H11 Pro postavlja nove standarde

Novi proizvod HS Produkta pravi je slim pištolj i osnovna mu je namjena samoobrana uz mogućnost prikrivenog nošenja. Međutim, po mogućnostima spoj je nekoliko kategorija. Sve donedavno bilo je gotovo nezamislivo konstruirati oružje tako malih dimenzija, a tako velike vatrene moći

Lijeva strana pištolja H11 Pro odlično prikazuje skladne linije i smještaj operativnih poluga. Utvrđivač spremnika lako je dohvatljiv, bez potrebe za promjenom hvata tijekom zamjene spremnika

Za vrijeme IWA sajma u Nürnbergu u ožujku ove godine HS Produkt imao je, samo nekoliko sati nakon svjetske, i europsku promociju svojeg najnovijeg modela pištolja. Oslanjajući se na izvanredan uspjeh pištolja H11 (u Americi poznatijeg pod imenom Hellcat) tvrtka iz Karlovca podigla je ljestvicu i modelom H11 Pro odlučila ozbiljno ući u segment kompaktnog oružja. Dapače, temeljna je ideja čak bila pokušati oduzeti dio velikog tržišnog kolača koji desetljećima drži Glock sa svojim najprodavanijim pištoljem model 19. Sasvim je jasno da HS Produkt ne samo da ozbiljno ugrožava Glockov primat u kompaktnoj kategoriji već pokriva i segment njegova tržišta slim potkategorije u kojoj se ističu modeli Glock 43X, Glock 48 i SIG P365 XL. Komparativne prednosti poput uske siluete, velikog kapaciteta spremnika, pouzdanosti i izvanredne ergonomije svakako idu u prilog pištolju H11 Pro.

Kad smo u Hrvatskom vojniku analizirali pojavu Hellcata na američkom tržištu, odnosno H11 na ostatku svjetskog tržišta, bavili smo se i povijesnim konotacijama razvoja kategorije džepnih pištolja i njezine evolucije tijekom godina (opširnije v. tekst H11 osvaja svijet, HV 595). Pod tom iznimno zanimljivom kategorijom danas točno znamo o kojim tipovima kratkog vatrenog oružja govorimo. Za tekst o inačici H11 Pro (Hellcat Pro) zanimljiva je kompakt kategorija pištolja, koja je tijekom godina nastala iz kategorije džepnih pištolja i stekla zasebno mjesto. Reprezentativni je primjerak, model koji je doslovno potaknuo razvoj te kategorije u današnjem smislu, Glock 19. Pojavom tog pištolja kalibra 9 mm Para i kapaciteta spremnika 15 metaka tržište je dobilo oružje relativno prihvatljivih dimenzija i iznimno velike vatrene moći u oba segmenta, i kapaciteta i potentnosti kalibra. Takvo se rješenje nametnulo i kao idealan koncept univerzalnog policijskog oružja, pokrivši gotovo sve aspekte suvremenih policijskih potreba. Iako se popularnost Glocka 19 odrazila i na civilno tržište, a on je tijekom godina postao i najprodavaniji pištolj te tvrtke, kompakt kategorija ipak je bila kompromis. On se najbolje ogledao na kompaktnim modelima drugih proizvođača, poput SIG Sauera (modeli P228 i P229), Hecklera & Kocha (USP Compact) ili Berette (92 Compact). Iako smanjenih dimenzija, nisu bili ni laki ni jednostavni za prikriveno nošenje (concealed carry). Posebice se to odnosilo na SIG Sauerove modele koji s današnjeg stanovišta teško da se mogu uopće smatrati vatrenim oružjem namijenjenim prikrivenom nošenju. Upravo je segment koji pokriva prikriveno nošenje s vremenom doveo do važnih podjela kratkog vatrenog oružja po kategorijama.

Dakle, pištolji i revolveri danas se razvrstavaju u nekoliko kategorija, a prosječnom korisniku ta podjela uglavnom izaziva pravu konfuziju. Do nesporazuma dovodi više faktora. U prvom redu lutaju sami proizvođači: iz komercijalnih razloga pojedine modele označavaju kategorijom u koju po tehničkim karakteristikama ne spadaju. Tu je i poplava raznoraznih informacija na internetu koje dodatno uvode zbrku i dezinformiraju krajnjeg korisnika ili početnika u svijetu oružja. Kako bismo manje-više objasnili i u konačnici čitatelju približili kojoj kategoriji pištolj ili revolver pripada, u posebnom dijelu teksta* donosimo kratke opise pojedinih kategorija. To objašnjava i zašto smo testirali H11 Pro upravo s određenim modelima pištolja. Dakako, to su tek opisi kategorija koje se najčešće koriste među strukom zato što strogo definirani opisi niti ne postoje.

Tri ključne prednosti

Prikaz unutrašnjosti navlaka testiranih pištolja: slijeva HS H11, Glock 43X, HS H11 Pro i Glock 19. Na desnoj strani fotografije usporedni je prikaz cijevi testiranih pištolja. Odozgo prema dolje: cijevi pištolja Glock 19, HS H11 Pro, Glock 43X i HS H11

H11 Pro najjednostavnije je opisati kao uvećanu inačicu pištolja H11 (Hellcata). Najočitija razlika ogleda se u duljini i visini, dok je širina ostala jednaka. Cijev modela H11 Pro od
94 mm dulja je od cijevi osnovnog H11 za 14,5 mm. Cijev je hladno kovana i ima šest žljebova s korakom uvijanja udesno. Upravo je za toliko Pro ukupno dulji od H11. Zbog produljenog rukohvata H11 Pro je 18 mm viši, no zato mu je kapacitet spremnika povećan na 15, što je četiri metka više. S tim je kapacitetom H11 Pro u razini sa službenim pištoljima pune veličine. Novi HS-ov pištolj isporučuje se s dva spremnika od nehrđajućeg čelika. Oba su spremnika tipa flush plate, dakle ravne baze, i usporedimo li ih sa spremnicima konkurentskog pištolja SIG P365XL, jasno ćemo uočiti dvije osnovne razlike. Prva se ogleda u manjem kapacitetu SIG-ovih standardnih spremnika od 12 metaka, a druga u produljenim spremnicima od 15 metaka, koji neugledno izviruju iz rukohvata pištolja narušavajući mu skladnu liniju. Razlika od tri metka u standardnoj flush izvedbi uopće nije zanemariva i daje H11 Pro golemu komparativnu prednost. Daljnja usporedba u korist H11 Pro u odnosu na pištolj SIG 365XL vidljiva je u drugačijem dizajnu šina na prednjem dijelu kućišta. Na hrvatskom pištolju šine su napravljene s dva utora, spremne za prihvat većine tržišno dostupnih taktičkih lampi, laserskih ciljnika ili drugih taktičkih pomagala. SIG-ov pištolj optimiziran je prije svega za uređaje kompatibilne s njegovim dizajnom. Treća je prednost novog H11 izvedba pločice za ugradnju refleksnih ciljnika s crvenom točkom. Pločica je smještena s gornje strane navlake i nalazi se ispred stražnjeg ciljnika, dok je kod SIG-a na mjestu stražnjeg ciljnika, koji se mora ukloniti ako se želi ugraditi refleksni ciljnik. Dakle, u slučaju bilo kakvog kvara ili oštećenja refleksnog ciljnika, pa i ispražnjene baterije, strije-lac s H11 Pro uvijek može koristiti standardne fiksne ciljnike. Na našem testnom pištolju ciljnici su bili fiksni metalni mehanički. Stražnji ciljnik napravljen je s bijelim obrubom u obliku slova U, dok je prednji bio u izvedbi s crvenim fiber umetkom. Postoji i opcija s velikom tricijsko-luminiscentnom točkom za gađanja u uvjetima smanjene vidljivosti.

Ručno rađene “piramide”

Za razliku od standardnog H11 (Hellcata), pištolj H11 Pro nudi se isključivo u RDR (Red Dot Ready) inačici predviđenoj za ugradnju optičkih ciljnika s crvenom točkom. Navlaka, kao i ostatak metalnih dijelova, zaštićena je Melonite postupkom te je sa stražnje i prednje strane narezana radi lakšeg repetiranja. Pištolj izvrsno leži u ruci, a hvat je puno čvršći nego kod manjeg modela jer svi prsti mogu s lakoćom obuhvatiti rukohvat. Tretiranje površine rukohvata Adaptive Grip primijenjeno je i na novom modelu. Radi se o kombinaciji dviju različitih vrsta mikropiramida od kojih su one s oštrim vrhom nešto niže od onih s tupim vrhom. Kako bi se dobila takva struktura, svi su kalupi u tvornici rađeni ručno i svaka je piramida ručno oblikovana jer nije postojao računalni program ili stroj koji bi uspio postići tako složen obrazac. Takvim je rješenjem onemogućeno proklizavanje šake i gubitak čvrstoće stiska, a istodobno je izbjegnut negativan efekt grebanja kontaktnih površina po korisnikovoj odjeći. Osim što haba odjeću, oštra kontaktna površina rukohvata potencijalno je opasna za život. Naime, nisu bili rijetki slučajevi da prilikom potezanja oružja ispod sakoa pištolj ispadne iz ruke. Pištolj je i dalje opremljen trima kočnicama, i to kočnicom na okidaču, padajućom kočnicom u sklopu mehanizma za okidanje te pasivnom blokadom udarne igle, odnosno strikera, koje sprečavaju incidentno opaljenje pištolja u slučaju pada. Kočnice djeluju neovisno jedna o drugoj, a povlačenjem okidača neposredno prije opaljenja sve se deaktiviraju. Mehanizam za okidanje sličan je Glockovu okidanju s polunapetom udarnom iglom, no nije identičan. Kad se pištolj repetira, striker je u polunapetom položaju i povlačenjem okidača dodatno se zapinje do trenutka otpuštanja, kad dolazi do opaljenja. Za razliku od manjeg H11, na Pro modelu ugrađen je trigger stop s vanjske strane kućišta unutar branika okidača, a na mjestu iza okidača. Namjera je spriječiti pretjerano kretanje okidača unazad koje može rezultirati pogreškama kod pogađanja i duljim vremenom otpuštanja okidača, što se opet reflektira na efikasnost, posebice kod brzog pucanja. Kao i na H11, ugrađen je vanjski izvlakač. Taj sustav jamči vrhunsku pouzdanost u kombinaciji s velikim otvorom za izbacivanje čahura kao dijelom Peterove modifikacije Browningova bravljenja s pomoću oscilirajuće cijevi. Rastavljanje i sastavljanje jednako je onom na manjem H11 modelu.

Prikriveno nošenje

Usporedni prikaz pištolja H11 Pro (lijevo) i kompakta Glock 19 (desno). Oba imaju kapacitet spremnika 15 metaka kalibra 9 mm Para

Prilikom testiranja na strelištu, a u svrhu potpunijeg dojma, novi H11 Pro usporedili smo s drugim pištoljima kalibra 9 mm Para: kompaktnim HS-9 i Glock 19, slim modelima HS S7, G43X i osnovnim modelom HS H11.Uspoređujući dimenzije H11 Pro s crossover pištoljem HS-9 i kompaktnim Glock 19, uočljiva je znatna razlika u dimenzijama u korist modela Pro. Naime, radi se o modelima s jednakim kapacitetom spremnika od 15 (Glock 19), i sličnim od 16 metaka (HS-9). No, zbog drugačije geometrije i rješenja spremnika, H11 Pro niži je 3 mm od Glocka 19, a 13,7 mm od modela HS-9. Osim toga, lakši je 22 g od Glocka 19, te 117 g od HS-9, što ne treba čuditi jer je potonji ipak veći pištolj i ima za jedan metak veći kapacitet spremnika. Što se tiče cijevi, Glock 19 i HS-9 imaju približno jednaku duljinu od 102 i 102,5 mm, ali H11 Pro ima kraću cijev, dugu 94 mm. Osnovna je razlika, iz koje se iščitava i prava namjena i vrijednost pištolja H11 Pro, širina od 27 mm, što je čak 5 mm uže od HS-9 i 6 mm od Glocka 19. Iako mala, ta razlika ne bi bila važan podatak ako bi se, primjerice, radilo o ukupnoj duljini pištolja. No, riječ je o širini. Ne treba zaboraviti da je H11 Pro i dalje pištolj namijenjen prije svega samoobrani, a samim tim i prikrivenom nošenju. Kombinacija malih dimenzija, velikog kapaciteta spremnika, potentnog 9 mm Para metka i posebice uske siluete oružja svrstavaju H11 Pro na razinu ozbiljnog konkurenta svim dosadašnjim kompakt pištoljima na tržištu. Na posebnom je udaru Pro modela definitivno Glock 19. Iako omiljen među korisnicima na američkom tržištu, austrijskom se pištolju oduvijek zamjerao četvrtast izgled, pri čemu je širina često smatrana preprekom za uspješno prikriveno nošenje. Iako se Glock 19 oduvijek odlično prodavao, ipak je bio kompromis i plasiran je u vrijeme kad su vrijedila neka druga pravila na tržištu. Danas se situacija promijenila i sam je Glock to shvatio, ponudivši tržištu slim modele koji bi trebali nadomjestiti prazninu prouzročenu konstantnim prigovorima četvrtasto-širokom dizajnu.

Višestruka usporedba

Glock 43X i Glock 48 modeli su kojima se nastojalo ući dublje u segment tržišta pištolja za prikriveno nošenje, a ujedno ne pretjerati sa smanjenjem ukupnih dimenzija. Smanjenjem bi se izgubili potencijali za službeni policijski pištolj. Uspoređujući H11 Pro s oba modela, u prvi plan dolazi velika razlika u kapacitetu spremnika od pet metaka u korist hrvatskog proizvoda. Glockovi pištolji dolaze s tvorničkim spremnicima od deset metaka. Dakako, Glockovi fanovi odmah će naći izliku i reći da Glock 48 također ima kapacitet od 15 metaka, no pritom će zaboraviti da se ne radi o originalnim tvorničkim Glockovim spremnicima, već o spremnicima Shield čija cijena u SAD-u iznosi 45 dolara. Nitko neće spomenuti ni da su Shieldovi spremnici napravljeni od čelika, uostalom kao i spremnici kod H11 Pro, a da je utvrđivač spremnika na Glocku ipak izrađen od polimera, što može tijekom uporabe dovesti do habanja i oštećenja te u konačnici i gubitka funkcije utvrđivača. Upravo zato H11 Pro nameće se kao bolji izbor. Nadalje, po duljini cijevi od 94 mm (3,7 inča) H11 Pro smjestio se između Glocka 43X (87 mm) i Glocka 48 (106 mm), a izjednačio se s cijevi pištolja SIG P365XL. Komparirajući ostale dimenzije, evidentno je da su H11 Pro i SIG P365XL koncepcijski vrlo slične konstrukcije i dijele istu filozofiju suvremenog samoobrambeno / policijskog oružja za svakodnevnu uporabu. Svestranost kao osnovni kriterij prepoznaje se sama po sebi i ne treba je posebno isticati. Razlika u širini kod sva četiri modela iznosi milimetar u korist užeg H11 Pro. Pro i SIG imaju jednaku masu od 588 grama, a oba su Glocka lakša: G43X sa 465 grama i G48 sa 524 grama. Ta razlika proizlazi od mase praznih spremnika, čiji je kapacitet kod Glockova manji. Prava ušteda na masi i vrijednost dizajna modela H11 Pro vidi se tek u usporedbi sa SIG-om P354XL zato što on ima masu kao Pro model, ali sa spremnicima kapaciteta 12 metaka, odnosno tri manje od spremnika Pro modela. Zanimljivo je da su unatoč manjim spremnicima oba Glockova pištolja viša od H11 Pro za 2,5 mm, a od SIG-a P354XL za 6 mm. SIG je nešto niži, 3,5 mm, od modela Pro, ali opet s naglaskom na manjem kapacitetu spremnika od tri metka. Uspoređujući pištolje po dimenzijama, jasno je da H11 Pro dominira u svakom dijelu, s naglaskom na vatrenoj moći u smislu izrazito velikog kapaciteta spremnika na tako maloj platformi.

Manje agresivan udar

Usporedni prikaz stražnjih strana spremnika pištolja Glock 19, HS H11 Pro i G43X. Različit pristup dizajnu omogućio je HS-u znatno smanjenje širine spremnika uz zadržan velik kapacitet od 15 metaka

Tijekom pucačkih testova prvi nam je cilj bio izvršiti usporedbu s osnovnim, odnosno manjim pištoljem H11 (Hellcat), od kojeg je model Pro i nastao. Sve ono što je nedostajalo i što smo možda mogli zamjeriti manjem pištolju, na modelu Pro je uklonjeno. Trzaj je znatno blaži i pištolj se može dobro kontrolirati tijekom brze paljbe, a tranzicija s mete na metu, uključujući i mete manje veličine poput IPSC Poppera, teče glatko. Pištolj je iznimno stabilan i brz, a preciznost više nego zadovoljavajuća. Udar u šaku strijelca više nije onako agresivan kao kod manjeg modela. Osnovni H11 ipak je pištolj mikro kategorije i ultimativni model za prikriveno nošenje, koji je u smislu vatrene moći premašio i redefinirao pojam džepnih pištolja. Većina strijelaca koji su sudjelovali na testu bavi se IPSC praktičnim streljaštvom, a nekolicina je zaposlena u specijalnim policijskim postrojbama. Dojmovi su nakon ispaljenih 1500 metaka više nego pozitivni. Pištolj se pokazao iznimno preciznim, pouzdanim i lakim za kontrolu te jednostavnim za rukovanje. Posebno nas je zanimala oštrina trzaja pa smo naizmjenice pucali zaredom iz nekoliko pištolja. Zaključak je da je H11 Pro puno ugodniji za pucanje od Glocka 43X (nažalost, Glock 48 i SIG P365XL nismo imali na usporednom testu), koji ima klasičnu tendenciju prema fenomenu Glockova ugriza (Glock bite). Naime, zbog uskog dijela hrpta rukohvata neposredno ispod navlake, Glock 43X tijekom pucanja može ozlijediti kožu između palca i kažiprsta. H11 Pro nema takvih tendencija. Uspoređujući ga s pištoljem S7, još jednim samoobrambenim modelom HS Produkta s jednorednim spremnikom, H11 Pro u ruci se ponaša puno nježnije. To ne iznenađuje jer je njegov rukohvat puno zaobljeniji.

 

Ugrožavanje nedodirljivih

Koliko je H11 Pro dobar pištolj jasno se pokazalo u komparativnom testnom pucanju s Glockom 19. Uspoređujući hvatove, jasno je da H11 Pro puno bolje leži u ruci i lakše se postiže čvršći hvat. To će posebice znati cijeniti strijelci s manjim šakama. Osjećaj trzaja zanemarivo je veći na modelu Pro, što ne iznenađuje jer je Glock 19 ipak izrađen na kućištu širine pištolja pune veličine. Glock 19 bio je opremljen klasičnim ciljnicima, prednjim s bijelom točkom i stražnjim s bijelim obrubom u obliku slova U oštrih linija. Zbog boljih ciljnika, H11 Pro ipak je brže i jasnije zahvaćao metu od Glocka 19. Zamjena spremnika puno je brža na modelu Pro. Prvo, zbog lakšeg i energičnijeg izbacivanja spremnika iz rukohvata pištolja. Drugo, zbog jednostavnijeg pritiskanja utvrđivača spremnika koji ne zahtijeva promjenu hvata kao kod Glocka 19.

Bez obzira na to što je H11 Pro pravi slim pištolj i što mu je namjena samoobrana uz bolju mogućnost prikrivenog nošenja, spoj je nekoliko kategorija oružja, dodatno zamagljujući ionako provizornu klasifikaciju*. Tehnologija izrade i sve veća primjena naprednih i suvremenih materijala kao nikad prije omogućava konstruktorima da do maksimuma iskoriste potencijale koje imaju. Sve donedavno bilo je gotovo nezamislivo konstruirati oružje tako malih dimenzija, a tako velike vatrene moći. Danas su takvi pištolji ozbiljna konkurencija oružju koje se do jučer smatralo isključivo vojno-policijskim. Naravno, i kod H11 Pro postoje limiti i još uvijek ne treba od oružja takvih dimenzija očekivati da će vijek uporabe i zamor materijala biti kao na pištoljima većih platformi. No, uzimajući u obzir dinamiku uporabe vatrenog oružja prosječnih policijskih službenika, smatram da i tako mali pištolji itekako premašuju njihove potrebe i spremni su proći sve izazove koji se pred njih postavljaju.


Pogled odozgo na tri testirana pištolja slim potkategorije: slijeva HS H11 Pro, HS S7 i Glock 43X

Kategorije pištolja po veličini

Općenito govoreći, pištolji prema veličini spadaju u jednu od četiri kategorije. Tu su standardni pištolji tzv. pune veličine / full size, kompakti, subcompact i mikro pištolji. Međutim, mnogi modeli po dimenzijama spadaju u više kategorija, zamagljujući širu sliku, pa su u nabrajanje ubačene i neke međukategorije.

Standardni pištolji tzv. pune veličine

U tu kategoriju spadaju pištolji s cijevi duljine 4,5 – 5 inča (114 – 127 mm), često i visine preko pet inča. U pravilu se radi o osnovnim modelima posebno dizajniranim kako bi zadovoljili kriterije službenih pištolja vojske ili policije. Namijenjeni su uniformiranom otvorenom nošenju u vanjskoj futroli. Danas se takvi pištolji rade većinom za sljedeće kalibre: 9 mm Para, .40 S&W i .45 ACP, a rjeđe .357 SIG i 10 mm AUTO. Kapacitet spremnika, ovisno o kalibru, kreće se od 13 do 20 metaka. Takvi se pištolji na civilnom tržištu prodaju kao samoobrambeni ili natjecateljski. Zbog velikih dimenzija nisu pogodni za prikriveno nošenje. Pištolji te kategorije iznimno su ugodni za pucanje i na njima je kontrola trzaja najlakša. Popularni modeli su: HS SF19 (XDM); Glock 17, 20, 21, 22; Beretta 92FS; SIG Sauer P226, SIG P320 XFULL; Heckler & Koch USP Tactical; ČZ M75.

Kompakt pištolji

U tu kategoriju spadaju pištolji s cijevi duljine 3,5 – 4,5 inča (89 – 114 mm), što je nešto manje od cijevi pištolja pune veličine, a visina im je oko 130 mm. Nešto su manji od pištolja u punoj veličini, od kojih su u načelu nastali smanjivanjem duljine i visine oružja. Karakteristično je za tu kategoriju da rukohvat u potpunosti prekriva šaku strijelca. Korisnici s većim šakama nerijetko smatraju da im je rukohvat premali, odnosno da im mali prst prelazi dimenzije rukohvata. Rade se u pravilu za one kalibre kao i modeli od kojih su nastali. Kapacitet spremnika obično se kreće od 10 do 15 metaka, ovisno o kalibru, a mogu rabiti spremnike većih modela oružja od kojih su nastali. Dovoljno su veliki da se koriste kao službeno primarno (vanjsko uniformirano) ili sekundarno (prikriveno) oružje, te dovoljno mali da se mogu puno lakše nositi prikriveno. Prihvatljivo manje dimenzije i velika vatrena moć glavni su aduti te kategorije. Oružje nije preveliko za prikrivanje, a nije ni toliko malo da bi se žrtvovao kapacitet spremnika ili preciznost zbog prekratke cijevi. Međutim, mnogi korisnici smatraju kako je prikriveno nošenje tog oružja problematično te ga ne smatraju pravim izborom za efikasno prikrivanje. Ipak, pištolji te kategorije smatraju se najsvestranijim kratkim vatrenim oružjem. Popularni modeli su: Glock 19 i 23; SIG Sauer P228 i P229, SIG P320 XCARRY; Heckler & Koch USP Compact; HS SF 3.8; ČZ M75 Compact.

Crossover pištolji (križanci)

Ta kategorija pištolja nije ništa novo, no crossover je novost kao izraz koji opisuje neko oružje. Nameće se pitanje: “Što je to crossover?” U kontekstu ovog članka to bi bio pištolj koji kombinira značajke dviju kategorija čineći nekakvu sponu među njima. Glock je prije nekoliko godina kao novost predstavio i ponudio svoj crossover pištolj Glock 19X, koji je kombinacija cijevi i navlake s modela 19 i kućišta s rukohvatom većeg modela 17. HS Produkt od 2000. godine u ponudi ima očito prvi suvremeni crossover, i to model HS 2000, odnosno HS-9. Inače, HS Produkt po crossover definiciji pištolja trenutačno ima desetak sličnih crossover modela. Pištolji u crossover izvedbama tek u zadnje vrijeme dolaze izravno od proizvođača kao točno određeni model. Većina takvih pištolja primarno je bila custom izrade po narudžbi pojedinaca. Kategorija je zanimljiva sama po sebi jer krajnjem korisniku omogućava širi izbor. Popularni su pištolji Glock 19X i 43X te HS-9G2.

Uski (slim) pištolji

Izuzmemo li stare konstrukcije pištolja s jednorednim spremnikom, pištolji slim size potkategorije relativno su mlađi u odnosu na druge kategorije. Osnovna im je značajka uska silueta od 27-28 mm. Za razliku od kompaktnih pištolja koji su u pravilu umanjene inačice standardnih full size pištolja, slim size u potpunosti su nove konstrukcije i svijet za sebe. Njihova mala širina, odnosno uska silueta izdvaja ih u odnosu na kompaktne pištolje jer su znatno pogodniji za prikriveno nošenje, a impresivnog su kapaciteta spremnika. Tu potkategoriju definitivno predvodi pištolj H11 Pro kao jedini koji se tvornički nudi sa spremnicima kapaciteta 15 metaka, što je kapacitet dimenzijama većeg kompaktnog pištolja
Glock 19. Ostali su pištolji slim potkategorije Glock 43X i Glock48 te SIG P365XL.

Subcompact pištolji

Subcompact pištolji najmanje su inačice osnovnih modela full size pištolja odnosno njihovih kompaktnih inačica. Duljine cijevi takvih pištolja kreću se od 3 do 3,5 inča
(76 – 89 mm). Obično se rade za kalibre 9 mm, .40 S&W, .357 SIG i.45ACP s tipičnim kapacitetom spremnika od osam do 12 metaka. Osnovna je značajka pištolja mala duljina drška i baze spremnika. Rukohvat je uvijek toliko kratak da u pravilu mali prst visi s dna ručice, slobodno se ljuljajući naprijed-nazad ispod dna spremnika (ako se radi o spremniku koji je u ravnini). Može rabiti spremnike većih modela gdje u dodatku s navlakom za spremnike on poprima ulogu rukohvata. Naravno, ako proizvođač nudi plastične nastavke za spremnike, kao što čini HS Produkt za sve svoje subcompact modele. Osnovna je prednost takvih pištolja kompatibilnost s većim modelima pa se nerijetko koriste kao back up oružje policajaca naoružanih standardnim pištoljem iste marke kao primarnim oružjem. Ipak, u zadnje vrijeme kategorija gubi na popularnosti u odnosu na micro i slim pištolje. Najveća im je mana širina, odnosno zdepast profil koji ih unatoč malim dimenzijama ipak čini nespretnim za prikriveno nošenje. Dakako, u usporedbi s pištoljima navedenih kategorija. Pištolji iz kategorije su: HS-9 Subcompact, HS-40 Subcompact; Glock 26, G27 i G30; Beretta Px4 Storm Subcompact; SIG P320 Subcompact, S&W M&P 2.0 Subcompact i drugi.

Mikrokompaktni pištolji

Kako se stari koncept džepnog oružja konačno jasno definirao, nova kategorija oružja nazvana je micro compact. Iskreno, ta je kategorija dosegla ono čemu je iskonski težila prvotna ideja džepnog pištolja. No, kako je kategorija džepnog pištolja s vremenom više-manje odredila samu sebe, micro compact zasad je zasebna cjelina. To su pištolji koji su uspjeli ondje gdje nije uspjela subcompact ideja. Radi se o oružju približno jednakih dimenzija, ali znatno uže siluete. Da bi se to postiglo, bilo je potrebno radikalno promijeniti pristup izradi oružja. Dok se subcompact temelji na jednakom dizajnu kao i veći, osnovni full size pištolji, dotle su micro compact pištolji potpuno novog dizajna. Kao standard nametnuo se velik kapacitet spremnika, a predvodnik je i te kategorije hrvatski pištolj H11 (Hellcat) sa standardnim spremnikom kapaciteta 11 metaka kalibra 9 mm Para. Radi se o pravom oružju za prikriveno nošenje. Tako je malih dimenzija da ga uopće nije problem sakriti ni u ekstremnijim uvjetima.


AMBIDEKSTRALNOST?

Prikaz navlaka testiranih modela: slijeva HS H11, Glock 43X, HS H11 Pro i Glock 19

Operativne poluge na H11 Pro identične su onima na H11, a neki to pokušavaju prikazati kao ozbiljnu manu većeg modela. Naime, kao ni H11, tako ni model Pro nije u potpunosti ambidekstralni pištolj. Dakle, utvrđivač spremnika reverzibilan je i moguće ga je prebaciti na desnu stranu kućišta kako bi bio pogodan za uporabu ljevorukim strijelcima. Međutim, poluga kojom se navlaka zaustavlja u stražnjem položaju smještena je isključivo s lijeve strane pištolja na standardnom mjestu, prilagođena dešnjacima. Je li to mana? Ambidekstralnost te poluge zadnjih godina postala je standard na suvremenim vojnim i policijskim pištoljima. Iako olakšava rukovanje oružjem, praktična vrijednost ipak je precijenjena. Ne smatramo stoga da se radi o mani, posebice za oružje te kategorije i namjene. Različite taktičke radnje koje se u zadnje vrijeme primjenjuju tijekom obuka manje-više nisu plod praktičnih potreba. Primjer može biti situacija u kojoj strijelac tijekom pucanja isprazni spremnik do kraja i navlaka mu ostane utvrđena u stražnjem položaju. Kod ponovnog prepunjavanja i nakon ubacivanja novog punog spremnika, strijelac ima dvije opcije otpuštanja navlake i ubacivanja metka u cijev pištolja. Prva je povlačenje navlake slabijom rukom za nekoliko milimetara unazad i njezino otpuštanje. Druga je otpuštanje navlake pritiskom na polugu utvrđivača navlake. Nedostatak ambidekstralne poluge na određenom modelu pištolja ne dovodi strijelca u bezizlazni položaj jer on ima još jedan izbor: otpuštanje navlake povlačenjem unazad. Taj je način i puno pouzdaniji od pokušaja otpuštanja navlake pritiskom palca na polugu za otpuštanje. Naime, fizički slabiji korisnici nerijetko u palcu nemaju dovoljno snage za otpuštanje navlake. Taj je slučaj isključivo vezan uz uporabnu vrijednost tijekom pucanja. S druge strane, mnogi instruktori nastoje nedostatak ambidekstralne poluge za otpuštanje navlake prikazati kao ozbiljnu manu. Njihove procedure provjere oružja (nazovimo ih SOP) nakon kondicionog pucanja od korisnika zahtijevaju da navlaku ponovno utvrde u stražnjem položaju. Naravno, to čine nakon što izvuku spremnik, isprazne i provjere je li cijev pištolja puna ili prazna. Ljevoruki strijelci tad imaju problem s utvrđivanjem navlake jer je zbog nedostatka poluge ne mogu palcem podići prema gore. Prema mišljenju autora teksta, upravo takvi postupci spadaju u sferu sitničarenja i slijepog (nikako ne i svrhovitog) inzistiranja na strogo definiranim postupcima. Želite li provjeriti je li cijev oružja prazna ili puna, dovoljno je stati iza korisnika na vatrenoj liniji i izdati zapovijed da vam pokaže ležište metka. Nakon toga korisnik povlači navlaku unazad onoliko koliko je dovoljno da se instruktor i vizualno uvjeri da je cijev prazna. Tad korisnik otpušta navlaku u prednji položaj, vrši okidanje na suho u sigurnom smjeru i odlaže pištolj na pult ili u futrolu (holster). Kad tako sagledamo situaciju, vidimo da ambidekstralnost (pri čemu je riječ o dvostranoj poluzi za otpuštanje navlake) ipak nije neki nedostatak dizajna. Posrijedi je samo prilagodba određenih radnji u odnosu na pištolj.


Testirao, napisao i snimio Dubravko Gvozdanović