S obrambenim proračunom od gotovo 49 milijardi dolara u prošloj 2014. godini, Kraljevina Saudijska Arabija i dalje je jedna od vodećih vojnih sila jugozapadne Azije i nedvojbeno najveći svjetski uvoznik oružja. S druge strane, zanimljivo je ukratko vidjeti i kakvi su kapaciteti bogate zemlje za vlastitu proizvodnju obrambene opreme…

Zbog vrlo nestabilnog susjedstva (Irak, Sirija, Jemen…), kao i domaćih sigurnosnih strahova i prijetnji ekstremističkog terorizma, Kraljevina Saudijska Arabija (KSA) ponovno modernizira svoje vojne sposobnosti. Kao direktni rezultat strateških prijetnji s kojima se suočava, prije svega je vrlo važno ulaganje u ratno zrakoplovstvo i Nacionalnu gardu. Izdaci za obranu i sigurnost u skladu su s cjelokupnom filozofijom i praksom državne potrošnje. I u jednom i u drugom segmentu, dosezali su rekordne razine, redom u svakoj od posljednje tri godine. Taj rast direktno podupire globalna svjetska potražnja za sirovom naftom i plinom. Visoke cijene ovih energenata dopuštaju Kraljevstvu da ubrza obrambeno-sigurnosnu potrošnju i da značajno pojača financiranje, posebice u onim tzv. bum godinama, kad su nabavne cijene energenata visoke. To im također omogućava održavanje obrambenog proračuna na prosječnoj razini od oko 6 % BDP-a. Međutim, to financijsko bogatstvo i blagostanje s druge strane čine obrambeno-sigurnosni sustav još bitnijim.

Najveći na Bliskom istoku
Da bi postigla svoje zacrtane ciljeve modernizacije oružanih snaga, prognoze vojnih analitičara (o kojima piše i eminentni Jane′s Defense) predviđaju da će Saudijska Arabija od 2014. do 2018. potrošiti najmanje 44 milijarde dolara za nabavu nove opreme. Predviđanje se odnosi ponajprije na već okvirno dogovorene isporuke oružnih sustava – vrijednih 60 milijardi dolara – potpisanih 2010. u sklopu sporazuma sa SAD-om, ali i s drugim velikim izvoznicima naoružanja i vojne opreme u Europi i Aziji. U 2014. godini, vojni proračun KSA-a od 48,5 milijardi dolara bio je bez ikakve dvojbe – najveći vojni proračun na Bliskom istoku. Obrambeni proračun, koji se obično kreće na razinama između 5-6 % BDP-a, polako prelazi u uzlaznu putanju, s realnim godišnjim povećanjem od 17 % od 2012. godine. Budući realni porast, unatoč predviđenoj prilično umjerenijoj stopi rasta od prosječno 4 % godišnje – bio je zapravo putokaz financijskim ekspertima magazina Jane′s Defense za okvirne obrambene troškove nakon 2018. godine. Službeni podaci o namjenskim obrambenim troškovima (s limitiranim pojedinostima) prikazuju se u godišnjem izdanju obrambeno-sigurnosnog proračuna koji svake godine objavljuje lokalna Monetarna agencija KSA. Ukupni realni obrambeni proračun za 2014. prema Jane’su procjenjuje se na 80,7 milijardi dolara. To je nominalni rast od 75 % u odnosu na 45 milijardi dolara 2010., odnosno 20,5 % više nego 2013. – što je nominalno najveći rast od 2007. godine. Spomenuti, ukupni i realni proračun pokriva nevojna sigurnosna državna tijela, uključujući i ona pod jurisdikcijom Ministarstva unutarnjih poslova.

Energija i obrana
Saudijska je Arabija najveći svjetski proizvođač sirove nafte i prema procjenama stručnjaka na njezinu je teritoriju barem četvrtina poznatih svjetskih zaliha. Unatoč vrlo snažnim naporima na ekonomskoj diversifikaciji koje poduzima vlada u Riyadu, izvoz je nafte i nadalje oko 90 % mase saudijskog izvoza. Priljev financijskih sredstava i dinamika punjenja državne blagajne u najvećem dijelu ovise o cijeni nafte i o potražnji na svjetskim tržištima. U vremenima kad su cijene na tržištima dostizale svoje vrhunce, kao što je to bio slučaj 2007., obrambeni proračun KSA bilježio je porast sa 7,9 na 9 % BDP-a. Ipak, treba istaknuti da je čak i u onim razdobljima kada je cijena nafte oštro padala, vlada nalazila uspješne načine da sustavu nacionalne obrane i sigurnosti u posljednjih 15 godina posveti 30 – 40 % ukupno raspoloživih sredstava. Saudijska Arabija ima čvrst stav i o provedbi kontinuiranog i planiranog trošenja obrambenog proračuna – pogotovo u relativno siromašnijim razdobljima – prije svega zbog iznimnih državnih deviznih pričuva (prema procjenama iz 2013. one su iznosile više od 680 milijardi dolara). Upravo to dominira u procjeni da vlada ni u budućnosti neće dopustiti pad obrambenog proračuna zbog strateških okolnosti u svojem okruženju i vojnog balansa (superiornosti) nad susjedima.

Offsetne tvrtke
Počeci saudijskih namjera o razvoju domaćih obrambeno-industrijskih sposobnosti i kapaciteta sežu u sredinu 1960-ih kada je bio potpisan britansko-saudijski sporazum/program pod nazivom Magic Carpet (Čarobni tepih). U okviru njega kompanija British Aircraft Corporation ugovorila je isporuku dijelova za borbene zrakoplove Lighting i Strikemaster te izgradnju određenih proizvodnih linija koje su trebale postati temeljem domaće industrijsko-obrambene infrastrukture. Poslije izvjesnog vremena taj je program jednostavno ugašen. No, zahvaljujući strateškom partnerstvu sa SAD-om, 1985. osnovane su četiri offsetne tvrtke (Economic Offset Companies), kroz Boeing/Saudi Peace Shield program. One su postale kralježnicom današnje obrambeno-industrijske baze KSA-a, te su te kompanije danas nedvojbeno srž državnih obrambeno-industrijskih kapaciteta, iako nisu uspjele otvoriti planirani broj radnih mjesta (sada ih imaju oko 8000). To su tvrtke AACC – Aircraft Accessories and Components Company, ASAC – Alsalam Aircraft Company, ISE – International Systems Engineering te AEC – Advanced Electronic Company. Saudijski obrambeno-industrijski razvojni programi i nadalje involviraju mnoštvo stranih stručnih i visokoškolovanih kadrova. No, postoji namjera saudijskih vlasti da strano tehničko osoblje kontinuirano zamjenjuje domaćom stručnom radnom snagom. Ipak, u prošlosti, unatoč offset ugovorima utemeljenim na višemilijunskim dolarskim nabavama oružja i opreme, KSA u velikoj mjeri nije iskoristio te ugovore za lokalnu, licencnu proizvodnju ili barem montažu te opreme.

Industrija za KoV
Većina saudijskih kopnenih obrambeno-industrijskih sposobnosti fokusirana je na vozila. Država raspolaže kapacitetima za remont i modernizaciju američkih oklopnih transportera tipa M113. Teža su borbena vozila, poput glavnog borbenog tenka M1A1 Abrams, bila nadograđivana na dogovorene standarde – ali je većina potrebnih radova bila izvedena izvan Kraljevstva. Prema izvješćima objavljenim još 2009. u Jane′su, KSA je planirao prodaju dvaju tipova svojih 4 x 4 lakih oklopnih vozila Al-Shibl 1 i Al-Shibl 2 (Lavić 1/2) potencijalnim kupcima na Bliskom istoku, ali transfer određenog kontingenta ovih vozila tijekom 2010. službeno nikada nije potvrđen. Vozila je konstruirala i proizvodi tvrtka Armored Vehicles & Heavy Equipment Factory (AVF) – jedna od članica konzorcija vojno-državnih industrijskih kompanija, koja već ima operativnu suradnju sa saudijskim Ministarstvom obrane. Kompanija se već istaknula obavljenim remontom i nadogradnjom oklopnih automobila Panhard General Defense AML 60, naoružanih minobacačima kalibra 60 mm; oklopnih automobila AML 90 naoružanih 90 mm topom te oklopnih transportera tipa M3. Tvrtka razvija i paket dodatne opreme za američki HMMWV (High-Mobility Multipurpose Wheeled Vehicle) kao i za vrlo širok asortiman specijalnih borbenih vozila, baziranih na osnovnom modelu japanskog terenca Toyota Land Cruiser. Tijekom 2011. godine tvrtka Saudi Groups predstavila je domaće razvijeni oklopni transporter – na kotačima pod nazivom Al-Masmak. Prema najavama i on je prije svega namijenjen za izvoz potencijalnim kupcima u Africi. Prodaja na afričkom tržištu provodila bi se u kooperaciji s južnoafričkom tvrtkom Industrial and Automotive Design (IAD). Izvozna inačica Masmaka u Africi prodavala bi se pod imenom Nyoka Mk 2. Do sada nije zabilježena prodaja ovog transportera.

Bez većih plovila
Saudijska Arabija ne raspolaže kapacitetima niti sposobnostima za konstrukciju ili gradnju bilo kakvih kompleksnijih površinskih plovnih jedinica pa nema niti ambicija raditi na razvoju takvih programa. Međutim, poslovi redovitog održavanja i popravaka mornaričkih efektiva odvijaju se manje-više redovito. Kraljevstvo raspolaže s nekoliko manjih brodogradilišta koja su se uglavnom specijalizirala za proizvodnju opreme za naftnu i plinsku industriju. Održavanje mornaričkih plovila obavlja se lokalno, ali uz veliku asistenciju stranih tvrtki i kompanija. Svojevrsna zanimljivost bila je najava iz 2007. da će se na obalama Crvenog mora u blizini luke Jeddaha izgraditi veliko brodogradilište, sposobno za gradnju mornaričkih plovila, ali i s određenom zastupljenošću civilnog programa. Koliko je vidljivo u posljednjih sedam godina na tom programu nije zabilježen pomak. Niti jedan program nabave ozbiljnijih plovnih jedinica (fregata ili drugih klasa plovila) koje su trenutačno aktualne ne uključuje mogućnost da bi ta plovila bila izgrađena lokalno. Glavne kompetencije i sposobnosti obrambeno-industrijskog sektora u pomorskoj domeni leže u sposobnosti održavanja manjih komercijalnih ili pomoćnih plovila, utemeljenih na stranoj konstrukciji i vrlo rijetko građenih lokalno, na domaćim navozima.

Suradnja sa SAD-om
Glavni igrači na saudijskom zrakoplovnom tržištu već su spomenute kompanije ASAC i AACC, obje utemeljene 1988. pod okriljem programa Peace Shield. Sa svojih 2500 zaposlenika, što ga stavlja na prvo mjesto među spominjanim kompanijama, ASAC je postao glavni davatelj usluga tehničkog održavanja i tehničke podrške zrakoplovnim snagama saudijskog OS-a. Kompanija koja se također bavi i trgovinom već 25 godina, postala je uvoznik letjelica za vojne i civilno-industrijske namjene. ASAC je aktivan na polju sklapanja zrakoplova, tehničkog održavanja te modifikacije vojnih, komercijalnih i specijalnih zrakoplova. Kompanija AACC bavi se uglavnom nabavom i osiguranjem zrakoplovnih elemenata i pričuvnih dijelova, organizacijom i provedbom servisa i popravaka te na koncu organizacijom i provedbom remonta letjelica. Kompanija ASAC ostala je u djelomičnom vlasništvu američkog Boeinga, a kompanija AACC u vlasništvu je saudijske vlade. Osim AACC-a i ASAC-a, na području nadogradnje i popravaka civilnih i vojnih zrakoplovnih motora i konstrukcije trupova letjelica aktivna je i Middle East Propulsion Company, još jedna od kompanija nastalih na temelju offset ugovora. Kompanija je 25 % u vlasništvu američkog koncerna United Technologies. Većina domaćih obrambenih kompanija uključena je u većoj ili manjoj mjeri u vojno-industrijski zrakoplovni sektor – unatoč činjenici da su svi oni uglavnom limitirani na MRO aktivnosti (održavanje, popravci, remont) te u određenoj mjeri na finalno sklapanje letjelica. U Saudijskoj Arabiji provodi se finalno sklapanje borbenih helikoptera AH-64D i lovaca F-15 kupljenih u SAD-u. Ta činjenica upućuje na prilično razvijene sposobnosti na tom polju.

Suvremene tehnologije
U nastojanju da uspostavi visoko-tehnološku obrambeno-industrijsku bazu Saudijska se Arabija oslanja uglavnom na dolazak i investiranje stranih tvrtki. U tom pogledu KSA posebno aktivno potiče i promovira zajednička ulaganja stranih i saudijskih partnera te je potpisan čitav niz ugovora fokusiranih na high-tech sektor. Tako je u veljači 2010. potpisan ugovor o razumijevanju i suradnji između američke tvrtke ICOP Digital i saudijske tvrtke DDIT (Developed Dimension Information Technology), osnovane 2004. Prema odrednicama ugovora, kompanije ICOP i DDIT zajednički će razvijati sredstva iz sigurnosnog miljea, namijenjena za domaće saudijsko tržište i za tržišta ostalih zemalja GCC-a (Gulf Cooperation Council). Riječ je o Zaljevskom kooperacijskom vijeću u kojem su uz KSA još i Bahrein, Kuvajt, Oman, Katar i Ujedinjeni Arapski Emirati. Drugi primjer visokotehnološke suradnje jest ugovor domaće tvrtke AEC i francuskog Thalesa, potpisan 2008. godine o zajedničkoj proizvodnji vojnih simulatora raznih vrsta. U siječnju 2010. podružnica talijanske Finmeccanice, Selex Galileo (sada Selex ES) potpisala je ugovor sa znanstveno-istraživačkom ustanovom King Abdulaziz City for Science and Technology (KACST) koji pokriva zajednička ulaganja u razvoj i proizvodnju radarskih, komunikacijskih, laserskih, elektrooptičkih i infracrvenih tehnologija. Na temelju tog ugovora, Talijani su u KSA-u otvorili i svoju podružnicu Selex Galileo Saudi Arabia Company Limited.

Više domaćeg
Bez obzira na navedene razne oblike industrijske suradnje, ponajprije sa zapadnim zemljama, utjecaj zajedničkih ulaganja (joint venture) na saudijski obrambeno-industrijski sektor ni u kojem slučaju ne treba biti precijenjen. Najveći dio datira još iz 1980-ih i 1990-ih godina kada je veliki dio takvih tvrtki zaživio pod okriljem Peace Shield programa. Od svojeg osnivanja takve su tvrtke uglavnom tražile partnerstvo s drugim stranim kompanijama. Stoga je sasvim jasna i razumljiva želja službenog Riyada da zajedničkim ulaganjima s eminentnim svjetskim kompanijama iz obrambenog sektora osigura domaću proizvodnju originalne i kvalitetne vojne opreme ili kontinuirano osigura i dotok najsuvremenije tehnologije. Saudijski izvoz vojne opreme u posljednjih dvadesetak godina nije bio velik. U nekoliko zemalja prodano je tek nešto malo vojne opreme, a uglavnom je riječ o vojnim viškovima. I na tom su području želje velike. Velika se zemlja sada pojavljuje u novoj ulozi, u kojoj najavljuje zaokret u provedbi offset politike.

Igor SPICIJARIĆ