Program gradnje podmornica klase Astute ima dva cilja – povećati borbene mogućnosti uz smanjenje cijene gradnje i operativne uporabe

Britanska ratna mornarica će jurišnim nuklearnim podmornicama klase Astute dobiti dosad neviđene borbene i druge mogućnosti djelovanja. Još kad ne bi bilo stalnog povećanja cijene gradnje, njihovoj sreći ne bi bilo kraja. Naručitelj (britansko ministarstvo obrane) i proizvođač (korporacija BAE Systems) moraju pronaći načina kako smanjiti troškove gradnje i na taj način omogućiti nastavak projekta.

Podmornica Astute, prva iz istoimene klase jurišnih nuklearnih podmornica (SSN) britanske ratne mornarice, prvi put prikazana je javnosti 8. lipnja 2007. na porinuću u brodogradilištu Barrow-in-Furness u vlasništvu tvrtke BAE Systems Submarine Solutions.

Dan poslije 97 metara dugačko plovilo, s maksimalnom istisninom od čak 7400 tona, prevezeno je u Devonshire Dock na prva testiranja koja će trajati sve do rujna ove godine. Prva testiranja u plovidbi planirana su za svibanj ove godine, kako bi BAE Systems ostvario ugovoreni rok isporuke u kolovozu 2008. Ulazak u operativnu uporabu planiran je za siječanj 2009.

Astute je tek prva od sedam planiranih podmornica te klase koje bi britanska ratna mornarica trebala dobiti u sljedećih 15 godina. Dvije iduće, Ambush i Artful, već su u gradnji u brodogradilištu Barrow-in-Furness. Isporuka Ambucha planirana je za 2010., a Artfula za 2012. godinu. U ranoj fazi gradnje nalazi se i četvrta podmornica Audacious. U svakom slučaju riječ je o ratnim brodovima koji svojom složenošću nadmašuju druge ratne brodove britanske ratne mornarice koji ujedinjavaju više od milijun različitih komponenti. BAE Systems voli isticati da u pojedinim tehničkim rješenjima podmornice klase Astute nadmašuju čak i space shuttle.

Ono što ne vole isticati jest činjenica da program razvoja klase Astute od početka prate teškoće. Neodgovarajući računalni program namijenjen projektiranju, koji je doveo do nezadovoljavanja prvobitno zahtijevanih značajki, te ostale teškoće, dovele su na kraju do petogodišnjeg kašnjenja. Početak rada na prve tri podmornice kasnio je tri godine i premašio predviđeni proračun za čak dvije milijarde dolara.

Nakon što je britansko ministarstvo obrane 2003. prepravilo ugovor po zahtjevima BAE Systemsa, program se znatno ubrzao, pa je dosad ostvareno 17 od ukupno 18 zahtjeva. Unatoč teškoćama i kašnjenju u razvoju, podmornice klase Astute donijet će britanskoj ratnoj mornarici neviđene borbene mogućnosti. Zapravo je samo ova činjenica spasila projekt Astute od zaustavljanja. Usprkos tome britansko ministarstvo obrane od proizvođača traži da promijeni strukturu i način gradnje podmornica kako bi došlo do smanjenja nabavne cijene, ali i troškova operativne uporabe. S druge strane, industrija očekuje da će dobiti dugoročnu narudžbu za svih planiranih sedam podmornica (dosad su naručene samo tri) kako bi mogla preciznije i optimalnije raspodijeliti troškove. Naravno, za opciju narudžbe svih četiriju preostalih planiranih podmornica odjednom zainteresirana je i britanska ratna mornarica, koja bi se na taj način (bar donekle) osigurala od promjenjivosti političkih odluka i mogućeg otkazivanja programa. Kako se sada čini potpisivanje ugovora za preostale četiri podmornice klase Astute sasvim je izvjesno.

Porinuće podmornice Astute bio je veliki događaj za britanske podmorničarske snage, već samim tim što je to prvo porinuće podmornice namijenjene britanskoj ratnoj mornarici nakon punih deset godina. Ako se pronađe obostrano zadovoljavajući model gradnje novih britanskih podmornica britanska ratna mornarica očekuje da će moći ostvariti plan kupnje novih podmornica od 2008. sve do 2030. godine. Ako ne sve onda većina novih podmornica temeljit će se na projektu Astute.

Projekt Astute
Klasa Astute nastala je na planovima i iskustvima stečenim tijekom operativne uporabe podmornica klase Trafalgar. U odnosu na njih klasa Astute dobila je napredniji nuklearni pogon, znatjno unaprijeđeno taktičko naoružanje, povećani su kapaciteti ukrcaja naoružanja, smanjena je buka. Britansku ratnu mornaricu posebno veseli i znatno smanjenje broja posade s 115 kod klase Trafalgar na samo 98 kod klase Astute. Ovo smanjenje ostvareno je znatnom automatizacijom sustava, ali i novim sigurnosnim rješenjima.

Smanjenje broja posade tim je važnije ako se u obzir uzme podatak da su podmornice klase Astute za oko 15 posto šire i duže od podmornica klasa Swiftsure i Trafalgar, koje će s vremenom zamijeniti u operativnoj uporabi. Ovo povećanje gabarita bilo je nužno kako bi se stvorio dostatni prostor za ugradnju novog nuklearnog reaktora Rolls-Royce PWR-2. Osim toga, podmornice klase Astute grade se po modularnom principu koji bi trebao dovesti do boljih borbenih mogućnosti i smanjenja troškova operativne uporabe.

Reaktori PWR-2 već su ugrađeni u četiri britanske balističke nuklearne podmornice klase Vanguard. Međutim, na podmornicama klase Astute rabit će se novo gorivo Core H koje će omogućiti najmanje 25 godina plovidbe prije zamjene, ili otprilike planirani operativni vijek podmornice. To će eliminirati potrebu za tehnički složenim i skupim procesom promjene goriva u reaktoru, koje se mora obaviti čak dvaput na podmornicama klase Swiftsure i Trafalgar. Osim što će se na taj način smanjiti troškovi operativne uporabe, smanjit će se i vrijeme potrebno za održavanje.

Borbeno-taktički sustav klase Astute nastao je na tehnologijama pripremljenim za sustave namijenjene posljednjim modernizacijama podmornica klase Swiftsure i Trafalgar. Osnovu čini Astute Combat Management Systems tvrtke BAE Systems Integrated Systems Technologies. Za razliku od prijašnjih sličnih sustava koji su se sastojali od većeg broja podsustava koji su više-manje djelovali kao cjelina, ovaj je napravljen kao otvorena arhitektura koja će se s vremenom moći lagano (i jeftino) nadograđivati. Drugi važan dio borbeno-taktičkog sustava je Thalesov Sonar 2076. Za elektronička djelovanja namijenjen je sustav Outfit UAP(4).

Sustavi motrenja
Možda najveći napredak ostvaren je na području sustava za motrenje koji više ne rabe klasične periskope već elektrooptičke sustave čiji jarboli ne probijaju čvrsti trup podmornice već su smješteni isključivo u zapovjednom tornju. Proizvođač tih sustava je tvrtka Thales Optronics. na vrhu svakog jarbola nalazit će se termovizijska kamera (3-5 nm), televizija za noćno morenje i klasična televizijska kamera u boji. Slike s tih kamera projicirat će se na monitorima konzola u zapovjednoj sobi, a prenosit će se preko optičkih kabela. U usporedbi s klasičnim periskopom takvo elektrooptičko rješenje ima više prednosti. Ne narušava integritet čvrstog trupa i omogućava tehnička rješenja koja s klasičnim periskopom nisu moguća. Osim što omogućava brzo i automatizirano pretraživanje horizonta po svih 360 stupnjeva dobivena se slika može prenijeti na konzole te snimati. Snimka se može naknadno analizirati, kad je jarbol već uvučen u zapovjedni most, čime se znatno smanjuje mogućnost otkrivanja podmornice. Daljnjom obradom snimke svaki operater može dobiti snimku područja za koje je zadužen te taktičkoj situaciji dobivenoj od sonara pridružiti i snimku. Kako kamere imaju ugrađen sustav za stabilizaciju, kvaliteta snimke je znatno bolja nego kod klasičnog periskopa opremljenog kamerom.

Podmornice klase Astute dobit će i prvi sustav spremanja, ili bolje rečeno namatanja, tegljenog sonara tvrtke Indal Technologies (u vlasništvu Curtiss-Wright Controls) koji će omogućiti produljenje operativnog vijeka mikrofonskog niza, ali i povećati mogućnosti djelovanja u plitkim vodama, te smanjiti troškove održavanja u odnosu na tegljene sonare na podmornicama klase Swiftsure i Trafalgar.

Već smo spomenuli da su podmornice klase Astute dobile znatno povećane kapacitete za ukrcaj naoružanja. Njihov će se komplet sastojati od kombinacije 38 teških vođenih torpeda Spearfish i krstarećih projektila Tomahawk, što je povećanje za čak 50 posto u usporedbi s modernim SSN podmornicama. Osim toga klasa Astute je dobila šest torpednih cijevi, ili jednu više u odnosu na klasu Trafalgar. Sustav za smještaj i punjenje torpednih cijevi isporučila je tvrtka Weir Strachan & Henshaw.

Kako bi se prilagodile novim nekonvencionalnim uvjetima djelovanja, podmornice klase Astute dobile su Dry Deck Shelter mokru komoru namijenjenu izlasku i ulasku pripadnika specijalnih snaga. Vjeruje se da će unutar Project Chalfont sve podmornice te klase dobiti i mogućnost nošenja suhog spremnika za dodatnu opremu specijalnih snaga.

Prema najnovijem izvještaju National Audit Officea o napretku važnijih projekata britanskog ministarstva obrane, podmornice klase Astute će ostvariti svih devet najvažnijih zahtjeva koji se odnose na učinkovitost naoružanja, mogućnosti djelovanja sonara, čvrstoće trupa, vršne brzine, autonomije, zvučnog potpisa, opremljenosti, mogućnosti uništavanja ciljeva na zemlji i pružanje potpore specijalnim snagama. Zbog toga više nitko ne dovodi u pitanje činjenicu da će ulaskom podmornica klase Astute u operativnu uporabu britanske podmorničarske snage znatno povećati svoje borbene mogućnosti. Jedino otvoreno pitanje ostaje mogućnost da BAE Systems Submarine Solutions, u suradnji s britanskim ministarstvom obrane, pronađe prihvatljiv način smanjenja cijene proizvodnje.

Inteligentna nabava
Iako je zbog nastojanja da se smanji cijena, ali i rizik razvoja i uporabe novih sustava, britanska ratna mornarica na podmornicama klase Astute namjeravala rabiti što više sustava razvijenih za njihove druge podmornice (Trafalgar, Vanguard, Upholder i S&T Update) na kraju su dobile čak 70 posto potpuno novorazvijenih sustava. Početni planovi su predviđali da će se projekt temeljiti na projektnoj dokumentaciji razvijenoj za klasu Trafalgar Batch 2, da bi na kraju čak 60 posto bilo potpuno novorazvijeno. Takva promjena planova dovela je do potrebe razvoja potpuno novog principa ugovaranja poslova s glavnim opskrbljivačima sustava. U prošlosti se zadaća ministarstva obrane svodila na puku narudžbu određenih sustava u skladu sa specifikacijama koje bi dali stručnjaci ratne mornarice. Niti su proizvođači znali kako će se oprema rabiti, niti je krajnji korisnik znao puno kako je nastala. Često se događalo da sustavi imaju neke mogućnosti koje mornarica nije tražila, a nemaju one koje su im bile potrebne. Zbog toga je razvijen novi lanac opskrbe koji teži optimalizaciji učinkovitosti sustava uz istodobno smanjenje nabavne cijene. Osim toga stručnjaci mornarice su znatno više uključeni u razvoj sustava, kako u njihovu optimalizaciju za ugradnju u točno određeni prostor, tako i stvaranje mogućnosti za njihovu lakšu modernizaciju.

Unatoč svim naporima tvrtke BAE Systems Submarine Solutions da smanji troškove gradnje činjenica je da čak 60 posto troškova otpada na nabavu materijala i opreme, a samo 40 posto na proces gradnje podmornice. Tako se procijenjena cijena gradnje četvrte podmornice klase Astute popela na 1,2 milijardi britanskih funti, pa je postala neprihvatljiva za britansko ministarstvo obrane. Zbog toga čelnici tvrtke ističu kako se buduće uštede mogu postići samo smanjenjem cijene sustava, tim prije što bi po tom principu cijene pete, šeste i sedme podmornice bile još više. Submarine Solutions je još jednom analizirala troškove gradnje i zaključila da se po određenim fazama mogu smanjiti od 30 do čak 80 posto. Najveće se uštede mogu ostvariti u smanjenju radnih sati i većoj kvaliteti rada. Kako se unatoč svim smanjenjima troškova unutar Submarine Solutions cijena podmornice neće bitno smanjiti ispod milijardu britanskih funti, prave se uštede mogu ostvariti tek kod proizvođača sustava.

Kao rezultat tih napora britansko ministarstvo obrane i BAE Systems okupilo je početkom 2006. osma strateških dobavljača u Key Supplier Forum. Danas su u Forum, uz ministarstvo obrane, BAE Systems i Department of Trade and Industry uključeni i Alstrom, McTaggart Scott, L-3 Communications, Rolls-Royce, Sheffield Forgemasters, Thales, Ultra Electrnics, Weir Strachan & Henshaw, Wellman Defence i York. Svi zajedno određuju čak 80 posto cijene podmornice klase Astute. Jedini cilj Key Supplier Foruma je smanjenje cijene podmornice smanjenjem ulaznih cijena opreme. Smanjenje cijene ostvaruje se smanjenjem troškova proizvodnje, ali i njezinom optimalizacijom uporabom komercijalnih tehnologija čija je cijena često znatno niža od namjenski vojnih. Iako relativno neformalno udruženje upravo je Forum postao presudan za održavanje programa gradnje preostale četiri podmornice klase Astute.
Trenutačno svaki od važnih dobavljača radi na razvoju ponuda i/ili specifikacija za smanjenje cijene proizvodnje preostalih podmornica. Na primjer, tvrtka Weir Strachan & Henshaw postigla je sporazum s BAE Systemsom na smanjenju cijene sustava za punjenje torpednih cijevi. Osim toga postignut je dogovor da će zajedno nastaviti rad na njegovom pojednostavljenju što bi dovelo do dodatnog smanjenja cijena. Znatno smanjenje cijena ponudile su i tvrtke L-3, McTaggart Scott i York.

Borbeni sustav
Korporacija Thales, osim što surađuje unutar Key Supplier Foruma, uključena je i u rad Astute Innovative Combat System Rainbow Teama (zajedno s BAE Systems, QinetiQ i SEA). Trenutačna preokupacija Teama je poboljšanje borbenih mogućnosti četvrte podmornice klase Astute (Audacious) ugradnjom poboljšanog Sonar 2076 Stage 5 sustava, koji se odlikuje otvorenom arhitekturom (olakšana mogućnost nadogradnje i modernizacije) i na najsuvremenijim komercijalnim tehnologijama. Osim olakšane modernizacije, taj će pristup dovesti do smanjenja cijene razvoja i proizvodnje te značtnog smanjenja troškova operativne uporabe. Nove su tehnologije uvedene i u izradu novog “Think Flank” bočnog sonara koji će se ugrađivati na Audacious kao sastavni dio Sonar 2076 sustava. Kako su postojeći bočni sonarni nizovi veliki i teški za ugradnju u skučeni prostor podmornice tvrtka Thales, u suradnji s BAE Systemsom, radi na svojevrsnom demonstratoru tehnologija kojim želi pokazati kako nove akustične tehnologije mogu smanjiti njihovu veličinu, ali i cijenu. Ista bi se tehnologija mogla primijeniti i kod izrade pramčanog sonara sustava Sonar 2076. Prvi manji, lakši i jednostavniji za ugradnju pramčani sonar mogao bi se ugraditi na petu podmornicu klase Astute.
Iako je Key Supplier Forum uglavnom ostvario sve zadane ciljeve, ipak nije obuhvatio sve ugovarače. Zbog toga je BAE Systems osnovao dvije dodatne konklave. Prva je Astute Supplier Forum koja obuhvaća čak 22 tvrtke, od čega 10 glavnih isporučitelja, 10 isporučitelja materijala i još dva podugovarača. Drugi je Local Supplier Forum koji obuhvaća 12 dobavljača iz bliže okolice brodogradilišta Barrow-in-Furness. Sve u svemu, dosad je u raznorazne oblike suradnje uključeno 44 ugovarača čiji proizvodi čine 85 posto vrijednosti podmornice.

Ušteda
Krajnji cilj svih tih udruživanja je stvoriti novi lanac opskrbe nazvan Desing for Cost Reduction, iako bi mu pravilniji naziv možda bio kako spasiti program Astute. Naime, ako BAE Systems Submarine Solutions u suradnji s dobavljačima ne uspije smanjiti pojedinačnu cijenu podmornica ispod milijardu britanskih funti, postoji vrlo velika vjerojatnost da će britansko ministarstvo obrane morati obustaviti gradnju preostale tri podmornice. U tom će slučaju izgubiti svi, a dobavljači najviše. Britansko ministarstvo obrane jasno je dalo do znanja da želi dobiti više (borbene učinkovitosti) za manje (novca). Kako bi se to ostvarilo stručnjaci BAE Systems Submarine Solutions će morati, u suradnji s dobavljačima, napraviti znatne izmjene u originalnim planovima kako bi uštedjeli na području troškova granje. Uz to, ministarstvo i ratna mornarica traže veću uporabu komercijalnih tehnologija, komponenti i gotovih sustava koji donose smanjenje nabavne cijene i olakšano održavanje.

Aktivnosti unutar Desing for Cost Reduction aktivnosti već su dovele do znatnog smanjenja na području cijene borbenih sustava bez smanjenja njihovih mogućnosti djelovanja. Prema tvrdnjama BAE Systemsa oko 40 predloženih aktivnosti trebalo bi uštedjeti čak 60 milijuna britanskih funti u odnosu na cijenu istog sustava ugrađenog na treću podmornicu klase Astute (Artful). Najveći dio ovih ušteda ostvaren je uporabom komercijalnih tehnologija (računalnih hardvera i softvera), a manji otvorenom arhitekturom koja olakšava održavanje, nadogradnju i modernizaciju. Tako će Audaciou biti prva podmornica iz klase Astute koja će dobiti potpuni Common Core Combat System koji će, između ostalog, obuhvatiti rad aktivno/pasivnog Sonar 2076 Stage 5 sustava, TaLAN sustava automatizirane obrade i prijenosa podataka, te SMCS NG sustava za upravljanje paljbom.

Poboljšana učinkovitost

Idući korak u razvoju klase Astute bit će i poboljšanje pogonskog sustava razvojem pomoćnog pogonskog sustava. Tako bi već peta podmornica klase Astute mogla dobiti hibridni nuklearno-električni pogon. Velik se napredak može ostvariti i na području smanjenja buke pogonskog sustava (turbogeneratori i crpke za hlađenje) i magnetskog potpisa. Mnogo se očekuje i od potpune elektrifikacije podmornice što zapravo znači zamjenu svih hidrauličkih sustava električnim. Po ugledu na najnovije američke podmornice klase Virginia, koje rabe “Fly-by-wire” sustav upravljanja, britanska ratna mornarica želi da se sličan sustav uporabi i na barem dvije podmornice klase Astute.

Osim na smanjenje nabavne cijene, veliki se napori ulažu i u smanjenje troškova održavanja, gdje se mogu postići još značajnije uštede s obzirom na to da bi podmornice klase Astute u operativnoj uporabi trebale ostati 25 godina. Originalni je ugovor iz ožujka 1997. predviđao svojevrsno jamstvo od osam godina unutar Contractor Logistic Support sporazuma. Zbog prevelikih troškova takvog pristupa britansko ministarstvo obrane se izborilo za novi plan nazvan Initial Astute Support Solution. Riječ je o tradicionalnijem pristupu održavanja koji obuhvaća znatno duže razdoblje.

Zaključak
Iako će jurišne nuklearne podmornice klase Astute biti najubojitiji ratni brodovi britanske ratne mornarice, bar do dolaska novih nosača zrakoplova klase Quine Elizabeth, ni tako bogata država kao što je Velika Britanija više si ne može priuštiti gradnju super skupih ratnih brodova. Zbog toga se već desetak godina u britanskom ministarstvu obrane više razgovara o cijeni (i kako je smanjiti) podmornica klase Astute nego o njihovoj borbenoj učinkovitosti. Zanimljivo je da je BAE Systems, kao glavni ugovarač isporuke, uspio naći način da uz istodobno smanjenje cijene podmornica poveća njihovu borbenu učinkovitost.

Tomislav JANJIĆ