U vojarni ”Pukovnik Mirko Vukušić“ u Zemuniku trenutačno se školuje 23. i 24. naraštaj kadeta pilota te 6. naraštaj pripadnika OSRH koji se školuju po programu Izvan projekta Kadet. U ovom broju prikazujemo njihov život i rad u vojarni…

Duga, nepregledna pista i pet-šest aviona na njoj. Oko svakog aviona radi dvoje ili troje ljudi. Najavljeno loše vrijeme zaobišlo je Zemunik. Sve je spremno za let. Prema pisti kreću mladi momci. Za koji tren, neki od njih ući će u letjelice i vinuti se u oblake. Posebno kod tih mladih ljudi jest to da oni službeno još nisu piloti. Velik dio njihove skupine čine pripadnici 23. i 24. naraštaja kadeta – vojnih pilota, a njima su pridruženi pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske koji se za zanimanje vojnog pilota školuju po programu Izvan projekta Kadet. Svaki od njih ima svoje razloge za odabir poziva vojnog pilota. Neki od malih nogu sanjaju o letenju, dok su se drugi odlučili za tu karijeru nakon susreta s časnicima iz Hrvatskog ratnog zrakoplovstva u završnom razredu srednje škole. No, ono što im je svima zajedničko jest želja da se u životu bave onim što vole. ”Biti pilot za mene je najbolje zanimanje na svijetu. Od osam sati u radnom danu, tri sata provedemo u zraku, gledamo oblake i otoke i uživamo,” u jednom nam dahu kaže vojnik Bruno Bulum.

Kadeti 23. i 24. naraštaju nisu odmah učili letjeti, već su prvo morali proći preddiplomski studij aeronautike na zagrebačkom Fakultetu prometnih znanosti u trajanju od pet semestara. Nakon toga, upućeni su u Pilotsku školu Središta za obuku ”Rudolf Perešin u vojarni ”Pukovnik Mirko Vukušić“ u Zemuniku. Nakon temeljne obuke na zrakoplovu ZLIN 242 L raspoređeni su na tip letjelice. Za one koji su raspoređeni na helikopter, slijedila je obuka i navikavanje na novi tip letjelice; nimalo lagan zadatak jer su velike razlike između helikoptera i aviona. “Helikopter je puno nestabilniji i nemirniji te zato tehnika pilotiranja u njemu više dolazi do izražaja,” objašnjava nam budući pilot na helikopteru Bell 206B, kadet Luka Hrga. Njegov kolega, kadet Domagoj Mandić dodaje: ”Tehnika upravljanja helikopterom svakako je zahtjevnija. No, avionima se mogu izvoditi akrobacije, a to su elementi koji iziskuju preciznost.“

Učenici-letači u programu Izvan projekta Kadet mogu pristupiti obuci javljanjem na interni natječaj u OSRH, a prije temeljne obuke na avionu ZLIN 242 L, moraju proći liječnički pregled, Selekcijsko letenje, Zrakoplovni kamp i položiti 14 predmeta opće zrakoplovne teorije u SzO-u ”Rudof Perešin“. Iako su već dio vojske, u letenju su početnici, baš kao i kadeti. Stoga oni nisu ni u kakvoj prednosti u odnosu na kadete, već su njima ravni. Obuka za buduće pilote u helikopterima podijeljena je u razdjele tijekom kojih bi budući piloti trebali odraditi 200 sati naleta. Svladavaju tehniku upravljanja helikopterom na temeljnom letenju, a tijekom navigacijskog letenja usavršavaju se u letenju od točke do točke u zadanom vremenu. Na temeljnom instrumentalnom letenju piloti se uče letjeti bez gledanja izvan helikoptera, oslanjajući se samo na instrumente u kabini. Tijekom noćnog letenja navikavaju se na let po mraku, a na razdjelu grupnog letenja iskušavaju se u ulogama vođe helikopterske grupe i pratitelja. Slijedi zatim napredno instrumentalno letenje i napredno letenje, u koje je uključen let na malim visinama te let s podvjesnim teretom. Završnicu obuke čini tzv. NVG letenje, odnosno letenje s naočalama za gledanje po noći (night vision goggles).

I budući piloti na avionima prolaze obuku u razdjelima, a tijekom svih razdjela trebaju odraditi oko 150 sati letenja. Kao i kolege na helikopterima, i oni prilikom navigacijskog letenja vježbaju let od točke do točke u zadanom vremenu. Slijedi instrumentalno letenje, tijekom kojeg se osposobljavaju za let zrakoplovom u lošim vremenskim uvjetima. Predzadnji je razdjel grupno letenje, u kojem piloti prvo uče letjeti u paru, a zatim u većim formacijama. Obuka na zrakoplovu završava uvježbavanjem taktičkih radnji. Na kraju svakog razdjela, budući piloti odrađuju kontrolni, samostalni i ispitni let. Voditelji obuke i njihovi zamjenici planiraju cijeli proces obuke. No, oni ne planiraju samo aktivnosti unutar svakog razdjela, nego i svakodnevicu pilota; prate njihov napredak i na temelju toga planiraju što će koji pilot raditi svaki dan. Sami voditelji nekoć su bili kadeti te im je stoga poznato kako se kadeti osjećaju i što prolaze. Pitamo pukovnika Domagoja Nekića, voditelja 23. naraštaja na helikopteru Bell-206 B, da usporedi svoj naraštaj i naraštaj kadeta koje vodi, a on nam kroz smijeh kaže: ”Njima je puno ljepše i lakše nego što je nama bilo.“

Voditeljima obuke pomažu nastavnici letenja. Oni prvo pokazuju kadetima neku radnju, a potom ih vode kroz svladavanje te radnje. S vremenom kadeti postaju sve samostalniji te ih nastavnici letenja samo ispravljaju i savjetuju. Radni tjedan kadeta uvijek je unaprijed određen. Ponedjeljak je u 93. zb tehnički dan. To znači da kadeti taj dan ne lete, već pohađaju nastavu u Središtu za obuku HRZ-a ”Rudolf Perešin“. Ostalim danima prolaze praktičnu obuku u 93. zrakoplovnoj bazi.

Detaljne pripreme za let

Ekipa Hrvatskog vojnika našla se s kadetima 23. i 24. naraštaja na početku novog radnog tjedna. Sunčani ponedjeljak započeo je predavanjima u modernim, računalno opremljenim učionicama SzO-a. Predavači i instruktori iz Pilotske škole SzO-a nastavu kadetima održavaju u vojarni, dok predavači iz Zagreba s kadetima komuniciraju videolinkom. Od svih učionica, kadetima je svakako najzanimljivija tehnička učionica u kojoj se nalazi simulator helikoptera OH-58D Kiowa Warrior. Iako taj simulator služi prije svega za obuku tehničara, i budući ”helikopteraši“ uče se vještinama pilota i kopilota na njemu. Nakon predavanja slijedi kondicijski trening. Kadeti na raspolaganju imaju sportsku dvoranu, teretanu i vanjske sportske objekte, a program im osmišljava satnik Goran Cerovečki, časnik za kineziologiju u SzO-u. Najviše pažnje pridaje se mišićima trupa i vrata jer su to dijelovi tijela koji su pod najvećim opterećenjem tijekom leta. ”Cilj je da kadeti dostignu određenu razinu spremnosti i da je održavaju tijekom školovanja,” govori nam satnik Goran Cerovečki. ”Kad postanu piloti, trebali bi biti sposobni sami odrađivati svoje treninge i održavati propisanu razinu tjelesne spremnosti.“ Kadeti vježbaju četiri ili pet puta tjedno, a provjere tjelesne spremnosti imaju dvaput godišnje. Na taj način pripremaju se za buduću karijeru tijekom koje će također morati redovito imati psihofizičke preglede. Najvažniji dio dana je svakako priprema za let. Kadeti se sa svojim nastavnicima letenja povlače u metodička mjesta tzv. boksove u zgradama Eskadrile aviona i Eskadrile helikoptera, gdje nastavnici letenja objašnjavaju kadetima kako bi let trebao izgledati.

Iako je popodne predviđeno za slobodne aktivnosti, kadeti koriste to vrijeme za različite zadaće, čitanje bilješki s prethodnih letova te pripremu za let idućeg dana. Sama priprema za let zna im uzeti i po nekoliko sati. ”Svi smo mi perfekcionisti i težimo tome da budemo što bliže savršenstvu. Vrlo detaljno se pripremamo za let jer na puno elemenata moramo obratiti pažnju,” opisuje pripreme poručnik Martin Škrtić, koji se u Zemuniku školuje u sklopu programa Izvan projekta Kadet. Iako svaki od njih leti samostalno, najbolje se pripremaju zajedno. U slobodno vrijeme razmjenjuju iskustva, dijele bilješke i na taj način zajedno napreduju. ”Rad u timu puno olakšava obuku. Nema ništa od toga ako svatko gleda samo svoja posla. Najbolja priprema za let je razgovor,” kaže vojnik Bruno Bulum. ”Kad si pomažemo, obuka puno lakše teče nego kad nešto radimo individualno.“

Nakon priprema, kadeti svoje slobodno vrijeme koriste prema svojim interesima, željama i hobijima ili idu u šetnju po Zadru. No, ne zadržavaju se dugo vani. Uoči leta, već u 22 su u krevetu. Utorak je prvi dan letenja u radnom tjednu. Ekipa Hrvatskog vojnika našla se taj dan s kadetima i njihovim nastavnicima letenja u ”boksovima“, gdje su provjeravali znanje svojih kadeta. Svi kadeti i nastavnici letenja okupili su se zatim na izvršnoj pripremi  gdje su dobili izvještaj o vremenskim uvjetima i dogovorili raspored letenja. Prije leta, kadeti su još imali liječnički pregled gdje je obvezno mjerenje krvnog tlaka i provjera općeg stanja koje provodi liječnik specijalist zrakoplovne medicine. Samo letenje trajalo je cijelo prijepodne. U zraku su istodobno bila najviše dva kadeta, a letjeli su na razne lokacije, od Dugog otoka do Osijeka. Poslije leta, kadeti s nastavnicima letenja analiziraju let. Kako kažu kadeti, te analize čine pola pripreme za sljedeći let. ”Na svakom se letu traži više i pri svakom se letu uče nove stvari. Potrebno je više pripreme i više rada, no sve to svladavamo na obuci. Uvijek dolazi nešto teže, ali i zabavnije,” kaže nam kadet David Knežević iz 23. naraštaja, koji se obučava za vojnog pilota na avionu Pilatus PC-9M.

Nastavnici letenja iznimno su zadovoljni svim kadetima koji su trenutačno kod njih na obuci. ”Dečki su ozbiljni i marljivi. Ima puno posla, no oni su sve podredili obuci i dobro se prilagođavaju,” hvali ih bojnik Nino Perović, voditelj obuke 24. naraštaja učenika-letača na avionima Pilatus PC-9M. Ni kadeti ne mogu prestati hvaliti svoje nastavnike. ”Radimo s divnim ljudima. Jako puno znanja i strpljenja imaju. Metodički pristup obuci im je savršen,” govori poručnik Škrtić. Pred Hrvatskim ratnim zrakoplovstvom i ovim kadetima stoji svjetla budućnost. Za rujan 2019. planirano je pokretanje diplomskog studija aeronautike, koji će budućim naraštajima kadeta ponuditi mogućnost da steknu više znanja i više napreduju u karijeri. Akteri ove priče puni su ambicija. ”Helikopteraši“ bi voljeli ući u Eskadrilu borbenih helikoptera ili ostati raditi u Zemuniku kao nastavnici letenja, dok bi ”avionci“  voljeli ući u Borbenu eskadrilu, letjeti na kanaderima ili čak izvoditi akrobacije s Krilima Oluje. U kojoj god postrojbi oni završili, jedno je sigurno: svi će na kraju biti među oblacima. Rad u bilo kojem drugom području za njih je nezamisliv.

Iva Gugo

Foto: Mladen Čobanović