Ratni brodovi klase VALOUR, konstruirani u projektnim uredima njemačkog koncerna Blohm & Voss, dio su velike obitelji ratnih brodova klase MEKO A koji su u operativnu službu mnogih mornarica počeli ulaziti početkom 1980.

Obitelj MEKO A uključuje 1650 tonsku višenamjensku korvetu MEKO A-100 i 3500 tonsku fregatu MEKO A-200. Poboljšanja na baznim projektima tih brodova uključuju povećanje istisnine, stealth dizajn i konstrukciju, napredni propulzijski sustav te na koncu poboljšane borbene sustave s otvorenom modularnom brodskom arhitekturom. Među mnogim naručiteljima te klase brodova su Argentina, Australija, Novi Zeland, Grčka, Poljska, Turska, a posebno se ističu dvije mornarice: južnoafrička i malezijska. Suid Afrikaanse Vloot (RM Južnoafričke Republike) naručila je kod eminentnih njemačkih brodograditelja četiri fregate klase MEKO A- 200 SAN. U terminologiji RM JAR poznate su kao korvete klase Valour.

Uspješan izvozni projekt njemačke brodogradnje

Godine 1985. ratna mornarica JAR umirovila je posljednju fregatu Type 12 nakon čega je izgubila mogućnost kontinuiranog izlaska i nadzora nad teritorijalnim morem i ekskluzivnom ekonomskom zonom. Stare britanske fregate zamijenjene su 430tonskim brzim napadnim brodovima klase Minister (riječ je o izraelskoj klasi Reshev) , duljine 62 m (3 su kupljena u Izraelu a ostali izgrađeni u JAR) koji nisu bili ni izdaleka pogodno rješenje za nadzor akvatorija većeg od 1,5 milijun km2. Unatoč dobrim maritivnim osobinama oni su bili premaleni za izlazak i uspješno djelovanje u vodama oko rta Dobre nade gdje se spajaju dva oceana, Atlantski i Indijski. Osim malog deplasmana, veliki nedostatak je bila nemogućnost korištenja brodskih helikoptera na tim brodovima čime je njihova patrolna i nadzorna uloga bila dodatno umanjena.
Upravo zbog takvih problema ratna mornarica JAR je odlučila nabaviti nove površinske jedinice koje će biti sposobne izaći na negostoljubive vode južnog Atlantika i Indijskog oceana. Prilikom definiranja konstrukcijskih i taktičkih osobina za budući brod (1993.) postavljeni su se sljedeći zahtjevi:
• velika izdržljivost, mobilnost i komfor za posadu prilikom provedbe kontinuiranih površinskih operacija
• učinkovitost i mobilnost u korištenju helikopterskih kapaciteta i bespilotnih letjelica
• djelotvorne samoobrambene mogućnosti protiv suvremenih borbenih zrakoplova i krstarećih raketa
• uspješno provođenje protupodmorničke borbe (ASW)
• velike patrolne i nadzorne mogućnosti, mogućnost brzog reagiranja na krizne situacije i mogućnost podupiranja mirovnih operacija
• učinkovit nadzor i zaštita nad prirodnim bogatstvom i resursima teritorijalnog mora i ekskluzivnog gospodarskog pojasa JAR
• tehničke mogućnosti prilikom davanja potpore u slučaju pomoći pri prirodnim katastrofama, pomorskim nesrećama i dopremanju humanitarne pomoći

Nakon procjene nekoliko pristiglih ponuda, ratna mornarica JAR-a odlučila se za njemački projekt MEKO A-200. Koncem 1999. godine, točnije 3. prosinca potpisan je ugovor s ESACC (European-South African Corvette Consortium) u kojem su bile uključene njemačke i južnoafričke kompanije Blohm & Voss, HDW, TRT, African Defence Systems i Thompson-CSF. Prema tom ugovoru njemački brodograditelji su preuzeli obvezu izgradnju četiri fregate za JAR. Ugovor je postao efektivan 28. travnja 2000. godine i po njemu je otpočela izgradnja po dvije plovne jedinice na navozima brodogradilišta Blohm & Voss u Hamburgu i Howaldtswerke u Kielu.
Prema tom ugovoru trup i brodski sustavi su izgrađeni i montirani u Njemačkoj. a završno opremanje senzorskim, komunikacijskim i oružnim sustavima u JAR-u. Brodovi su predani naručiteljima od listopada 2003. do rujna 2004. godine. Prilikom potpisivanja ugovora južnoafrička strana odlučila se u osnovni koncept broda ugraditi najveći dio opreme prema svojim željama i potrebama. Grupa južnoafričkih kompanija poznatijih kao SA Corvette Group u čijem se sastavu nalaze Altech Defence Systems, Kentron, LIW Division of Denel, Futuristic Business Solutions, Grintek Avitronics, Grintek Electronics, Reutech and African Defence Systems (zajednička kompanija Altecha i Thalesa) preuzela je obvezu kombiniranja oružnih i elektroničkih podsustava u potpuno operativnu borbenu cjelinu.

Prvi brod u naručenoj seriji, SAS F 145 “Amatola” predan je južnoafričkoj mornarici u rujnu 2003. godine i stigao je u svoju matičnu bazu Simonstown u studenom iste godine. Ugradnja borbenih sustava i integracija senzorskih sustava završena je do rujna 2004. godine, a početkom 2005. započela su ispitivanja ugrađenih sustava i oružja na moru. Drugi brod iz serije, SAS F 146 “Isandlwana” predan je naručitelju u prosincu 2003. godine, a pristigao je u Južnu Afriku u ožujku 2004. godine. Treći brod, SAS F 147 “Spioenkop” predan je također u rujnu 2003. godine a u svoju južnoafričku bazu pristigao je u lipnju 2004. godine. SAS F 148 “Mendi” predat je naručitelju u lipnju 2004. godine i nakon završnih i predajnih formalnosti stigao je u Južnu Afriku u rujnu prošle godine.
Njemačka izvozna uspješnica, modularni projekt MEKO i ovom prilikom je pokazao i dokazao kvalitetu i fleksibilnost njemačke vojne brodogradnje. Prema južnoafričkim zahtjevima konstrukcija broda je u mnogočemu jedinstvena i uključuje:
• stealth dizajn, koji se odlikuje vrlo niskom radarskom, infracrvenom, akustičnom i magnetskom zamjetljivošću
• žilavost i nisku ranjivost koja omogućava suprotstavljanje bilo kakvom izravnom napadu
• mobilnost uporabe pomorskih snaga sada je multiplicirana i omogućena u svim vremenskim uvjetima zahvaljujući velikoj autonomnosti broda i helikopterskim mogućnostima, ali i mogućnostima opskrbe brodova na otvorenom moru.
• mogućnost nadogradnje potencijala broda (borbenim sustavima, novim senzorima te smještajem dodatnog osoblja)
• potpuna automatizacija i nadzor nad sustavima za žilavost broda (protupožarni sustavi, sustavi protiv prodora vode i dojave kvarova)
• NKB defenzivni sustav
• visoki stupanj automatizacije koji je smanjio broj potrebnih članova posade
• mogućnost smještaja i do 500 brodolomaca ili žrtava bilo kakve katastrofe u kraćem razdoblju
• izvrstan smještaj za cjelokupnu posadu (poseban smještaj za muške i ženske članove posade)
• poseban smještaj za kadete i namjenski multifunkcionalni prostor za brodsku učionicu

Obilježlja stealth dizajna

Na raketnim fregatama klase MEKO A-200 SAN primijenjeni su principi smanjenja i raspršivanja (disperzije) odbijenog radarskog zračenja. Čelični limovi brodskog trupa i nadgrađa zakošeni su naizmjenično da bi se izbjegle velike odrazne bočne površine. Taj princip poznat je pod nazivom “X-oblik”. Izbjegnuto je spajanje brodskog trupa i nadgrađa pod pravim kutom tako da je osigurano maksimalno raspršivanje upadnih radarskih zraka. Bočne konstrukcije na zapovjednom mostu, nazočne na originalnom MEKO projektu sada su eliminirane. Njemački izvori ističu da je radarski odraz tih brodova smanjen za 50 % u odnosu na plovne jedinice slične veličine.
Osim stealth konstrukcije brodskog trupa i nadgrađa, velika pažnja posvećena je smanjenju termalnog polja broda. Umjesto klasičnog ispušnog sustava kroz okomiti dimnjak primijenjen je horizontalni ispušni sustav na krmu broda. U vruće ispušne plinove uštrcava se morska voda koja ih hladi prije nego što budu izbačeni neposredno iznad vodene površine. Sam sustav nije nov ni revolucionaran ali je prvi put na takav način primijenjen na brodu takve veličine i važnost. Sličan sustav ispuha ali na bokove broda masovno je bio primjenjivan na brodovima ruskog podrijeta (uglavnom na manjim brzim napadnim brodovima ali i na korvetama klase Koni). Prema njemačkim podacima redukcija infracrvenog polja broda primjenom tog sustava iznosi oko 75% u odnosu na primjenu klasičnog ispušnog sustava.

MEKO A-200 SAN: zadaća

Četiri fregate klase Valour (MEKO A-200 SAN) predane ratnoj mornarici Južnoafričke Republike predstavljaju njezine kapitalne brodove i imaju prvenstveno protuzrakoplovnu zadaću zaštite pomorskih snaga.
Prema planovima naručitelja bit će opremljene borbenim i navigacijskim sustavom koji će dostaviti domaća kompanija African Defence Systems (ADS). Ista kompanija se pojavljuje i kao dostavljač najvećeg dijela podvodnih borbenih sustava koji uključuju sonare i laka torpeda.
Brodski integrirani Seacom komunikacijski sustav baziran je na dvonamjenskoj razgranatoj svjetlovodnoj mreži vrlo velike radne brzine, modularnom hardweru i naprednoj softwerskoj arhitekturi. Tu opremu dostavit će Grintek Elektronics Systems iz Tokaia u JAR-u.

Raketni sustavi

Južnoafričke fregate klase Valour opremljene su s dva četverostruka lansera protubrodskih raketa tipa MBDA MM 40 Exocet Block 2. Protubrodska raketa sa sea-skimming putanjom ima domet od 70 km i koristi se inercijalnim vođenjem u krstarećem dijelu trajektorije te aktivnim radarskim navođenjem u završnoj fazi leta.

Za protuzrakoplovnu borbu namijenjene su rakete Umkhonto-IR. Na južnoafričke fregate ugrađena su po dva osmocjevna vertikalna lansera za ukupno 16 raketa. Proizvođač raketa Umkhonto-IR je kompanija Kentron, jedna od članica poznatog južnoafričkog proizvođača oružja i vojne opreme Dentela. Raketa Umkhonto-IR ima domet više od 12 km. Ima infracrveni pretraživač s inercijalnim načinom vođenja u srednjem dijelu putanje. Bojeva glava rakete Umkhonto-IR teška je 23 kg i opremljena je blizinskim upaljačem. Raketi dugačkoj 3,32 metra i teškoj 130 kg potrebno je manje od 16 sekundi da pogodi cilj udaljen od broda više od 8 km. Novorazvijeni raketni motor rabi čvrsto raketno gorivo s reduciranom dimljivošću i navigacijski sustav visoke manevarbilnosti. Zbog smanjenog traga ispušnih plinova, pilotima napadnutih zrakoplova teško je zamijetiti raketu koja je lansirana prema njima. Umkhonto-IR odlikuje se velikom brzinom, infracrvenim pretraživačem i softificiranim sustavom navođenja koji uključuje i autopilota. Raketni sustav može istodobno voditi borbu protiv 8 ciljeva. Smještajem u vertikalne brodske lansere osigurana je protuzračna obrana u krugu od 360 0 oko broda. Raketa je otporna na mjere elektroničkog ometanja. Novija inačica rakete Umkhonto odlikuje se poboljšanim raketnim motorom, radarskom glavom za navođenje na cilj koja radi u 3-D modalitetu i dometom više od 20 km. Na brodu postoji mogućnost ugradnje još jednog vertikalnog lansera s još 16 raketa što će znatno povećati protuzračne obrambene kapacitete.

Topničko naoružanje

Na svoje četiri fregate Južnoafrikanci su odredili ugraditi topove Oto Melara kalibra 76 mm koji su bili namijenjeni za OPV brodove njihove mornarice. Domaća kompanija Reutech Systems razvila je za te topove novi sustav električnog upravljanja koji će zamijeniti dosadašnji hidraulični sustav upravljanja.
Kompanija LIW (filijala domaćeg Denela) opremila je fregate 35 mm dvocijevnim topom dvostruke namjene 35DPG. Dvonamjenska antena Dopplerovog radara, kombinirana s velikom brzinom procesuiranja digitalnog signala omogućava vrlo brzu reakciju računalnog sustava za kontrolu paljbe. Južnoafrički proizvođač navodi u specifikaciji da jedan plotun od 25 granata uništava klasičnu krstareću raketu na udaljenosti 2,5 km od broda, a nadzvučne raketne projektile na udaljenosti 1,5 km od broda.

Radarski i elektro-optički sustavi

Fregate su opremljene s RTS 6400 elektro-optičkim sustavom i radarskim sustavom koje je razvio Reutech Systems iz Stelleboscha u JAR. Ciljnički radar koji ima sposobnost rada u X frekventnom području (I/J – band) ima detekcijski domet dulji od 25 km protiv zrakoplova i više od 16 km protiv raketnih projektila po lošim vremenskim uvjetima. Dvofrekventni infracrveni senzori brodskog termovizijskog sustava rade u području 3-5 i 8-12 ?m (mikrona). U sustav je uključen i sustav laserskog mjerenja udaljenosti do ciljeva.

Oprema za elektroničko ratovanje

Grintek Aviotronics Maritime Division dobavljač je opreme za elektroničko ratovanje koja uključuje detektor radarskog zračenja i presretanja, sustave za ometanje te elektroničke i IC mamce. Brodski sustav elektroničkih mamaca sastoji se od četiri raketna lansera, povezana u jedinstven sustav koji je integriran u brodski sustav za elektroničku borbu. Kapacitet lansera za elektroničke mamce je 48 raketa.

Propulzijski sustav

Prema zahtjevu naručitelja na fregate MEKO A-200 SAN ugrađen je CODAG-WARP (Combined Diesel and Gas – Water Jet Refined Propeller) propulzijski sustav. Ugradnja takvog kombiniranog sustava još uvijek se može nazvati poprilično egzotičnom. Dva dizelska motora MTU 16V 1163 TB 93 preko svojih osovina prenose snagu na dvije elise promjenjivog koraka. Svaki motor razvija 5920 Kw (7938 KS). Plinska turbina GE LM 2500 koja razvija 20 000 Kw (26 820 KS) pogoni vodomlazni propulzijski sustav. Takav propulzijski sustav omogućava brodu maksimalnu trajnu brzinu od 27 čvorova i vršnu brzinu veću od 30 čvorova.
Izvedba reduktorskog postrojenja dopušta plovidbu različitim režimima i različitim modalitetima rada glavnih porivnih strojeva (sa jednim DM, sa oba DM, samo sa PT, sa jednim DM i PT ili kompletnog CODAG sustava).
Na brodove su ugrađena četiri pomoćna motora MTU 12V 183 TE 52 koji osiguravaju 2200 kW (4×550 kW ) električne energije. Svaki od četiri pomoćna motora sa svojim generatorom smješten je u posebnom kontejneru dimenzija 4,3×1,8×1,8 metara radi što bolje zvučne i sigurnosne izolacije motora i generatora. Težina takvog kompleta iznosi 8900 kg.
Vodomlazni propulzor je tipa Wärtsilä LJ210E, reverzibilnog tipa. Kompletno propulzijsko CODAG-WARP postrojenje u potpunosti zadovoljava sve postavljene standarde koji se odnose na šok, buku i vibracije. Prema specifikaciji proizvođača vodomlazni propulzor može zaustaviti 3590 tona tešku fregatu u punoj brzini od 30 čvorova (takozvani crash-test) za samo 3 dužine broda, odnosno 370 metara.

Helikopter

Fregate MEKO A-200 imaju mogućnost prihvata jednog do dva helikoptera srednje veličine ili jednog helikoptera i dvije bespilotne letjelice. Južnoafrička mornarica je za svoje fregate od kompanije Augusta-Westland naručila četiri helikoptera tipa Super Lynx 300. Brodska oprema pruža mogućnost uzlijetanja i polijetanja helikoptera do stanja mora 6 te noćne operacije. Osim helikoptera Super Lynx predviđena je mogućnost prihvata helikoptera tipa Atlas Oryx i Rooivalk noću i do stanja mora 5.

Umjesto zaključka

Nakon tridesetak godina međunarodne izolacije Južnoafrička Republika se vratila na međunarodnu scenu na velika vrata. U tom otvaranju svijetu od sredine devedesetih godina važnu ulogu odigrala je i RM JAR-a u čije su baze sve češće počeli uplovljavati strani ratni brodovi. U siječnju 1994. u pomorsku bazu Simonstown je kao prvi ratni brod nakon 27 godina uplovila britanska fregata Norfolk. Mjesec dana kasnije u posjeti su došli Francuzi s fregatom Germinal (nakon stanke od 19 godina). Već u studenom pred Simonstownom pozdravnu salvu od 21 plotuna ispaljuju američki ratni brodovi Gettysburg i Halyburton (također nakon stanke od 27 godina).
RM JAR se odmah uključila u zajedničke pomorske vježbe, prve nakon dvadeset godina, zajedno s britanskom ratnom mornaricom. Poslije te (06./1994.) vježbe u kojoj je sudjelovao opskrbni brod SAS Drakensberg od 6000 tona deplasmana slijedile su nove zajedničke pomorske vježbe tijekom 1995. godine s pomorskim snagama Argentine, Brazila, Urugvaja. U posljednjih deset godina održane su brojne pomorske vježbe i nastavljena je uska i intenzivna suradnja s ratnim mornaricama SAD-a, Velike Britanije, Francuske, Njemačke, Kanade, Italije, Nizozemske, Norveške i Španjolske.
Polazeći od svog geostrateškog položaja, vojnih potreba, gospodarskih i političkih interesa te preuzetih međunarodnih obveza RM JAR-a je krenula u intenzivan program zanavljanja i modernizacije svoje flote. Izabran je vrlo dobar način kombiniranja proizvoda vlastite vojne i namjenske industrije s provjerenim brodograđevnim rješenjima kao što je njemački modularni projekt MEKO.
Rezultat takvog promišljanja je vrlo dobro koncipirani projekt raketnih fregata Valour koje će kao kapitalni brodovi preuzeti ulogu nadzora 200 Nm široke gospodraske zone JAR-a, obavljati poslove u sprječavanju šverca ljudi i oružja i ujedno davati protuzračni kišobran ostalom dijelu južnoafričke flote.

Igor SPICIJARIĆ