava u svijetu, a današnja brojčana snaga kreće se oko pedesetak pripadnika. Odgovornosti postrojbe pokrivaju zadaće potrage i spašavanja srušenog grčkog i savezničkog zrakoplovnog osoblja, različite zadaće koje se tiču sigurnosti grčkih zrakoplovnih snaga i njihovih instalacija te kooperacija s ostalim elementima iz sustava grčkih specijalnih snaga. Postrojba je komponirana od pilotsko-zrakoplovne, medicinske i tehničke komponente, a spremna je u svakom trenutku suprotstaviti se svim izazovima zrakoplovnih udesa, ali i prirodnih katastrofa.

Osim zadaća potrage i spašavanja posada srušenih grčkih i savezničkih zrakoplova i helikoptera u mjerodavnosti ove postrojbe su i:
– Zaštita zračnih baza i zrakoplovnih instalacija,
– Zaštita misija grčkog RZ u zemlji i inozemstvu,
– Sudjelovanje u akcijama pružanja humanitarne pomoći kod prirodnih katastrofa,
– Vojna zaštita VIP osoblja,
– Pružanje prve pomoći u slučaju hitnih intervencija.

U razdoblju od osnivanja do danas ova postrojba je sudjelovala u brojnim operacijama diljem Grčke, participirala je u brojnim vježbama NATO vojnog saveza, a jednu od važnijih zadaća ova specijalna postrojba grčkog ratnog zrakoplovstva odradila je za vrijeme održavanja Olimpijskih igara u Ateni 2004.

KEA – specijalna postrojba grčke obalne straže

U sklopu grčkog vojno-sigurnosnog sustava već više od dva desetljeća djeluje i postrojba KEA, tj. Klimakia Eidikon Apostolon. Tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća u vrijeme eskalacije međunarodnih terorističkih akcija, u Grčkoj je došlo do spoznaje da se oružane snage i policija ne mogu same oduprijeti takvim pojavama u iznimno razvedenom arhipelagu Jonskog i Egejskog mora. Organizirani kriminal, šverc ljudima, oružjem i narkoticima te ilegalna imigracija uzeli su velikog maha, tako da vatreni okršaji policije i kriminalaca nisu bili rijetka pojava. Nakon otmice putničkog broda Achille Lauro (1985.) i krvavog pokolja na grčkom trajektu Citty of Poros (1988.) grčke vlasti su odlučile oformiti posebnu specijalnu postrojbu u sklopu Obalne straže. Želja je bila dobiti postrojbu sposobnu da se u golemom arhipelagu koji se pruža od obala otoka Krfa do obala Male Azije brzo i djelotvorno suprotstavi organiziranim oblicima pomorskog kriminala i međunarodnom terorizmu. Kasnih osamdesetih godina postrojba je počela djelovati (1987.) ponajprije kao AT postrojba.

Prvi kontigent ljudstva za nju izabran je među najboljim pripadnicima mornaričkih i kopnenih specijalnih postrojbi. Svi oni, kao i svi ostali pripadnici koji su poslije njih ušli u sastav te specijalne postrojbe, prošli su tromjesečni program posebne obuke u kojem su simulirani svi zahtjevni uvjeti njihove službe. Čak štoviše, pripadnici postrojbe KEA stimulirani su da svoja znanja i vještine nadograđuju i usavršavaju u suradnji s ostalim specijalnim grčkim postrojbama, ali i školovanjem i obukom u stranim institucijama.

Postrojbe KEA ustrojbeno su podijeljene na 20 specijalnih operativnih odreda (SOO), raspoređenih na strateškim točkama grčke obale: od otoka Krfa na zapadu, preko jonskih otoka Cephallonina i Zakintosa, poluotoka Peloponeza, otoka Krete, u labirintu Egejskog arhipelaga pa sve do ušća rijeke Marice u neposrednoj blizini Dardanela. SOO su podijeljeni na operativne timove kojima se po potrebi mogu priključiti specijalisti kao što su snajperisti, stručnjaci za eksplozive, NKB specijalisti, VIP zaštita, medicinsko osoblje ili krim istražitelji. Brojčana snaga postrojbe KEA procjenjuje se na 400-500 pripadnika.

Da bi se mogli suprotstaviti kriminalnom miljeu koji se vrlo često koristi plovilima čije brzine nerijetko prelaze i 50 čvorova, KEA operativni timovi su opremljeni švedskim borbenim čamcima tipa CB 90H koji mogu prevoziti 21 vojnika (ili 4,5 tone tereta) brzinom većom od 40 čvorova. Opremljeni su radarom, IC uređajima, noćnim kamerama i Browingovim teškim strojnicama od 12,25 mm te umreženi u radarski sustav nadzora i zaštite grčkih pomorskih granica. Budući da je Grčka sudbinski vezana uz more i dan-danas je bar 50 % svjetske pomorske trgovine na neki način vezano uz nju (pomorske trgovačke kompanije, njihova sjedišta i podružnice, “iznajmljivanje” zastave, kompanije za ukrcaj posada itd.). Njezini mnogobrojni otoci i jedna od najrazvijenijih obalnih crta na svijetu u blizini jedne od najvažnijih svjetskih trgovačkih ruta (Gibraltar – Suez), samo su neki od čimbenika situacije i problema kojima se postrojbe grčke Obalne straže, a posebno KEA-e nastoje suprotstaviti.

Sve nabrojene postrojbe nalaze se pod ingerencijom grčkih oružanih snaga koje su svoje elitne i specijalne postrojbe podijelili u dva snažna operativna sastava (zapovjedništva) – odnosno RRF (Rapid Reaction Forces) snaga za brzu reakciju.

Prvi dio, SDAEE (Stratigeio Dynameon Antidrasis Enishisis Efedrias) čine jače i “teže” elitne postrojbe, čije je vrijeme reakcije nešto dulje. U njihovom su sastavu:
– 32. pomorska brigada (32 Taxiarhia Pezonauton)
– 1. jurišno-padobranska brigada (1 Taxiarhia Katadromon/Alexipototiston)
– 71. zrakoplovno-pješačka brigada (71 Aerometaferomeni Taxiarhia Pezikou)
U drugu skupinu DSAA (Diakladikos Shimatismos Amesis Andidrasis) – multifunkcionalne snage za brzu reakciju – pripadaju manje i “lakše” postrojbe čije je vrijeme reakcije vrlo kratko. U tu skupinu ulaze:
– 575. mornarička bojna (575 TPN – Tagma Pezonauton)
– 2. padobranski skvadron (2 MAL – Moira Alexiptotiston)
– 13. amfijsko-desantna regimenta (13 DEE – Dioikisi Eidikon Epiheiriseon)
– Z – amfibijski jurišni skvadron (Z MAK – Z Moira Amfivion Katadromon)
– specijalne postrojbe ETA i DYK

Policijske specijalne snage – EKAM
Osim nabrojenih, čisto vojnih specijalnih postrojbi važno je istaknuti postojanje policijskih specijalnih postrojbe organizirane u Eidikes Katastaltikes Antitromokratikes Monades (EKAM). Počeci te postrojbe sežu u 1978. godinu, kad su u sklopu grčke žandarmerije i grčke urbane policije osnovani prvi AT timovi. Oba AT tima ujedinjena su 1984. u jedinstvenu postrojbu pod imenom EKAM.

Brojčana snaga postrojbe obično je varirala oko brojke od 150, a od 2000. i početka sigurnosnih priprema za Olimpijske igre u Ateni postrojba je brojčano narasla na 200 pripadnika. Svaki pripadnik postrojbe, a časnici i dočasnici posebno, mora proći temeljnu vojnu obuku u grčkoj vojnoj rendžerskoj školi prije nego započne s intenzivnom policijskom obukom. Mnoge dijelove obuke i specijalističkih tečajeva postrojba EKAM provodi u suradnji sa specijalnim postrojbama KoV-a i mornarice. Osim s domaćim specijalnim postrojbama, pripadnici EKAM-a uspostavili su sustav aktivne suradnje i obuke s francuskim, britanskim, američkim, španjolskim, ruskim, talijanskim, australijskim i izraelskim specijalnim policijskim postrojbama. Osposobljeni su i za jurišne zadaće koje uključuju prepade na brodove, zrakoplove, vlakove i autobuse te klasične AT zadaće.

Naoružanje i oprema
Naoružanje i oprema kojima se koriste pripadnici grčkih specijalnih postrojbi u načelu se ne razlikuje od arsenala vatrenog oružja kojim se koriste i ostale specijalne snage zapadne provenijencije. Pritom se ponajprije misli na kompletan asortiman koji nudi renomirani njemački H&K proizvođač (9 mm MP-5, MP-5SD), zatim američke jurišne puške M-16, puške 5,56 mm M-203 s 40 mm bacačima granata, karabine M-4, strojnice MG-37, različite vrste snajperskih pušaka, belgijskim lakim strojnicama Minimi kalibra 5,56 mm. Komplet osobnog naoružanja nadopunjen je pištoljima tipa Glock 17-18, USP 9 mm, pumpericama Benelli, različitim vrstama ručnih granata.
Ostala oprema je također u rangu svega što se na tržištu nudi uključujući padobrane tipa krilo, specijalnu zaštitnu opremu za HALO-HAHO padobranske skokove, kevlarske kacige i zaštitne prsluke, alpinističku i protueksplozivnu opremu te moderna ronilačka odijela i aparate sa zatvorenim ciklusom disanja te brze jurišne gumene čamce, glisere i švedske CB 90H.

Dosadašnji angažmani grčkih specijalnih snaga:
– 1942.-1944. Sjeverna Afrika
– 1943.-1945. Italija
– 1946.-1949. Grčka (građanski rat)
– 1950.-1953. Koreja
– 1961. Zair
– 1964. Cipar
– 1967. Grčka (Military coup d´etat) – vojno natjecanje SOF
– 1974. Cipar
– 1990. Arapsko more
– 1991. Jadransko more
– 1991. Somalija
– 1995. Bosna i Hercegovina
– 1995. Istočno Sredozemlje
– 1997. Albanija
– 1999. Kosovo
– 2001. Afganistan
– 2001. Arapsko more
– 2001. Istočno Sredozemlje
– 2004. Grčka (Olimpijske igre u Ateni)
– 2006. Libanon
– 2006. Kongo

Nazivi postrojbi u grčkoj transkripciji

– Omada – tim
– Dimoiria – vod
– Lohos – satnija
– Tagma – bojna
– Sintagma – regimenta
– Taxiarhia – brigada
– Merarhia – divizija
– Soma – korpus
– Stratia – armija

Igor SPICIJARIĆ