Piloti rekorderi – 300 sati naleta godišnje

Piloti bojnik Vjekoslav Pavlović i natporučnik Renato Radovanović ostvarili su 2015. više od 300 sati naleta na avionu Pilatus PC-9 što je u svjetskim razmjerima nalet koji rijetki ostvare tijekom godine na takvom ili sličnom tipu zrakoplova…

Prošle se godine u 93. zrakoplovnoj bazi “Zemunik” intenzivno i naporno radilo, a njezini su pripadnici davali sve od sebe te su se čak i odricali slobodnog vremena kako bi ispunili povećan opseg zadaća. Godina je bila vrlo zahtjevna za Eskadrilu aviona – obuke, selekcije, nova postava “Krila Oluje”, pa je svaki pripadnik morao uložiti dodatni napor.
Kad je riječ o pilotima, neki su od njih ostvarili i svojevrsne rekorde. Tako su dvojica pilota, bojnik Vjekoslav Pavlović i natporučnik Renato Radovanović, 2015. ostvarila više od 300 sati naleta na avionu Pilatus PC-9 bez ijednog incidenta što je u svjetskim razmjerima nalet koji rijetki ostvare tijekom godine na takvom ili sličnom tipu zrakoplova.

Bojnik Vjekoslav Pavlović, zapovjednik drugog letačkog voda u Eskadrili aviona 93. zb
Prošle je godine bojnik Pavlović bio na dužnosti voditelja obuke drugog naraštaja pripadnika Omanskog kraljevskog zrakoplovstva. Od navedenih je 300 sati naleta 260 imao u ulozi nastavnika letenja, od toga oko 250 s omanskim pilotima, a ostatak se odnosio na redovite letačke zadaće, vježbe, presretanja te u sklopu zadaća Obalne straže… Spomenuti je nalet ostvario od sredine ožujka do početka prosinca prošle godine.
“Naravno, može se reći da sam s jedne strane imao sreće, ali iskustvo i predanost radu svakako su pridonijeli tomu da sve prođe bez incidenta jer je općepoznato da niti jedan let nije isti,” govori nam bojnik Pavlović. Naglašava kako nije uobičajeno da voditelj obuke ima gotovo najviše sati naleta u grupi koju obučava, ali s obzirom na to da se prošle godine Eskadrila našla u specifičnoj situaciji odlaskom prve postave Akrobatske grupe “Krila Oluje” te s obzirom na opseg radova i obuka, svaki je pripadnik davao svoj maksimum: “Letjelo se pet dana u tjednu, što također nije uobičajeno u Eskadrili, tu je bilo tri do četiri, nekad čak i pet letova dnevno, što je tri do pet sati naleta, a to iziskuje vrlo visoku koncentraciju i psihofizičku spremnost.”
Kaže kako je od svoje grupe pilota odnosno nastavnika letenja, jednako kao i od tehničara, tražio maksimalnu predanost tijekom devet mjeseci obuke. “Moram svakako istaknuti njihovu ulogu – bez njih ne bismo imali dovoljan broj aviona. Sve kvarove na dnevnoj razini odrađivali su i prekovremeno te su dolazili ranije na posao što je bila velika potpora ne samo što se tiče mog naleta, nego cijelom naletu koji smo ostvarili s omanskom grupom. Dakle, sve je dio timskog rada pa to ne vidim isključivo kao svoje postignuće, nego postignuće cijele svoje grupe, ali i cijele Eskadrile,” smatra bojnik. Objašnjava kako je na dužnost došao iz Zapovjedništva, a kad ju je preuzeo znao je da će intenzivna obuka zahtijevati izniman rad.
Na obuku u zb “Zemunik” uskoro stiže treći naraštaj polaznika iz Sultanata Omana, a ovaj će put bojnik biti u ulozi ispitivača, a također će, kao asistent vanjski suradnik na Fakultetu prometnih znanosti, predavati dva predmeta. Naglašava kako su omanski piloti zadovoljni obukom, očarani Hrvatskom, ljudima i gradom Zadrom koji ih je primio kao svoje, tu su stekli prijateljstva i mogli su se osjećati kao kod kuće.

Natporučnik Renato Radovanović, nastavnik letenja u Eskadrili aviona 93. zb
Natporučnik Radovanović 300 sati naleta ostvario je većinom kao nastavnik letenja u obuci pripadnika Omanskog kraljevskog zrakoplovstva te na selekciji novih kandidata za potrebe HRZ-a i PZO-a. Oko 278 sati naleta napravljeno je na avionu Pilatus PC-9M, a 27 na avionu Zlin 242L. “Da bismo ostvarili toliki nalet bez ozbiljnijeg incidenta, treba se prije svega pridržavati normi i propisa, a kao nastavnik letenja najvažnije je biti spreman reagirati na nepredviđenu radnju koju može izvesti kadet / student pilot,” smatra natporučnik Radovanović koji ističe da je tu definitivno riječ o timskom radu.
“Da bih ja ili bilo koji kolega mogao letjeti, potrebna je podrška tehničara kojima ovim putem zahvaljujem na izrazito velikoj požrtvovnosti i kolegijalnosti. Također, da bi obuka bila što kvalitetnija, potrebno je svakodnevno analizirati odrađene letove. Nastavnici letenja tako dobiju bolji uvid u letenje studenta polaznika pa se pogreške mogu bolje ispraviti,” zaključuje. Što se tiče obuke omanskih pilota, natporučnik kaže kako je bila vrlo zanimljiva i puna izazova jer se bilo potrebno prilagoditi drugoj kulturi i načinu na koji gledaju školovanje. Radi se na engleskom jeziku, a to zahtijeva oprez da ne bi došlo do pogrešne interpretacije materije, što na kraju može dovesti do incidenta. U svakom slučaju, smatra da je obuka omanskih pilota uvelike korisna za svakog nastavnika letenja. Otkriva nam da će ove godine raditi na temeljnoj obuci hrvatskih studenata polaznika koja počinje u ožujku, a tijekom ljeta na selekciji kandidata za potrebe HRZ-a i PZO-a.

Petra Kostanjšak, FOTO: Petra Kostanjšak, arhiva 93. zb