Hrvatska je vrlo cijenjena članica NATO-ove obitelji

RAZGOVOR – kontraadmiral René Tas, pomoćnik načelnika Stožera ACT-a za sposobnosti

U Splitu je od 25. do 29. ožujka održana proljetna konferencija NATO-ova Zapovjedništva za transformaciju (ACT) TIDE Sprint, koja je okupila gotovo 400 sudionika iz 30 zemalja – članica NATO-a i partnera – uključujući nacionalne predstavnike, predstavnike NATO-ovih zapovjedništava i agencija, akademske zajednice te globalnih tvrtki i industrije specijalizirane za područje komunikacija i informacijske tehnologije. Glavni predstavnik ACT-a bio je naš sugovornik – nizozemski kontraadmiral René Tas, pomoćnik načelnika Stožera ACT-a za sposobnosti, koji nam je opisao sadržaj i značaj konferencije, ali i drugih aktivnosti povezanih s njom.

Konferencija TIDE Sprint održava se još od 2005. dvaput godišnje. Riječ je o stručnom forumu koji podržava saveznike unutar NATO-a i partnere u nastojanjima za postizanje “Day Zero” interoperabilnosti. Kontraadmirale Tas, konferencija je prvi put održana u Hrvatskoj. Koliko ste zadovoljni splitskim izdanjem i hrvatskim domaćinstvom?

Iznimno smo zadovoljni, o čemu govore i mnoge pohvale svih sudionika ovog TIDE Sprinta za izvrsnu organizaciju, odličnu atmosferu i predivan krajolik. Sretni smo što ostvarujemo odličnu suradnju s Ministarstvom obrane Republike Hrvatske, koje je preporučilo da se konferencija održi ovdje u Splitu te nam pružalo potporu i sigurnost tijekom njezina planiranja i provedbe. Drago nam je i što je načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske general zbora Mirko Šundov održao uvodni govor prvog dana TIDE Sprinta.

Koje su još aktivnosti ACT-a povezane s TIDE Sprintom?

TIDE Sprint jedna je u nizu NATO-ovih aktivnosti u čijem je središtu interoperabilnost. Konkretno, dio je onog što zovemo Kontinuumom interoperabilnosti (“Interoperability Continuum”), niza ACT-ovih događanja koja pomažu Savezu i partnerskim zemljama da ugrade interoperabilnost u svoje sposobnosti potpore donošenju odluka. Ideje nastaju i formiraju se na TIDE Sprintu, no testiraju se na TIDE Hackathonu i CWIX-u, nakon čega slijede dodatne provjere i, konačno, verifikacija. U konačnici, TIDE Sprint usmjeren je na interoperabilnost Saveza kako bismo našim vojnicima, mornarima, zrakoplovcima i marincima osigurali najbolje sposobnosti.

Koje su najzanimljivije teme ove konferencije? Ukazuju li na neke nove trendove i potrebe?

Ovaj TIDE Sprint obradio je petnaest glavnih tema, a program rada svake od njih sastavili su stručnjaci iz tog područja. Njihova je zadaća pobrinuti se da ono što poduzmu zadovoljava potrebe stručnih zajednica i grupa koje razvijaju naše sposobnosti potpore donošenju odluka. Svaka je glavna tema važna i teško je izdvojiti samo jednu. Međutim, kako je TIDE Sprint usmjeren na budućnost, moglo bi se raspravljati o temama poput znanosti o podacima (data science) te NATO-ove potrebe da se posveti pitanjima vezanim uz interakciju ljudi i strojeva. Komunikacija je druga značajka TIDE Sprinta i to je događanje prilika za istraživanje inovativnih načina poboljšanja razmjene kritičnih informacija među vojnicima sve do razine pojedinca i voda.

Je li moguće kvalitativno ocijeniti koliko je zaključaka s dosadašnjih konferencija ACT-a uspješno implementirano u razvoj i transformaciju NATO-a?

Teško je odgovoriti na to pitanje jer na TIDE Sprintu potičemo sudionike da gledaju na buduće tehnologije i sposobnosti te osmišljavaju ideje, uzimajući pritom u obzir da, kao na svakom “trustu mozgova”, neke od njih neće zadovoljiti potrebe vojnika ili ih neće biti moguće implementirati zato što su previše “futurističke”. Međutim, imali smo puno uspjeha. Jedan je od najboljih primjera inicijativa Federated Mission Networking (FMN), u sklopu koje redovito poboljšavamo standarde i specifikacije za “interoperabilnost nultog dana”, koje su nastale na TIDE Sprintu. Ta inicijativa poboljšava sposobnosti brzog pokretanja (plug’n’play) računalnih sustava kako bi saveznici mogli razmjenjivati ključne informacije od samog početka operacije. Iako bi se ta brzina trebala podrazumijevati, prije je to funkcioniralo uz poteškoće. Zahvaljujući aktivnostima koje smo poduzimali na TIDE Sprintu, sve smo sposobniji za donošenje boljih i bržih odluka.

Osjeća li se utjecaj konferencije TIDE Sprint na misije i operacije NATO-a? Proteže li se taj utjecaj do NATO-ova vojnika na terenu?

Budući da je TIDE Sprint usmjeren na budućnost, na njegove se rezultate često gleda kao na dugoročan razvoj sposobnosti; buduće autonomno skladištenje u okviru sustava logističke potpore dobar je primjer teme čije će se prave operativne koristi osjetiti tek nakon nekog vremena. Međutim, to ne daje cjelovitu sliku. Puno posla obavljenog na TIDE Sprintu trajno će poboljšati naša računala i njihovu sposobnost razmjene informacija. Za to koristimo načela i smjernice FMN-a. Na primjer, redovito pregledavamo i nadograđujemo neke od osnovnih usluga za komuniciranje, poput glasovnih i tekstualnih poruka, kako bismo na godišnjoj razini postigli značajan napredak za sustave koje naši vojnici koriste na terenu.

Odluke u NATO-u donose se konsenzusom. Uspijeva li se konsenzus postići kad je riječ o razvoju sposobnosti Saveza?

Velika većina sposobnosti koje NATO koristi zapravo je vlasništvo 29 članica koje ga čine. Kad postoji raskorak između naših potreba i zahtjeva te onog što članice mogu osigurati, očekuje se uključivanje NATO-a i razvoj dodatnih sposobnosti sredstvima iz zajedničkog proračuna. Međutim, važno je znati da čak i u takvoj situaciji svih 29 zemalja mora postići konsenzus o tome što NATO treba osigurati i po kojoj cijeni. Primjer kritične sposobnosti koju NATO mora osigurati kao savez jest sposobnost zapovijedanja i nadzora u operacijama koje vodi. Bez toga ni njegove članice ni partnerske zemlje ne mogu primjereno upravljati svojim sposobnostima i djelovati kao jedinstvena, koherentna snaga. Trajno poboljšanje sustava zapovijedanja i nadzora ključni je smisao TIDE Sprinta.

Kako se potrebne sposobnosti definiraju i razvijaju? Je li propisana procedura za njihov razvoj?

NATO ima dobro razvijen proces obrambenog planiranja (“NATO Defence Planning Process” – NDPP), koji nam omogućuje sagledavanje potencijalnih prijetnji, usklađivanje najboljeg načina odgovora na njih i nakon toga planiranje potrebnih sposobnosti. U sklopu procedure potrebno je osigurati podjelu tereta pribavljanja potrebnih sposobnosti među članicama Saveza te implementirati strategiju za dodatne sposobnosti koje one pojedinačno ne mogu omogućiti, kao što je zapovijedanje i nadzor nad NATO-ovim operacijama.

Kakav je vaš dojam o interoperabilnosti među vojskama članica Saveza? Je li na razini koju zahtijevaju moderne vojne doktrine i tehnologije?

Važno je da svi shvatimo da interoperabilnost naših saveznika ovisi jednako o ljudima i procesima koliko i o opremi. Imamo načine i procedure kojima možemo ispitati i potvrditi jesu li nacije koje sudjeluju u NATO-ovim misijama dorasle zadaći i interoperabilne jedna s drugom. Spomenuti Kontinuum interoperabilnosti dopušta nam razvijanje interoperabilnih sposobnosti. No, to nije sve. Vidjeli ste mnoga izvješća s nedavno provedene vježbe Trident Juncture, na kojoj je bilo razmješteno najviše NATO-ovih snaga u Europi od kraja hladnog rata. To je najbolji dokaz interoperabilnosti NATO-a.

Možete li ocijeniti dosadašnju suradnju NATO-a, konkretno ACT-a, s civilnim sektorom, preciznije: akademskom zajednicom i industrijom? Kako vidite tu suradnju u budućnosti?

Suradnja ACT-a s akademskom zajednicom i industrijom je bitna. Kad akademska zajednica ne bi govorila što je “umijeće mogućeg”, a industrija što je “dostupno”, NATO bi imao teškoća s razvojem nužnih sposobnosti. To je pogotovo važno za područje zapovijedanja i nadzora, u kojem se znanost i tehnologija razvijaju nevjerojatnom brzinom koju bismo sami teško dostigli. Kad god je moguće, uključujemo akademsku zajednicu i industriju u svaki korak procesa razvoja sposobnosti. To uključuje događanja poput TIDE Sprinta, gdje su industrija i akademska zajednica pozvane na sudjelovanje u svakom njihovu dijelu. Također imamo grupe poput NATO-ova Industrijskog foruma (“NATO Industry Forum”) ili NATO-ove Organizacije za znanost i tehnologiju (“NATO Science and Technology Organisation” – STO), kroz koje od industrije i akademske zajednice tražimo opširno, usredotočeno stručno znanje iz točno određenih područja.

Ove se godine obilježava deseta obljetnica članstva Republike Hrvatske u NATO-u. Postoje li područja u kojima bi, što se tiče ACT-a, Hrvatska mogla imati zapaženiju ulogu?

Hrvatska je vrlo cijenjena članica NATO-ove obitelji i u potpunosti je predana vrijednostima Saveza. Podupire niz NATO-ovih misija, uključujući KFOR, zatim operaciju u Afganistanu od 2003. godine te misiju u Iraku. Hrvatska također sudjeluje na ključnim NATO-ovim vježbama, a Split je bio domaćin nekih strateških konferencija, poput onih NATO-ova Vojnog odbora, NATO-ova Industrijskog foruma i NATO-ova Vojnoobavještajnog odbora. Kao sve članice, Hrvatska je predana očuvanju mira na svojem teritoriju i u inozemstvu te realizaciji naših osnovnih zadaća, a to su kolektivna obrana, upravljanje krizama i zajednička sigurnost. NATO ne bi mogao željeti više i raduje se nastavku izvrsne suradnje koju danas uživamo.

Je li vam ovo bio prvi boravak u Hrvatskoj?

Jest. U poslijepodnevnim i večernjim satima, nakon rada na konferenciji, obišao sam Split, a poslije TIDE Sprinta posjetio sam Dubrovnik. Slušao sam već prije o ljepotama vaše zemlje i zahvalan sam što sam ih mogao doživjeti vlastitim očima.

Domagoj VLAHOVIĆ

snimio Emilio Turina