Kapetani Canadaira s više od 3000 sati naleta

“Gašenje požara uvijek je timski rad, zajednička borba. I naši zemaljski kolege vatrogasci znaju da je, kad se pojave Canadairi, to za njih veliko olakšanje,” kaže najstariji pilot HRZ-a, veteran s više od tri tisuće sati naleta na Canadairu, pukovnik Damir Jurišić

Foto: M. Karačić

 

S piste 93. zrakoplovne baze Hrvatskog ratnog zrakoplovstva u vojarni “Pukovnik Mirko Vukušić” u Zemuniku već godinama, pogotovo u ljetnoj sezoni, Canadairi i Air Tractori neprestano polijeću i slijeću. Među onim pilotima koji su tom stazom najveći broj puta prošli i koji su dosad ostvarili više od tri tisuće sati naleta kapetani su Canadaira CL-415: pukovnik Damir Jurišić, bojnik Ivica Markač te bojnik Željko Maljak. Piloti veterani, prekaljeni u nebrojenim vatrama u koje su srčano ulijetali i koje su gasili, o poslu, karijeri i dostignućima pričaju samozatajno i skromno.

Oni su kapetani Canadaira, i nastavnici letenja, i instruktori, i probni piloti. “Mi ovaj posao volimo. Da ga toliko ne volimo, već se odavno ne bismo njim bavili. Lijep i human posao. Teško je objasniti koliko je dobar osjećaj, koliko si na kraju dana sretan kad se vratiš nakon teškog požara, nakon sati i sati leta, nakon dana provedenih iznad požarišta i stotina izbačenih vodenih bombi, i umoran si ali znaš da si spasio nečiju kuću, da si spasio nečije živote,” govore gotovo jednoglasno na početku našeg razgovora.

Bojnici Maljak i Markač svoju su letačku karijeru na Canadairima počeli među prvima. Krenuli su u Pilotsku školu, letjeli na Pilatusima, a onda se javila potreba za pilotima Air Tractora. Javili su se, prošli obuku, godinu dana letjeli na Air Tractorima, a nakon toga preusmjereni su na Canadaire. Za razliku od njih, pukovnik Jurišić s Pilatusa je odmah prešao na Canadaire jer tad, 1997. godine, Hrvatska vojska još nije imala Air Tractore. O svojim počecima na Canadairima kaže: “Bio sam instruktor u školi letenja, zamjenik zapovjednika Eskadrile i radio sam s kadetima. Potreba za pilotima Canadaira bila je velika i ja sam došao na Canadair, najprije na preobuku, a onda sam vrlo brzo shvatio kako je to pravi posao za mene. Sad su 22 godine da sam na Canadairu. Nas trojica jedini smo u Hrvatskoj vojsci koji su upravljali još onim starim, klipnim avionima Canadair CL-215, koji su bili prije sadašnjih, turbomlaznih,” kaže pukovnik Damir Jurišić pa otkriva: “Da biste bili dobar pilot Canadaira, morate imati letačko iskustvo, morate sazreti, morate znati gdje su vam granice – a onda je to vrlo lijep posao. Za mene to je najljepši posao u HRZ-u.”

Važan je dio posla ovog veteranskog pilotskog trojca i osposobljavanje koje provode s novopridošlim pilotima. Bojnik Željko Maljak kaže: “Ovamo dolaze piloti koji imaju iskustva u letenju, ali kad dođu na Canadaire, za njih počinje novi oblik rada. Iskustva se, naravno, uvijek nadograđuju, ali i već formirani piloti dolaskom ovamo puno novog trebaju naučiti. Tu smo da im u tome pomognemo,” kaže bojnik Maljak pa nastavlja: “Mi svoj posao radimo non-stop, 365 dana u godini imamo protupožarna dežurstva. Požara ima uvijek: i oko Nove godine, i oko Božića, i u rano proljeće. Oni možda nisu toliko vidljivi kao ljetni požari, možda su za javnost manje interesantni, ali nas zovu i mi smo cijelu godinu spremni i gasimo ih.”

Bojnik Ivica Markač pilot je s najvećim brojem sati naleta kao probni pilot. Sva su trojica, uz ostalo što rade, i probni piloti – no bojnik Markač u tome je dulje od deset godina. Objašnjava nam pojedinosti tog aspekta letenja. “Ja imam najduži staž kao probni pilot, a taj posao zna biti pun iznenađenja. Uglavnom, jednom godišnje svaki Canadair ide na redoviti remont u Veliku Goricu, a nakon toga potrebno je utvrditi radi li sve u avionu besprijekorno. Cilj je dovesti u bazu potpuno ispravan avion kako bi mogao pouzdano gasiti požare.”

 


Bojnik Ivica Markač, kapetan Canadaira

“Ovaj posao postane stil života. Mi smo naučili boriti se s vatrom i ići na nju. Često puta što je jači požar to spremnije i odlučnije ulaziš u njega. Mi razlikujemo takozvane sportske požare – to su oni koje riješiš za par sati i s 10-15 vodenih bombi, i one u koje uđeš, a borba može trajati po cijeli dan, više dana i kad se stvarno moraš dobro namučiti da ga ugasiš. Poslije takvih, velikih požara, kad se vratimo u bazu, e onda smo stvarno ponosni na sebe, umorni i puni zadovoljstva što smo ga uspjeli ugasiti, što smo pobjednici.”

Pukovnik Damir Jurišić, kapetan Canadaira

“Evo, 57 mi je godina, najstariji sam pilot u HRZ-u, letim na Canadairu već 22 godine i volim ovo raditi. Bukne požar, odletiš, 3-4 sata gasiš i vraćaš se zadovoljan onim što si postigao. Gašenje požara uvijek je timski rad, zajednička borba. I naši zemaljski kolege vatrogasci znaju da je, kad se pojave Canadairi, to za njih veliko olakšanje.”

Bojnik Željko Maljak, kapetan Canadaira

“Ovaj posao radimo više od 20 godina. Kad čovjek ovo počne raditi, onda obično ovdje ostaje do mirovine ili kraja letačke karijere. To je dugotrajan posao i, zapravo, pilot se do kraja radnog vijeka osposobljava i stječe nova iskustva. Nikad nije kraj učenju. Najstariji smo ovdje i bez obzira na naše golemo letačko iskustvo još je uvijek svaki let prilika za učenje nečeg novog. Pogrešna je percepcija javnosti da Canadairi i njihove posade rade samo ljeti. Na Canadairima se radi cijelu godinu. Ono što se ne vidi u drugom, zimskom dijelu godine je da mi stvaramo nove pilote, osposobljavamo ih i to je iznimno bitno da bi se ovaj posao mogao uspješno raditi.”

Lada Puljizević

Foto: Mladen Čobanović