U vojarni “Pukovnik Marko Živković” na Plesu 18. svibnja ispraćen je kontingent Nacionalnog razmjestivog komunikacijskog modula (Deployable Communication Module – DCM) u NATO-ove misije i aktivnosti. ”Vjerujem da ćete sve zadaće koje će biti pred vama izvršiti besprijekorno te potvrditi kvalitetu, sposobnost i ugled koji smo stekli u međunarodnom vojnom okružju,“ kazao je na ispraćaju zapovjednik Bojne veze HKoV-a brigadir Zoran Bakula

Petnaest pripadnika DCM-a upućuje se u misiju Odlučna potpora (Resolute Support) u Afganistanu, dok ih sedam odlazi u NATO-ovu aktivnost NATO Support to Turkey (NS2T) u Republici Turskoj.
Strelovit razvoj tehnologije u zadnjih stotinjak godina unio je značajne promjene u metode ratovanja na terenu. Operacije se izvršavaju mnogo brže nego prije, što je ujedno stvorilo i potrebu za tim da zapovjedništvo u stožeru bude u izravnom kontaktu s ekipama na terenu i da im u što kraćem roku prenosi obavijesti. Istodobno, nužno je i osigurati komunikacijske sustave od hakiranja ili presretanja poruka. NATO se 2012. upustio u osnivanje Pukovnije veze čija bi zadaća bila osiguravati komunikacijsko-informacijske sustave. Tu pukovniju danas čini osamnaest postrojbi na razini satnije zvanih razmjestivi komunikacijski modul (Deployable Communication Module – DCM). Od navedenih osamnaest DCM-ova, četrnaest ih je ustrojeno unutar NATO-a, dok ostala četiri imaju status nacionalnih, što znači da su ustrojeni u jednoj od zemalja članica NATO-a. Republika Hrvatska 2014. godine dobila je čast ustrojiti jedan od tih nacionalnih DCM-ova.
Hrvatski DCM poseban je po tome što je on jedina hrvatska postrojba pod izravnim zapovijedanjem NATO-a. Sukladno tome, NATO pripadnicima DCM-a osigurava opremu, plaća im školovanje te ih šalje u međunarodne misije, dok OSRH ima isključivo administrativni nadzor nad tom postrojbom. Danas naš nacionalni DCM broji pedeset pripadnika čija je zadaća uspostavljati i održavati komunikacijsko-informacijske sustave razmjestivog zapovjedništva NATO-ovih snaga u području operacije, misije ili vojne vježbe. Dosad su svoje sposobnosti, među ostalim, imali prilike dokazati u Afganistanu, Poljskoj, Turskoj i Rumunjskoj.
Da bi se pristupilo DCM-u, potrebno je imati vozačku dozvolu C i E kategorije, znanje engleskog jezika na razini STANAG 222, završiti petnaestak kompleksnih informatičkih tečajeva koje NATO posebno za DCM organizira u Italiji i Njemačkoj. Međutim, glavni preduvjeti za ulazak u DCM jesu volja, želja te spremnost na česta izbivanja od kuće. S obzirom na to da pripadnici nacionalnog DCM-a dvjesto dana godišnje provode u inozemstvu, moraju biti spremni na mnogo odricanja.
Krajem svibnja, dvadeset dvoje pripadnika DCM-a prihvatilo je dodijeljenu im zadaću uputivši se na dva četveromjesečna putovanja. Petnaestero njih je u NATO-ovoj misiji Odlučna potpora (Resolute Support) u Kabulu u Afganistanu. Ondje će, u sklopu grupe za signalnu potporu, pružati informacijsku i komunikacijsku potporu NATO-ovim snagama sigurnosti koje savjetuju afganistansku vojsku.
Manja skupina od sedam pripadnika DCM-a otputovala je u turski grad Adanu, gdje će sudjelovati u NATO-ovoj aktivnosti NATO Support to Turkey (NS2T). Boravit će u tursko-američkoj bazi u kojoj će biti zaduženi za pružanje cjelodnevne informacijske i komunikacijske potpore bitnici protuzrakoplovnih raketa. Računalnom će opremom istodobno održavati vezu između zračnog zapovjedništva i snaga na terenu.
Naizgled zadaće obiju skupina zvuče jednostavno; moglo bi se pomisliti da bi cijeli posao moglo obavljati nekoliko osoba, a ne njih desetak. Međutim, NATO-ovi informacijski sustavi toliko su složeni da dvije ili tri osobe same ne bi mogle njima upravljati. Za zadaće s kakvima se DCM svakodnevno susreće potreban je koordinirani rad velikog broja ljudi.
Od vojnika u DCM-u očekuje se da uvijek jednako kvalitetno obavljaju svoje zadaće, bez obzira na to gdje se i u kakvim uvjetima nalazili. Upravo zbog toga pripadnici DCM-a tvrde da se ne pripremaju ciljano za misije, već svaki radni dan provode usavršavajući se u svojem poslu, a stečene vještine potom primjenjuju u međunarodnim misija, operacijama i vježbama. Ipak, neke preduputne aktivnosti moraju proći, kao i sve ostale postrojbe. Prije odlaska u misiju Odlučna potpora, odnosno aktivnost NS2T, pripadnici kontingenta prošli su S.E.R.E. obuku, bili na testiranju znanja engleskog jezika te posjetili džamiju u kojoj su upućeni u vjeru, kulturu i običaje zemalja u koje odlaze.
Vrhunac svih preuduputnih aktivnosti bio je ispraćaj kontingenta DCM-a održan u vojarni ”Pukovnik Marko Živković“ na Plesu. Zapovjednik Bojne veze HKoV-a brigadir Zoran Bakula nije krio da ima velika očekivanja od kontingenta: ”Vjerujem da ćete sve zadaće koje će biti pred vama izvršiti besprijekorno te potvrditi kvalitetu, sposobnost i ugled koji smo stekli u međunarodnom vojnom okružju.“
Kao izaslanik zapovjednika Hrvatske kopnene vojske brigadnog generala Siniše Jurkovića kontingent je prije putovanja posjetio načelnik Stožera i zamjenik zapovjednika HKoV-a brigadni general Boris Šerić. Poručio je pripadnicima DCM-a da se pridržavaju pravila ponašanja zemlje domaćina i zapovijedi Zapovjedništva. No, podsjetio ih je također na to da moraju paziti jedni na druge i djelovati kao tim. ”Samo zajedno uspjet ćete svladati izazove u misiji, dostojno predstavljati Hrvatsku vojsku i Republiku Hrvatsku te se vratiti svojim najmilijima,” rekao je.
Iako su pripadnici DCM-a u manje od četiri godine svojeg postojanja imali prilike puno putovati te steći mnogo novih znanja i iskustava, svako sudjelovanje u nekoj međunarodnoj aktivnosti pomaže u proširenju njihovih sposobnosti, a samim time i razvoju interoperabilnosti njihove postrojbe. Ni dvije aktivnosti na kojima se trenutačno nalaze neće biti iznimka. Dapače, vjerujemo da će ih one samo još bolje pripremiti za ostale predstojeće aktivnosti tijekom 2018., kao što su vježbe Steadfast Cobalt 18 u Litvi i Trident Juncture 18 u Norveškoj. No, prije toga, želimo im uspješno izvršenje zadaća u Afganistanu i Turskoj te sretan povratak kući.

Tekst i foto: Iva GUGO