Početak serijske proizvodnje Ka-52 vjerojatno je prešao i zadnju zapreku pred početak procesa uvođenja u operativnu uporabu u ruskom ratnom zrakoplovstvu

Borbeni helikopter Ka-52 dobar je primjer kako je raspad Sovjetskog Saveza utjecao na usporavanje, a počesto i na zaustavljanje, razvoja borbenih sustava pokrenutih potkraj sedamdesetih ili tijekom osamdesetih godina XX. stoljeća. Ka-52 je nastao na osnovama revolucionarnog jurišnog helikoptera Ka-50, čiji je prototip prvi put poletio sredinom 1982. (o čemu će biti više riječi u drugom dijelu teksta).

Kako je Ka-50 obilovao novim, moglo bi se reći revolucionarnim rješenjima (između ostalog bio je prvi jurišni helikopter jednosjed), privukao je veliku pozornost stručnjaka. Međutim, ubrzo se pokazalo da je konfiguracija jednosjeda ipak bila preoptimistična. Zbog toga je 1994. započeo razvoj dvosjedne inačice označene kao Ka-52. Javnosti je, u obliku makete, Ka-52 prvi put prikazan godinu dana poslije na Pariškoj zrakoplovnoj izložbi. Prvi je prototip dovršen u prosincu 1996., a prvi je let obavio 25. lipnja 1997. Iako je helikopter zadovoljio zahtjeve ruskog ratnog zrakoplovstva, zbog nedovoljnih proračunskih sredstava narudžba je stalno odgađana. U međuvremenu je Kamov nastavio razvijati helikopter, opremajući ga novim senzorima i oružjima, da bi ga održao konkurentnim i s najvećim konkurentom Mi-28, ali i da bi očuvao mogućnost izvoza. Na njihovu žalost, rusko je zrakoplovstvo odugovlačilo s prvom narudžbom, što je odbijalo sve moguće kupce.

Nagli porast naftnih prihoda u zadnjih pet godina omogućio je ruskoj vladi da odvoji i veća sredstva za oružane snage, pa je tako nešto novca odobreno i za početak nabave Ka-52. Tako je serijska proizvodnja za potrebe sovjetskog ratnog zrakoplovstva pokrenuta u listopadu 2008. u tvornici Progres u Arsenjevu. Službena dozvola za početak izvidničko-jurišne inačice odobrena je nakon što je rusko ratno zrakoplovstvo dobilo prvi predprodukcijski primjerak (zrakoplov Br. 3). Četiri mjeseca prije prva testiranja su obavljena na zrakoplovu Br. 2 (serijske oznake 062). Još prije toga Progres je u svojim pogonima napravi prvi prototip 061, koji će zajedno s 062 biti predan u evaluacijsko središte ruskog ratnog zrakoplovstva u Toržoku da bi se ispitale mogućnosti uporabe različitog oružja. U skladu s tradicijom sovjetskog ratnog zrakoplovstva, koja je bitno drukčija od zapadne tradicije, isporuka prvog serijskog primjerka planirana je za ovu godinu, bez obzira na rezultate ispitivanja u Toržoku.

Bit će to prvi Ka-52 iz programa nabave 12 primjeraka koji je odobren u studenom 2006. Prema sadašnjim planovima, koji će ponajviše ovisiti o cijeni nafte, isporuka 12 Ka-52 ruskom ratnom zrakoplovstvu trebala bi biti tijekom 2015. godine. Neslužbena izvješća navode da je rusko ratno zrakoplovstvo zainteresirano za kupnju 30 Ka-52. U međuvremenu je Kamov dobio prva sredstva za ubrzanje proizvodnje tako da početak isporuke serijskih helikoptera više nije upitan.
Pritom treba napomenuti da će se u ruskom ratnom zrakoplovstvu Ka-52 rabiti kao potpora specijalnim operacijama, jer je kao standardni jurišni helikopter nove generacije Mi-28NE. Prvi serijski Mi-28NE dovršen je u svibnju 2006., a tijekom prošle godine u raznim je testiranjima i evaluaciji rabljeno čak pet serijskih primjeraka. Prema trenutačnim planovima rusko će ratno zrakoplovstvo kupiti 60 Mi-28NE.

Tako rusko ratno zrakoplovstvo trenutno ima narudžbu za dva jurišna helikoptera, što je prilično rijedak slučaj u zadnjih dvadeset godina. Kako je Mi-28NE sposoban obavljati sve zadaće koje može i Ka-52 postavlja se pitanje zašto je rusko ratno zrakoplovstvo uopće kupilo još jedan jurišni helikopter. Odgovor se krije u činjenici da Kamov očekuje strane narudžbe za najmanje 120 Ka-52, ali i ponovno otvaranje mogućnosti prodaje Ka-50, s obzirom na to da helikopteri dijeli 85 posto istih komponenti. Međutim, kao što smo već spomenuli, strani kupci nisu bili spremni kupiti helikopter koji nije u serijskoj proizvodnji za rusko ratno zrakoplovstvo. Iako još nema službene potvrde, ruski su mediji nekoliko puta objavili da su za Ka-52 zainteresirani Kina, Libija, Sirija i Venezuela. Kao najveći potencijalni kupac za Mi-28NE spominje se Indija. Dosad je Kamov neuspješno pokušao prodati više inačica Ka-52. Tako je ratno zrakoplovstvo Južne Koreje testiralo Ka-52K, dok je na turskom odabiru za novi jurišni helikopter sudjelovao Ka-50-2 opremljen izraelskom avionikom i naoružanjem.

Zbog toga ne čudi da je donedavno mogao letjeti samo jedan Ka-52, tvorničke oznake 061 (konstrukcijske oznake 806-1, te prvi primjerak projekta Izdelije 806 iz kojeg je nastao Ka-52). Taj je prototip dovršen 1996. preradom 11. “serijskog” jednosjeda Ka-50., a prvi je put službeno testiran 1. srpnja 1997. Zanimljivo je da je Progres prvi put započeo serijsku proizvodnju Ka-52 još u studenom 1998., ali je prvo zbog nedostatka novca, a potom i otkazivanja narudžbi, ona ubrzo zaustavljena. Tako je na proizvodnoj traci skoro cijelo jedno desetljeće ostao nedovršen jedan Ka-52.

Helikopter za sve uvjete
Po većini odlika Ka-52 je daleko od konvencionalnih jurišnih helikoptera. Kako bi ga se razlikovalo od Mi-24NE, ruska ga je vojska označila kao izvidničko-borbenu platformu. Za razliku od Ka-50, koji je imao ograničene mogućnosti djelovanja po ciljevima u zraku, Ka-52 će moći uništavati isključivo ciljeve na zemlji. Sustavi za izviđanje i borbeno djelovanje optimizirani su za udaljenosti do 15 km, a ugrađena je i komunikacijska oprema za koordiniranje borbenih djelovanja sa specijalnim snagama na zemlji.

Osnova borbenih mogućnosti Ka-52 namijenjenog ruskom ratnom zrakoplovstvu je Argument-2000 (K-806) borbeni sustav čiju osnovu čine dva računala Baget-53-15. Riječ je o suvremenom sustavu otvorene arhitekture koji je razvila tvrtka Ramenskoje Desing Bureau (RPKB). Standardni sustav obuhvaća “glass” kokpit koji posadi znatno olakšava djelovanje te suvremeni navigacijski sustav proizvod RPKB-a. Za otkrivanje ciljeva i borbeno djelovanje namijenjeni su radar (proizvod Phazotnron-NIIR-a iz Moskve) i elektrooptička tureta tvrtke UOMZ i Jekaterinburga. Ka-52 će moći rabiti širok asortiman naoružanja za čiju je uporabu zadužen sustav SUO-806P tvrtke Pribor Kompani iz Kurska. Komunikacijski sustav BKS-50 razvila je tvrtka Elektrosignal iz Novosibirska. Podjednako je važan i sustav za samoobranu helikoptera L370 Vitebski tvrtke NII Ekran iz Samare.

U skladu s najnovijim svjetskim trendovima opremanja borbenih zrakoplova i piloti Ka-52 na raspolaganju imaju četiri 6×8 inča MFI-10-6M prikaznika od tekućih kristala te još dvije višenamjenske kontrolne konzole, simetrično postavljene na konzoli ispred pilota. Kako piloti sjede jedan pored drugog (a ne jedan iza drugog kako je uobičajeno u jurišnim helikopterima), istodobno mogu pratiti podatke na većini prikaznika. Svoju suvremenost Ka-52 dokazuje i uporabom prikaznika ugrađenih u kacige pilota.
Navigacijski se sustav sastoji od INS-2000 inercijalnog navigacijskog podsustava i A737 satelitskog navigacijskog podsustava. Za nadzor leta rabi se sustav SAU-800, Dopplerov radar DISS-32-28 i pilotska elektrooptička tureta TOES-520.

Glavni senzor za otkrivanje ciljeva je GOES-451 (Samsheet-BM) elektrooptička tureta tvrtke Ural Optical and Mechanical Plant (UOMZ). Prvobitno je tureta bila postavljena malo iza pokrova pilotske kabine, ali su testiranja pokazala da to baš i nije najbolje rješenje. Zbog toga je naknadno tureta GOES-451 premještena iza nosnog radoma radara Arbalet-52, neposredno ispred nosne noge stajnog trapa, desno od turete TOES-520 namijenjene pilotu. Tureta GOES-451 ima promjer od 640 mm i sastoji se od pet senzora: infracrvene kamere, TV-kamere, laserskog daljinomjera koji je ujedno i označivač ciljeva, te laserskog sustava za navođenje za protuoklopne vođene projektile Vikhr. Masa turete je 220 kg.

Pokraj turete GOES-451 nalazi se druga elektrooptička tureta TOES-520. Ona je nešto manja i osnovna joj je namjena navigacija pri ograničenoj vidljivosti te je prije svega namijenjena pilotu. Kako je smještena s donje strane nosa, znatno pridonosi smanjenju mrtvih kutova s donje i stražnje strane helikoptera. Promjer joj je 350 mm a masa joj je samo 45 kg. Takva mala masa rezultat je uporabe samo termovizije i “obične” TV-kamere”.

Uz elektrooptičku turetu GOES-451 najvažniji senzor za otkrivanje ciljeva je radar Arbalet-52 tvrtke Phazotron-NIIR, smješten u nosu helikoptera. Testiranja ovog radara na helikopterima započela su još u ožujku 2004. Ovisno o namjeni ovaj radar ima čak tri oznake. Tako inačica namijenjena za izvoz nosi oznaku FH01, a za rusko ratno zrakoplovstvo Mječ-U. Zapravo je riječ o radiolokatoru koji se sastoji od dva radara. Jedan radi u milimetarskom a drugi u decimetarskom frekventnom rasponu. Za otkrivanje ciljeva na zemlji nešto je važniji milimetarski mod rada u K frekvencijskom rasponu (8 mm). Rabi se za navigaciju te izviđanje, a u skoroj će se budućnosti rabiti i za navođenje protuoklopnih projektila. Jedna od odlika Arbalet-52 radara je i mogućnost automatskog letenja prema unaprijed određenoj ruti pri čemu se prati konfiguracija terena i uspoređuje s podacima u letnom računalu. To je posebno važno tijekom letenja na vrlo malim visinama, noću ili pri slaboj vidljivosti jer omogućava neprimjećen prodor u neprijateljski zračni prostor. Velike ciljeve (kao što je most) radar može otkriti na udaljenosti od 25 km, a ciljeve veličine tenka na udaljenostima od 12 do najviše 15 km. Kako bi se olakšao let na vrlo malim visinama radar je dobio mogućnost otkrivanja žica dalekovoda na udaljenosti od 400 m ispred smjera leta. Sve se to ostvaruje pomoću mehanički pokretane antene promjera 800 mm.

Drugi radar sustava Arbalet-52 radi u L frekvencijskom rasponu (10 cm) i rabi se za samoobranu helikoptera. Osnovna mu je zadaća otkrivanje objekata u zraku, uključujući i protuzrakoplovne vođene projektile. Prva inačica radara imala je rotirajuću antenu postavljenu unutar jajolikog radoma na vrhu rotora. Novija inačica, označena kao Arbalet-D (ili FH04) rabi četiri pločaste antene veličine 32×27 cm ugrađene na bočne stranice helikoptera. Najveće prednosti ovog rješenja su manje opterećenje dvostrukog kontrarotirajućeg rotora, ali i znatno pojednostavljena veza između antena i ostalih sustava radara (koja se u prvoj inačici obavljala kroz noseću osovinu glavnih rotora). Uporaba pločastih antena smanjila je otpor zraka te visinu helikoptera. Radar Arbalet-D sposoban je otkriti avion na udaljenosti od 10 km, a protuzračni vođeni projektil na nekih tri kilometra. Međutim, još uvijek nije potvrđeno da je ovaj radar spreman za ugradnju na Ka-52 jer se na najnovijim fotografijama ne mogu vidjeti antene, iako više nema ni radoma na vrhu glavnog rotora.

Za samoobranu helikoptera rabi se sustav L370 Vitebsk (izvozne oznake Prezident-S). Riječ je o potpuno automatiziranom sustavu koji osigurava otkrivanje širokog spektra ugroza, odabire najbolje protumjere te čak predlaže pilotu najbolje manevre izbjegavanja. U svojoj najboljoj inačici obuhvaća tri podsustava za otkrivanje (radio, laserski i infracrveni) te dva aktivna sustava za samoobranu (radio i infracrveni). Aktivni dio sustava čini lanser 26 mm mamaca UV-26. Možda najvažniji dio sustava L370 Vitebsk je infracrveni i ultraljubičasti ometač L370-5. Svaki Ka-52 dobit će dva takva ometača smještena neposredno ispred nogu glavnog stajnog trapa. Na taj način omogućeno je da oba djeluju u svih 360 stupnjeva, ali samo prema vođenim projektilima s infracrvenim sustavom samonavođenja koji dolaze s donje polusfere. L370-5 je proizvod instituta NII Zenit smještenog u Zelenogradu pokraj Moskve.

Sustav za samoobranu L370 Vitebsk je standardni sustav i za druge helikoptere ruskog ratnog zrakoplovstva uključujući Mi-24 i transportne helikoptere Mi-8/17.

Protuoklopni projektili
Kao i Ka-50 i Ka-52 za protuoklopnu borbu rabi vođene projektile Vikhr. Na podkrilnim nosačima može ponijeti najviše 16 projektila. Međutim, Vikhr nije usvojen u naoružanje ruskog ratnog zrakoplovstva, pa je Kamov morao potražiti odgovarajuće zamjene. U uži su izbor ušla tri projektila. Tvrtka KBP Dseing iz Tule, koja je razvila projektil Vikhr, za Ka-52 je razvila protuoklopni vođeni projektil Hermes-A, koji je prvobitno označen kao Vikhr-2. Prema tvrdnjama proizvođača ovaj projektil ima maksimalni domet od čak 15 km. Hermes ima dvostruko načelo vođenja. Na srednjem dijelu putanje upravljanje je prepušteno inercijalnom navigacijskom sustavu, dok se u završnoj fazi uključuje poluaktivni laserski sustav navođenja. Laserski sustav navođenja ima dva kanala koji se, prema tvrdnjama proizvođača, mogu rabiti za istodobno navođenje dva projektila. Barem teoretski, dva kanala se mogu rabiti i za uspješnije izbjegavanje sustava za ometanje.

Druga dva moguća vođena projektila za Ka-52 su Ataka-M i Krizantema-V, proizvodi tvrtke KBM Desing Bureau iz Kolomna. Sustav Ataka već se rabi na jurišnim helikopterima Mi-24 i Mi-28. Još u prosincu 2005. prvi je put obavljeno probno lansiranje projektila 9M120 Ataka s prototipa helikoptera Ka-52. Za razliku od velike većine suvremenih protuoklopnih vođenih projektila koji lete podzvučnim brzinama od 160 do 250 metara u sekundi Ataka je nadzvučni projektil koji leti brzinom od oko 550 m/s. Nadzvučna brzina istodobno onemogućava protivničku odgovarajuću reakciju te smanjuje izloženost platforme lansera (helikoptera, oklopnog vozila itd.) neprijateljskoj paljbi. Projektil Ataka dolazi u tri inačice optimizirane za pojedine zadaće. Osnovna inačica 9M120 opremljena je tandem bojnom glavom, čineći je sposobnom za uništenje ciljeva poput tenka zaštićenog eksplozivnim reaktivnim oklopom. Iako se o tandem kumulativnoj bojnoj glavi projektila 9M120 zna vrlo malo, vjeruje se da joj je probojnost veća od 900 mm homogenog čeličnog oklopa zaštićenog eksplozivnim reaktivnim oklopom te da u kombinaciji s velikom brzinom udara može uništiti i najsuvremenije zapadne tenkove. Uz to tvrtka KBM je razvila još napredniji projektil 9M120M. Druga inačica ima visoko eksplozivnu fragmentacijsku bojnu glavu čija je primarna uloga uništenje ciljeva u zatvorenim prostorima (bunkerima, zgradama) Treća inačica je projektil tipa zrak-zrak (Ataka 9-A-2200) opremljen blizinskim upaljačem, koji aktivira bojnu glavu na udaljenosti četiri metra od mete. Standardni način djelovanja sustava Ataka je istodobno lansiranje dva projektila na isti cilj. Time se dramatično povećava vjerojatnost pogađanja i uništenja cilja, kroz smanjenje mogućnosti neprijateljskih protumjera. Kako bi se olakšalo otkrivanje ciljava Krizantema je opremljena panoramskim dnevno/noćnim ciljnikom i milimetarskim radarom. Osim ruske trenutačno jedini korisnik Atake je venezuelska vojska.

Još napredniji protuoklopni vođeni projektil je 9M123 Krizantema-V, koji je nastao na osnovama Atake. Koliko je za sada poznato, Ka-52 još uvijek nije prilagođen uporabi ovog projektila tako da nisu obavljena ni probna lansiranja. Kako su ruski analitičari zaključili da se 9M121 Vikhr neće moći nositi s tenkovima Abrams M1A2 i Leopardom 2 A5/A6, započeo je razvoj još naprednijeg projektila. Maksimalna brzina projektila je 400 metara u sekundi, uz maksimalni domet od 6000 metara. Masa Krizanteme je 46 kilograma, a zajedno s kontejnerom 54 kg. Bojna glava, mase osam kilograma, dovoljna je da probije homogeni čelični oklop, dodatno zaštićen eksplozivnim oklopom, debljine 1250 mm. Osim standardne kumulativne bojne glave razvijena je i termobarička bojna glava pogodnija za uništavanje mekanih ciljeva. Projektil se proizvodi s dvije inačice vođenja. Jedna je poluaktivno l asersko navođenje, a druga samonavođenje pomoću aktivnog milimetarskog radara. Proizvođač navodi da dva načina vođenja omogućuju ili istodobni napad na dva različita cilja ili simultani napad na jedan cilj s vrlo visokom vjerojatnošću pogađanja. Osim toga projektili opremljeni radarskim sustavom samonavođenja imaju jednaku pouzdanost djelovanja bez obzira na vremenske uvjete, dok je laserski sustav navođenja ograničen u uvjetima loše vidljivosti (magle, gustog snijega ili kiše, itd.). Trenutačno je radar Arbalet-52 prilagođen samo za otkrivanje ciljeva, iako iz Kamova navode da se u skoroj budućnosti, ako bude potrebe, bez većih problema može nadograditi i opcijom navođenja protuoklopnih projektila na ciljeve. To se, naravno, prije svega odnosi na navođenje protuoklopnih projektila s radarskim sustavom samonavođenja.

Specifičnosti kao prednost ili mana
Kad jednom uđe u operativnu uporabu, Ka-52 će u svijet jurišnih helikoptera donijeti neka rješenja koja još nisu viđena. Prije svega to je sustav kontrarotirajućih koaksijalnih rotora, što je svojevrsni specijalitet tvrtke Kamov, koja je proteklih godina stekla golemo iskustvo s integracijom kontrarotirajućih koaksijalnih rotora na helikoptere. Time se prije svega postigla mnogo bolja iskoristivost tijekom lebdjenja, mnogo bolja manevarbilnost letjelice, manja inertnost kod promjene režima letenja, ne troši se dio snage na pokretanje repnog rotora kojega na ovom tipu letjelice nema, zbog čega nema opasnosti od oštećenja repnog rotora tijekom zalebdenja, a također je znatno povećana i maksimalna brzina letjelice. Kako je dvosjedna inačica teža od “običnog” Ka-50, pogonsku skupinu umjesto originalnih turbovratilnih motora Klimov TV3-117VK sada čine dva VK-2500, svaki jakosti 1765 kW. Osim veće snage nije nevažno ni da se motori TV3-117 proizvode u Ukrajini, dok se motori VK-2500 proizvode u Rusiji. Dužina letjelice iznosi 13,9 m, visina 5,4 m, dijametar rotora 2×14,5 m, a maksimalna težina na polijetanju može biti 10 400 kg, od čega na korisni teret otpada do dvije tone. Maksimalna brzina letjelice iznosi oko 300 km/h, dok je maksimalna krstareća brzina 270 km/h. Borbeni polumjer iznosi 500 km, a maksimalni operativni plafon leta 5300 m. Nova ruska leteća topovnjača od naoružanja ima jedan top Šipunov 2A42 kalibra 30 mm, dok na šest podvjesnih točaka može nositi: podvjesni kontejner s topom UPK-23-250 23 mm s 240 granata; do 16 protuoklopnih vođenih projektila; navođene projektile zrak-zrak Vympel R-73 (NATO AA-11 Archer) i Igla B; nevođena raketna zrna S-8 kalibra 80 mm, S-13 kalibra 122 mm te S-25/S-25L; H-25 projektile zrak-zemlja, bombe 4×250 kg ili 2×500 kg te vanjski spremnik za gorivo od 500 litara.

Isporuka zadnjeg od 12 naručenih Ka-52 za rusko ratno zrakoplovstvo trebala bi biti tijekom 2015. godine
Još jedna specifičnost Ka-52 je da pilot i ciljatelj sjede jedan pored drugog na katapultirajućim sjedalima, vrlo vjerojatno NPP Zvezda K-37-800.

Igor KAUCKI