Povijesna građevina u Svetvinčentu u unutrašnjosti Istre preživjela je stoljeća ratova, požara, sukobljenih vlasnika i promjena – te ostala jedinstvena i autentična, baš kao i njezina okolica

Dolazak u Svetvinčenat potvrdit će vam zašto je unutrašnjost Istre sve popularnija turistička destinacija, barem jednako interesantna kao i njezina morska obala. Ako ne volite puno voziti po manjim cestama, ne brinite se: nalazi se južno od Žminja i blizu Istarskog ipsilona. Ima status općine i 245 stanovnika prema popisu iz 2021. Kao i mnoga druga manje poznata hrvatska mjesta, Svetvinčenat ima iznimno dugu i bogatu povijest. Prva naselja datiraju još iz prapovijesti i antike, a današnji korijeni sežu mu najranije u VI. stoljeće. Internetska stranica Općine navodi da se tad na tom prostoru naselila zajednica benediktinaca iz Ravenne. Samostan je zabilježen 983. u ispravi rimsko-njemačkog cara Otona II. kao feud porečkog biskupa. Bio je podignut na prostoru crkvice sv. Vincenta (Vinka), po kojoj je mjesto dobilo ime, a koja i danas stoji blizu glavnog mjesnog trga. Poznata je po freskama, prije svega po onima koje je krajem XIII. stoljeća naslikao majstor Ognobenus iz Trevisa. Car Oton umro je u Rimu od malarije iste godine u kojoj je on ili neki njegov pobočnik pisao o istarskom samostanu, navršivši tek 28 godina. Benediktinci su nastavili razvijati samostan, a sigurno je da su u tome imali i pomoć doseljenog stanovništva. Sigurno je i da su održavali kontakte s feudalcima iz bližih i daljih krajeva.

Iz ruke u ruku

Početkom XIII. stoljeća, a tijekom 1280. i službeno, jedna feudalna obitelj zagospodarila je Svetvinčentom – Sergijevci (Castropola) iz Pule. Pridjevak prezimenu dugovali su činjenici da su bili vlasnici pulske utvrde – castrum Polae. Dobro povezani s akvilejskim patrijarsima, koji su imali i vrhovnu civilnu vlast u najvećem dijelu Istre, desetljećima su baštinili veliku političku moć. Nju su, naravno, morali učvršćivati i vojno. Kad su preuzeli Svetvinčenat, urbano središte kraja postala je njihova utvrđena upravna građevina. No mnogih idućih godina i stoljeća, Istra je bila poprište interesnih sukoba brojnih moćnika. Stoga je i Svetvinčenat bio dijeljen ili prelazio iz ruke u ruku – od Sergijevaca, prema Morosinijima i Krotendorfima, pa opet do porečkih biskupa. U takvim scenarijima često se događalo da zgrada njegovih gospodara bude manje ili više oštećena.

Morosiniji su bili bogata mletačka patricijska obitelj. Potkraj XV. stoljeća, kad je Venecija već bila potpuno zavladala Istrom, uspjeli su temeljito obnoviti, zapravo promijeniti utvrdu, pa i cijelo mjesto. Naime, Svetvinčenat je prije tog građevinskog pothvata službeno bio nazivan selom (villa), a nakon njega kaštelom (castello), tj. urbanim naseljem. Utvrda je postala prototip renesansnog kaštela – konstruirana je tako da služi za stanovanje i gospodarske aktivnosti, ali itekako čuvajući i svoju obrambenu funkciju. Njom je upravljao kapetan, imala je oružarnicu te glavnu nadzornu kulu sa zvonom za uzbunu. Mogla je smjestiti oko 200 vojnika. Osnove koje su postavili Morosiniji vidljive su i danas. U XVI. stoljeću gospodstvo preuzimaju Grimaniji, još jedna istaknuta venecijanska obitelj. Kaštel zahvaća 1586. godine veliki požar, ali temeljito ga obnavlja Marino Grimani (1532. – 1605.). Poslije vjerojatno neće imati puno vremena za brigu o Svetvinčentu jer 1595. postaje mletački dužd, ali uskače obitelj. No, mira nemaju. Tijekom 1615. izbio je veliki sukob Venecije i Austrije, tzv. Uskočki rat ili Rat za Gradišku. Austrijanci su uspjeli spaliti Svetvinčenat, ali izgleda da je Kaštel izdržao i postao važno sjedište venecijanske vojske.

Otkriveni poluotok

Moć Grimanija nad Svetvinčentom i Kaštelom dokinuta je zajedno s padom Mletačke Republike 1797. godine, a u praksi i feudalna uprava. Stanovnici opet ulaze u razdoblje čestih promjena, vrhovnu upravu imaju Francuzi, Austrijanci, Talijani… Sve se stabilizira nakon Napoleonova pada – Habsburgovci definitivno postaju gospodari Istre, a formalni vlasnici Grimaniji 1840. godine Kaštel prodaju Porečkoj biskupiji. Već je tad najvjerojatnije bio bez stanovnika i zapušten, a tu i tamo netko bi ga pokušao obnoviti. Najveće promjene dogodile su se nakon 1932., kad ga preuzima Općina i poduzima radove koji uvelike mijenjaju njegovu unutrašnjost. Kritičari kažu da su ti potezi jako narušili povijesni izgled Kaštela. Sigurno je da mu je jako naštetio požar tijekom Drugog svjetskog rata. U desetljećima koja su slijedila velika građevina uglavnom je bila prepuštena propadanju, a tek bi se ponekad javio pokušaj ili inicijativa za obnovu.

Nakon teških godina Domovinskog rata i blistave pobjede, Hrvatska se u novom tisućljeću polako počela vraćati u vrh turističkih odredišta Europe. Neka su od njih bila prava otkrića. Među njima svakako je unutrašnjost Istre, a Svetvinčenat je pravi primjer. Zahvaljujući poduzetnosti svojeg marljivog stanovništva, mjesto se sve više počelo pojavljivati u turističkim, ali i kulturno-umjetničkim vijestima i publikacijama. Primjerice, od 2000. u njemu se održava međunarodni Festival plesa i neverbalnog kazališta. Iako više-manje golih zidina, građevina današnjeg službenog naziva Kaštel Morosini-Grimani zajedno je s drugim lokacijama u Svetvinčentu bila iznimno atraktivna pozornica za umjetnike iz cijelog svijeta. Postalo je jasno: izvanredna te bogata povijest i tradicija, a najviše sačuvanost originalnog izgleda mjesta, nisu nedostaci nego velike prednosti. Kaštel je preživio mnoga stoljeća ratova, požara, sukobljenih vlasnika i promjena, a ostao jedinstven te autentičan, baš kao i njegova okolica. Glavni gradski trg, na kojem su i glavna vrata dvorca, domaći nazivaju Placa, a i on je uvelike sačuvao svoj povijesni, renesansni štih.

Oživjele kule i zidine

No, preostala je još jedna stvar – prava obnova Kaštela, uz standarde koji će sačuvati njegovu autentičnost. Ona se 2000-ih počela i ostvarivati uz potporu Ministarstva kulture RH, Istarske županije i talijanske regije Veneta. Tijekom 2008. započela je statička sanacija Aneksa palače, a onda su izrađene međukatne konstrukcije i krov. Važan je bio i projekt Revitas, kojim je počela obnova kvadratne kule, stubišta na južnom zidu i prizemlja Aneksa. Ključan pothvat bio je program KulTERRA – Revitalizacija istarskih kaštela Morosini-Grimani i Petrapilosa. Započeo je 2016. te završio 1. srpnja 2020., a najvećim je dijelom financiran bespovratnim sredstvima Europske unije. Tim je projektom u funkciju stavljeno pet etaža palače. Danas je svaka od njih namijenjena za određenu aktivnost: degustacijsko-prodajni prostor, galerija, multimedijske izložbe, kongresni centar i sala za vjenčanja, te na samom vrhu kapetanova soba. U palači je i Zbirka starog oružja Ferlin. Ukratko, obnovljeni dvorac, njegove kule i visoke zidine opet su vrlo živi. Danas je Svetvinčenat jedna od najatraktivnijih povijesnih lokacija ne samo u Istri nego u cijeloj Hrvatskoj.

Tekst Domagoj Vlahović; Foto Tomislav Brandt