Urbano ratovanje je najzahtjevnije postmoderno ratovanje. Ulice su zakrčene minskim barikadama i različitim iznenađenjima te sasvim nesigurne za vojnu silu. Vojna tehnologija traži novu filozofiju gradske borbe koja pruža ulazak vojnika u urbane prostore na drukčiji način doslovno kroz zidove i koja pritom brzo dolazi do ljudi i oružja koje je tamo

Osim brzog proboja zidova, razvijaju se nove metode koje dopuštaju vojnicima da gledaju i pucaju kroz zidove. Ručni senzorski uređaj za gledanje kroz zidove Xaver 800 daje radarsku sliku, koji na sličan način kao i medicinski ultrazvuk, proizvodi trodimenzionalnu sliku živih bića u prostorima iza čvrstih objekata. Na sličan način, neke metode se već primjenjuju u humanitarnom razminiranju pri otkrivanju ukopanih mina. Usvajanjem takve trodimenzionalne vještine učinak vojnika tako postaje veći.

Vrlo poučan je članak Walking through walls autora Eyala Weizmana koji iznosi detalje nove filozofije urbane borbe, razmišljanja i djelovanja izraelskog zapovjednika brigadnog generala Aviva Kohkavija (operacija Obrambeni štit iz 2002. godine). Te urbane operacije su izvedene unutar stvarne i zamišljene arhitekture, reorganizacijom i subverzijom prostora. Ono što pokazuje odnos između sukoba i prostora su urbane ratne taktike koje redefiniraju odnos prema fizičkom/arhitektonskom elementu zida. Zidovi, u kontekstu izraelsko-palestinskog sukoba, su izgubili dio svoje tradicionalne konceptualne jednostavnosti i materijalne fiksnosti, te se tako može shvatiti, pri različitim mjerama i prilikama, kao fleksibilni propusni elementi, kroz koje snage doslovno prolaze; i kao transparentno sredstvo, kroz koje vojnici sada mogu vidjeti i pucati. Promjenjiva priroda zidova zbog toga preuobličava izgrađeno područje u fleksibilnu ‘vatrenu zonu’, trenutačno, nesigurnu i kojoj se ne vidi kraja.

Kokhavijeva geometrija
Aviv Kokhavi je bio zapovjednik brigade Izraelskih obrambenih snaga (IDF). Počeo je studirati arhitekturu ali je bio poslan da završi filozofiju u Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu. Kokhavi je bio vođa travanjske (2004.) IDF operacije u starom djelu grada Nablusa, poznate kao “Obrambeni štit”. On je gradski prostor shvatio arhitektonski drukčije, kao drukčiju interpretaciju prostora. Interpretirati ulicu kao prostor, kao što čini svaki arhitekt i gradski planer, da se njome prolazi, ili je treba interpretirati kao ulicu kojom je zabranjeno hodati (prolaziti). Ulica je interpretirana kao mjesto gdje je zabranjeno hodati, a vrata kao nešto kroz što je zabranjeno proći, prozor kao nešto kroz što je zabranjeno gledati jer neprijateljsko oružje čeka na ulici, a klopka iza vrata, jer neprijatelj interpretira prostor na tradicionalan, klasični način. Kokhavi je rekao da ne želi slušati tu interpretaciju i pristati na njezina ograničenja. Ne samo da ne želi ući u njegovu klopku, već neprijatelja treba iznenaditi! To je bit rata. Mora se pobijediti. Mora se doći s neočekivanog mjesta. I to je ono što se mora učiniti. To je razlog zbog kojeg je izabrana metoda kretanja kroz zidove… kao crv koji, da bi se kretao naprijed, mora jesti prema naprijed – zatim se pokaže vani, pa opet nestane. Zaista, kretanje vojnika je bilo kroz interijer stanova prema njihovim eksterijerima na iznenađujući način i na neočekivanim mjestima, dolazeći neprijatelju koji čeka iza ugla,, iza leđa… Budući da je to bilo prvi put da se takva metoda primjenjivala (na takvoj razini), tijekom same akcije naučeno je kako se prilagoditi urbanom prostoru. Tako je prihvaćena mikro-taktička metoda kretanja kroz zidove. Zahvaljujući toj metodi dana je mogućnost interpretiranja cijelog prostora drugačije! Kohkavi je zapovjedio svojim trupama slijedeće: “Ovo nije dano vama na razmišljanje! Ne postoji mogućnost drukčijeg kretanja! Ako ste se do sada navikli na kretanje cestama i pločnicima, zaboravite to! Od sada svi hodamo kroz zidove!” Kokhavi je svoj  manevar kretanja kroz zidove i kroz dubinu grada objasnio kao “obrnutu geometriju”. Doslovno, novi putovi vode kroz zidove, tako je moguće spojiti i do 100 m udaljenosti, ta metoda tako definira unutrašnjost kao vanjštinu, a interijere domova kao otvorenu prometnicu. Njegovi vojnici nisu se koristili cestama, ulicama, prolazima i dvorištima što čine strukturu grada, niti ikakvim vanjskim vratima, unutrašnjim stubištima ili prozorima koji čine strukturu zgrade, nego su se kretali vodoravno kroz zidove stanova, a vertikalno kroz rupe dobivene eksplozijom na stropovima i podovima.

Situacija uličnih barikada i bunkera, Nablus
Od 100 do 200 boraca u Nablusu, članovi svih palestinskih oružanih organizacija, su zabarikadirali sve ulaze u stari grad i Balatu bačvama punjenim cementom, rovovima i nakupinama smeća i šljunka. Ulice i prolazi su minirani cijelom dužinom improviziranim eksplozivima i tankovima goriva. Pred ulaze u zgrade koje izlaze na ove puteve su također postavljene klopke, kao što su i interijeri nekih poznatih ili strateški važnijih građevina. Nekoliko malih neovisnih skupina od petnaestak boraca, naoružanih s AK47 (Kalašnjikov), RPG, i eksplozivima, bili su organizirani duboko unutar grada, utvrđeni oko jedne važnije prometnice ili križanja. Tekliči su bili zaduženi informirati i obavljati opskrbu tim odvojenim grupama.

Kokhavijeva zapovijed
U pripremi za operaciju, Kokhavi je obavijestio svoje časnike: “Oni su pripremili pozornicu za borbeni spektakl u kojem nas očekuju, kada napadnemo tu enklavu, da pratimo logiku koji su oni postavili… da uđemo na tradicionalan način, mehaniziranim formacijama u kohezivnim linijama i masovnim kolonama, prihvaćajući tako klasičan geometrijski oblik gradskih ulica. Tako neće biti”. Operacija u Nablusu je počela 3. travnja 2002., kad su Kokhavijeve trupe isključile električnu, telefonsku i vodovodnu mrežu cijeloga grada, postavile snajpere i motrilišta na brda i visoke zgrade koje okružuju grad, i okružili grad i njegova prigradska naselja. Zatim, brojne manje vojne formacije ušle sa svih strana istodobno, hodajući kroz zidove radije nego ulicama gdje su ih očekivali. Kokhavijeve operativne zapovijedi vojnicima bile su: “Potpuno ćemo izolirati grad po danu, stvarajući time uvjerenje nadolazeće sustavne operacije opkoljavanja… zatim ćemo primijeniti fraktalni manevar upadanja istodobno iz svakog smjera i kroz različite dimenzije enklave. Svaka postrojba ima svoj režim. Naše kretanje kroz građevine će izgurati pobunjenike na ulice i prolaze, gdje ćemo ih uloviti”. Prema izvješćima nakon bitke, više od polovice ukupnog broja građevina u starom središtu Nablusa imale su prolaze kroz zidove, i to od jednog do nekoliko otvora stvorenih u zidovima, stropovima i podovima, čineći tako nekoliko izvanrednih prečaca. Rezultat: staro središte je postalo ruševina.

Pitanje humanosti
Koristeći se najčešće lakim eksplozivima, vojnici izbiju rupu dovoljno veliku za prolazak. Njihovo provlačenje kroz zidove ponekad slijedi nakon učinka granate za ošamućivanje ili nekoliko nasumičnih pucanja. Kada vojnici prođu kroz zid, njihova je zadaća da članove ugrožene obitelji okupe i zaključaju unutar jedne od soba, gdje moraju ostati, ponekad i nekoliko dana, sve dok operacija ne završi. Može se postaviti pitanje humanosti u odnosu na klasično urbano ratovanje. Ustvari nema humanosti kad zidovi nestaju sa zaglušujućom bukom, soba se puni prašinom i krhotinama, kroz zid dolazi vojnik za vojnikom izdajući zapovijedi, djeca vrište, paničare dok 4, 6, 8, 12 vojnika sa strojnicama kao izvanzemaljci prolaze kroz zid u kuću prvog susjeda.

Swarm inteligencija
Kokhavi je bio jedan od studenta Instituta za istraživanje operacijske teorije (Operational Theory Research Institute) koji je osnovan 1996. kao teorijski laboratorij za izobrazbu. Ovaj institut je jedinstven unutar IDF-a i ostalih vojski, i razmatra vojne operacije u urbanim područjima. Bez teorije ne postoji osjećaj za različite događaje i povezanost sustava u prostoru. U IDF-u se sada često rabi izraz “prostor napraviti glatkim” kada se govori o operaciji u prostoru koji kao da nema granica. Time se proizvodi operacijski prostor i dopušta kretanje preko bilo kakvih barijera i granica, ne organizirati svoje snage prema postojećim granicama, već se treba kretati kroz njih.” U Nablusu je IDF shvatio urbano ratovanje kao prostorni problem. Putovanje kroz zidove je jednostavno mehaničko rješenje koje spaja teoriju i praksu. Prelaženje granica je definicija uvjeta “glatkoće”. Da bi se razumjelo kretanje vojske kroz palestinska urbana područja, nužno je objasniti način na koji IDF interpretira poznato načelo “swarm” (engl. skupina, roj) – termin koji je postao hit riječ u vojnoj teoriji. Kokhavi objašnjava ovaj koncept: ”vojska čiji je neprijatelj raštrkan kao mreža sporadičnih skupina… mora se osloboditi od starog koncepta ravnih linija, linearnih formacija, trupa i bojni… i postati mnogo više podijeljena i raštrkana, fleksibilna i spremna za “swarm”. Štoviše se mora i prilagoditi neprijateljskoj sposobnosti “nevidljivosti”. “Swarm” je istovremeno stizanje do mete iz što više smjerova – ako je moguće u svih 360 stupnjeva.” Swarm inače doslovno znači kretanje za pčelom maticom u roju. Pojam “Swarm inteligencija” se odnosi na cjelokupnu kombiniranu inteligenciju sustava, koji sam uči kroz međudjelovanje i prilagodbu kriznim situacijama. Swarm je primjer načela nelinearnosti. To načelo se lijepo vidi u prostornim, organizacijskim i vremenskim terminima.

U prostornom terminu – u kontrastu s linearnim operacijama koje se oslanjaju na operacijski autoritet granica, i na razlici između prednjeg i stražnjeg dijela te dubine, i gdje vojne kolone napreduju izvana u grad – swarming želi izvoditi napade iznutra prema van i u svim smjerovima istovremeno. Linije kretanja nisu ravne nego teže napredovanju cik-cak sa svrhom dezorijentiranja protivnika. U organizacijskom terminu, umjesto fiksiranih linearnih i vertikalnih lanaca zapovijedanja i komunikacija, swarmovi su koordinirani kao policentrične mreže s horizontalnim oblikom priopćavanja, u kojem svaka samostalna jedinica može komunicirati s ostalima bez posredovanja središnjeg zaovjedništva. Fizička kohezija borbenih jedinica se zato zamjenjuje konceptualnom. Ovaj oblik manevra je temeljen na poništavanju svih hijerarhija, s praksom zapovijedanja na koordiniranoj diskusiji taktičke razine. To je divlji način (discourse) bez gotovo ikakvih pravila. U njemu se svaka jedinica održava u svom modu akcije i logike općeg manevra. Iako se toliko ulaže u inteligenciju, borba u gradovima je i dalje, ili čak još više, nepredvidljiva. Borbe se ne mogu zapisati i doslovno isplanirati. Zapovjedni stožer ne može imati pregled i točnu statistiku. Odluke za akcijom moraju biti temeljene na slučaju, kontingenciji i prilici, i one se moraju donijeti na terenu i u stvarno vrijeme. U vremenskom terminu, tradicionalne vojne operacije su linearne u smislu da one žele slijediti determinirani, posljedični tijek događaja utjelovljenih u ideju plana implicira da su akcije preduvjetovane do nekog stupnja uspješnom implementacijom prošlih akcija. Bitke napreduju faza po faza. Swarm bi, pak, trebao potaknuti istodobne akcije, ali te akcije nisu ovisne jedna o drugoj. Naučeni borbeni plan se zamjenjuje pristupom “kutije za alat”. Prema tom pristupu jedinice dobivaju alate za suočavanje sa nekoliko danih situacija i scenarija, ali ne mogu pretpostaviti redoslijed kojim će se ti događaji zapravo zbiti.

Tijekom operacije u Balati, 7000 vojnika IDF-a su se kretali predgrađa i kasnije kroz stari dio Nablusa. Svaka jedinica je morala shvatiti svoju poziciju prema ostalim jedinicama i protivnicima unutar operacijskog prostora, kao i svoju poziciju u odnosu na logiku manevra kao cjeline. Jedan izraelski vojnik je opisao početak istodobne borbe zbog toga ovako: ”Nikada nismo napustili zgrade, i napredovali smo cijelim putem kroz domove. Potrebno je nekoliko sati da bi se prošlo kroz blok zgrada. Mi smo svi – cijela brigada – bili unutar domova Palestinaca, nitko nije bio na ulicama… Kroz čitavu bitku jedva da smo izišli malo van… Tko god je bio na ulici bez zaštite bio bi upucan. Imali smo svoju bazu i konačišta u skrivenim prostorima unutar ovih zgrada”. Postalo je nemoguće napisati borbene scenarije. Urbano ratovanje je najzahtjevniji postmoderni rat. Zato je osvajanje grada najveći dokaz sposobnosti vojne sile. Vjera u logički strukturiran, jednostavan, i predplaniran pristup je izgubljena u složenosti i isprepletenosti gradske stvarnosti. Civili se pretvaraju u borce, i borci se ponovno pretvore u civile. Identitet se mijenja brzo kao i spol, karakteri se mijenjaju od žena do muškarca ratnika u jednakoj brzini potrebnoj da prikriveni izraelski vojnik ili palestinski borac uzme oružje sakrivenu ispod odjeće.

Radarska tehnologija gledanja kroz zidove
Izraelska tvrtka Camero iz Herzliya, razvila je radarski uređaj Xaver 800 za gledanje kroz zidove. Radarski uređaj se temelji na UWB (Ultra-Wideband), vrlo širokom frekventnom području, koja može proizvesti trodimenzionalne slike s udaljenosti do 20 metara. Slike, koje sliče onima proizvedenim sa medicinskim ultrazvukom, relativno su visoke razlučivosti (rezolucije). Iako su slike pomalo mutne (”mrljaste”), sustav omogućava korisniku da prati što se događa iza zida u realnom vremenu.

U uvjetima spašavanja i izvlačenja, kada treba pronalaziti žrtve katastrofe iz srušenih zgrada, ili iz požara, vrijeme je dragocjeno. Stoga je uporaba radarskog uređaja u takvim urbanim uvjetima od posebnog značenja. Sve je počelo kad je Amir Beeri, nekadašnji zaposlenik u obrambenom sustavu razvio način slanja UWB radiovalova. To je bila nova tehnologija u to vrijeme i nužna jer obični radiovalovi ne osiguravaju dovoljno visoku razlučivost. Radiovalovi su nužni jer ostali tipovi valova ne prolaze kroz zidove. Jedan problem sa radiovalovima je da oni ne funkcioniraju dobro pored metala. No, napredna aplikacija omogućava da ta tehnika radi čak na čelikom poduprtim betonskim zidovima.
Tehničke značajke radarskog uređaja Xaver 800 su slijedeće: prijenosni uređaj je težine 10 kg. Puni 3D prikaz slike daje na 8 metara a krajnji domet je 20 m. Ekran je dijagonale 21 cm. Transportna veličina iznosi 47×47 cm, a operativna 84×84 cm. Uređaj brzo i pouzdano motri ljude u sobi i neprekidno pregledava njihove aktivnosti u realnom vremenu. Jedinstveno rješenje koristi se UWB RF signalima za stvaranje 3D slike objekata skrivenih iza čvrstih barijera kao što su zidovi, izrađeni od raznih materijala uključujući cement, gips, ciglu, beton i drvo. Mehanički dizajn uređaja sa položenim “krilima” dopušta kompaktan i lagani prijenos. Rukovanje je jednostavno i intuitivno te ne zahtijeva naporan trening. Postoji broj fleksibilnih opcija, uključujući uporabu sustava pri distanci od zida i daljinsko lociranje senzora pri udaljenosti većoj od 50 m od operatora. Uređaj je siguran za uporabu i radi na signalima vrlo male snage, ukupna energija emitiranja je vrlo mala u odnosu na onu odaslanu od standardnog telefona.

Zaključak
Bez teorije ne postoje osjećaji za različite događaje tako i za razvoj teorije urbanog ratovanja. Kokhavijeva interpretacija urbanog prostora je prokrčila put filozofiji kretanja kroz zidove. Suvremene vojske moraju razmatrati ovu metodu ratnih scenarija. Kombinira se teorija i praksa, kako graditi i uništavati. U tom prostoru generali se vide kao arhitekti. Metoda kretanja kroz zidove je reinterpretacija prostora, koja okreće grad naopako. To pak zahtijeva točnu definiciju granica dopuštene fizičke i socijalne destrukcije.

Naglasak vojnih operacija na urbanom području je posvećen razvoju budućih tehnologija i tehnika. Posebno streljivo je razvijeno za probijanje zidova, bez promjene njegova smjera. Osim probijanja i prolaza kroz zidove, razvijene su nove metode koje dopuštaju vojnicima da gledaju i pucaju kroz zidove. Izraelska tvrtka Camero je razvila ručni uređaj za gledanje kroz zidove sa ultraširokopojasnim radarom koji, na sličan način kao i medicinski ultrazvuk, može proizvesti trodimenzionalnu sliku biološkog života u prostorima iza čvrstih objekata. Slika razlikuje ljudska tijela unutar prostora na kojem je sve čvrsto (zidovi, namještaj, objekti).
________________________________________
Literatura:
1. E. Weizman: Walking through walls, Soldiers as architects in the Israeli-Palestinian conflict, Radical Philosophy 136, March/April 2006.
2. E. Weizman: Lethal Theory, Weizman3 5/9/06.
3. Z. Dar, O. Hermoni: Israeli start-up develops technology to see through walls, www.haaretz.com.
4. Camero, Life Saving Applications, Xaver 800 Through-Wall Vision, www.camero-tech.com, 2006.

Pripremio Dinko MIKULIĆ