Hrvatska vojska uvijek je spremna brzo pružiti pomoć i potporu

Svega dvadesetak minuta bilo je potrebno da pripadnici 1. mb Tigrovi i 2. mb Gromovi Gardijske mehanizirane brigade Hrvatske kopnene vojske budu u centru grada, počnu čišćenje prometnica i provedu evakuaciju štićenika Doma za starije i nemoćne. Stanje koje su zatekli u Petrinji nitko nije očekivao… Iskustva nekih od vojnika i dočasnika koja donosimo svjedoče o iznimno teškim, ali i brojnim emotivnim i dirljivim trenucima neposredno nakon potresa

Izazovna 2020. godina za stanovnike Sisačko-moslavačke županije imala je katastrofalan završetak. Pogođeni razornim potresom, u nekoliko sekundi ostali su bez domova. Svega dvadesetak minuta od glavnog udara potresa pripadnici Hrvatske vojske izišli su na teren i počeli pružati pomoć i potporu stanovništvu. Raščišćavanje prometnica u cilju normalizacije prometa, zbrinjavanje stanovništva i evakuacija štićenika Doma za starije i nemoćne u Petrinji prve su od zadaća koje su izvršili pripadnici Hrvatske vojske. Uslijedile su zadaće za ispomoć Hrvatskom Crvenom križu pri razvrstavanju i pakiranju humanitarne pomoći, briga o ljudima privremeno smještenim u vojarni “Pukovnik Predrag Matanović” u Petrinji, inženjerijski radovi na sanaciji prometnica, čišćenje prilaza i dostava stambenih kontejnera i mobilnih kućica te izgradnja platoa za buduće kontejnersko naselje u naselju Sajmište u Petrinji, te u Glini i Majskim Poljanama. Hrvatska vojska još jednom se dokazala kao institucija kojoj narod najviše vjeruje, čemu su uvelike pridonijeli vojnici i dočasnici. Donosimo vam njihove priče.

Brz odgovor Tigrova i Gromova

Svega dvadesetak minuta bilo je potrebno da pripadnici 1. mb Tigrovi i 2. mb Gromovi Gardijske mehanizirane brigade Hrvatske kopnene vojske budu u centru grada, počnu čišćenje prometnica i provedu evakuaciju štićenika Doma za starije i nemoćne. Stanje koje su zatekli u Petrinji nitko nije očekivao, pogotovo mlađi pripadnici, koji su u sastavu HKoV-a tek nepune dvije godine ili još manje, poput vojnikinje Dine Nimac. Čak i pripadnici koji su dulje u sustavu i imaju iskustva s prirodnim nepogodama, poput skupnika Marija Šimunovića, nisu očekivali katastrofu.

Među prvima koji su izišli pomoći stanovnicima Petrinje bio je skupnik Mario Šimunović, zapovjednik desetine u 3. satniji 1. mehanizirane bojne Tigrovi, koji je od 2015. pripadnik te Bojne. Svakodnevne zadaće prekinuo je potres. Zajedno sa svojim Interventnim vodom smjesta je krenuo prema naselju Sajmište. Putem do Sajmišta nudili su pomoć svima koje su susretali, a dolaskom u centar grada odmah su počeli zbrinjavanje stanovništva. Iskustva s prirodnim nepogodama kao što su požari u Splitu 2017., poplave na Banovini 2018., ali i potres koji je pogodio Zagreb u ožujku 2020., naučila su ga da treba ostati pribran i hladne glave kako bi mogao što bolje reagirati u cilju efikasnijeg i bržeg pružanja pomoći. Ne razmišljajući o mogućim naknadnim potresima, urušavanjima i ostalim opasnostima, pripadnici voda ulaze u zgrade i nekoliko puta provjeravaju jesu li svi ljudi izišli, a među ostalim, pružaju i prvu pomoć ranjenima. Skupnik Šimunović ističe kako su unatoč prekidu telekomunikacijskih veza bili izvrsno koordinirani. Njihovu predanost, profesionalnost i koordiniranost potvrđuje i činjenica kako su već dvadesetak minuta nakon potresa počeli provjeru zgrada, a ubrzo i evakuaciju štićenika Doma za starije i nemoćne u Petrinji, koje su prevozili u vojarnu “Pukovnik Predrag Matanović”. U evakuaciji su sudjelovali i pripadnici Interventne policije iz Siska. Iako je i njegova kuća u Sisku oštećena, skupnik Šimunović ostaje sa svojom desetinom u Petrinji i nekoliko se puta dobrovoljno javlja kako bi pružio pomoć stanovništvu, ali i drugim žurnim službama. Još uvijek pod jakim dojmovima i uvijek spreman pomoći, sa svojom je desetinom u nekoliko navrata sudjelovao u pomoći Hrvatskom Crvenom križu, pakirao hranu i osnovne potrepštine na sabiralištima u Češkom Selu i na Pigiku. U desetini skupnika Šimunovića bila je i vojnikinja Sara Lukes, koja je u 3. satniju 1. mehanizirane bojne Tigrovi raspoređena u prosincu 2019. godine. Godišnji odmor prekinula je bez razmišljanja kako bi zamijenila kolegu kojem je u prvom potresu, 28. prosinca 2020., stradala kuća. Nije mogla ni zamisliti da će samo nekoliko sati nakon dolaska u vojarnu “Pukovnik Predrag Matanović” razgrtati cigle i šutu kako bi olakšala izlazak ljudi iz zgrada, ali i iz Doma za starije i nemoćne. Dok su njezini kolege vozili štićenike Doma u vojarnu, vojnikinja Lukes brinula se o štićenicima ispred Doma, pokrivajući ih dekama i pružajući riječi utjehe. Dolaskom u vojarnu u večernjim satima slegli su se prvi dojmovi te je kontaktirala sa svojom obitelji. Kaže da su svi pripadnici Interventnog voda stalno na oprezu zbog potresa, no spremni su izići kad god bude potrebno. Vojnikinja Lukes ponovno je od 8. siječnja pripadnica Interventnog voda, a najviše je angažirana na pružanju pomoći Hrvatskom Crvenom križu pri pakiranju i razvrstavanju humanitarne pomoći na sabiralištima Pigik i Češko Selo. U sjećanju će joj ostati zahvalnost žitelja gradova i sela pogođenih potresom i kaže da bi bez razmišljanja opet krenula pomoći kamo i kad treba.

Desetnica Valentina Bauer pripadnica je 2. mehanizirane bojne Gromovi od 2015. godine. Redovite zadaće prekinute su potresom koji opisuje toliko jakim da nije izlazila iz zgrade dok nije prošao. Ostala je sabrana, a nakon izuzimanja osobne opreme upućena je u centar grada gdje sudjeluje u provjeravanju dvorišta i čišćenju prilaza dvorištima i ulazima u zgrade. Sa svojim timom upućuje ljude čiji su stambeni objekti oštećeni prema vojarni, jer se mnogi od straha nisu usudili ući u domove po potrebne lijekove. Stoga su desetnica Bauer i njezin tim bez razmišljanja ulazili u domove i uzimali potrebne lijekove. Ulice su čistili do kasnih večernjih sati kako bi ostale interventne službe, poput vatrogasaca, mogle evakuirati stanovnike. U čišćenju su im se pridružili i volonteri. Desetnica Bauer pod dojmovima opisuje kako su razgovori s ljudima bili potresni, a teške misli odagnala je prionuvši još više čišćenju ulica. Po dolasku u vojarnu preseljena je iz svoje zgrade kako bi se ljudi primjereno smjestili. Opisuje kako nitko iz njezina tima nije mirno spavao zbog opasnosti od novih potresa. Na pitanje bi li opet sudjelovala u pomoći stanovništvu, odlučnim izrazom lica i bez razmišljanja odmah daje pozitivan odgovor, čime poput svojih kolega opravdava povjerenje u Hrvatsku vojsku. Vojnikinja Dina Nimac pripadnica je 2. mehanizirane bojne Gromovi od listopada 2020. godine. U svojoj zasad još uvijek kratkoj vojnoj karijeri dobila je priliku pomagati stanovništvu u najtežim trenucima, na što je iznimno ponosna. Nestrpljivo je čekala zapovijed da iziđe na teren. Prekinuvši godišnji odmor, dolazi 5. siječnja na smjenu. Dolaskom u vojarnu saznaje kako će njezina zadaća biti pomoć stanovništvu tijekom njegova boravka u vojarni, ali i podjela humanitarne pomoći, ispomoć Crvenom križu i istovar humanitarne pomoći na sabiralištima Češko Selo i Pigik te postavljanje šatora u Glini. Uvijek na raspolaganju, pomagala im je nositi stvari, dijelila osnovne potrepštine, ali i pružala riječi utjehe starijima smještenim u vojarni, nastojeći im skrenuti misli s teške situacije u kojoj su se našli. Kaže da je na to teško ostati ravnodušan te da ju je samo dodatno potaknulo da se bezrezervno stavi na raspolaganje ljudima kojima je potrebna pomoć.

Uloženi napori osigurali krov nad glavom

Važnost Inženjerijske pukovnije i Inženjerijske bojne Gardijske mehanizirane brigade i Gardijske oklopno-mehanizirane brigade potvrđuje činjenica kako niti jedna prirodna nepogoda ne prolazi bez njihova angažmana. Čišćenje snijega u Donjem Lapcu 2018. i sanacije požara te godine, poplave u Gunji i Jasenovcu te sanacija potresom pogođenog Zagreba neke su od zadaća koje su izvršavale inženjerijske postrojbe Hrvatske vojske. Njihovu važnost potvrđuje i činjenica da su nekoliko sati nakon razornog potresa bile u centru Petrinje kako bi provele sanaciju prometnica. Desetnik Ivan Čačić, razvodnik Dražen Nikolić i vojnik Ivan Šanković samo su neki od pripadnika angažiranih na sanaciji potresom pogođenih područja. S pripadnicima Zapovjedništva za potporu, poput razvodnika Mladena Dronka i pozornika Marka Šepčića, ali i Bojne NBKO, ulažu nadljudske napore kako bi dopremili stambene kontejnere i mobilne kućice, što je zahtjevno zbog odrona zemlje, vremenskih uvjeta i loših prometnica koje nisu namijenjene za kretanje vozila teških i nekoliko desetaka tona.

Razvodnik Mladen Dronk u OSRH pristupa 2008. kao pripadnik Topničko-raketne bojne, a od 2011. pripadnik je Bojne za opću logističku potporu Zapovjedništva za potporu kao rukovatelj terenske dizalice Kalmar. Kao jedan od rijetkih pripadnika Hrvatske vojske osposobljen za rukovanje tom dizalicom, u pružanju potpore stanovništvu na potresom pogođenim područjima Sisačko-moslavačke županije sudjeluje neprekidno od 30. prosinca 2020. godine. Zadaća mu je utovar i pretovar stambenih kontejnera, kojih svakodnevno utovari na desetke. Iako rad na terenu traje od ranih jutarnjih do kasnih večernjih sati, obavlja ga s lakoćom kako bi se ljudima pomoglo i što prije osigurao krov nad glavom. Kao pripadnik Bojne za opću logističku potporu istaknuo se i pozornik Marko Šepčić, koji od 29. prosinca sudjeluje na sanaciji. Kao vozača kamiona, s razvodnikom Dronkom vežu ga stambeni kontejneri koje prevozi na potrebne lokacije. Tako je stambene kontejnere dostavio u Novo Selo Glinsko, Sisak i sela u okolici Petrinje, a sudjelovao je i u postavljanju šatora ispred sisačke bolnice. Osim stambenih kontejnera, prevozi i radne strojeve i šatore. Svoju dužnost smatra izazovnom i ostaje pomagati koliko god treba, pokazujući, poput razvodnika Mladena Dronka, odanost pozivu i spremnost za pomaganje stanovništvu.

Stambene kontejnere dostavljaju i pripadnici Bojne NBKO, poput narednika Marija Tukerića i razvodnika Darija Latinca. Narednik Tukerić pripadnik je Bojne NBKO od 2005. godine. U pomoć stanovništvu uključuje se 30. prosinca, a već idućeg dana dostavlja stambene kontejnere u Glinu. Posebno ga se dojmila zahvalnost stanovnika Gline, ali i Prekope, Majskih Poljana, Petrinje i okolice te Letovanića i Nebojana. Drago mu je što može pomoći ljudima kojima je to najpotrebnije, to više što je u nekoliko navrata svjedočio teškim životnim okolnostima prouzročenim prirodnim nepogodama. Kao pripadnik Bojne NBKO dosad je sudjelovao u više aktivnosti, poput sanacije poplava kod Gunje, suše u području Podgorača i Knina i migrantske krize u Opatovcu. Ističe kako je u vrijeme pandemije iznimno važan tim za dezinfekciju Bojne NBKO, koji je neprekidno angažiran u vojarni “Pukovnik Predrag Matanović” u Petrinji, ali i cisterna za vodu kojom se dostavlja topla voda za pranje posuđa na punktovima za podjelu hrane. Zajedno s vozačem kamiona razvodnikom Dariom Latincem, koji je pripadnik Bojne od 2007., dostavljao je stambene kontejnere u Letovanić i Nebojan. Razvodnik Latinac spominje kako su izazovi u dostavi stambenih kontejnera veličina vozila i lošije prometnice. No, zajedničkim snagama svladavaju ih pripadnici Bojne NBKO i inženjerijskih postrojbi, a sve u cilju nesebičnog pomaganja.

Razvodnik Dražen Nikolić pristupa u OSRH 2007. kao pripadnik Pukovnije Vojne policije, a od 2010. pripadnik je Inženjerijske pukovnije. U pripravnosti je od 28. prosinca, a već idućeg dana u popodnevnim satima sudjeluje u čišćenju centra Petrinje koje traje do kasnih noćnih sati. Govori kako su pripadnici Hrvatske vojske stalno bili na oprezu zbog mogućih naknadnih urušavanja, ali i novog potresa. Sljedećeg je dana upućen na čišćenje prometnica u Glinu, a u nakon toga sudjeluje u infrastrukturnim radovima u naselju Sajmište u Petrinji, kao i na pripremama terena za sabiralište humanitarne pomoći na Pigiku i u Vatrogasnoj ulici, gdje je organizirana podjela hrane. Ističe kako će mu u sjećanju ostati veliki napori koje su uložili u izvršavanje zadaća, zajedništvo pripadnika Hrvatske vojske, Crvenog križa, civilne zaštite i vatrogasaca, volontera, kao i zahvalnost stanovništva.

Iskustva s požarima, poplavama, snijegom i potresima ima i vojnik Ivan Šinković, pripadnik Inženjerijske bojne Gardijske mehanizirane brigade od 2015. godine. Za profesionalnost, angažiranost i srčanost u čišćenju snijega u Gračacu i Gospiću 2018. dobio je pohvalu Predsjednice RH i vrhovne zapovjednice OSRH. U sanaciju posljedica potresa u Petrinji, za koje kaže da su puno gore od posljedica potresa u Zagrebu, uključuje se 29. prosinca. Iako potresen stanjem na području na koje je došao među prvima, ističe kako je kohezija svih žurnih službi i volontera koji su sudjelovali u čišćenju područja pozitivna stvar koja će mu ostati u sjećanju. Upravo ga je međusobna povezanost, pogotovo u takvim situacijama, motivirala da daje maksimum i zajedno sa svima uključenima čisti centar grada do kasnih sati. Neumornim radom u tri dana očišćen je cijeli grad, nakon čega je upućen na čišćenje okolnih prometnica i pripremu terena za stambene kontejnere. Vojnik Šinković u svakom je razgovoru s ljudima koji su izgubili domove u potresu nastojao pružiti im toplu riječ i ohrabriti ih. Njegovu ljudskost dodatno potvrđuje i činjenica da je slobodno vrijeme u vojarni provodio igrajući se s djecom u hodnicima zgrada u kojima su bila smještena, a sve kako bi im izmamio osmijeh na lice.

Ustrajnost u pomaganju najpotrebitijima

Desetnik Ivan Čačić pripadnik je inženjerijskih postrojbi od 2006., a konkretno Inženjerijske bojne Gardijske oklopno-mehanizirane brigade od 2015. godine. Na smjenu kolegama dolazi 7. siječnja, a glavne su mu zadaće sanacija prometnica u selu Roviški, izrada platoa za stambene kontejnere u Majskim Poljanama i sanacija klizišta. Obilaze također stanovništvo radi dostave hrane i vode. Prisjeća se kako je sanacija klizišta omogućila starijoj gospođi brigu o stadu ovaca i ističe kako su pomogli gdje god su mogli. Zahvalnost koju stanovništvo iskazuje Hrvatskoj vojsci i osjećaj sigurnosti koji prisutnost vojske pruža stanovništvu ne može opisati riječima. Desetnik Čačić navodi kako su ljudi koji su u potresu izgubili domove u noći koja je slijedila još uvijek bili u strahu, a i sam je tijekom prve večeri boravka u vojarni osjetio potres. Starija gospođa rekla mu je kako je to najjači potres koji pamti. Kao oca troje djece najviše ga je pogodilo što su i djeca stradala. Ponosan je što su, unatoč lošim prometnicama, klizištima, kiši i snijegu svaku zadaću uspješno izvršili.

Jedan od pripadnika Hrvatske vojske koji je svoju zadaću na potresima pogođenim područjima nestrpljivo čekao bio je i razvodnik Jasmin Pilav, također pripadnik Inženjerijske bojne Gardijske oklopno-mehanizirane brigade. Zadaća mu je bila sanacija cesta i prilaza kućama te izgradnja platoa za stambene kontejnere u Majskim Poljanama, Novom Selu Glinskom i Roviški. Od izazova u izvršavanju zadaća ističe neasfaltirane prometnice, kišu, snijeg i odrone koji su otežavali prilaze kućama. Velikim naporima otklonili su izazove i izvršili svaku zadaću. Prve dojmove opisuje kao lavinu emocija, no vidjevši kako prisutnost vojske budi kod stanovništva osjećaj sigurnosti, u sljedećim danima, kad su mu se dojmovi slegli, u konačnici najviše se sjeća gostoljubivih i srdačnih ljudi kojima je uvijek nastojao pružiti riječ utjehe.

U pripravnosti od 29. prosinca 2020., odlazak u Petrinju 7. siječnja dočekao je i desetnik Domagoj Perković, zapovjednik desetine u Inženjerijskoj bojni Gardijske mehanizirane brigade od 2017., koji je karijeru proveo u inženjerijskim postrojbama. Iskustvo s prirodnim nepogodama stekao je u gašenju požara 2017. u Splitu i otklanjanju snježnih nanosa u Donjem Lapcu 2018. godine Angažiran je na prijevozu radnih i građevinskih strojeva na potrebne lokacije: selo Grabovac Banski, Majske Poljane, grad Glinu te naselje Sajmište u Petrinji, ali i na uređivanju pristupnog puta za postavljanje šatora za podjelu hrane u Vatrogasnoj ulici u Petrinji te čišćenju snijega u vojarni kako bi ostale civilne službe mogle neometano raditi. Svjesni loših prometnica, ulagali su nadljudske napore kako bi dostavili stambene kontejnere u teško dostupna mjesta jer, kaže, traže najbolje rješenje za dolazak do potrebitih kako bi mogli spavati na suhom. Opisuje kako ga je, kao oca, najviše pogodilo to što djeca ne mogu provesti djetinjstvo u veselju i igri s vršnjacima. Nada se kako će djeca s vremenom potisnuti sjećanja na posljedice potresa. U sjećanju će mu ostati skromnost i optimizam koji ljudi nisu izgubili ni u najtežim životnim okolnostima, a spremnost za ponovno angažiranje potvrđuje spakiranom transportnom torbom. Kako kaže, nema veće časti nego služiti svojem narodu i predstavljati Hrvatsku vojsku.

Spremnost da pomogne potrebitima, tri puta odlazeći na smjenu u Petrinju, pokazuje desetnik Nikola Sertić, zapovjednik desetine u Inženjerijskoj pukovniji. Redovito je bio angažiran na svim prirodnim nepogodama, a na području Petrinje već 29. prosinca. Put od Karlovca do Petrinje ostat će mu u sjećanju zbog starijih stanovnika koji su ogrnuti dekama stajali na hladnoći. Dolaskom u Petrinju odmah se angažiraju na sanaciji prometnica u centru grada. Sljedećeg dana počinju pripremu terena za dostavu stambenih kontejnera u Prekopu i Majske Poljane, i u konačnici, samu dostavu kontejnera te izradu stambenog naselja u Majskim Poljanama i Glini. Potvrđuje izazove s kojima su se susreli njegovi kolege, no njegova desetina ima iskustva u inženjerijskim radovima te sve zadaće izvršava bez većih teškoća. Kaže da su reakcije stanovništva na prisutnost Hrvatske vojske uvijek pozitivne, a pogotovo u takvim teškim životnim uvjetima.

Tekst: Jelena Dedaković

Foto: Mladen Čobanović, OJI