Nakon cijelog desetljeća krize, južnoafrička namjenska industrija ponovno je u uzletu nudeći tržištu širok spektar proizvoda

Sedamdesetih i osamdesetih godina XX. stoljeća, južnoafrička namjenska vojna industrija, pritisnuta međunarodnim embargom, razvila je široku paletu proizvoda, ponajviše na polju dalekometnog topništva, oklopnih vozila otpornih na mine i bespilotnih letjelica. Nakon ukidanja apartheida tamošnja je industrija prošla teško razdoblje, pritisnuta velikim smanjenjem izdvajanja iz proračuna za nabavu nove vojne opreme, a s druge nemogućnošću proboja na strana tržišta. Unatoč tome što se situacija s izdvajanjima za južnoafričke oružane snage tek malo poboljšala, namjenska industrija pokušava vratiti svoje nekadašnje kapacitete. Rješenje problema nađeno je u stranim investicijama, udruživanju (prodaji) sa stranim korporacijama i fokusiranju na manji broj programa.
Tako je tvrtka Denel Land Systems (DLS) nositelj ugovora za Project Hoefyster, koji obuhvaća isporuku 264 borbena vozila na kotačima nove generacije Badger južnoafričkoj vojsci. Badger je zapravo finski Patria AMV (Armoured Modular Vehicle) koji je prilagođen zahtjevima tamošnje vojske povećanjem balističke i protuminske zaštite. Badger će se isporučivati u četiri osnovne inačice, od kojih dvije imaju kupole tvrtke Denel naoružane topovima. Inačica samovoznog minobacača dobit će Danelovu kupolu Breech-Loading Long-Range Mortal naoružanu minobacačem kalibra 60 mm. Taj ručno punjeni minobacač ima vodeno hlađenje, zbog čega može održavati dugotrajnu brzinu paljbe od šest granata u minuti. U svakom vozilu bit će borbeni komplet od 250 mina. Unatoč ručnom punjenju, minobacač se može rabiti i za izravnu paljbu.

Specifičnost mu je da se može rabiti sve do nagiba cijevi od pet stupnjeva ispod vodoravne osi vozila. Masa cijelog sustava minobacača jest samo pet tona te se može ugraditi i na laka vozila, kao što su laki terenski kamioni. Maksimalni je domet paljbe 6000 metara.

Badger u inačici za paljbenu potporu ili, kako je lokalno označen, kao Section/Fire Support dobit će Denelov novi automatski top GI-30 Cam Gun. Riječ je o 30 mm topu kod kojega se mehanizam pokreće elektromotorom, te rabi streljivo 30 x 173 mm. Iako je sposoban za brzinu paljbe od 60 granata u minuti, GI-30, koji je projektiran po zahtjevima južnoafričke vojske, u pravilu će se rabiti za pojedinačnu “snajpersku” paljbu. U slučaju potrebe za povećanjem paljbenog djelovanja rabit će se kratki rafali od tri granate. Top ima dvostruki sustav punjenja s mogućnošću odabira iduće granate (zahvaljujući električnom pogonu). Dva spremnika za streljivo u pravilu sadrže 15 APFSDS i 25 HE granata. Tvrtka Denel je zastupnik i za Neopup PAW (Personal Assault Weapon) ručni top kalibra 20 mm.

Badgerovu kupolu radit će tvrtka BAE Systems OMC, koja u svom sastavu ima i tvrtku IST Dynamics. IST je postao poznat po razvoju topovske turete za Denelov jurišni helikopter Rooivalk, još jedan proizvod koji se nije uspio probiti na svjetsko tržište. Na osnovu iskustava stečenih na razvoju Rooivalka IST Dynamics je zajedno s tvrtkom ATE razvio modernizacijski paket nazvan SuperHind, a namijenjen modernizaciji sovjetskog jurišnog helikoptera Mi-24. Dosad jedini poznati kupac modernizacijskog paketa SuperHind je alžirska vojska.

OMC je jedna od rijetkih južnoafričkih tvrtki koja je postigla velike prodajne uspjehe na stranim tržištima. Njen najpoznatiji i najprodavaniji proizvod jesu porodica oklopljenih transportera na kotačima u RG. Svi RG-i su u konfiguraciji 4×4 i postali su poznati po svojoj otpornosti na mine. Od 2004. godine prodano ih je više od 2200. Jedan od većih korisnika je i američka vojska koja vozila RG-31 i RG-33 rabi u Afganistganu i Iraku. Nedavno je na izložbi Africa Aerospace and Defence 2008 prikazan najnoviji RG-31 Mk 6E s novom protuminskom zaštitom. Njegova osnovna namjena je dodatna zaštita lumbalnog dijela vozača i devet članova posade.

Letjelice i vođeni projektili
Već smo spomenuli da je korporacija Denel za potrebe južnoafričke vojske razvila jurišni helikopter Rooivalk. Nakon što ga je bezuspješno pokušavala prodati na europskom, azijskom i južnoameričkom tržištu, morali su definitivno odustati od njegove proizvodnje. Ali to ne znači da su odustali i od proizvodnje letjelica. Preciznije rečeno Denel se okrenuo proizvodnji bespilotnih letjelica. Tako je Denelova tvrtka Dynamics Division na Africa Aerospace and Defence 2008 prvi put prikazala novu izvidničku bespilotnu letjelicu Seeker 400. Predstavnici tvrtke na izložbi tvrdili su da je Seeker 400 prvenstveno razvijen za potrebe izvoza. U usporedbi s njihovom ranijom izvidničkom bespilotnom letjelicom Seeker II, nosivost Seekera 400 je povećana sa skromnih 40 na čak 100 kg, a autonomija u zraku s deset na 16 sati. Na izložbi Africa Aerospace and Defence 2008 ponovno je prikazana i bespilotna letjelica Bataleur. Ova velika bespilotna letjelica ima najveću masu od čak 1000 kg, a Denel još uvijek čeka “prekomorskog” partnera (kao što je Brazil) koji bi bio voljan uložiti novac u okončanje njenog razvoja i početak serijske proizvodnje.

Osim bespilotnih letjelica Dynamics potencijalnim kupcima nudi i vođene projektile zrak-zrak pete generacije A-Darter, koje razvija u suradnji s brazilskom tvrtkom Mectron. Dynamics je već ostvario značajan izvozni uspjeh s infracrvenim vođenim projektilom zemlja (brod)-zrak Unkhonto-IR. Ovaj projektil mase 135 kg rabi okomito lansiranje, te mu je maksimalni domet 12 000 metara. Prosječno vrijeme leta projektila iznosi oko 16 sekundi, što je dovoljno za presretanje cilja na udaljenosti od oko devet tisuća metara. Ciljeve može rušiti u rasponu visina od 10 m do 7,5 km. Namijenjen je djelovanju protiv aviona, bespilotnih letjelica i precizno vođenog streljiva. Omogućen je i zahvat površinskih ciljeva. Dužina mu je 3,2 metra, a masa u trenutku lansiranja 130 kg. Zahvaljujući raketnom motoru s krutim gorivom postiže maksimalnu brzinu od 2,5 Macha. Iako postoje i brži PZO projektili, ova je brzina dostatna za obaranje 99 posto protubrodskih vođenih projektila. Prefragmentirana bojna glava ima masu od 23 kg, te je opremljena aktivnim blizinskim upaljačem. Raketni sustav može istodobno voditi borbu protiv 8 ciljeva. Smještajem u vertikalne brodske lansere osigurana je protuzračna obrana u krugu od 360 stupnjeva oko broda.

Prvi kupac Unkhonto-IR je južnoafrička ratna mornarica za četiri nove patrolne korvete klase Valour (MEKO A200), što i nije bio neki poslovni uspjeh s obzirom da je projektil i razvijan po njihovim specifikacijama. Znatno veći uspjeh bila je prodaja Unkhonto-IR finskoj ratnoj mornarici koja ih je namijenila za četiri raketne topovnjače klase Hamina (Squadron 2000), ali i za naoružavanje dvaju modificiranih minopolagača klase Hameenmaa. Isti se projektil nudi i kao osnovni dio kopnenog PZO raketnog sustava. Konzorciji Denel objavio da je nastavio s razvojem Umkhonta. Jedan je cilj povećati domet projektila, a drugi okončati razvoj projektila s radarskim navođenjem. Tako bi inačica označena kao Umkhonto-R dobila veći raketni motor (kako bi se domet povećao na 20 km), te bi se dosadašnji infracrveni sustav samonavođenja zamijenio novim aktivnim radarskim sustavom. Na taj bi se način dobila mogućnost djelovanja protiv većeg broja ciljeva, poglavito u uvjetima ograničene vidljivosti. Razmatra se i mogućnost da se dosadašnji infracrveni sustav samonavođenja zamijeni znatno naprednijim slikovnim infracrvenim sustavom.
Umkhonto-IR nije jedini borbeni sustav ugrađen na korvete klase Valour. Kompanija LIW (u vlasništvu Denela) opremila je ove fregate dvocijevnim topom dvostruke namjene 35DPG kalibra 35 mm. Dvonamjenska antena Dopplerovog radara, kombinirana s velikom brzinom procesuiranja digitalnog signala omogućava vrlo brzu reakciju računalnog sustava za kontrolu paljbe.

Južnoafrički proizvođač navodi u specifikaciji da jedan plotun od 25 granata uništava klasičnu krstareću raketu na udaljenosti 2,5 km od broda, a nadzvučne raketne projektile na udaljenosti 1,5 km od broda. Fregate su opremljene i RTS 6400 elektro-optičkim sustavom i radarskim sustavom koje je razvila južnoafrička tvrtka Reutech Systems. Ciljnički radar koji ima sposobnost rada u X frekventnom području (I/J – band) ima detekcijski domet dulji od 25 km protiv zrakoplova i više od 16 km protiv raketnih projektila po lošim vremenskim uvjetima. Dvofrekventni infracrveni senzori brodskog termovizijskog sustava rade u području 3-5 i 8-12 mikrona. U sustav je uključen i sustav laserskog mjerenja udaljenosti do ciljeva.

Tvrtka Advanced Technologies and Engineering (ATE) u svijetu je najpoznatija kao proizvođač zrakoplovne elektronike, kao što su modernizacijski paket SuperHind te elektronika za Hawk 120. Tako je britanska korporacija BAE Systems preuzela prava proizvodnje najnovijih ATE-ovih sustava koje će nuditi kao dio modernizacijskog paketa za starije inačice školskog aviona Hawk Mk 50/60. Na internetskoj stranici tvrtke stoji ponuda za modernizaciju starijih francuskih lovaca Dassault Mirage III i Mirage F1. Iako ponuda nije previše detaljna spominju se mogućnosti integracije navigacijskih, komunikacijskih i borbenih sustava. Iako modernizacija borbenih sustava na internetskoj stranici nije pobliže razrađena ona obuhvaća i mogućnost uporabe vođenih projektila zrak-zrak srednjeg dometa.

U slučaju modernizacijskog paketa SuperHind ATE proizvodi nove kompozitne lopatice glavnog rotora, ali obavlja i integraciju ukrajinskih i južnoafričkih protuoklopnih projektila na Mi-24 namijenjen europskim naručiteljima. U nepoznatoj sjevernoafričkoj državi ATE je obavio demonstraciju naoružanog helikoptera Mi-17. Zanimljivo je da tako moderniziran i modificiran Mi-17 ima jednog umjesto uobičajeno dva pilota. Drugo (desno) pilotsko mjesto prepušteno je ciljatelju koji nadzire ciljničke sustave i naoružanje. Helikopter je opremljen FLIR-om, TV kamerom, laserskim daljinomjerom koji se može zamijeniti daljinomjerom/osvjetljivačem ciljeva. Tu su, naravno, i svi potrebni sustavi za navođenje projektila na ciljeve. Naoružanje se sastoji od topa kalibra 23 mm, nevođenih raketa zrak-zemlja i protuoklopnih vođenih projektila. Dvocijevni top kalibra 23 mm nosi se u podvjesniku zajedno s pripadajućim streljivom. Kao i sve ostalo oružje topnički podvjesnik se postavlja na dva velika bočna nosača slične onima kod standardnih Mi-17. Iako ATE ističe da se na njihov Mi-17 mogu postaviti i ostali protuoklopni vođeni projektili prikazani primjerak, koji se može vidjeti i na njihovoj internetskoj stranici, naoružan je s osam južnoafričkih projektila Denel Ingwe. Protuoklopni sustav Ingwe s laserskim navođenjem razvijen je na zahtjev južnoafričke vojske koja je hitno trebala sustav velikog dometa koji će se moći rabiti s jurišnih helikoptera i većih borbenih vozila kao što je borbeno vozilo pješaštva na kotačima Ratel. Ingwe projektili ima masu od 28,5 kilograma i maksimalni domet od 5000 metara kad se lansira s jurišnog helikoptera. Minimalni domet projektila je 500 m. Ciljnički je sustav opremljen dnevnom kamerom i termovizijom koja se uglavnom rabi noću, ali se može rabiti i danju pri vrlo lošoj vidljivosti. Kupci mogu birati između projektila s dvije vrste bojnih glava. Tandem bojna glava sposobna je probiti 1000 mm homogenog čeličnog oklopa zaštićenog eksplozivnim oklopom. Razorna bojna glava namijenjena je uništavanju bunkera i sličnih ciljeva, a može se uspješno rabiti i protiv lakše oklopljenih vozila i manjih plovila. Osim toga ATE je odgovorna za integraciju Denelovog protuoklopnog sustava Ingwe na više različitih helikoptera tvrtke Eurocopter.

Tvrtka ATE se pokušava probiti i na svjetsko tržište bespilotnih letjelica. Još prije dvije godine prvi je put javnosti prikazala svoju letjelicu Vulture. Vulture je namjenski razvijen za potrebe južnoafričke vojske, za izviđanje i navođenje topničke paljbe, kao ključan dio sustava za navođenje paljbe AS2000. Maksimalni doseg motrenja ove bespilotne letjelice je 200 km, a u zraku može neprestano ostati pet sati. Polijetanje se obavlja s rampe smještene na terenski kamion. Zato je slijetanje ponešto neuobičajeno – pomoću mreže čiji je veliku U nosač također smješten na kamion. Da bi se izbjeglo oštećivanje letjelice ispred mreže se napuhuje veliki zračni jastuk. Vulture je već postigao i prvi izvozni uspjeh jer je jedan sustav isporučen Kini, koja razmatra mogućnost otkupa licence za proizvodnju.

Kao nadopunu sustavu Vulture ATE nudi laku izvidničku bespilotnu letjelicu Kiwit mase 3,5 kg. Zbog svoje male mase Kiwit polijeće iz ruke operatera. U operativnoj je uporabi u južnoafričkoj vojskci, ali i tamošnjim sigurnosnim snagama. Da bi ga se pripremilo za let potrebno je tek pet minuta. U zraku može ostati najviše jedan sat, a polumjer djelovanja mu je pet kilometara.

ATE je na izložbi Africa Aerospace and Defence 2008 prvi put prikazao nešto veću izvidničku bespilotnu letjelicu Roadrunner. Roadrunnera je lako prepoznati jer ima romboidna krila koja mu, po tvrdnjama proizvođača, omogućavaju manji otpor zraka pri većim brzinama i veću nosivost. Zbog specifičnog oblika raspon krila je samo 1,5 metara. Najveća masa letjelice je šest kilograma, a može ponijeti do jedan kilogram “korisnog” tereta. U zraku može ostati od 45 do 60 minuta.

ATE se nada da će njihove bespilotne letjelice, prije svega Kiwit i Roadrunner, biti sastavni dio opreme južnoafričke policije tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva 2010. godine. Kako je južnoafrička vlada već objavila namjeru kupnje određenog broja bespilotnog letjelica baš za tu namjeru ATE je spreman na temelju postojećih bespilotnih sustava razviti posebne, namjenske sustave prilagođene novim zahtjevima i uvjetima korištenja. Od bespilotnih letjelica se očekuje da će biti ključan element u nastojanju da se policijskim snagama osiguraju podaci o kriminalnim aktivnostima u realnom vremenu te tako smanji stopa kriminaliteta. Tijekom trajanja izložbe Africa Aerospace and Defence 2008 ATE je objavio da je pri kraju s pregovorima o isporuci prvih Kiwita južnoafričkoj policiji. Međutim, nakon te izjave južnoafrička je policija objavila da konačna odluka od odabiru izvidničke bespilotne letjelice još uvijek nije donešena, te da su u užem izboru, uz Kiwita, i dalje nalaze Lockheed Martinov Desert Hawk i Denelov Seeker, te da još uvijek postoji mogućnost razmatranja i drugih letjelica.

Jedna od novih izvidničkih bespilotnih letjelica koje bi se, između ostalog, mogle rabiti i za policijske potrebe, je ATE-ova Sentinel 500M. ATE već duže vrijeme proizvodi obitelj bespilotnih letjelica Sentinel. Najveća je Sentinel 800 mase oko 250 kilograma i raspona krila osam metara. “Korisna” nosivost Sentinela 800 je oko 35 kilograma, a u zraku može ostati duže od 20 sati. Druga letjelica iz obitelji je Sentinel 620. Masa mu je oko 200 kilograma, a raspon krila 6,2 metra. S teretom mase 35 kilograma u zraku može ostati nešto duže od 12 sati. Na izložbi Africa Aerospace and Defence 2008, doduše samo u mock-up formi, prvi je put prikazan i Sentinel 500M. Novi Sentinel ima raspon krila od pet metara i masu oko 150 kilograma. U zraku može ostati do pet sati. Proizvođač navodi da Sentinel 500M ima opće odlike jako slične sustavu Vulture. Za razliku od Sentinela 800 i 620, koji polijeću s poletno-sletnih staza, Sentinel 500M polijeće s rampe te slijeće pomoću posebnog mobilnog sustav (vjerojatno mreže kao i kod Vulture).

Kako bi dopunili svoju ponudu i zatvorili “rascjep” između Roadrunnera i Sentinela, ATE razvija još dvije bespilotne letjelice: Vigil SR i Vigil EE. U osnovi riječ je o smanjenim Sentinelima. Tako će Vigil SR imati masu oko 40 kilograma i raspon krila četiri metra. Moći će ponijeti do deset kilograma “korisnog” tereta i u zraku ostati više od četiri sata. Još veći Vigil EE imat će masu od oko 80 kilograma. Usprkos povećanju mase zadržat će krila raspona četiri metra. “Korisna” nosivost bit će mu sasvim solidnih 20 kilograma, a u zraku će moći ostati oko osam sati. Obje će letjelice polijetati s uređenih poletno-sletnih staza.

Tvrtka Reutech Solutions najpoznatija je po proizvodnji daljinski upravljivih kupola. Za laka oklopna vozila razvila je daljinski upravljivu paljbenu postaju Land Rogue. Land Rogue se može naoružati strojnicama kalibra 7,62, teškim strojnicama kalibra 12,7 mm, te automatskim bacačima granata kalibra 40 mm. Proizvođač na službenim internetskim stanicama navodi da se može prilagoditi i uporabi topova kalibra 20 mm. Za naoružavanje brodova Reutech Solutions je razvio daljinski upravljivu oružanu platformu Sea Rogue s pripadajućim motrilačko/ciljničkim sustavom. Sea Rogue je u osnovi identična Land Rogueu, pa se može naoružati istim naoružanjem.

Iako je prije nepunih dvije godine u operativnu uporabu uvela zadnju od četiri fregate klase Valour, južnoafrička ratna mornarica je već objavila da joj trebaju novi ratni brodovi kojima bi mogla obavljati zadaće očuvanja mira i humanitarne pomoći u bližem okruženju. Jedna od tih zadaća je i borba protiv piratstva uzduž afričkih istočnih i zapadnih obala. Tako je nastao Project Millennium kojim se predviđa kupnja dva velika desantna broda s velikim letnim palubama istisnine oko 22 000 tona. Odabir i narudžba prvog mogla bi uslijediti već ove godine. Vjeruje se da su tri glavna kandidata za osvajanje Projecta Millennium Navantianin LHD pune istisnine 27 560 tona (baziran je na Juan Carlosu I španjolske ratne mornarice porinutom u ožujku 2008.), Armarisovom BPC-u istisnine 21 300 tona (kao snova uzeta je klasa Mistral francuske ratne mornarice) te na ThyssenKrupp Marine Systemsovom MHD 200 istisnine oko 20 000 tona. Međutim, tijekom Africa Aerospace and Defence 2008 talijanska brodograđevna korporacija Fincantieri pokazala je maketu svog LHD višenamjenskog broda istisnine 15 000 tona. Iako ima veliku letnu palubu po cijeloj dužini broda proizvođač tvrdi da je osnovna namjena broda potpora humanitarnim operacijama.

Osim Projecta Millennium južnoafrička ratna mornarica trenutno ima aktivan i Project Biro sa ciljem projektiranja i gradnje šest višenamjenskih odobalnih patrolnih brodova koji bi se trabali izgraditi u tamošnjim brodogradilištima. Tu je i Project Hotel za kupnju novog hidrografskog broda koji bi se istovremeno rabio i kao patrolni brod.

Igor KAUCKI