Utvrda kod Splita izgrađena je početkom XVI. stoljeća na hridima i nasipu u moru kako bi je se što bolje branilo od napadača, ali i zbog mogućnosti evakuacije stanovništva

Dalmacija, koja je većinom bila u sastavu Mletačke Republike, nakon pada Bosne 1463. našla se u sve većoj opasnosti od Osmanlija. Ugroženost je kulminirala padom kliške utvrde 1537. godine: Kaštelansko polje ostalo je na otvorenom udaru osvajača. Posjednici zemalja između Splita i Trogira, u koje su spadali Splitska nadbiskupija, benediktinski samostan te trogirski i splitski plemići, odlučili su se na mjere zaštite. One su se očitovale u izgradnji sedamnaest utvrda i dvanaest utvrđenih naselja, koji su trebali poslužiti kao utočište težačkom stanovništvu koje je obrađivalo njihova polja. Svi su izgrađeni od XV. do XVII. stoljeća. Cijeli je prostor Kaštela izgrađen po sličnoj srednjovjekovnoj shemi – glavni je objekt utvrda oko koje se podizalo naselje. 

Jedna od takvih utvrda bio je i kaštel Stafileo, iz kojeg će se kasnije razviti naselje Kaštel Štafilić. Najzaslužniji za izgradnju kaštela bio je trogirski plemić Stjepan Stafileo ili Štafilić (umro 1519.). Prije no što je pokrenuo gradnju 1500. godine dobio je dopusnicu od trogirskog kneza Paola Maripietra. Kaštel je završen 1508., a nalazi se zapadno od crkve sv. Petra od Klobučca. Bio je smješten na hridima i nasipu u moru kako bi ga se što bolje branilo od napadača, ali i zbog mogućnosti evakuacije stanovništva brodovima. Prilikom izgradnje gledalo se čak i na to da ne zauzima plodno tlo.

Obrambena i gospodarska uloga

Izvorno se Stafileo sastojao od dvokatne stambene građevine na jugu, dvorišta okružena obrambenim zidom s kruništem i trokatnom kulom na sjeveru. Kasnije su uz zidove dvorišta izgrađene stambeno-gospodarske građevine. To nam govori da je kaštel, osim obrambene, imao i gospodarsku ulogu. U njegovu se prizemlju nalazio tijesak i mlin za masline.

Ulaz u kaštel bio je moguć preko kamenog mosta, koji je završavao drvenim pokretnim mostom. Vrata za evakuaciju nalazila su se na južnom pročelju. Na ulazu u kaštel nastao je kasnije trg – Igrišće, dok je sa sjeverne strane nastao trg Brce, na kojem se nalazio štandarac – kameni stup za zastavu. Što se tiče samog naselja, raspored ulica i zgrada bio je pravilan, što pokazuje da je brižljivo planiran. Visina obrambenih zidova bila je od četiri do šest metara, a na vrhu su imali krunište te drveni obrambeni ophod. Naselje Kaštel Štafilić podignuto je sjeverno od utvrde na nasutom prostoru. U njega se ulazilo sa sjeverne strane, a na uglovima su izgrađene kule Casotti i Ferro. Danas postoji kameni natpis koji svjedoči kako je Ivan Ferro ostavio kulu u naslijeđe istoimenom nećaku. U utvrđenom naselju Kaštel Štafilić zaklon od Osmanlija našli su i stanovnici srednjovjekovnog sela Bijaća. Crkva je izgrađena izvan zidina, nakon čega je u nju iz kapelice premještena slika Bogorodice s Djetetom iz XVI. stoljeća, poznatija kao Čudotvorna Gospa.

Sredinom XVII. stoljeća kaštel Stafileo dolazi u posjed plemićke obitelji Rotondo pa se danas uz njegov naziv često veže i to prezime.

Tekst i foto Josip Buljan